Vrtić traži da dijete bude bez pelena ili dude - koja su pravila i kako smanjiti stres

Šta se po zakonu stvarno traži pri upisu

Zakoni o predškolskom odgoju uređuju šta se prilaže pri upisu i to je uglavnom papirologija, ne vještine djeteta. Tabela ispod pokazuje šta traže propisi koje smo pregledali i gdje se u njima uopšte spominju pelene.

Okvirni zakon ide i korak dalje od pukog nabrajanja papira. On traži da predškolski odgoj obavezno uvažava stepen razvoja djeteta, specifičnosti njegovih razvojnih mogućnosti i pojedinačne potrebe. Uz to, pravo djeteta na brigu za dobrobit njegovog fizičkog i mentalnog zdravlja ima prednost nad svim drugim pravima, a kada dođe do sukoba prava, prednost se daje tumačenju koje najviše koristi interesu djeteta. Isti principi vrijede za obrazovne vlasti u oba entiteta, u kantonima i u Brčko distriktu.

U Republici Srpskoj postoji još jedan dokument koji vrijedi pročitati prije potpisa. Poslije upisa ustanova s roditeljem zaključuje ugovor o međusobnim pravima i obavezama. Ako negdje piše rok za pelene, tu će biti.

Odakle onda dolazi zahtjev da dijete bude bez pelene

Zahtjev o pelenama dolazi iz opštih akata ustanove. Zakoni ustanovama izričito ostavljaju taj prostor: prijem djece se vrši i po podzakonskim aktima ustanova, a u Republici Srpskoj se način i postupak upisa uređuje aktom ustanove.

U Kantonu Sarajevo taj akt ima ime i postupak. Pravila predškolske ustanove donosi upravni odbor uz prethodnu saglasnost Ministarstva, a njima se uređuju upravo prijem djece, saradnja s roditeljima i način na koji se donosi kućni red. To znači dvije stvari. Pravilo koje vas obavezuje mora postojati napisano, i mora biti prošlo kroz upravni odbor, a ne kroz razgovor na hodniku.

Prostor koji ustanova ima nije neograničen. Okvirni zakon izričito kaže da se principi i standardi utvrđeni njime ne mogu smanjivati, pa pravila vrtića ne mogu ispod te linije. Jednake mogućnosti za prijem sve djece obavezuju i javne i privatne ustanove jednako.

Dobar dio onoga što roditelji čuju ne stoji ni u jednom aktu. To je praksa grupe ili očekivanje jedne osobe, prenijeto usmeno i s vremenom pretvoreno u pravilo. Zato pitanje nije da li se pravilo poštuje, nego da li ono uopšte postoji u pisanom obliku.

Kako doći do pisanog pravila prije upisa

Ovo se obavlja prije upisa, dok još imate mirnu poziciju i vremena da birate. Poslije upisa isti razgovor ide teže, jer dijete već ide u grupu i roditelj se boji da ne ispadne problematičan.

1. Tražite pravila ustanove i kućni red na uvid. Ne pitajte da li dijete mora biti bez pelene, nego zamolite da vam pokažu dokument u kojem to piše. Odgovor na to pitanje kaže vam skoro sve.
2. Pročitajte ugovor prije potpisa, red po red. U njemu se najčešće nalaze obaveze roditelja koje kasnije niko ne pominje dok ne zatreba.
3. Pitajte na koju grupu se pravilo odnosi. Jaslička i vrtićka grupa nisu isto, a djeca istog datuma rođenja mogu biti u različitim grupama zavisno od organizacije.
4. Pitajte šta se konkretno dešava kad se desi nezgoda: ko presvlači dijete, gdje, da li se roditelj obavještava isti dan i kako.
5. Ako je pravilo samo usmeno, zamolite da vam ga potvrde mejlom. Rečenica u pisanom obliku prestane biti neobavezna procjena i postane stav ustanove.
6. Vodite kratku bilješku ko vam je i kada šta rekao. Ako kasnije zatreba razgovor s upravom, to je razlika između tvrdnje i dokumentovanog toka.

Pisano je posebno važno ako se traži da dijete bude bez pelene do određenog datuma, ako se pominje ispis ili ako dijete ima zdravstveni ili razvojni razlog zbog kojeg mu treba više podrške. U tom slučaju vam trebaju dva papira: pravilo ustanove i nalaz pedijatra.

Šta tačno pitati vrtić

Kad dođete do razgovora, ne raspravljajte o principu. Umjesto pitanja mora li dijete biti bez pelene, pitajte kako ustanova stvarno postupa tokom dana. Iz odgovora se vidi da li je u pitanju čvrsto pravilo, organizacijska preporuka ili očekivanje koje se može prilagoditi.

