Vanredno studiranje u BiH - kome ima smisla i šta je drugačije u praksi

Vanredni, redovni samofinansirajući i studij na daljinu nisu isto

Tri statusa se stalno miješaju, a razlikuju se po dvije osi: ko snosi trošak i kako se izvodi nastava. Redovni samofinansirajući student ide na nastavu kao i budžetski, samo mu školarinu ne pokriva budžet. Vanredni ima prilagođene termine. Student na daljinu prati nastavu preko platforme, ali ispit i dalje polaže u prostorijama ustanove.

Da vanredni studij i studij na daljinu nisu isto, najbolje pokazuje jedan zakon. U Hercegovačko-neretvanskom kantonu izvanredni studenti troškove studija plaćaju sami, a studentima na daljinu se u istom članu dopušta da im se studij finansira uz potporu ministarstva ili da ga plate sami. Ista ustanova, dva statusa, dva pravila o novcu.

Nijedan od ta dva oblika ne postoji svugdje. Na Građevinskom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić" u Mostaru vanredni status je moguć samo na drugom ciklusu studija. Odgovor se zato traži u planu upisa za konkretan studijski program, a ne na nivou univerziteta.

Manje nastave, isti ispiti, i dalje obavezno prisustvo

Najskuplja pretpostavka kod vanrednog studija je da prisustva nema. Zakon Republike Srpske u listi obaveza studenata prvo navodi prisustvo predavanjima, vježbama i seminarima, i tu ne pravi izuzetak po statusu. Popust na dolaske dolazi iz statuta ustanove, ne iz zakona, i ima svoj broj.

Statut Univerziteta u Sarajevu vanrednom studentu propisuje prisustvo na najmanje jednoj trećini nastave od ukupnog fonda sati predviđenog studijskim programom, uz obavezu da izađe na provjere znanja predviđene silabusom i izvedbenim planom. Za redovnog studenta isti statut dopušta 20 posto izostanaka, a uz dokumentovan razlog do 30 posto. Trećina nastave nije nula, i raspoređena je u sedmice koje ustanova sama odredi.

Manji je i obavezan upis bodova. Po istom statutu, vanredni student pri upisu godine bira predmete za najmanje 30 ECTS bodova, dok puna godina nosi 60. Studij se tako legalno usporava, ali svaka dodatna godina ima svoju cijenu.

Ispiti se ne polažu od kuće. Zakon Unsko-sanskog kantona traži da se ispiti održavaju u sjedištu ustanove navedenom u dozvoli za rad. Zakon Hercegovačko-neretvanskog kantona traži isto, uz uzak izuzetak za predmete čiji karakter to zahtijeva. Fakultet informacijskih tehnologija u Mostaru to na svojoj stranici kaže bez ograde: svi studenti, bez obzira na status, ispite polažu na fakultetu.

Prilagođavanje termina postoji i vrijedi ga tražiti napismeno. Statut Univerziteta u Sarajevu vanrednim studentima daje prilagođene ispitne termine, uz pravo da izađu i u terminima koji su organizovani za redovne studente istog programa.

Raspored nije stvar dogovora na hodniku. U Unsko-sanskom kantonu zakon traži da plan izvođenja nastave sadrži i obavijesti za vanredne studente o ostvarivanju studijskih obaveza, i da bude objavljen prije početka nastave. U Hercegovačko-neretvanskom kantonu statut ustanove mora urediti vrijeme održavanja nastave za redovite i izvanredne studente. Ta dva dokumenta se traže prije uplate, ne u novembru.

Prag za prelazak u narednu godinu se ne mijenja po statusu. Zakoni ga pišu za studenta, bez razlike, a razlikuje se po nadležnostima: u Republici Srpskoj se traži najmanje 45 bodova uz prenos 15 bodova ili dva predmeta, u Kantonu Sarajevo i Zeničko-dobojskom kantonu prenos 12 bodova ili dva predmeta, u Tuzlanskom kantonu 10 bodova ili dva predmeta, a u Brčko distriktu šest bodova ili jedan predmet. Vanredni status tu ne donosi olakšicu.

