Grijanje klimom zimi - kada može nositi prostor, a kada traži dopunu

COP i SCOP za poređenje učinka grijanja

Efikasnost klime opisuju dva broja i lako ih je pomiješati. COP je odnos dobijene toplote i utrošene struje u jednoj tački mjerenja, pri propisanih 20 °C unutra i +7 °C vani. To je blag jesenji dan.

Sezonski broj je SCOP i on se ne mjeri u jednoj tački. Računa se preko cijele sezone grijanja, podijeljene na temperaturne intervale s brojem sati koji na svaki od njih otpada, uz projektnu temperaturu od -10 °C. Zbog toga SCOP i jeste broj koji na oznaci mora stajati za klima-uređaje, dok se COP na oznaci pojavljuje samo kod jednokanalnih i dvokanalnih uređaja.

Skala klasa ide od A+++ do G i granice su propisane. Klasa A počinje na SCOP 3,40, A+ na 4,00, A++ na 4,60, a A+++ na 5,10. Na dnu je klasa G, sve ispod 1,90. Klasa A dakle znači da je uređaj kroz referentnu sezonu za svaki utrošeni kilovatsat struje isporučio najmanje 3,4 kilovatsata toplote.

Propis izričito određuje da rezervni električni grijač koji se u proračunu dodaje klimi ulazi s koeficijentom efikasnosti 1. Učinak klase A višestruko premašuje učinak obične grijalice, daleko iznad nekoliko posto. Princip je isti kao kod toplotne pumpe koja grije cijelu kuću, samo je ovdje zrak medij s obje strane i sve stane u dvije jedinice.

Podaci o kapacitetu i radu na niskim temperaturama

Uz svaki klima-uređaj idu tri dokumenta s podacima: oznaka energijske efikasnosti, informativni list proizvoda i tehnička dokumentacija. U njima potražite vrijednosti koje pokazuju zimski učinak uređaja, jer ih prodavac rijetko sam navede.

Riječ inverter na oznaci ne stoji nigdje i ne treba je tražiti. SCOP obuhvata sposobnost uređaja da radi na djelimičnom opterećenju, jer se sezonski koeficijent računa po temperaturnim intervalima u kojima prostor traži manje od pune snage. Koeficijent efikasnosti po intervalu se pri tome, kad treba, koriguje koeficijentom degradacije, a korekcija utiče na rezultat uređaja koji se samo pali i gasi jer ne može smanjiti snagu. Za poređenje učinka upotrijebite SCOP i klasu, jer sam tip kompresora nije dovoljan.

Trajanje hladnih perioda i klima u BiH

Referentna sezona za proračun SCOP-a prikazana je tabelom temperaturnih intervala. Prosječna sezona grijanja ima 4.910 sati, raspoređenih po temperaturnim intervalima od -10 °C do +15 °C, i svaki interval nosi svoj broj sati.

Klima tokom ogromne većine sezone radi ekonomično, dok u kratkim najhladnijim periodima teže grije prostor. Iako tih nekoliko dana čini mali dio godišnjeg zbira, oni određuju hoće li stan biti dovoljno topao. Plan grijanja zato mora obuhvatiti najhladnije dane, koje sezonski prosjek ne opisuje dovoljno.

Tabela prikazuje evropski referentni profil za poređenje uređaja i ne predstavlja izmjerenu bosansku zimu. Za procjenu stvarnog učinka treba uzeti u obzir različita klimatska područja zemlje.

Federalni hidrometeorološki zavod razlikuje tri klimatska područja. U sjevernoj Bosni i u dolinama srednjih tokova Une, Sane, Vrbasa, Bosne i Drine srednja januarska temperatura je između -0,9 °C i 0,0 °C, uz Bihać kao izuzetak s +0,3 °C, a srednji minimum u januaru pada na -5 °C do -6 °C. U planinskom i planinsko-kotlinskom pojasu januarski prosjek ide od -0,3 °C do -6,5 °C, a srednji minimumi od -1,9 °C do -8,8 °C. U Hercegovini je srednja januarska temperatura pozitivna u cijelom području, od +3,4 °C u Širokom Brijegu do +6,6 °C u Neumu.

Kotline se pri tome ne ponašaju po nadmorskoj visini. U njima se hladan zrak taloži i stvaraju se jezera hladnog zraka, pa mjesta niže u kotlini često imaju nižu temperaturu od onih iznad sebe. Uz to je zimska magla u kotlinama i dolinama vrlo česta, a magla je za vanjsku jedinicu neugodnija od suhog mraza.

