CRP i sedimentacija - šta zaista pokazuju na nalazu

Znam Ja ToJasne informacije na jednom mjestu

Učitavanje…

CRP i sedimentacija - šta zaista pokazuju na nalazu | Znam Ja To

Šta je CRP i koliko brzo se mijenja

CRP, ili C-reaktivni protein, luči jetra kad u tijelu krene upalni proces. Spada u proteine akutne faze, grupu tvari čija koncentracija u krvi naglo skoči kao odgovor na infekciju, povredu ili upalnu bolest. Vadi se iz obične venske krvi, bez posta i bez posebne pripreme.

Ono po čemu se izdvaja jeste brzina. Nivo počinje rasti četiri do šest sati nakon početka upale i vrhunac dostiže tek nakon dan i po do dva. Kad se uzrok riješi, pada jednako odlučno: ako je akutni proces prošao, vrijednost se obično vraća u uobičajeni raspon za tri do sedam dana.

Praktična posljedica te brzine je da trenutak vađenja krvi mijenja rezultat. Krv izvađena u prvim satima tegoba može dati urednu vrijednost iako se upala već razvija. Krv izvađena deset dana nakon što je sve prošlo daje urednu vrijednost jer je proces stvarno završen. Isti čovjek, ista bolest, tri različita broja u tri različita dana.

Ista ta brzina je i razlog zašto ljekar CRP često traži više puta. Jedna vrijednost je snimak jednog trenutka, a niz vrijednosti pokazuje smjer. Britanske NICE smjernice za upalu pluća zato traže mjerenje CRP-a pri prijemu u bolnicu i ponovo trećeg ili četvrtog dana ako postoji sumnja da terapija ne djeluje.

Na nalazu CRP može biti izražen u mg/L ili u mg/dL. Jedinstvenog načina prikazivanja nema, pa se broj iz jedne laboratorije ne uzima i ne poredi s rasponom iz druge. Mjerodavan je raspon koji je ta laboratorija otisnula pored vašeg rezultata, a šta ti brojevi pored nalaza uopšte znače tema je za sebe.

Na dijelu nalaza piše hs-CRP, visokoosjetljivi CRP. To je isti protein i ista tvar, samo mjerena metodom koja hvata i vrlo male promjene koncentracije. Ne traži se zbog infekcije nego zbog procjene rizika od bolesti srca i krvnih žila. Oznaka "visokoosjetljivi" opisuje analitički postupak, ne drugačiju vrstu rezultata.

Upala nije samo infekcija, pa CRP pomjeraju i stvari koje s bakterijama nemaju nikakve veze:

Nedavna operacija, povreda ili veći stomatološki zahvat.
Upalne i autoimune bolesti, među njima reumatoidni artritis i lupus.
Trudnoća.
Gojaznost, pušenje, dijabetes i sjedilački način života, koji drže blago povišen nivo i bez akutne bolesti.
Dob i pol: vrijednosti su u prosjeku više kod žena i kod starijih osoba.
Loš san i nesanica.
Pojedini lijekovi rade u suprotnom smjeru i snižavaju CRP, među njima lijekovi protiv bolova iz grupe nesteroidnih antiinflamatornih i statini. Zato ljekar koji čita nalaz treba znati šta pacijent uzima.

Sedimentacija: šta se zapravo mjeri u epruveti

Sedimentacija eritrocita, na nalazu SE ili ESR, ne mjeri nikakav protein. Mjeri put: koliko milimetara crvena krvna zrnca potonu u uspravnoj epruveti za tačno jedan sat. Otud i jedinica, mm/h.

Veza s upalom je posredna, i to je ključ za razumijevanje ovog testa. Kad se u plazmi povisi fibrinogen i drugi proteini akutne faze, oni obavijaju eritrocite i smanjuju naboj koji ih inače drži razdvojene. Zrnca se onda slažu jedno na drugo, otprilike kao naslagani novčići, i u toj masi tonu brže. Sedimentacija je zato indirektno očitanje promjene u proteinima plazme, a ne mjerenje upale.

Odatle i sporost. Vrijednost počinje rasti tek dvadeset četiri do četrdeset osam sati nakon početka upale, a kad upala prođe spušta se polako i ostaje povišena znatno duže od CRP-a. U akutnoj situaciji zato kasni. U dugotrajnijim procesima i u praćenju upalnih bolesti i dalje ima svoje mjesto.

Na taj broj utiče i niz stvari koje s upalom nemaju veze: veličina, oblik i broj eritrocita, nivo fibrinogena i imunoglobulina, bubrežna funkcija, dob i pol, trudnoća, alkohol i pojedini lijekovi. Anemija sedimentaciju podiže. Stanja s izmijenjenim oblikom eritrocita, kao srpasta anemija i sferocitoza, obaraju je iako upala postoji.

