Zastara duga u BiH - kada dug više ne mogu prisilno naplatiti

Koliko iznose rokovi zastare

Rok zastare se ne određuje po osjećaju niti po jednoj univerzalnoj formuli. Zakon razlikuje više režima, pa je prvo potrebno odrediti o kakvom se potraživanju radi.

1. Opšti rok zastare za mnoga građanska potraživanja iznosi pet godina od dana dospijeća.
2. Za određena potraživanja za potrebe domaćinstva zakon predviđa jednogodišnji rok. U tu grupu spadaju, između ostalog, potraživanja za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, dimnjačarske usluge i održavanje čistoće, kao i neka druga periodična potraživanja poput određenih telekom i pretplatnih usluga. Zato nije tačno sve režijske ili komunalne račune automatski svesti pod trogodišnji rok.
3. Trogodišnji rok ostaje važan za druga povremena potraživanja, kao što su zakupnine, kamate, anuiteti i međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora o prometu robe i usluga. I taj rok teče odvojeno za svako pojedino dospijeće.
4. Potraživanja utvrđena pravosnažnom sudskom odlukom ili poravnanjem pred sudom, po pravilu, zastarijevaju za deset godina, čak i kad je za originalno potraživanje postojao kraći rok.
5. Za naknadu štete subjektivni rok je tri godine od saznanja za štetu i štetnika, a objektivni pet godina od nastanka štete.

Kad postoji dilema između jednogodišnjeg, trogodišnjeg i petogodišnjeg roka, pitanje se rješava preko tačne vrste potraživanja, a ne preko naziva "dug" ili "račun". Jedan spis može sadržavati više računa od kojih neki ulaze u rok, a neki više ne.

Kada zastara počinje teći

Zastara počinje teći prvog dana nakon dospijeća konkretnog potraživanja. Kod računa i obroka to znači da se rok računa posebno za svaki mjesec, račun ili anuitet.

Kod kredita, situacija zavisi od toga da li je banka proglasila cijeli kredit dospjelim (aktivirala klauzulu o prijevremenom dospijeću) ili se zastara računa po svakom pojedinačnom anuitetu. Ova razlika može biti presudna za procjenu da li je zastara nastupila.

Kada se zastara prekida i počinje iznova

Prekid zastare znači da rok počinje teći ispočetka - od nule. Prema Zakonu o obligacionim odnosima, zastara se prekida u dvije situacije: pokretanjem sudskog postupka radi naplate potraživanja i priznanjem duga od strane dužnika.

Priznanje duga ne mora izgledati kao poseban dokument pod tim naslovom. Djelimična uplata, zahtjev za odgodu, potpis sporazuma o otplati ili drugi pisani trag iz kojeg proizlazi da se dug priznaje mogu promijeniti cijelu računicu zastare.

Zato se kod sumnje na zastaru ne uplaćuje simboličan iznos, ne traži odgoda i ne potpisuje ništa prije nego što se pregleda rok koji stvarno važi za to potraživanje.

Zastoj zastare - kad rok prestaje teći pa nastavlja

Osim prekida, postoji i zastoj zastare. To znači da zastara privremeno ne teče, ali kad razlog za zastoj prestane, nastavlja se tamo gdje je stala. Zakon predviđa zastoj u slučajevima poput nesavladivih prepreka za pokretanje postupka, odnosa između određenih lica (npr. maloljetnika i staratelja) i slično.

U praksi, zastoj zastare je rjeđi od prekida, ali je bitno znati da postoji - naročito u situacijama kada je potraživanje nastalo u periodu u kojem su postojale objektivne prepreke za vođenje postupka.

Kako se zastara ističe u praksi

Zastara se ističe pred sudom: kao prigovor na rješenje o izvršenju ili kao prigovor zastare u parničnom postupku. Dovoljno je jasno navesti da se potraživanje osporava kao zastarjelo, ali je mnogo sigurnije kada se uz to veže i tačna vrsta potraživanja i rok koji se smatra primjenjivim.

Rok za prigovor na rješenje o izvršenju je u pravilu osam dana od dana prijema rješenja. Ako taj rok prođe bez prigovora, rješenje postaje pravosnažno i zastara se više ne može isticati u tom postupku. Zato je brzina reakcije ključna: čim stigne rješenje za potraživanje koje bi moglo biti zastarjelo, odmah tražiti pravni savjet.

Korisni linkovi

Ispod su izvori za provjeru rokova i pravila o zastarjelosti.