Pauze u grijanju tokom odmrzavanja

Vanjska jedinica koja vadi toplotu iz zraka taj zrak istovremeno hladi. Vlaga se na njoj kondenzuje, a na niskim temperaturama se hvata kao led. Led smanjuje učinak grijanja, pa uređaj sam prelazi u ciklus odmrzavanja.

Tokom odmrzavanja unutrašnja jedinica ne pušta topao zrak. Ventilatori stanu i unutra i vani, iz vanjske jedinice se puši para, a soba se u tih nekoliko minuta hladi. Po uputstvima proizvođača to traje četiri do dvanaest minuta i nije kvar.

Postoji i kraća pauza koju ljudi češće prijave kao kvar. Kad se grijanje tek uključi, uređaj ne pušta zrak dok se izmjenjivač ne zagrije, obično jednu do četiri minute. Isto radi i odmah poslije odmrzavanja, da ne bi puhnuo hladno u sobu.

Odmrzavanja ima osjetno više kad je hladno i vlažno nego kad je hladno i suho. Zato ista klima u maglovitom januaru u kotlini daje slabiji stvarni učinak nego na istoj temperaturi u suhom mrazu, i zato se dva komšije s istim uređajem u različitim dijelovima zemlje razilaze u ocjeni.

Ako se odmrzavanje ponavlja toliko često da se grijanje jedva stigne vratiti, to više nije normalan režim. Provjerite je li vanjska jedinica zatrpana snijegom, je li joj ulaz ili izlaz zraka nečim zaklonjen i odlazi li kondenzat slobodno kroz odvod.

Prostori u kojima klima može biti jedini izvor grijanja

Da bi klima grijala cijeli prostor, potrebno je istovremeno ispuniti tri uslova. Ako ijedan izostane, takvo rješenje neće odgovarati prostoru.

Jedan otvoren prostor, bez zatvorenih vrata između

Dnevna soba spojena s kuhinjom i trpezarijom, bez dugih hodnika, funkcioniše kao jedna toplotna zona. Jedinica postavljena u sredini takvog prostora drži temperaturu u cijelom vidljivom dijelu stana. Spavaće sobe se griju indirektno, kroz otvorena vrata, a kupatilo se ujutro rješava malim grijačem.

Omotač koji drži toplotu

Klima unosi toplotu, izolacija je zadržava. U stanu s dobrom stolarijom i izolovanim vanjskim zidom uređaj rijetko ide na punu snagu, pa radi u području u kojem je i najefikasniji. Kod starih prozora i neizolovanog zida radi jače i duže, a u istoj sekundi kad pređe na punu snagu izgubi dobar dio prednosti nad grijalicom. Tu se prije kupovine uređaja postavlja pitanje šta prvo donosi veću razliku.

Kraj u kojem zima ne traje dugo u minusu

Hercegovina je po januarskim prosjecima najbliža uslovima u kojima klima radi bez ikakve dopune. Nizinski dio sjeverne Bosne je granični slučaj: prosjek je oko nule, ali srednji minimumi idu do -6 °C. Planinska mjesta i kotline s dugim periodima ispod -10 °C traže drugi izvor za najhladniji dio sezone, bez obzira na klasu uređaja.

Prostori i uslovi koji zahtijevaju dopunsko grijanje

Potrebu za dopunskim grijanjem možete prepoznati prije kupovine, čime izbjegavate dodatne troškove nakon prve hladne sedmice.

Više odvojenih prostorija sa zatvorenim vratima

Klima grije prostor u kojem visi. Topao zrak ne prolazi kroz zatvorena vrata i ne skreće sam niz hodnik. Za stan s tri odvojene sobe kojima treba ista temperatura jedna jedinica nije dovoljna. Sobama izvan njenog dometa treba druga jedinica ili dopunski grijač.

Kuća na dva nivoa

Toplota se diže, ali ne diže se sama kroz stepenište u zatvorenu sobu na spratu. Jedinica u prizemlju grije prizemlje. Za dvije etaže treba ili druga jedinica gore ili kombinacija klime i sistema koji razvodi toplotu po kući.

Stara stolarija i neizolovan zid

Ovdje klima radi neprekidno na punoj snazi i temperatura svejedno ostaje nestabilna. Račun raste, a osjećaj se ne popravlja. U takvom objektu ulaganje u prozore ili fasadu vraća više od kupovine jače klime, jer jača klima i dalje nadoknađuje iste gubitke.