Koliko dugo status može trajati

Koliko dugo status može trajati, ne računa se isto za redovnog i za vanrednog studenta, a rok ne stoji u istom aktu. Zakon Republike Srpske propisuje da status redovnog studenta prvog ciklusa traje najduže dvostruko duže od trajanja programa i da prestaje kad se studij u tom roku ne završi. Za vanredne studente takav rok u zakonu ne postoji.

Statut Univerziteta u Sarajevu ide obrnuto i rok postavlja upravo vanrednom studentu. Status mu traje do isteka roka koji se određuje u trostrukom broju akademskih godina potrebnih za realizaciju studijskog programa, dakle dvanaest godina za četverogodišnji studij, a istekom tog roka status prestaje.

Ponegdje vanredni status uopšte nije izbor nego posljedica. Zakon Unsko-sanskog kantona propisuje da student po isteku apsolventskog staža, koji traje 24 mjeseca, obnovu završne godine upisuje u statusu vanrednog studenta. Pravila studiranja Univerziteta u Banjoj Luci redovnom studentu kojem je status prestao istekom dvostrukog roka dopuštaju da stekne status vanrednog studenta i tako nastavi.

Prije upisa se iz statuta i pravila studiranja vadi jedan broj i jedno pravilo: koliko dugo status traje u kategoriji u koju se upisuješ i šta se dešava kad taj rok prođe. Ako tih odredbi u dokumentu nema, pitanje ide studentskoj službi, a odgovor se traži napismeno.

Šta vanredni student gubi, a šta ne gubi

Vanredni student ne gubi diplomu ni pravo na studiranje. Gubi dio pogodnosti koje propisi vežu za riječ redovan, i to je razlika koja se najčešće otkrije poslije uplate. Tabela razdvaja ono što je uređeno propisom od onoga što zavisi od konkursa i zato se mora provjeriti za svoju godinu.

Zašto vanredni gotovo uvijek plaća punu cijenu

Cijena vanrednog studija počinje od pretpostavke da se plaća sve. Zakon Tuzlanskog kantona to ugrađuje u samu definiciju statusa, zakon Hercegovačko-neretvanskog kantona kaže da izvanredni studenti troškove studija plaćaju sami, a Statut Univerziteta u Sarajevu u jednoj rečenici propisuje da vanredni student sam finansira svoj studij.

Iznos ne postavlja tržište nego upravni odbor ustanove. U Republici Srpskoj upravni odbor utvrđuje školarinu i upisninu za samofinansirajuće, vanredne i strane studente. U Kantonu Sarajevo upravni odbor to radi uz prethodnu saglasnost Vlade, a ustanova je dužna objaviti visinu školarine i svih drugih naknada najkasnije sedam dana prije objave konkursa. Cijena studija je, dakle, poznata prije nego što konkurs izađe.

Jedna olakšica otpada odmah. U Kantonu Sarajevo student koji plaća školarinu i uđe među 20 posto najboljih na svom programu oslobađa se školarine za nastavak studija, ali se u tu rang-listu ulazi u statusu redovnog samofinansirajućeg studenta. Vanredni student u toj listi nije.

Ostatak računa dolazi iz kalendara. Vanredni student koji radi plaća i slobodne dane, put do sjedišta ustanove za svaki ispitni termin i, ako studira u drugom gradu, noćenje u ispitnom roku. Zato se vanredno poredi s ukupnim troškom studija, a ne s cijenom semestra.

Ako radiš, status ti ponegdje bira propis

Ko radi, ne bira uvijek status. Konkurs Univerziteta u Tuzli za akademsku 2026/2027. godinu to piše u prvom članu: pravo učešća na konkursu za redovni studij imaju nezaposlena i izdržavana lica, a zaposlena lica konkurišu na studijske programe na kojima se studij organizuje vanredno. Kandidat koji ima ugovor o radu tu nema izbor između dva statusa.

U Zeničko-dobojskom kantonu pravilo ide i dalje. Zakon propisuje da status redovnog studenta prvog ciklusa prestaje ako taj student zasnuje radni odnos. Posao, dakle, ne mijenja samo raspored nego i status, po sili zakona.