• Smije li dijete u toj grupi nositi pelenu tokom adaptacije i koliko dugo?
• Razlikuje li se pravilo za dnevni boravak, za dnevni san i za stolicu?
• Ko pomaže djetetu pri skidanju odjeće i brisanju?
• Koliko rezervne odjeće treba poslati i gdje se drži?
• Vodi li se dijete u toalet u određeno vrijeme, poslije obroka ili prije izlaska u dvorište, ili ide kad zatraži?
• Kako odgajatelji reaguju na nezgodu i obavještava li se roditelj isti dan?
• Smije li duda za spavanje, a ne tokom igre?
• Postoji li pisani kućni red ili informacija za roditelje koju možemo dobiti?

Pitanje o slobodnom pristupu toaletu djeluje sitno, a nije. Djeca koja moraju čekati određeni termin ili tražiti dozvolu često zadržavaju mokraću i stolicu cijeli dan, pa se problem preseli kući u obliku zatvora i večernjih nezgoda.

Šta vrtić realno može, a šta se od djeteta očekuje

Kod djece u jaslicama pelena je uobičajena i niko je ne dovodi u pitanje. Kod starije djece ustanove češće očekuju dnevnu kontrolu, ali praksa se razlikuje od vrtića do vrtića, pa i od grupe do grupe.

Presvlačenje nije nešto što ustanova radi kao izuzetak. Standardi kvaliteta rada predškolskih ustanova, objavljeni na nivou BiH, među pokazateljima kvaliteta navode pranje ruku nakon presvlačenja pelena i nakon pomaganja djetetu pri korištenju toaleta, i traže da prostor za presvlačenje bude odvojen od prostora u kojem se priprema i poslužuje hrana. Drugim riječima, presvlačenje je predviđeno kao dio redovnog rada, a ne kao usluga koju ustanova čini roditelju.

Isti standardi samostalno korištenje toaleta navode među ishodima koje dijete treba dostići u predškolskoj ustanovi. To je ono što se u vrtiću uči, ne ulaznica za vrtić. Isti dokument traži i da se plan adaptacije pravi u saradnji s roditeljima i prilagođava svakom djetetu pojedinačno.

U Republici Srpskoj postoji i konkretan mehanizam za djecu kojoj treba više pomoći. Ako vaspitnu grupu pohađa dijete sa smetnjama u razvoju kojem je nalazom i mišljenjem preporučena podrška, direktor angažuje saradnika za vaspitača, a njegov posao izričito uključuje pružanje podrške djetetu pri obavljanju lične higijene, pomoć pri kretanju i pomoć pri odijevanju.

Ako dijete još nije spremno, nemojte reći samo da neće. Nabrojte šta dijete umije: javi kada je mokro, sjedne na nošu, ima suhe periode od dva sata, ali traži pomoć pri brisanju ili odbija kakati izvan pelene. Konkretan opis pomjera razgovor s pitanja čija je krivica na pitanje šta se sljedeće radi.

Dogovor za nezgode

Nezgode će se dešavati i kod djece koja su uglavnom spremna. NHS ih navodi kao normalan dio učenja i savjetuje da se odrasli ne ljute nego smireno počiste zajedno s djetetom i nastave dalje. Dobar dogovor ne obećava da nezgoda neće biti. On određuje šta odrasli rade kada se desi.

• Pošaljite više kompleta odjeće nego što mislite da treba, a šta tačno ide u torbu imate na spisku za vrtić.
• Birajte odjeću koja se brzo skida. NHS savjetuje trenerke ili helanke, a izbjegava dugmad, patent zatvarače i hulahopke, jer se s njima jednostavno ne stigne.
• Dogovorite gdje ide mokra odjeća i kako je preuzimate, da se ne bi vraćala u istoj kesi s čistom.
• Pitajte vodi li se dijete u toalet u stalnim tačkama dana, poslije obroka, prije spavanja i prije izlaska.
• Dogovorite kratku rečenicu koju koriste i odgajatelj i vi kod kuće, bez komentara pred grupom.
• Recite osoblju koje riječi za piški i kaki koristite kod kuće. ERIC to navodi kao jednu od stvari koje se dogovaraju odmah, jer dijete koje ne razumije pitanje ne odgovori na njega.

Perive gaćice s upijajućim slojem korisne su upravo za vrtić i putovanja, po ERIC-u, jer izgledaju kao obične gaćice a smanje štetu od nezgode.