Najhladniji dio sezone

Kad vanjska temperatura padne ispod granične radne temperature, uređaj po deklaraciji ne daje toplotu. I prije nje, ispod bivalentne temperature, deklarisani kapacitet se dopunjava rezervnim električnim grijačem, a taj grijač troši kilovatsat struje za kilovatsat toplote. Uobičajeno je da klima grije pri temperaturama iznad nule, a za najhladniji dio sezone koristi se peć na drva ili pelet, plinsko grijanje ili obična grijalica u prostoriji koja se tada koristi.

Izbor snage prema gubicima toplote

U prodavnici se snaga bira po kvadratu, prema gruboj procjeni od otprilike jednog kilovata na deset kvadrata. To pravilo dolazi iz hlađenja i za grijanje ne odgovara, jer zimski gubici kroz omotač nisu iste veličine kao ljetni dobici kroz prozor.

Prema modelu toplotnog opterećenja iz propisa o oznaci, opterećenje prostora uzima se kao nula kad je vani +16 °C i kao puno kad je vani projektnih -10 °C, a između se mijenja srazmjerno. Deklarisani zimski učinak vezan je za kapacitet koji uređaj daje na -10 °C.

Zato snagu treba porediti s gubitkom prostora na toj temperaturi; sama kvadratura ne pokazuje potreban kapacitet. Instalater koji radi ozbiljno izračuna gubitak za tu prostoriju, s njenim prozorima, brojem vanjskih zidova i visinom plafona, pa ga uporedi s projektnim opterećenjem grijanja iz informativnog lista. Poređenje s nominalnim kapacitetom izmjerenim na +7 °C ne kaže ništa o januaru.

Položaj unutrašnje i vanjske jedinice

Unutrašnja jedinica najbolje radi kad je okrenuta prema najvećem gubitku toplote, a to je gotovo uvijek prozor. Mlaz tako presijeca hladnu zonu prije nego što se ona spusti prema podu. Zimi se usmjerivači obaraju prema dolje, jer topao zrak inače ode pravo u plafon i tamo ostane.

Vanjskoj jedinici treba slobodan protok zraka. Uputstva proizvođača kod slabog grijanja traže provjeru je li ulaz ili izlaz zraka nečim zaklonjen, jer zatvorena lodža, uski kut ili naslagane stvari ispred rešetke direktno obaraju učinak. U režimu grijanja ta jedinica pravi kondenzat i vodu od odmrzavanja, pa joj treba odvodna cijev; bez nje se ispod jedinice zimi stvara led.

Pri izboru mjesta za vanjsku jedinicu treba uz tehničke zahtjeve provjeriti i vlasništvo. Fasada je zajednički dio zgrade i ne pripada pojedinačnom stanu. Zakon o upravljanju zajedničkim dijelovima zgrade u Kantonu Sarajevo dopušta etažnom vlasniku prepravke bez odobrenja ostalih, ali izričito traži da promjena ne povrijedi vanjski izgled zgrade. Kad se dira u zajednički dio, zahvat je dopušten samo ako je uobičajen ili služi važnom interesu vlasnika, a inače ga svaki etažni vlasnik može zabraniti. Drugi kantoni i Republika Srpska imaju svoje propise, pa se prije bušenja provjerava lokalni zakon i odluka etažnih vlasnika.

Raspored stana odlučuje i koliko jedinica treba. Klima u dnevnoj sobi neće zagrijati sobu na drugom kraju dugog hodnika, ma koliko bila jaka. Ako je grijanje te sobe bitno, ona traži svoju jedinicu ili svoj izvor.

Buka i suh zrak

Na oznaci i u informativnom listu stoji nivo zvučne snage u dB(A) za unutrašnju i za vanjsku jedinicu, izmjeren pri standardnim nominalnim uvjetima. Taj podatak opisuje izvor zvuka. Ne predstavlja mjerenje na terasi i ne može se porediti s brojem koji pokaže aplikacija na telefonu. Za poređenje dva modela međusobno je sasvim upotrebljiv.

Zimi vanjska jedinica radi duže i radi noću, a ciklusi odmrzavanja donose svoje zvukove protoka i pare. Ispod tuđeg prozora takva buka smeta mnogo prije nego ljeti, pa se pozicija bira i po tome ko spava s druge strane zida.