Nije tako svugdje. Zakon Brčko distrikta u istom mjestu, među razlozima za prestanak statusa redovnog studenta, radni odnos uopšte ne navodi. Zato se pravilo ne prepisuje iz tuđeg iskustva i ne pretpostavlja po analogiji, nego se čita u zakonu one nadležnosti u kojoj je fakultet.

Praktična posljedica je jednostavna. Student koji se zaposli tokom studija javlja to studentskoj službi i pisano pita kakav status od tog trenutka ima, šta se mijenja u obavezama i šta u cijeni. Ugovor o studiranju se potpisuje tek kad ta tri odgovora postoje.

Slobodan dan za ispit nije zakonsko pravo. Zakon o radu Federacije BiH plaćeno odsustvo za vrijeme obrazovanja i stručnog usavršavanja priznaje, ali uslove, trajanje i naknadu prepušta kolektivnom ugovoru ili pravilniku o radu. Zakon o radu Republike Srpske obrazovanje ne navodi ni među osnovima za plaćeno odsustvo. Prije upisa se zato čita pravilnik o radu kod poslodavca, a ne zakon.

Onda dolazi test jedne obične radne sedmice: posao, prevoz, porodične obaveze i vrijeme za učenje. Ako u toj sedmici nema nekoliko stabilnih blokova, vanredno se svede na kampanjsko spremanje ispita, a to se najskuplje plaća na predmetima s obaveznim vježbama i praksom.

Laboratorije, terenska nastava i praksa su poseban problem, jer fizičko prisustvo tu ne može zamijeniti platforma. Ako poslodavac ne odobrava slobodne dane ni pomjeranje smjena, to je podatak koji mijenja odluku, a ne detalj koji se rješava u hodu.

Promjena statusa je jednokratna i nije besplatna

Plan da se počne vanredno pa kasnije pređe na redovno češće propadne na jednom pravilu: promjena statusa se po pravilu koristi jednom. Pravila studiranja Univerziteta u Banjoj Luci vanrednom studentu daju mogućnost da tokom školovanja jednom promijeni status u redovni. Isti akt propisuje da se i pravo na ponovno sticanje statusa studenta može iskoristiti samo jednom, i to u statusu samofinansirajućeg ili vanrednog studenta.

Prelazak zavisi i od toga ima li slobodnog mjesta u toj kategoriji. Ista pravila kod prelaska s druge ustanove nalažu da se studentu prvo ponudi budžetsko mjesto ako ga ima, a tek onda mjesto samofinansirajućeg odnosno vanrednog studenta, i to samo ako je planirano i slobodno.

U Federaciji se isto pitanje pojavljuje već u drugom prijavnom roku. Konkurs Univerziteta u Sarajevu za 2026/2027. propisuje da se kandidat koji je u prvom roku upisan kao redovan student u drugom roku može prijaviti kao redovan samo ako se ispiše s ranijeg programa; u suprotnom mu ostaju programi koji omogućavaju vanredni studij. Zahtjev za ispis ustanova obrađuje u roku od sedam dana, pa se ni to ne ostavlja za zadnji dan.

Vanredni status se ponegdje koristi i kao ventil za kvotu. Zakon Tuzlanskog kantona dopušta upis većeg broja kandidata od predviđenog planom, uz prethodnu saglasnost Vlade Kantona, ali samo u statusu samofinansirajućih ili vanrednih studenata. Kandidat tako može biti primljen, a da nije primljen na status koji je planirao.

Kako se u konkursu traži broj mjesta po statusu i gdje se objavljuje plan upisa, razrađeno je uz upis u Federaciji BiH i upis u Republici Srpskoj.

Kome vanredno može imati smisla

Vanredno ima smisla kad je nemogućnost dolaska stvarna i predvidiva, a ne kad se traži lakši ulaz. Tabela ispod razdvaja situacije po tome šta u njima odlučuje.

Račun koji se radi prije uplate

Stvarni teret se vidi tek kad se obaveze upišu u kalendar, s tačnim brojevima iz akata ustanove. Redoslijed ispod daje te brojeve prije nego što se bilo šta uplati.