Kako smanjiti pritisak kad rok već postoji

Kad rok već postoji, ostaje pitanje kako do njega doći bez toga da dijete plati cijenu. Nekoliko stvari tu pomaže više od bilo kakvog ubrzavanja.

Prva je dosljednost. NHS navodi da odvikavanje ide lakše kada svi rade isto i savjetuje da se s vrtićem ili čuvalicom dogovori zajednički pristup. Iste riječi, isti trenuci u danu, isti odgovor na nezgodu. Nedosljednost među odraslima usporava dijete više nego bilo koja njegova nespremnost.

Druga je izbor trenutka. ERIC savjetuje da se datum prestanka pelena dogovori zajedno s osobljem i da se ne kreće s gaćicama baš kad dijete prelazi u drugu grupu, jer je i sam prelazak dovoljno velika promjena. Ako se rok i početak u novoj grupi poklapaju, tražite da se jedno od toga pomjeri.

Treća je ono što se ne radi. Sramoćenje i kažnjavanje zbog nezgoda ERIC izričito odbacuje, jer stres otežava učenje i djetetu i vama. Nagrade su slabija pomoć nego što izgleda: istraživanja pokazuju da slatkiši i naljepnice na početku djeluju, ali brzo prestanu djelovati.

Četvrta je ono što dijete čuje. Rasprave odraslih o tome da će ga vrtić vratiti, da je preveliko za pelenu ili da će se osramotiti pred drugom djecom podižu strah i mogu pokrenuti zadržavanje stolice ili otpor prema odlasku u vrtić. Djetetu ide jednostavna poruka: učimo, odrasli pomažu, rezervna odjeća je u torbi.

Peta je piće. ERIC savjetuje da provjerite šta se djetetu nudi u vrtiću i da ga dopunite prije i poslije boravka, jer djeca koja piju premalo da bi izbjegla toalet završe sa zatvorom. Ako dijete ne pije vodu, dogovorite s osobljem šta smije donijeti.

Zajednička evidencija kuće i vrtića

Ako se proces razvlači, kratka evidencija smanji nesporazume. Roditelj kod kuće vidi jedno, odgajatelj u grupi drugo, a dijete ne zna objasniti šta se dešava. Ne treba formular od deset stavki. Dovoljno je nekoliko dana zapisivati kada se nezgoda desila, je li bila stolica, je li dijete tražilo pomoć i kako je reagovalo.

Takav zapis brzo pokaže da li problem nastaje u određenom trenutku: poslije doručka, prije spavanja, u dvorištu ili pri povratku kući. Kada se obrazac vidi, rješenje prestane biti opšte. Možda djetetu treba podsjetnik prije izlaska, druga odjeća ili više privatnosti za stolicu.

• Kod kuće bilježite jutarnju stolicu, suhe periode i eventualan strah od toaleta.
• U vrtiću zamolite kratku informaciju o vremenu nezgode i okolnostima, ne detaljan izvještaj.
• ERIC savjetuje da tražite podatak i o djetetovoj stolici u vrtiću, kako biste na vrijeme uočili zatvor.
• Ne tražite dnevnik od odgajatelja ako ustanova nema kapacitet. Cilj je obrazac, ne nadzor.
• Poslije sedam dana zajedno procijenite pomaže li plan ili treba stručni savjet.

Ako je problem stolica

Pritisak zbog vrtićkog roka najviše šteti kada dijete zadržava stolicu. Dijete koje se boji kakiti u nošu ili toalet u vrtiću zadržava još jače, jer nema privatnosti, ne poznaje prostor i stidi se pred drugom djecom.

Ako dijete traži pelenu isključivo za stolicu, to je poseban slučaj i tako ga i predstavite. Plan tada može biti podijeljen: bez pelene za mokrenje, uz dogovor šta se radi kad dijete zatraži pelenu za kakanje, ima li privatnost i sjedi li poslije obroka.

Ako dijete zbog roka počne nazadovati

Dešava se i obrnuto od očekivanog. Dijete koje je pelene skinulo bez problema počne se mokriti čim krene rok ili čim pređe u novu grupu. To nije dokaz da nije bilo spremno.

Vrtić je jedan od najčešćih okidača za povratak nezgoda, zajedno s putovanjima i dolaskom bebe u kuću. Postupak je isti kao kod svake regresije: bez kazne, bez novih zahtjeva i bez naglog vraćanja na početak. Ako je proces bio prebrz, usporavanje je dio rješenja, a ne priznanje poraza.

Za ustanovu je važna jedna informacija: da se stanje pogoršalo otkad je rok postavljen. To je podatak koji mijenja razgovor, jer pokazuje da pritisak ne ubrzava nego usporava.