U režimu grijanja kondenzat nastaje na vanjskoj jedinici i odlazi napolje, a unutrašnja jedinica ne izvlači vlagu iz sobe. U tabelama radnog opsega u uputstvima granica unutrašnje vlažnosti navedena je za hlađenje, dok je za grijanje nema. Suho je zato što topliji zrak pri istoj količini vlage ima nižu relativnu vlažnost, i zato što mlaz stalno struji.

Spustite podešenu temperaturu za koji stepen i okrenite mlaz tako da ne ide direktno u ljude. Ako je i dalje suho, vlagu u prostoriju može dodati ovlaživač. Posuda s vodom na radijatoru ovdje ne pomaže jer u stanu koji se grije klimom radijator ne grije.

Trošak grijanja klimom tokom sezone

Godišnja potrošnja struje za grijanje već stoji na informativnom listu, u kilovatsatima. Iza tog broja je kratka računica koju možete ponoviti s vlastitim podacima, i tek tada dobijete iznos u markama koji ima veze s vašim stanom.

Cijenu kilovatsata uzmite s posljednjeg računa, jer cijena iz novina ne prikazuje vaš obračun. Saberu se stavke koje se plaćaju po kilovatsatu, doda PDV i dobije se koliko košta svaki sljedeći kilovatsat. Grijanje strujom pri tome pomjera i mjesečnu potrošnju, pa se provjerava i u koji blok tarife to gura račun, jer dodatni kilovatsati ne moraju koštati isto kao prvi.

Uobičajene kombinacije klime i dopunskog grijanja

Propis već predviđa kombinaciju klime i drugog izvora toplote. Ispod bivalentne temperature deklarisani kapacitet dopunjava se rezervnim električnim grijačem, koji ulazi u proračun sezonskog broja. Potreba za dopunom zato ne znači da je izbor klime bio neuspješan. Dok se kod kuće dopuna često uključuje po osjećaju, u laboratoriju se računa po formuli.

U kućama je najčešća kombinacija klime i peći na čvrsto gorivo. Klima drži dnevni dio dok je vani iznad nule, peć preuzima kad zahladi i kad treba brzo dići temperaturu. U stanovima je češći par klima i mali grijač: klima pokriva glavni prostor, a grijač radi kratko i samo u kupatilu ujutro.

Izbor kombinacije zavisi od toga šta u objektu već postoji, ima li dimnjaka i mjesta za gorivo, i ko je kod kuće preko dana. To je pitanje izbora sistema grijanja u cjelini, a klima je u tom izboru vrlo dobar nosilac blažeg dijela sezone i loš jedini oslonac za najhladniji.

Rezervno grijanje tokom nestanka struje

Klima nema ni rezervoar goriva ni masu koja bi zadržala toplotu, pa je nestanak struje istovremeno i nestanak grijanja, bez ikakve rezerve. Peć na drva u istom trenutku i dalje grije.

Kad se napajanje vrati, uređaj se po uputstvu proizvođača sam ponovo pokreće u režimu u kojem je bio. Sat i tajmeri se pri tome brišu, pa noćni raspored tiho prestane raditi i to se primijeti tek kad ujutro bude hladno. Poslije svakog dužeg prekida vrijedi provjeriti podešeno vrijeme.

Zimski prekidi napajanja obično dolaze s ledom, snijegom i vjetrom, dakle baš u danima kad je klima ionako najslabija. Domaćinstvo koje se grije samo klimom tada ostaje bez grijanja upravo u najhladnijim uslovima.

Zbog toga se uz klimu drži izvor toplote koji ne traži struju, i provjerava se da li dopuna koju već imate uopšte radi bez napajanja. Obična peć na drva radi. Sve što ima ventilator, pumpu ili automatiku stane zajedno s klimom.

Održavanje koje se vidi na učinku grijanja

Prljavi filteri smanjuju protok zraka i uređaj slabije grije. Uputstvo proizvođača preporučuje pranje filtera otprilike svake dvije sedmice, a u punoj zimskoj sezoni to je minimum jer uređaj tada radi znatno više sati nego ljeti.

Jednom godišnje potreban je servis kod ovlaštenog instalatera, prema preporuci iz uputstva. Dubinsko čišćenje obje jedinice i provjera rashladnog kruga zahtijevaju alat koji korisnik nema, pa je servis potreban za te zahvate.

Zimi je najveći dio održavanja napolju. Vanjsku jedinicu treba osloboditi snijega i leda, ostaviti joj prostor ispred rešetke i pobrinuti se da odvod kondenzata ne bude začepljen. Zaklonjena vanjska jedinica gubi učinak grijanja odmah, bez ikakve poruke o grešci.