1. Provjeri ima li tvoj studijski program uopšte planirana mjesta za vanredni studij u ovoj godini.
2. Iz statuta i pravila studiranja izvadi obavezan udio prisustva i broj bodova koje vanredni student mora upisati.
3. Iz plana izvođenja nastave prepiši termine predviđene za vanredne studente i unesi ih u kalendar.
4. Utvrdi gdje se polažu ispiti i koliko ti puta godišnje treba doći u sjedište ustanove.
5. Saberi školarinu, upisninu i naknade po cjenovniku za svoj status, pa dodaj put, izostanke s posla i literaturu.
6. Zapiši do kada status traje i koliko košta obnova godine u tvom statusu.
7. Uporedi sve to sa svojom radnom sedmicom i tek onda odluči.

Ako u toj računici bilo koji broj ostane prazan, odluka se ne donosi. Prazno polje u ovoj listi je najčešće mjesto na kojem se izgubi cijela akademska godina.

Pitanja koja imaju provjerljiv odgovor

Najbolja pitanja se vežu za dokument koji već postoji, jer na njih služba može odgovoriti kratko i provjerljivo. Pošalji ih e-mailom i sačuvaj odgovor.

• Ima li moj studijski program planirana mjesta za vanredni studij i koliko ih je?
• Koliki je obavezan udio prisustva za vanredne studente i gdje je to propisano?
• Gdje je objavljen plan izvođenja nastave s terminima za vanredne studente?
• Koliko bodova moram upisati u jednoj godini i mogu li upisati manje od pune godine?
• Gdje se polažu ispiti i imaju li vanredni studenti posebne ispitne termine?
• Do kada traje status vanrednog studenta i šta se dešava kad taj rok istekne?
• Kolika je školarina za moj status i koje se naknade plaćaju tokom godine?
• Mogu li kasnije preći u redovni status, pod kojim uslovima i koliko puta?
• Šta se dešava sa mojim statusom ako se zaposlim tokom studija?

Odgovor studentske službe ne zamjenjuje konkurs ni statut, ali je pisani trag kad se ono što je rečeno usmeno razilazi od onoga što piše. Šta se sve provjerava u samom konkursu i koje se ovjere traže, razrađeno je uz provjeru prije prijave.

Kada vanredno nije dobar izbor

• Vanredni status se bira samo zato što djeluje lakše, bez uvida u obavezan udio prisustva.
• Pretpostavlja se da su ispiti online, iako propis traži polaganje u sjedištu ustanove.
• Računa se na dom, stipendiju ili osiguranje po osnovu školovanja bez pisane potvrde da uslov obuhvata vanredne studente.
• Plan je početi vanredno pa preći na redovno, iako se pravo na promjenu statusa koristi jednom.
• Zaposlenje se ne prijavi studentskoj službi, pa se status promijeni tek kad neko primijeti.
• Upisuje se program na kojem vanrednog studija uopšte nema, u nadi da će se raspored nekako uklopiti.

Kad ništa od toga ne stoji, jeftinija odluka je odgoditi upis za jedan rok nego platiti godinu koja se neće moći završiti.

Šta se rješava prije prijave

Redoslijed poteza je isti bez obzira na to gdje se upisuješ. Prvo se utvrdi postoji li vanredni studij na tom programu, pa se iz statuta i pravila studiranja izvuku udio prisustva, broj bodova i rok trajanja statusa, pa se iz cjenovnika izvuče iznos za taj status. Tek onda dolazi prijava.

Odluka o statusu nije nezavisna od odluke o programu. Ako još nije jasno šta se studira i zašto, prvo se rješava izbor fakulteta i smjera, jer vanredni status ne popravlja pogrešan program nego mu samo produžava trajanje.

Korisni linkovi

Za provjeru se koriste tekst zakona tvoje nadležnosti, statut i pravila studiranja ustanove i aktuelni konkurs. Linkovi ispod su polazne tačke; za konkretan upis uvijek vrijedi tekst koji je objavljen za tu akademsku godinu.