Referentna metoda je Westergrenova, ista ona standardizovana još dvadesetih godina prošlog vijeka. Većina laboratorija danas radi na automatskim analizatorima kalibrisanim prema njoj, a mnogi od tih aparata ne mjere taloženje direktno nego ga računaju iz ranog slijepljivanja zrnaca. Očitanja se između aparata znaju razlikovati. To je još jedan razlog zašto se sedimentacija iz jedne laboratorije ne poredi s rasponom iz druge, a taj raspon uz to zavisi i od dobi i od pola.

Postoje i situacije u kojima ljekar baš ovaj broj traži namjenski. Kod polimialgije reumatike i gigantoćelijskog arteritisa sedimentacija i CRP su dio dijagnostičke slike. NHS uz to napominje da se ta dva testa znaju razići, pa sedimentacija ostane uredna dok je CRP povišen. Kod sistemskog eritemskog lupusa slika je često obrnuta. Upravo zbog takvih neslaganja se u praksi vrlo često traže oba.

Gdje se CRP i sedimentacija razilaze

Oba testa hvataju posljedicu istog procesa, ali ne istim putem i ne istim tempom. Razlike ispod su ono što ljekaru odlučuje hoće li tražiti jedan, drugi ili oba.

Kako se CRP i sedimentacija razlikuju u ponašanju

Karakteristika	CRP	Sedimentacija
Šta se mjeri	Koncentracija proteina koji jetra luči u upali	Koliko milimetara eritrociti potonu u epruveti za jedan sat
Kada počinje rasti	4 do 6 sati od početka upale	24 do 48 sati od početka upale
Kada se vraća u uobičajeni raspon	Obično 3 do 7 dana nakon prestanka akutnog procesa	Sporo; ostaje povišena znatno duže od CRP-a
Jedinica na nalazu	mg/L ili mg/dL, zavisno od laboratorije	mm/h
Šta ga još pomjera osim upale	Trudnoća, gojaznost, pušenje, dob i pol, pojedini lijekovi	Anemija i oblik eritrocita, bubrežna funkcija, trudnoća, dob i pol, alkohol, pojedini lijekovi
Čemu služi ponavljanje	Pokazuje kretanje kroz dane, pa se koristi u praćenju	Mijenja se sporo, pa kratkoročno praćenje malo govori

Zbog razlike u tempu dva rezultata iz istog vađenja ne moraju ići u istom smjeru, i to samo po sebi nije greška laboratorije. Šta ta kombinacija znači u konkretnom slučaju, procjenjuje ljekar uz pregled i tegobe, jer isti par brojeva kod dvije osobe ne otvara isto pitanje.

Zašto CRP ne razdvaja virusnu od bakterijske infekcije

Ovdje se griješi najviše. Uvriježeno je da povišen CRP znači bakteriju, a bakterija znači antibiotik. Iza tog pravila stoji zrno istine: teške bakterijske infekcije zaista često daju velike skokove. Problem je što ih daju i druge stvari.

Klinički priručnik StatPearls, dostupan u bazi američke Nacionalne medicinske biblioteke, izrazito visoke vrijednosti CRP-a vezuje za akutne bakterijske infekcije, ali u istom redu navodi i virusne infekcije, sistemske vaskulitise i veće traume. Preklapanje je, dakle, ugrađeno u sam parametar. Visok broj govori da je proces jak. Ne govori koje je vrste.

Britanski NICE, koji piše kliničke smjernice za NHS, ide korak dalje. U smjernici o akutnim respiratornim infekcijama kod odraslih izričito stoji da se odluka o propisivanju antibiotika nikada ne donosi samo na osnovu CRP nalaza. Test tamo uopšte dolazi u obzir tek ako nakon pregleda ostane nejasno trebaju li antibiotici, i to u jednoj konkretnoj situaciji, kod infekcije donjih disajnih puteva.

Granice koje ta smjernica navodi vezane su za tu odluku, taj test uz krevet pacijenta i tog pregledanog čovjeka. Nisu referentni raspon, ne stoje na vašem nalazu i ne prenose se na broj koji je štampala laboratorija.

Sve se, dakle, svodi na jedno: nijedan autoritativni izvor ne tvrdi da CRP razlikuje virusnu infekciju od bakterijske. MedlinePlus kaže da nalaz pokazuje koliko upale ima u tijelu, ne i šta je uzrokuje. NICE-ov stručni odbor uz preporuku dodaje i da su dokazi za samu upotrebu CRP testa ograničeni. Tamo gdje CRP ipak uđe u odluku, ulazi kao pomoć ljekaru koji je pacijenta pregledao, nikad kao test na vrstu uzročnika.

Druga polovina problema je lokacija. CRP je isti protein bez obzira na to teče li upala u plućima, u mokraćnim putevima, u zubu ili u zglobu. Zato ljekar traži ono što mjesto može pokazati: pregled, krvnu sliku s leukocitarnom formulom, bris grla, urinokulturu i, po potrebi, snimak.

