Da li je dijete spremno za skidanje pelena - znakovi koji stvarno znače spremnost

Fizički znakovi koje vrijedi pratiti

Fizička spremnost podrazumijeva da tijelo mora zadržati mokraću ili stolicu dovoljno dugo da dijete stigne do noše ili toaleta. Prema AAP-u, pelena koja tokom dana ostane suha barem dva sata u komadu, ili suha pelena poslije dnevnog sna, znak je da dijete već može zadržati mokraću.

Problem je što se to na modernoj peleni gotovo ne vidi. Jednokratne pelene odmah povuku vlagu unutra, pa ni dijete ni roditelj ne osjete kada se piškilo. ERIC zato savjetuje da se u pelenu na kratko stavi obična pamučna krpica: dijete tada osjeti da je mokro, a vi vidite kada se to desilo. Krpicu izvadite čim se pokvasi, da koža ne bi stradala.

Ostali znakovi s AAP liste ne traže nikakvo mjerenje. Vide se sami od sebe, kroz nekoliko običnih dana.

• Pelena ostane suha barem dva sata u komadu ili je suha poslije dnevnog sna.
• Dijete zastane, ukoči se, čučne ili zastenje prije nego što piški ili kaki.
• Dijete ne voli mokru pelenu i traži da ga presvučete.
• Dijete može samo doći do kupatila i barem djelimično pomoći pri svlačenju.
• Dijete traži nošu ili toalet, ili traži gaćice kakve nose starija djeca.

Prije procjene znakova spremnosti provjerite stolicu. I NHS i ERIC traže da se zatvor riješi prije nego što pelene odu, jer je bolna stolica najčešći razlog zbog kojeg odvikavanje kasnije zapne.

Razumijevanje uputa i pokazivanje potrebe

Roditelji često čekaju da dijete samo kaže da treba na nošu, iako je govor jedna od posljednjih komunikacijskih vještina koje se razviju, na šta ERIC izričito upozorava. Čekanje na rečenicu zna produžiti pelene za mjesece bez ijednog razloga.

Dijete treba moći pratiti kratku uputu. Idemo u kupatilo, spusti hlače, sjedni. Ne mora sve uraditi samo, ali mora prepoznati da se radnje ponavljaju istim redom.

NHS rutinu postavlja tako da signal djeteta uopšte nije uslov. Nošu ili toalet nudite u tačkama dana koje se ionako ponavljaju: poslije buđenja, poslije jela, prije izlaska iz kuće, prije spavanja i svaki put kada ste vani pa naiđete na toalet. Vremenom neka djeca počnu pokazivati sama, riječju ili tako što se uzvrpolje, utihnu i naprave grimasu. NHS navodi i da neka djeca te znakove neće davati, što je u redu.

Ako dijete ipak ima svoj način da pokaže, gest, riječ ili odlazak prema vratima kupatila, prihvatite ga i koristite. Samo ga nemojte čekati kao uslov.

Emocionalna spremnost i odnos prema noši

Dijete koje se ukoči, plače ili bježi čim se spomene noša nije nužno nespremno. Prije nego što to protumačite kao otpor, razdvojite dvije stvari koje izgledaju isto, a traže suprotne poteze.

Prva je borba za volju. AAP je opisuje kao normalnu za ovaj uzrast jer dijete otkriva da je zasebna osoba i traži gdje su granice, a noša je zgodno mjesto za to. Odgovor je da se sukob jednostavno ne prihvati. Pritisak, nagrada i ponovljeno nuđenje pojačavaju sukob.

Druga je strah od bola, i on izgleda gotovo isto. ERIC navodi da je zadržavanje stolice posebno često upravo u vrijeme odvikavanja i da obično dolazi poslije jedne jedine bolne stolice. Znakovi su prepoznatljivi: dijete se krije, ukoči se u čudan položaj, steže mišiće i stenje, mršti se, a u gaćicama se nađu male mrlje. Dok se stolica ne omekša, tu ne pomaže nikakvo ohrabrivanje.

Interes za nošu je dobar znak, ali nije uslov. NHS predlaže aktivnosti koje podstiču interes: slikovnica o noši, lutka koja sjedne prva, presvlačenje u kupatilu umjesto u sobi, puštanje vode i pranje ruku poslije svakog presvlačenja. Dijete koje je nošu upoznalo kao dio obične kućne rutine lakše na nju sjedne kada dođe red.

Nepouzdani pokazatelji spremnosti

Roditelji ponekad spremnost procjenjuju prema svojim očekivanjima, zahtjevima vrtića ili iskustvima drugih porodica. Ti podaci ne pokazuju šta njihovo dijete može.