Duda u vrtiću

Ni duda se ne spominje ni u jednom zakonu o predškolskom odgoju, pa je i to pravilo ustanove. Ustanove je obično ograničavaju iz organizacijskih razloga, jer se s dudom u ustima teže jede, pjeva i igra u grupi.

Postoji, međutim, i razlog koji nema veze s vrtićem. Američka akademija za dječiju stomatologiju podržava prestanak nenutritivnih navika sisanja do 36. mjeseca, a radi ograničavanja posteriornog unakrsnog zagriza savjetuje prestanak ili ograničavanje upotrebe dude kad niknu očnjaci, oko 18. mjeseca. Ključna nijansa za roditelje je da malokluzija zavisi više od toga koliko dugo dijete koristi dudu nego od toga koliko često.

Zato pravilo vrtića i planiranje odvikavanja od dude ne moraju biti isto. Uobičajen prelaz je da duda nestane iz igre, dvorišta i obroka, a ostane samo za uspavljivanje, ako je ustanova dozvoljava za dnevni san.

Ako je ustanova ne dozvoljava ni za spavanje, s pripremom se počinje prije polaska, ne prvog dana. Kod kuće se uvodi drugi ritual uspavljivanja, a u vrtić ide dozvoljeni predmet za smirenje, obično plišana igračka ili mala dekica, ako ustanova to prihvata.

Način ukidanja nije nevažan. Ista stomatološka politika navodi da je pozitivno potkrepljenje bolje od kritike i ograničavanja, jer kritika lako preraste u borbu za volju koja navika samo produži.

Flašica i čaša u vrtiću

Vrtići obično traže da dijete pije iz čaše ili čaše sa slamkom, jer je flašica nepraktična u grupnoj rutini. Ako dijete kod kuće još dobija flašicu pred spavanje, to ne mora ometati vrtićki dan, ali pijenje iz čaše preko dana treba uvježbati prije polaska.

Pitajte kakvu posudu ustanova dozvoljava, drži li se u torbi ili u grupi, ko je pere i pije li dijete samo ili uz pomoć. Ako dijete odbija čašu, kupovina novog modela rijetko rješava stvar. Kratke vježbe uz obroke kod kuće rade bolje.

Kad se sve troje poklopi u istom mjesecu, pelena, duda i flašica, redoslijed prelaza postaje važniji od brzine. Tri promjene odjednom, uz adaptaciju na vrtić, obično znače da nijedna ne uspije.

Kada razgovor s odgajateljem nije dovoljan

Ponekad razgovor s odgajateljem ne riješi ništa. Ako dobijate prijetnje ispisom, ako se dijete sramoti pred grupom ili ako se traži nešto što dijete ne može ispuniti bez štete, sljedeći korak je uprava ustanove.

Ton ostaje miran, ali sadržaj mora biti konkretan: šta je problem, šta dijete trenutno može, šta pedijatar preporučuje ako ima medicinskog dijela i kakav prelazni plan tražite. Ako ustanova ima pedagoga, psihologa ili zdravstvenog radnika, tražite da i oni budu u razgovoru.

Kad ni to ne pomogne, red je na organe ustanove i nadzor. Pravila ustanove donosi upravni odbor, u Kantonu Sarajevo uz prethodnu saglasnost Ministarstva, pa se pisano obraćanje upravnom odboru i nadležnom ministarstvu obrazovanja odnosi upravo na akt koji vas obavezuje. U Republici Srpskoj svoje prijedloge i pitanja upravnom odboru i direktoru upućuje i savjet roditelja.

U pisanom obraćanju pozovite se na odredbe koje ustanovu obavezuju: obavezno uvažavanje stepena razvoja i pojedinačnih potreba djeteta, jednake mogućnosti za prijem sve djece i prednost interesa djeteta u slučaju sukoba prava. Ne tražite izuzetak nego primjenu onoga što već piše.

Ako je problem povezan sa zatvorom, bolom ili razvojnim kašnjenjem, nalaz pedijatra vrijedi više od bilo kakve rasprave. U Republici Srpskoj se nalaz pedijatra ili specijaliste porodične medicine ionako donosi na početku svake radne godine i poslije odsustva dužeg od petnaest dana iz zdravstvenih razloga, pa je to prirodan trenutak da se u njemu nađe i ono što je za dijete važno.

Korisni izvori

Prva dva izvora su propisi po kojima se provjerava šta ustanova smije tražiti, treći je BiH okvir za kvalitet rada vrtića, a preostali su pedijatrijska uputstva na engleskom, korisna kad dogovarate rutinu s odgajateljima.