Klima grije toplotom koju nađe napolju
Klima ne pravi toplotu iz struje. Ona je premješta: vadi je iz vanjskog zraka i unosi u prostoriju. Zato od jednog kilovatsata struje daje višestruko više toplote nego grijalica, kod koje kilovatsat struje uvijek daje tačno jedan kilovatsat toplote i ni gram više.
Ta prednost nije jednaka cijelu zimu. Što je vani hladnije, to je manje toplote u zraku i uređaj je teže vadi, pa isti aparat u novembru i u drugoj sedmici januara ne radi isti posao.
Pitanje zato nije da li klima grije. Pitanje je do koje vanjske temperature grije dovoljno za konkretan prostor i šta preuzima posao ispod te temperature. Oba odgovora postoje prije kupovine, u podacima koji po propisu moraju stajati uz svaki model.
Broj s kutije izmjeren je na plus sedam
Efikasnost klime opisuju dva broja i lako ih je pomiješati. COP je odnos dobijene toplote i utrošene struje u jednoj tački mjerenja, a ta je tačka propisana: unutra 20 °C, vani +7 °C. To je blag jesenji dan.
Sezonski broj je SCOP i on se ne mjeri u jednoj tački. Računa se preko cijele sezone grijanja, podijeljene na temperaturne intervale s brojem sati koji na svaki od njih otpada, uz projektnu temperaturu od -10 °C. Zbog toga SCOP i jeste broj koji na oznaci mora stajati za klima-uređaje, dok se COP na oznaci pojavljuje samo kod jednokanalnih i dvokanalnih uređaja.
Skala klasa ide od A+++ do G i granice su propisane. Klasa A počinje na SCOP 3,40, A+ na 4,00, A++ na 4,60, a A+++ na 5,10. Na dnu je klasa G, sve ispod 1,90. Klasa A dakle znači da je uređaj kroz referentnu sezonu za svaki utrošeni kilovatsat struje isporučio najmanje 3,4 kilovatsata toplote.
Grijalica na tom istom mjerilu ima jedinicu. Propis to kaže izričito: rezervni električni grijač koji se u proračunu dodaje klimi ulazi s koeficijentom efikasnosti 1. Razlika između klase A i obične grijalice nije nekoliko posto, nego višestruka. Princip je isti kao kod toplotne pumpe koja grije cijelu kuću, samo je ovdje zrak medij s obje strane i sve stane u dvije jedinice.
Oznaka pokriva tri sezone, obavezna je samo jedna
Klasa energijske efikasnosti grijanja obavezno se navodi za prosječnu sezonu. Toplija i hladnija sezona su neobavezne. Ako uz model nije deklarisana hladnija sezona, uređaj u njoj nije ni ispitivan, pa se njegov SCOP ne smije čitati kao obećanje za jak minus.
Podaci koji odlučuju hoće li uređaj izdržati januar
Uz svaki klima-uređaj idu tri dokumenta s podacima: oznaka energijske efikasnosti, informativni list proizvoda i tehnička dokumentacija. U njima stoji nekoliko vrijednosti koje prodavac rijetko sam izgovori, a koje unaprijed kažu kako će uređaj proći u januaru.
| Podatak | Šta znači | Zašto je bitan zimi |
|---|---|---|
| Granična radna temperatura (Tol) | Vanjska temperatura koju je proizvođač deklarisao za grijanje i ispod koje je deklarisani kapacitet jednak nuli | Za prosječnu sezonu ne smije biti viša od -7 °C. Uređaj mora grijati barem dotle, a šta radi ispod toga stvar je konkretnog modela |
| Bivalentna temperatura (Tbiv) | Vanjska temperatura ispod koje se deklarisani kapacitet mora dopuniti kapacitetom rezervnog električnog grijača | Za prosječnu sezonu ne smije biti viša od +2 °C. To je tačka od koje dopuna po proračunu ulazi u igru |
| Projektno opterećenje grijanja (Pdesignh) | Deklarisani kapacitet grijanja u kilovatima pri -10 °C za prosječnu sezonu | Snaga s kojom uređaj računa kad je najhladnije, i jedini broj s kojim ima smisla porediti gubitak vašeg prostora |
| Deklarisana sezona grijanja | Tehnička dokumentacija navodi za koju je sezonu model deklarisan kao pogodan | Hladnija sezona znači projektnu temperaturu od -22 °C i graničnu radnu temperaturu koja ne smije biti viša od -15 °C |
| Rezervni kapacitet grijanja | Informativni list navodi deklarisani kapacitet i rezervni kapacitet grijanja pretpostavljen u proračunu SCOP-a | Ako rezervni kapacitet nije nula, uređaj ni na papiru ne nosi projektne uslove sam |
Riječ inverter na oznaci ne stoji nigdje i ne treba je tražiti. Ono što je u SCOP stalo jeste sposobnost uređaja da radi na djelimičnom opterećenju, jer se sezonski koeficijent računa po temperaturnim intervalima u kojima prostor traži manje od pune snage. Koeficijent efikasnosti po intervalu se pri tome, kad treba, koriguje koeficijentom degradacije, a uređaj koji snagu ne umije smanjiti nego se samo pali i gasi tu korekciju osjeti. Umjesto rasprave o tipu kompresora, uporedite SCOP i klasu.
