Kako početi odvikavanje od pelena - noša, toalet i prvi dani bez pelene

Noša ili nastavak za toalet

Obje opcije rade i nijedna nije greška. Razlika je u tome ko troši više vremena na početku i ko se poslije mora navikavati na promjenu.

Položaj nogu nije sitnica i tu se ERIC i NHS slažu. Stopala moraju biti čvrsto na podu ili na stepenici, jer se tako mjehur i crijevo najbolje isprazne. NHS to daje kao mjeru koju roditelj može provjeriti golim okom: kada dijete sjedi na školjci, koljena moraju biti iznad kukova. Dijete koje visi nogama u zraku steže se umjesto da se opusti, a to se prvo vidi na stolici.

Nošu birajte nisku, da dijete može samo sjesti i ustati. ERIC savjetuje da ih po mogućnosti imate dvije, kako bi jedna uvijek bila blizu, i naglašava da noša ne mora biti skupa ni imati dodatke: treba dobro raditi jedan posao.

Oprema koja stvarno treba

NHS izričito piše da za početak ne morate kupovati puno stvari, da dio vjerovatno već imate i da se ostalo često može posuditi. Spisak stane u nekoliko redova.

• Noša, ili nastavak za školjku sa stepenicom i držačima.
• Gaćice. Perive gaćice s upijajućim slojem ERIC preporučuje za vrtić i za put, ne kao zamjenu za pelenu kod kuće.
• Odjeća koju dijete može samo spustiti i podići.
• Rezervna odjeća, i to više kompleta nego što vam se čini da treba.
• Periva podloga za auto sjedište, ako se često vozite.
• Prenosna noša za izlaske.

Dvije stvari se često kupuju, a rade protiv procesa. Prve su pelene gaćice za dan: NHS traži da preko dana nestanu sve pelene, uključujući i njih, jer dijete u njima ne osjeti da je mokro. Druge su jednokratne pelene tokom pripreme, koje su napravljene tako da vlagu odmah odvedu od kože. ERIC zato savjetuje da se u pelenu privremeno stavi obična periva krpica i izvadi čim se smoči, jer dijete tako prvi put poveže mokrenje s osjećajem mokroće.

Posljednja provjera prije nego skinete pelene

Priprema nije predavanje djetetu, nego sređivanje kuće i dogovor odraslih. Birajte period bez velikih promjena: bez selidbe, bez putovanja, bez prve sedmice u vrtiću. Dijete može izabrati gaćice ili mjesto za nošu, ali plan drže odrasli, i svi ga moraju voditi na isti način i istim riječima.

• Mijenjajte pelenu čim je mokra ili prljava, da dijete nauči da je suho i čisto normalno stanje.
• Presvlačite u kupatilu kad god možete i pustite dijete da baci stolicu u školjku i pusti vodu.
• Imenujte stvari dok se dešavaju: piški, kaki, mokro, suho.
• Ostavite dijete bez pelene do tridesetak minuta nakon što je obavilo nuždu, jer je tada rizik od nezgode najmanji.
• Neka sjedne na nošu obučeno, bez ikakvog očekivanja da nešto obavi.
• Provjerite ima li kod kuće dovoljno gaćica, čarapa i donjeg dijela odjeće za tri dana pranja unazad.

Ako još niste prošli kroz znakove spremnosti, to je korak prije ovoga. I nemojte spajati dvije velike promjene: ako ste planirali i ukidanje dude, ostavite razmak, jer ima svoja pravila.

Kako izgleda prvi dan

ERIC savjetuje da prvih nekoliko dana ostanete kod kuće, bez gostiju i dužih vožnji, jer dijete tada dobija punu pažnju jedne odrasle osobe. Ujutro mu kratko recite šta se mijenja, obucite gaćice i ostavite ih obučene do večeri.