• Dob sama po sebi. Svaki od raspona koje uputstva navode opisuje veliku grupu djece i ne određuje prag za pojedino dijete.
• Vrtićki rok. To je organizacijsko pravilo ustanove, a pravila vrtića o pelenama se dogovaraju s odgajateljima, ne rješavaju ubrzavanjem djeteta.
• Dijete iz komšiluka koje je pelene skinulo prošlog mjeseca. Ni u jednom uputstvu tempo drugog djeteta nije mjerilo.
• To što dijete zna riječ za nošu. Riječ ne znači da prepoznaje osjećaj, a nedostatak riječi ne znači da ne može.
• Jedno slučajno piškenje u nošu, poslije kojeg ostatak dana izgleda isto kao i ranije.
• Suha pelena koju je proizveo raspored odraslih. Nuđenje u pravilnim razmacima je ispravna metoda i NHS je preporučuje, ali suhoća postignuta tim rasporedom ne pokazuje kontrolu djeteta.
• To što dijete zna spustiti hlače. Na AAP listi ima sedam stavki, a ovo je jedna od njih.

S odvikavanjem možete krenuti i uz ove pokazatelje, ali ne računajte da oni potvrđuju savladanu kontrolu. Tako vas prvi mokri dan neće iznenaditi.

Kućna procjena bez ispitivanja djeteta

Procjenu radite vi, a dijete ne radi ništa novo. Bez najave, bez posebnog rasporeda i bez pitanja moraš li piškiti. Dijete koje to pitanje čuje deset puta dnevno vrlo brzo počne automatski odgovarati da ne mora, i tada ste izgubili i podatak i saradnju.

Tri dana su dovoljna. Bilježite kratko, na papiru na frižideru ili u telefonu, i to samo ono što ionako vidite.

1. Prvi dan pratite pelenu. Stavite u nju pamučnu krpicu i zapišite u koliko sati ste je našli mokru. Tražite dvije stvari: postoji li tokom dana razmak od barem dva sata suhog i je li pelena suha poslije dnevnog sna.
2. Drugi dan preusmjerite pažnju s pelene na ponašanje djeteta. Zapišite kada zastane, čučne, ukoči se, zastenje, utihne ili se zavrti na mjestu. Nije važno da li išta kaže.
3. Treći dan provjerite stolicu. NHS traži meku stolicu barem svaki drugi dan. Ako je stolica tvrda i suha, u obliku kuglica, ako se dijete napreže ili plače, procjena spremnosti staje dok se to ne riješi.
4. Iste večeri procijenite i porodične okolnosti. Selidba koja je bila ili slijedi, novo dijete u porodici, teža bolest, smrt ili veća kriza su, po AAP-u, razlozi za odgodu bez obzira na to koliko znakova dijete ima.
5. Na kraju procijenite koliko ćete morati voditi dijete kroz rutinu, bez ocjenjivanja njegovih sposobnosti. Na osnovu toga prve dane bez pelene planirate prema zapažanjima.

Djelimična spremnost

Djelimična spremnost je uobičajena. Dijete može imati suhe periode a ne javljati se na vrijeme, voljeti nošu kao igračku a ne htjeti sjesti kada stvarno treba, piškiti u nošu a stolicu zadržavati. Nijedno od tri uputstva ne traži cijelu listu prije početka, a dva izričito kažu da se na listu ne čeka.

Kod djelimične spremnosti radite na vještini koja nedostaje, dok s ostalim nastavljate.

• Ako je problem odjeća, vježbajte skidanje i navlačenje. NHS savjetuje trenerke ili helanke umjesto dugmadi, patent zatvarača i hulahopki, jer se s njima ne stigne.
• Ako je problem riječ, učite riječi i znakove usput, u trenutku kada se dešava, ali nemojte na njih čekati.
• Ako je problem stolica, stanite. To je jedina stavka koja stvarno blokira početak.
• Ako je problem vrtić, dogovorite s odgajateljima istu rutinu i iste riječi, i spremite rezervnu odjeću u torbu.
• Ako je problem strah od kupatila, vratite kupatilo u neutralnu rutinu prije nego što ijedna pelena ode.

NHS traži da se preko dana nose obične gaćice, u kojima dijete osjeti da je mokro. Zadržavanje pelene ili gaćica pelena tokom dana dok procjenjujete napredak otežava učenje. Pelena planski ostaje za dnevni san i za noć.

Napredak procjenjujte kroz duži period, jer jedan dan nije dovoljan. Ako kroz prvu sedmicu ili dvije dijete traži manje podsjećanja i manje se opire, stvar ide u pravu stranu. Ako se otpor pojačava, ako počne zadržavati stolicu ili plakati na sam spomen kupatila, vratite se na pripremu.

Odluka o početku

Uz djetetovu spremnost procijenite možete li u porodici održavati istu rutinu narednih nekoliko sedmica.