Koliko sati zime je zaista u jakom minusu
Referentna sezona po kojoj se računa SCOP nije apstrakcija nego tabela. Prosječna sezona grijanja ima 4.910 sati, raspoređenih po temperaturnim intervalima od -10 °C do +15 °C, i svaki interval nosi svoj broj sati.
| Vanjska temperatura | Sati u prosječnoj sezoni | Udio sezone |
|---|---|---|
| -7 °C i niže | 73 | 1,5 % |
| -5 °C i niže | 168 | 3,4 % |
| 0 °C i niže | 926 | 18,9 % |
| +2 °C i više | 3.704 | 75,4 % |
| Cijela sezona | 4.910 | 100 % |
Odatle dolazi i najčešći ishod u praksi. Klima ogromnu većinu sezone provede u području u kojem je jeftina, a muči se u uskom repu koji na godišnjem zbiru izgleda beznačajno. Tih nekoliko dana ipak odlučuje da li vam je u stanu toplo, pa se plan grijanja pravi za rep, a ne za prosjek.
Ta tabela je evropski referentni profil po kojem se uređaji porede međusobno, a ne izmjerena bosanska zima. Za stvarnu sliku treba pogledati klimu zemlje, a ona nije jedna.
Federalni hidrometeorološki zavod razlikuje tri klimatska područja. U sjevernoj Bosni i u dolinama srednjih tokova Une, Sane, Vrbasa, Bosne i Drine srednja januarska temperatura je između -0,9 °C i 0,0 °C, uz Bihać kao izuzetak s +0,3 °C, a srednji minimum u januaru pada na -5 °C do -6 °C. U planinskom i planinsko-kotlinskom pojasu januarski prosjek ide od -0,3 °C do -6,5 °C, a srednji minimumi od -1,9 °C do -8,8 °C. U Hercegovini je srednja januarska temperatura pozitivna u cijelom području, od +3,4 °C u Širokom Brijegu do +6,6 °C u Neumu.
Kotline se pri tome ne ponašaju po nadmorskoj visini. U njima se hladan zrak taloži i stvaraju se jezera hladnog zraka, pa mjesta niže u kotlini često imaju nižu temperaturu od onih iznad sebe. Uz to je zimska magla u kotlinama i dolinama vrlo česta, a magla je za vanjsku jedinicu neugodnija od suhog mraza.
Odmrzavanje: nekoliko minuta bez toplog zraka
Vanjska jedinica koja vadi toplotu iz zraka taj zrak istovremeno hladi. Vlaga se na njoj kondenzuje, a na niskim temperaturama se hvata kao led. Led smanjuje učinak grijanja, pa uređaj sam prelazi u ciklus odmrzavanja.
Tokom odmrzavanja unutrašnja jedinica ne pušta topao zrak. Ventilatori stanu i unutra i vani, iz vanjske jedinice se puši para, a soba se u tih nekoliko minuta hladi. Po uputstvima proizvođača to traje četiri do dvanaest minuta i nije kvar.
Postoji i kraća pauza koju ljudi češće prijave kao kvar. Kad se grijanje tek uključi, uređaj ne pušta zrak dok se izmjenjivač ne zagrije, obično jednu do četiri minute. Isto radi i odmah poslije odmrzavanja, da ne bi puhnuo hladno u sobu.
Odmrzavanja ima osjetno više kad je hladno i vlažno nego kad je hladno i suho. Zato ista klima u maglovitom januaru u kotlini daje slabiji stvarni učinak nego na istoj temperaturi u suhom mrazu, i zato se dva komšije s istim uređajem u različitim dijelovima zemlje razilaze u ocjeni.