1. Ponudite nošu u predvidivim trenucima: nakon buđenja, poslije jela, prije izlaska, prije dnevnog sna i prije spavanja. NHS dodaje i pravilo za vani, da se proba svaki put kad prođete pored toaleta.
2. Nemojte pitati svakih deset minuta. ERIC savjetuje suprotno od stalnog ispitivanja: sačekajte trenutak kada procijenite da dijete mora, pa ga mirno usmjerite kratkom rečenicom.
3. Pratite znakove koje NHS i ERIC navode isto: dijete se vrpolji, ušuti, napravi grimasu, sakrije se ili čučne i napne.
4. Pohvalite pokušaj bez obzira na ishod, jer se u ovoj fazi uči sjedenje, a ne rezultat.
5. Kada se desi nezgoda, počistite zajedno i kratko podsjetite gdje piški ide.
6. Pred kraj dana pustite dijete da samo uradi jedan dio: da spusti gaćice, pusti vodu ili opere ruke.

Pelena za dnevni san i za noć ostaje. NHS to izričito odvaja od dnevnog dijela, a noć ima svoja pravila i svoju dob.

Ritam prve sedmice

ERIC daje dva broja po kojima se dan može isplanirati: malo dijete obično mokri svakih sat i po do dva sata i treba imati mekanu stolicu svaki dan. Uz to ide i unos tečnosti, šest do osam napitaka dnevno, najbolje voda. To zvuči kao detalj, ali nije: dijete koje premalo pije ima mjehur koji se ponaša nepredvidivo, i ERIC to navodi kao jedan od dva najčešća razloga zbog kojih odvikavanje zapne.

Napredak u prvoj sedmici obično izgleda sitno. Dijete kaže piški tek nakon što je počelo, stigne do noše ali zakasni, ostane suho tokom kratke šetnje ili samo zatraži presvlačenje. Sve su to koraci. Obrnuto vrijedi isto: ako dijete sve više bježi, plače ili se steže, pritisak je prevelik i treba popustiti.

• Koliko sati prođe između dva mokrenja.
• Da li dijete javi prije, tokom ili tek poslije.
• Da li broj nezgoda pada iz dana u dan.
• Da li stolica dolazi svaki dan i da li je mekana.
• Da li otpor prema noši raste ili se smiruje.

Roditelji se često obeshrabre nakon tri nezgode u jednom jutru, iako je sedmica u cjelini bolja od prethodne. Zato je korisnije pratiti nekoliko konkretnih znakova nego brojati mokre gaćice.

Kako reagovati na nezgode

Na početku ih ima mnogo i to je dio učenja, ne dokaz neposluha. Dijete se zaigra, prekasno osjeti signal ili ne uspije na vrijeme spustiti odjeću. Ono što roditelj radi u tih pola minute odlučuje hoće li kupatilo ostati neutralno mjesto.

Kažnjavanje i sramoćenje nisu samo neugodni. ERIC ih navodi kao stvari koje otežavaju učenje, jer napetost radi protiv i djeteta i roditelja, i u istoj rečenici upozorava da se ne treba praviti da se nezgoda nije desila. NHS istu stvar kaže kraće: ostanite mirni, počistite zajedno i idite dalje.

Uključite dijete u mali dio popravljanja: da donese suhe gaćice, stavi mokre u korpu i opere ruke. To nije kazna nego rutina, i uči dijete da se nezgoda rješava, a ne skriva. Ako se nezgode vrate nakon što je dijete već duže bilo suho, to je regresija i ima svoje okidače.

Pohvala, naljepnice i nagrade

NHS savjetuje da se hvali pokušaj, a ne rezultat, i da naljepnica ili tablica s naljepnicama može biti dio toga ako djetetu prija. ERIC gleda dalje od prve sedmice i upozorava da slatkiši i tablice često prorade odmah pa brzo prestanu djelovati, a da najduže drži ono što dijete uspije samo: spustiti gaćice, sjesti, oprati ruke.

Pohvala neka bude konkretna. Stigao si do noše. Sam si spustio hlače. Piškio si u nošu. AAP tu razliku naziva preciznom pohvalom i suprotstavlja je nagrađivanju slatkišima.

Nagrada koja se pretvori u pregovor okreće se protiv procesa. AAP zato savjetuje da se izbjegne borba za prevlast oko toaleta: mokrenje i stolica su rijetke stvari nad kojima dijete ima potpunu kontrolu, i ako se pretvore u pitanje ko će pobijediti, roditelj gubi.