AAP nabraja situacije u kojima se odvikavanje odgađa bez obzira na znakove: skorašnja ili nadolazeća selidba, trudnoća ili novorođenče u kući, teža bolest, smrt u porodici i svaka veća kriza. NHS to sažima u jednu rečenicu, da se bira period kada je život donekle miran i kada se ne mijenja previše stvari odjednom. Iz istog razloga se pelena, duda i flašica ne ukidaju u isto vrijeme, pa se redoslijed ta tri prelaza planira unaprijed.

ERIC upozorava da je djetetu, što duže nosi pelenu, teže prihvatiti novo mjesto za piški i kaki. Početak možete odgoditi zbog selidbe ili bebe. Izostanak svih sedam znakova s AAP liste nije razlog za odgodu jer ta lista nigdje nije postavljena kao uslov.

Prije početka se dogovaraju odrasli. NHS traži da svi koji čuvaju dijete rade isto: ista rutina kod bake, kod dadilje i u vrtiću, iste riječi, isti trenuci u danu. Nedosljednost među odraslima je češći razlog neuspjeha nego nespremnost djeteta.

Odluka koju donosite odnosi se samo na dan. NHS piše da većina djece prestane mokriti noću tek pošto je danju suha i da se to dešava samo od sebe, bez treninga, pa noćna pelena ostaje i onda kada dan ide dobro. Nezgode preko dana su, po istom uputstvu, normalan dio učenja i ne znače da je odluka bila pogrešna.

Priprema prije skidanja pelene

Priprema ne traži poseban program. NHS je razlaže na sitnice koje se rade usput: slikovnica o noši, lutka koja prva sjedne, kratko sjedenje na noši obučen, presvlačenje u kupatilu umjesto u sobi, puštanje vode i pranje ruku poslije presvlačenja, imenovanje piškija i kakija u trenutku kada se dešavaju. Uz to ide i otprilike pola sata bez pelene poslije svakog piškija ili kakija.

Cilj je da kupatilo, noša i riječi za mokrenje i stolicu budu poznati prije nego što zatrebaju. ERIC to zove učenjem noše i savjetuje da počne rano i ide postepeno, dugo prije nego što pelene stvarno odu.

Jedna stvar pripremu redovno pokvari, a to je stalno ispitivanje. Pitanje moraš li piškiti svakih deset minuta pretvara kupatilo u temu oko koje se pregovara, a dijete nauči da odgovori ne prije nego što razmisli. Umjesto toga koristite tačke dana koje se ionako ponavljaju.

Tegobe zbog kojih treba posjetiti pedijatra

Kod sljedećih tegoba prekinite procjenu spremnosti i zatražite pregled.

• Tvrda i suha stolica, stolica u obliku kuglica, naprezanje, plač pri kakanju ili izostanak meke stolice barem svaki drugi dan.
• Krv na stolici, na papiru ili u gaćicama. Velika stolica može napraviti sitnu pukotinu koja boli, a dijete poslije toga odbija i sam pokušaj.
• Skrivanje, ukočen položaj, stezanje mišića uz stenjanje, mrlje u gaćicama ili kakanje u noćnu pelenu.
• Dijete koje je bilo pouzdano suho pa se odjednom počelo mokriti, uz temperaturu, mlitavost i slabije uzimanje hrane i pića. NHS mokrenje u gaćice i u krevet navodi među znakovima upale mokraćnih puteva kod male djece.
• Zabrinutost koja traje. NHS izričito kaže da se ljekaru možete javiti u bilo kojem trenutku, bez čekanja da svi pokušaji ne uspiju.

U BiH je prva adresa pedijatar u domu zdravlja, a u većini općina i patronažna sestra koja dolazi u kuću. Pregled tražite prije nego što pelene odu, jer se zatvor i strah od bolne stolice poslije skidanja pelena rješavaju mnogo teže.

Djeca s razvojnim odstupanjima, senzornim teškoćama ili kašnjenjem govora nauče toalet, samo im treba više vremena i više podrške. To piše i u NHS uputstvu. Kod njih je čekanje na znakove spremnosti posebno pogrešan plan, jer ERIC navodi da ih velik dio te znakove nikada neće pokazati. Postupak ostaje isti, samo se dijeli na sitnije korake: sjedenje obučeno, boravak u kupatilu poslije obroka, pranje ruku, pa tek onda dan bez pelene.

Dijete može već skinuti pelene, pa nezgode počnu da se vraćaju poslije polaska u vrtić, putovanja ili dolaska bebe. Takve nezgode predstavljaju reakciju na promjenu i ne govore o spremnosti.

Korisni izvori

Uputstva ispod su izvorna i na engleskom, a međusobno se ne slažu oko toga treba li čekati znakove spremnosti. Vrijedi otvoriti oba pristupa prije odluke, jer se konkretni savjeti u njima poklapaju znatno više nego naslovi.