Ako se odmrzavanje ponavlja toliko često da se grijanje jedva stigne vratiti, to više nije normalan režim. Provjerite je li vanjska jedinica zatrpana snijegom, je li joj ulaz ili izlaz zraka nečim zaklonjen i odlazi li kondenzat slobodno kroz odvod.
Prostori u kojima klima može biti jedini izvor grijanja
Klima nosi cijelo grijanje u prostorima koji ispunjavaju tri uslova istovremeno. Padne li jedan, pada i računica.
Jedan otvoren prostor, bez zatvorenih vrata između
Dnevna soba spojena s kuhinjom i trpezarijom, bez dugih hodnika, funkcioniše kao jedna toplotna zona. Jedinica postavljena u sredini takvog prostora drži temperaturu u cijelom vidljivom dijelu stana. Spavaće sobe se griju indirektno, kroz otvorena vrata, a kupatilo se ujutro rješava malim grijačem.
Omotač koji drži toplotu
Klima unosi toplotu, izolacija je zadržava. U stanu s dobrom stolarijom i izolovanim vanjskim zidom uređaj rijetko ide na punu snagu, pa radi u području u kojem je i najefikasniji. Kod starih prozora i neizolovanog zida radi jače i duže, a u istoj sekundi kad pređe na punu snagu izgubi dobar dio prednosti nad grijalicom. Tu se prije kupovine uređaja postavlja pitanje šta prvo donosi veću razliku.
Kraj u kojem zima ne traje dugo u minusu
Hercegovina je po januarskim prosjecima najbliža uslovima u kojima klima radi bez ikakve dopune. Nizinski dio sjeverne Bosne je granični slučaj: prosjek je oko nule, ali srednji minimumi idu do -6 °C. Planinska mjesta i kotline s dugim periodima ispod -10 °C traže drugi izvor za najhladniji dio sezone, bez obzira na klasu uređaja.
Kada klima ne može sama i šta ulazi kao dopuna
Situacije u kojima klima traži dopunu ponavljaju se i prepoznaju se unaprijed. Prepoznati ih prije kupovine je jeftinije nego poslije prve hladne sedmice.
Više odvojenih prostorija sa zatvorenim vratima
Klima grije prostor u kojem visi. Topao zrak ne prolazi kroz zatvorena vrata i ne skreće sam niz hodnik. Stan s tri odvojene sobe kojima svima treba ista temperatura ne rješava jedna jedinica, nego druga jedinica ili dopunski grijač u sobama koje ostanu izvan dometa.
Kuća na dva nivoa
Toplota se diže, ali ne diže se sama kroz stepenište u zatvorenu sobu na spratu. Jedinica u prizemlju grije prizemlje. Za dvije etaže treba ili druga jedinica gore ili kombinacija klime i sistema koji razvodi toplotu po kući.
Stara stolarija i neizolovan zid
Ovdje klima radi neprekidno na punoj snazi i temperatura svejedno ostaje nestabilna. Račun raste, a osjećaj se ne popravlja. U takvom objektu ulaganje u prozore ili fasadu vraća više od kupovine jače klime, jer jača klima grije iste rupe.
Rep sezone u minusu
Kad vanjska temperatura padne ispod granične radne temperature, uređaj po deklaraciji ne daje toplotu. I prije nje, ispod bivalentne temperature, deklarisani kapacitet se dopunjava rezervnim električnim grijačem, a taj grijač troši kilovatsat struje za kilovatsat toplote. Uobičajen dogovor s uređajem zato izgleda ovako: klima nosi ono što je iznad nule, a za rep se drži peć na drva ili pelet, plinsko grijanje ili obična grijalica u prostoriji koja se tada koristi.
Snaga se ne bira po kvadratu
U prodavnici se snaga bira po kvadratu, po pravilu palca od otprilike jednog kilovata na deset kvadrata. To pravilo dolazi iz hlađenja i za grijanje ne odgovara, jer zimski gubici kroz omotač nisu iste veličine kao ljetni dobici kroz prozor.
Propis o oznaci ima svoj model toplotnog opterećenja i on je jednostavan. Opterećenje prostora uzima se kao nula kad je vani +16 °C i kao puno kad je vani projektnih -10 °C, a između se mijenja srazmjerno. Sve što uređaj o vašoj zimi tvrdi vezano je za tu jednu tačku: koliki kapacitet daje na -10 °C.