Dječaci: prvo sjedenje, stajanje kasnije

ERIC savjetuje da dječak na početku sjedi i za mokrenje i za stolicu. Razlog nije praktičan nego fiziološki: mjehur se sjedeći potpunije isprazni, a takav položaj pomaže i protiv zatvora. AAP kaže isto drugim redoslijedom, da dječaci mogu prvo piškiti sjedeći, a stajanje dolazi kada to već bolje kontrolišu.

Na početku dijete ionako često ne zna unaprijed šta dolazi, pa jedan položaj za oboje pojednostavljuje stvar. Kada se pređe na stajanje, dječaku treba stepenica da dohvati školjku i neko ko će mu pokazati kako se cilja. Nijedan od ova dva izvora ne veže stajanje za određenu dob, nego za to koliko dijete već vlada mokrenjem.

Odjeća i raspored prostora

Odjeća odlučuje koliko sekundi dijete ima. NHS izdvaja dugmad, patente i suknje s hulahopkama kao ono što oduzima najviše vremena kada se žuri, i predlaže donji dio trenerke ili tajice. ERIC dodaje da neka djeca najlakše uče gola od pojasa nadolje kod kuće, a druga u širokim hlačama bez gaćica.

Prostor se prilagođava na isti način. Noša koja stoji iza zatvorenih vrata u drugoj sobi ne pomaže nikome. Ako koristite školjku, nastavak mora biti stabilan, a stepenica dovoljno visoka. Ako dijete plaši zvuk vode, AAP savjetuje da mu prepustite da samo pusti vodu, jer se strah lakše podnosi kada dijete drži prekidač u rukama. NHS za osjetljivu djecu spominje i slušalice za zaštitu od buke, a protiv mirisa blage mirise poput nane, lavande ili limuna.

• Za prve dane birajte odjeću koju dijete skida jednim pokretom.
• Kod kuće je u redu i da bude golo od pojasa nadolje, ako mu tako ide lakše.
• Noša stoji na istom mjestu svaki dan, u prostoriji u kojoj se dijete igra.
• Papir ili vlažne maramice na dohvat ruke, uz nadzor odraslog.
• Rezervna odjeća ide u torbu prije izlaska, ne kada se nezgoda već desila.

Ako dijete ne želi sjesti

Otpor prema sjedenju rijetko znači odbijanje cijelog procesa. Nekoj djeci je teško mirno sjediti toliko dugo, neka ne vole hladnu nošu, a neka su već zaključila da odlazak u kupatilo znači pritisak odraslih.

NHS za prvi slučaj nudi jednostavno rješenje: kratka knjiga ili pjesma dok dijete sjedi, jer se tako opusti i ostane malo duže. ERIC ide u istom smjeru i savjetuje da se izdvoje igračke ili knjige koje se gledaju samo na noši, da dijete zalijepi naljepnice na nošu i time je prisvoji, ili da omiljena lutka prva proba.

Ako otpor traje, ERIC dozvoljava povratak korak nazad: prestanite s pokušajima, vratite se na pripremu i pokušajte ponovo. Noša ostaje u kući, razgovor o piškiju i kakiju se nastavlja pri svakom presvlačenju. Dijete koje se smirilo uči brže od djeteta koje petnaest minuta sjedi u suzama.

Ako dijete traži pelenu samo za stolicu

Mokrenje često krene prije stolice. Dijete piški u nošu, a za kakanje traži pelenu ili se sakrije iza kauča. Stolica traži više opuštanja i nosi više straha: od pada u školjku, od prskanja vode, a najviše od bola ako je ranije stolica bila tvrda.

ERIC ovdje daje jedno pravilo koje se ne pregovara: nemojte reći ne. Dijete kojem se odbije pelena počne izbjegavati kakanje, a odatle se brzo stiže do zadržavanja i zatvora. Pelena se daje, pa se u malim koracima kroz sedmice približava kupatilu, sve dok se ne zamijeni papirom u školjci.