Insistiranje na tome nije formalnost. Antibiotik propisan po jednom broju, bez pregleda, u najboljem slučaju ne pomaže. U gorem šteti: Svjetska zdravstvena organizacija pogrešnu i pretjeranu upotrebu antimikrobnih lijekova navodi kao ono što razvija i širi otporne uzročnike, a pravi uzrok tegoba u međuvremenu ostaje neriješen.

CRP i sedimentacija se ne tumače sami, ni preko interneta ni poređenjem s tuđim nalazom. Ako ste ih vadili po uputu, nalaz ide nazad ljekaru koji ga je tražio, a s njim i raniji nalazi ako ih imate. Njemu je kretanje vrijednosti informativnije od jednog broja.

Često postavljena pitanja

Da li povišen CRP automatski znači da mi treba antibiotik?

Ne. CRP je marker upale, a ne test na bakterije. Raste i kod virusnih infekcija, autoimunih bolesti, povreda i nakon operacija. Britanski NICE u smjernici za akutne respiratorne infekcije kod odraslih izričito navodi da se odluka o antibiotiku nikada ne donosi samo na osnovu CRP nalaza. Donosi je ljekar nakon pregleda, uz simptome i ostatak nalaza.

Može li CRP biti uredan, a da postoji infekcija?

Može. CRP počinje rasti tek četiri do šest sati nakon početka upale, pa krv izvađena prvog dana tegoba zna pokazati urednu vrijednost. Uredan nalaz zato ne zatvara pitanje. MedlinePlus, obrazovni servis američke Nacionalne medicinske biblioteke, na to podsjeća uopšteno: rezultat unutar referentnog raspona nije garancija da je sve u redu.

Zašto su CRP i sedimentacija različiti ako oba pokazuju upalu?

Mjere različite stvari, i to različitom brzinom. CRP je protein koji jetra izbacuje u krv; raste u satima i pada u danima. Sedimentacija je brzina taloženja eritrocita; kreće tek nakon dan do dva i ostaje povišena znatno duže. U akutnoj situaciji korisniji je CRP, u dugotrajnijim procesima sedimentacija zadržava svoje mjesto. Zato se često traže zajedno.

Da li povišena sedimentacija znači rak?

Ne. Sedimentacija sama ne postavlja nijednu dijagnozu, što MedlinePlus kaže doslovno. Povišena je kod infekcija, upalnih i autoimunih bolesti, anemije, bolesti bubrega, u trudnoći i s godinama, a među mogućim uzrocima navode se i pojedini maligniteti. Šta je uzrok u konkretnom slučaju, ne odlučuje se po tom broju nego pregledom i ciljanom obradom.

Koliko dugo CRP ostaje povišen nakon prehlade ili gripe?

Ako je akutni proces prošao, vrijednost se obično vrati u uobičajeni raspon u roku od tri do sedam dana. Nalaz vađen ubrzo poslije bolesti zato ne mora biti uredan, a sedimentacija se spušta i znatno sporije od toga. Ako vrijednost ostaje povišena mnogo duže, a tegoba nema, to je pitanje za ljekara, ne razlog za novo samostalno vađenje.

Mogu li porediti CRP ili sedimentaciju iz dvije laboratorije?

Ne bez opreza. Jedinstvenog načina prikazivanja CRP-a nema: negdje se piše u mg/L, negdje u mg/dL, a metode mjerenja se razlikuju. Kod sedimentacije se razlikuju i automatski analizatori, međusobno i u odnosu na klasičnu Westergrenovu metodu. Mjerodavan je raspon otisnut pored vašeg rezultata, na tom nalazu.

Šta je hs-CRP i je li to isto što i CRP?

Isti protein, osjetljivija metoda. Oznaka "visokoosjetljivi" opisuje analitički postupak koji hvata i vrlo male promjene koncentracije, a ne drugačiju vrstu nalaza. Taj test se ne traži zbog infekcije nego zbog procjene rizika od bolesti srca i krvnih žila, i traži ga ljekar s tom namjerom.

CRP i sedimentacija - šta pokazuju, a šta ne mogu sami potvrditi

Dva broja koja pokazuju da upala postoji, ali ne i odakle

Najvažnije iz vodiča

Šta je CRP i koliko brzo se mijenja

Sedimentacija: šta se zapravo mjeri u epruveti

Gdje se CRP i sedimentacija razilaze

Kako se CRP i sedimentacija razlikuju u ponašanju

Zašto CRP ne razdvaja virusnu od bakterijske infekcije

Kad je vrijednost blago povišena, a tegoba nema

Kada se ne čeka redovni pregled

Korisni izvori

Dalje čitanje

Često postavljena pitanja