Zato se snaga ne poredi s kvadraturom nego s gubitkom prostora na toj temperaturi. Instalater koji radi ozbiljno izračuna gubitak za tu prostoriju, s njenim prozorima, brojem vanjskih zidova i visinom plafona, pa ga uporedi s projektnim opterećenjem grijanja iz informativnog lista. Poređenje s nominalnim kapacitetom izmjerenim na +7 °C ne kaže ništa o januaru.
Poddimenzionisana klima ne štedi nego troši
Kad deklarisani kapacitet ne pokrije gubitak, u proračun SCOP-a ulazi rezervni električni grijač s koeficijentom efikasnosti 1. U stanu se dešava isto: klima radi bez pauze, a razliku dogrijava grijalica po cijeni jedan prema jedan. Ušteda zbog koje se klima i kupuje nestane upravo u danima kad je najpotrebnija.
Gdje ide unutrašnja, a gdje vanjska jedinica
Unutrašnja jedinica najbolje radi kad je okrenuta prema najvećem gubitku toplote, a to je gotovo uvijek prozor. Mlaz tako presijeca hladnu zonu prije nego što se ona spusti prema podu. Zimi se usmjerivači obaraju prema dolje, jer topao zrak inače ode pravo u plafon i tamo ostane.
Vanjskoj jedinici treba slobodan protok zraka. Uputstva proizvođača kod slabog grijanja traže provjeru je li ulaz ili izlaz zraka nečim zaklonjen, jer zatvorena lodža, uski kut ili naslagane stvari ispred rešetke direktno obaraju učinak. U režimu grijanja ta jedinica pravi kondenzat i vodu od odmrzavanja, pa joj treba odvodna cijev; bez nje se ispod jedinice zimi stvara led.
Mjesto za vanjsku jedinicu u zgradi nije samo tehničko pitanje. Fasada je zajednički dio zgrade, a ne dio stana. Zakon o upravljanju zajedničkim dijelovima zgrade u Kantonu Sarajevo dopušta etažnom vlasniku prepravke bez odobrenja ostalih, ali izričito traži da promjena ne povrijedi vanjski izgled zgrade. Kad se dira u zajednički dio, zahvat je dopušten samo ako je uobičajen ili služi važnom interesu vlasnika, a inače ga svaki etažni vlasnik može zabraniti. Drugi kantoni i Republika Srpska imaju svoje propise, pa se prije bušenja provjerava lokalni zakon i odluka etažnih vlasnika.
Raspored stana odlučuje i koliko jedinica treba. Klima u dnevnoj sobi neće zagrijati sobu na drugom kraju dugog hodnika, ma koliko bila jaka. Ako je grijanje te sobe bitno, ona traži svoju jedinicu ili svoj izvor.
Buka i suh zrak
Na oznaci i u informativnom listu stoji nivo zvučne snage u dB(A) za unutrašnju i za vanjsku jedinicu, izmjeren pri standardnim nominalnim uvjetima. To je svojstvo izvora, a ne mjerenje na terasi, pa se ne poredi s brojem koji pokaže aplikacija na telefonu. Za poređenje dva modela međusobno je sasvim upotrebljiv.
Zima mijenja sliku buke. Vanjska jedinica radi duže, radi i noću, a ciklusi odmrzavanja donose svoje zvukove protoka i pare. Ispod tuđeg prozora to postane tema mnogo brže nego ljeti, pa se pozicija bira i po tome ko spava s druge strane zida.
Za suh zrak se klima često optuži pogrešno. U režimu grijanja kondenzat nastaje na vanjskoj jedinici i odlazi napolje, a unutrašnja jedinica ne izvlači vlagu iz sobe. Tabele radnog opsega u uputstvima to i pokazuju: granica unutrašnje vlažnosti navedena je za hlađenje, a za grijanje je nema. Suho je zato što topliji zrak pri istoj količini vlage ima nižu relativnu vlažnost, i zato što mlaz stalno struji.
Rješava se sitnicama. Spustite podešenu temperaturu za koji stepen i okrenite mlaz tako da ne ide direktno u ljude. Ako je i dalje suho, vlaga se dodaje u prostoriju: ovlaživač radi posao, a stari savjet o posudi s vodom na radijatoru ovdje otpada, jer u stanu koji se grije klimom radijator ne grije.
Šta klima košta kroz sezonu
Godišnja potrošnja struje za grijanje već stoji na informativnom listu, u kilovatsatima. Iza tog broja je kratka računica koju možete ponoviti s vlastitim podacima, i tek tada dobijete iznos u markama koji ima veze s vašim stanom.