To je i trenutak kada se cijeli proces usporava, jer bolna stolica pravi ciklus straha koji traje mnogo duže od samog skidanja pelena.

Prvi izlasci iz kuće

Prvi izlasci neka budu kratki. Ponesite nošu, rezervnu odjeću u više kompleta, vrećicu za mokro i perivu podlogu ako vozite. ERIC savjetuje i da se djetetu unaprijed kaže da je vodokotlić u prodavnici ili vrtiću drugačiji od onog kod kuće, jer taj zvuk zna iznenaditi dijete usred pokušaja. Duži put s djetetom preko granice ostavite za period kada dnevna rutina već drži.

Najveća zamka je pelena gaćica za izlazak. ERIC je izričit da se dijete tako vraća na staro pravilo i da se poništi dio onoga što je naučilo. Ako ne vjerujete da ćete izdržati bez nje, izlazak je vjerovatno prerano planiran.

Ako dijete ide u vrtić, dogovorite se s odgajateljima prije nego što skinete pelenu. ERIC savjetuje da se datum početka usaglasi s ustanovom i da se izbjegne period kada dijete mijenja grupu, jer je i to samo po sebi velika promjena. Osoblju recite koje riječi koristite kod kuće, pitajte gdje dijete ide u toalet i ko mu pomaže, i tražite povratnu informaciju na kraju svakog dana.

Koliko traje i kada je pauza bolja od guranja

Nema roka koji vrijedi za svu djecu. ERIC opisuje odvikavanje kao postepen proces koji kod mnoge djece traje mjesecima, s usponima i padovima, a kod manjeg broja ide brzo. Popularni metod od tri dana, u kojem se ostaje kod kuće i dijete je golo od pojasa nadolje, ERIC ocjenjuje kao previše traženja u prekratkom roku: proces se sastoji od mnogo odvojenih vještina, pritisak pada i na roditelja, a ishod zna biti otpor i odbijanje noše.

Dobne granice se razlikuju od izvora do izvora, i to je važno znati prije nego što neko u porodici kaže da dijete kasni. NHS piše da se gotovo sva djeca mogu naučiti između 18 mjeseci i dvije i po godine i da se ne mora čekati na znakove spremnosti. AAP navodi da odvikavanje u Sjedinjenim Državama u prosjeku počinje između druge i treće godine i polazi upravo od znakova spremnosti. ERIC se poziva na istraživanja po kojima je za mjehur i crijeva bolje da se pelene ostave između 18 i 30 mjeseci. Rasponi se preklapaju; razlikuje se pristup, ne fiziologija djeteta.

Dan i noć su odvojeni procesi. AAP navodi podatak da u Sjedinjenim Državama četrdeset posto djece i dalje mokri u snu nakon što su danju potpuno naučila, pa noćna pelena ostaje duže i to nije zaostajanje.

Pauza nije neuspjeh ako se napravi na vrijeme. ERIC savjetuje da se stane, vrati na pripremu i krene ponovo, i da se prije novog pokušaja provjere dvije stvari koje najčešće stoje iza zastoja: zatvor i premalo tečnosti. Pauza ima smisla i tokom bolesti, porodičnog putovanja u inostranstvo, selidbe, dolaska bebe u kuću ili adaptacije na vrtić. U tom periodu se zadržava sve što ne stvara pritisak: pranje ruku, knjiga o noši, sjedenje obučeno.

NHS poručuje da se roditelj može javiti patronažnoj sestri ili ljekaru u bilo kojem trenutku kada mu je teško ili je zabrinut. Kod nas je to pedijatar u domu zdravlja, uz patronažnu službu za najmlađu djecu. Ne čekajte ako dijete danima nema mekanu stolicu ili se napinje, ako plače pri mokrenju ili stolici, ako u pelenama ili gaćicama vidite krv, ako naglo prestane piti, ili ako je bilo suho mjesecima pa se nezgode odjednom vrate.

Korisni izvori

Izvori ispod stoje iza svih brojki i preporuka u ovom tekstu, od položaja nogu na školjci do toga šta raditi kada dijete traži pelenu samo za stolicu.