Od podataka s oznake do iznosa u markama
| Korak | Odakle podatak | Kako se računa |
|---|---|---|
| Projektno opterećenje grijanja (Pdesignh) | Oznaka i informativni list, u kW | Uzima se vrijednost za prosječnu sezonu grijanja |
| Referentna godišnja potreba za grijanjem | Propisani broj sati za prosječnu sezonu | Pdesignh pomnožen sa 1.400 sati |
| Godišnja potrošnja struje za grijanje | Već ispisana na informativnom listu, u kWh godišnje | Referentna potreba podijeljena sa SCOP-om |
| Cijena kilovatsata | Posljednji račun za struju | Zbir stavki koje se plaćaju po kWh, uvećan za PDV |
| Trošak sezone | Vaš broj, ne prodavčev | Godišnja potrošnja pomnožena s vašom cijenom kilovatsata |
Cijena kilovatsata se ne uzima iz novina nego s posljednjeg računa. Saberu se stavke koje se plaćaju po kilovatsatu, doda PDV i dobije se koliko košta svaki sljedeći kilovatsat. Grijanje strujom pri tome pomjera i mjesečnu potrošnju, pa se provjerava i u koji blok tarife to gura račun, jer dodatni kilovatsati ne moraju koštati isto kao prvi.
Klima plus dopuna je pravilo, ne izuzetak
Kombinacija klime i drugog izvora nije priznanje da izbor nije uspio. Ona je ugrađena u sam propis: ispod bivalentne temperature deklarisani kapacitet se dopunjava rezervnim električnim grijačem, i taj grijač ulazi u proračun sezonskog broja. Ono što se kod kuće radi po osjećaju, u laboratoriju se radi po formuli.
U kućama je najčešća kombinacija klime i peći na čvrsto gorivo. Klima drži dnevni dio dok je vani iznad nule, peć preuzima kad zahladi i kad treba brzo dići temperaturu. U stanovima je češći par klima i mali grijač: klima pokriva glavni prostor, a grijač radi kratko i samo u kupatilu ujutro.
Koja kombinacija ima smisla zavisi od toga šta u objektu već postoji, ima li dimnjaka i mjesta za gorivo, i ko je kod kuće preko dana. To je pitanje izbora sistema grijanja u cjelini, a klima je u tom izboru vrlo dobar nosilac blažeg dijela sezone i loš jedini oslonac za najhladniji.
Kad nestane struje, toplota stane isti čas
Klima nema ni rezervoar goriva ni masu koja bi zadržala toplotu, pa je nestanak struje istovremeno i nestanak grijanja, bez ikakve rezerve. Peć na drva u istom trenutku i dalje grije.
Kad se napajanje vrati, uređaj se po uputstvu proizvođača sam ponovo pokreće u režimu u kojem je bio. Sat i tajmeri se pri tome brišu, pa noćni raspored tiho prestane raditi i to se primijeti tek kad ujutro bude hladno. Poslije svakog dužeg prekida vrijedi provjeriti podešeno vrijeme.
Zimski prekidi napajanja obično dolaze s ledom, snijegom i vjetrom, dakle baš u danima kad je klima ionako najslabija. Domaćinstvo koje se grije samo klimom tada ostaje bez oba oslonca odjednom.
Zbog toga se uz klimu drži izvor toplote koji ne traži struju, i provjerava se da li dopuna koju već imate uopšte radi bez napajanja. Obična peć na drva radi. Sve što ima ventilator, pumpu ili automatiku stane zajedno s klimom.
Održavanje koje se vidi na učinku grijanja
Prljavi filteri smanjuju protok zraka i uređaj slabije grije. Uputstvo proizvođača preporučuje pranje filtera otprilike svake dvije sedmice, a u punoj zimskoj sezoni to nije pretjerivanje nego minimum, jer uređaj tada radi znatno više sati nego ljeti.
Jednom godišnje ide servis kod ovlaštenog instalatera. To je i preporuka iz uputstva, a ne samo trgovački dodatak: dubinsko čišćenje obje jedinice i provjera rashladnog kruga rade se alatom koji korisnik nema.
Zimi je najveći dio održavanja napolju. Vanjsku jedinicu treba osloboditi snijega i leda, ostaviti joj prostor ispred rešetke i pobrinuti se da odvod kondenzata ne bude začepljen. Zaklonjena vanjska jedinica gubi učinak grijanja odmah, bez ikakve poruke o grešci.