Koliko struje troše najčešći kućni uređaji - okvirni kWh i trošak

Cijena kilovatsata za vaše brojilo piše na vašem računu

Kilovatsat je svuda isti, cijena nije. Zavisi od snabdjevača, tarifne grupe, doba dana i bloka potrošnje, pa jedna cijena za cijelu BiH ne postoji. Ono što vam treba je vlastita cijena, a ona se čita s posljednjeg računa.

Najbrža procjena je dijeljenje. Ukupan iznos računa podijelite s brojem obračunatih kilovatsati. Dobijena cijena u sebi nosi i fiksne stavke, mjerno mjesto i naknadu za snabdijevanje, pa je nešto viša od onoga što stvarno košta jedan dodatni kilovatsat.

Tačnija računica gleda samo stavke koje se plaćaju po kilovatsatu. To su obračunata energija, mrežarina i naknada za obnovljive izvore. Saberite te tri cijene, dodajte PDV od 17 posto i imate koliko vas košta svaki sljedeći kilovatsat. Tim brojem se množi procjena potrošnje uređaja.

Kod dvotarifnog brojila postoje dvije takve cijene, pa ista grijalica u deset uveče ne košta isto kao u podne. Da li imate jednotarifno ili dvotarifno brojilo vidi se po tome ima li račun jedan ili dva reda za utrošenu energiju.

Ko je u modelu blok tarifa, ima još jedan sloj. Dodatni kilovatsati mogu pasti u skuplji razred, pa isti uređaj u januaru i u martu ne košta jednako. Za brzu računicu dovoljne su tri stavke s vlastitog računa: broj kilovatsati, ukupan iznos i broj dana obračunskog perioda.

Okvirni kilovatsati po uređaju i odakle brojka dolazi

Tabela ispod ne kaže koliko troši baš vaš uređaj. Kaže odakle se ta brojka uzima, u kojem se rasponu obično kreće i šta taj raspon najviše pomjera. Rasponi su široki zato što isti model u drugoj kući odradi sasvim drugačiji broj sati.

Velika snaga i veliki račun nisu ista stvar

Pećnica ima višestruko veću snagu od frižidera, ali radi svega nekoliko sati mjesečno. Frižider radi 8.760 sati godišnje. Dvanaest pečenja kod novije pećnice daje oko 9 kWh mjesečno, a novi frižider u istom mjesecu potroši oko 15 kWh, a da ga niko nije primijetio.

Isti račun vrijedi za grijalicu. Dva sata dnevno na 2 kW je 4 kWh i to niko ne osjeti. Kroz dvadeset dana to je 80 kWh, otprilike koliko novi frižider potroši za pet mjeseci.

Popis potrošača u kući zato se ne pravi po tome šta je najglasnije ili najtoplije. Pravi se po tome šta radi najduže i šta se pali samo od sebe. Bojler, frižider, zamrzivač, klima, cirkulaciona pumpa i podno grijanje rade bez ijedne vaše radnje, i upravo su oni prvi red na tom popisu.

Bojler: gdje odlazi najviše, a najmanje se vidi

Voda je za struju težak teret. Za jedan litar i jedan stepen treba 1,163 Wh, pa zagrijavanje osamdeset litara sa 15 na 60 stepeni traži oko 4,2 kWh. To je jedno punjenje bojlera.

Propis po kojem se izdaju oznake za grijače vode računa s dnevnim profilima potrošnje. Profil M nosi 5,845 kWh korisne toplote dnevno, profil L 11,655 kWh, a profil XL 19,07 kWh. Prevedeno u mjesec, samo topla voda je između 175 i 570 kWh, i to prije gubitaka koje bojler ima dok stoji pun i topao.

Zato bojler u većini domaćinstava završi na prvom mjestu liste potrošača. Sve što produžava njegov rad ide pravo na račun: previsoko podešena temperatura, kamenac na grijaču, slavina koja kaplje, sigurnosni ventil koji propušta i svaki dodatni ukućanin. Bojler koji prebrzo ostaje bez tople vode po pravilu već ima jedan od tih problema.

Grijalica i klima griju istu sobu po različitoj cijeni

Električna grijalica pretvara gotovo svu struju koju povuče u toplotu. Zvuči dobro dok se ne prevede u brojke: grijalica od 2 kW troši tačno 2 kWh za svaki sat rada, bez obzira na to koliko je soba topla. Pet sati dnevno kroz dvadeset dana je 200 kWh, prije svih ostalih uređaja u kući.

Klima radi drugačije jer toplotu premješta umjesto da je pravi. Na njenoj oznaci stoje SCOP za grijanje i SEER za hlađenje, uz kilovatsate godišnje za oba režima. Prosjek uređaja prodatih u Evropskoj uniji 2020. bio je SCOP 4,1 i SEER 5,4, dakle jedan kilovatsat struje davao je oko četiri kilovatsata toplote.

Ta vrijednost vrijedi za standardnu sezonu. Kad vani padne na minus, učinak klime opada, uređaj se češće odmrzava i razlika prema grijalici se smanjuje. U loše izolovanom prostoru klima može raditi gotovo neprekidno bez ijednog kvara. Zato grijanje klimom zimi ne prolazi jednako u svakoj kući, a grijanje na struju u cjelini traži drugačiji budžet nego što se očekuje.

Ako klima slabije grije ili hladi nego ranije, prvo idu filteri i vanjska jedinica, pa tek onda računica potrošnje. Zaprljan filter podiže broj sati rada, a broj sati je ono što se plaća.

Uređaji koji troše po ciklusu: veš, suđe, sušenje i pečenje

Veš mašinu, mašinu za suđe i pećnicu ne treba računati snagom puta satima jer je taj posao već obavljen umjesto vas. Veš mašina i mašina za suđe na oznaci imaju kilovatsate na 100 ciklusa, pa se dijeljenjem sa sto dobije potrošnja jednog pranja. Pećnica ima kilovatsate po ciklusu, posebno za klasičan rad i posebno za rad s ventilatorom.

Prosjek novih veš mašina prodatih u Evropskoj uniji 2020. bio je 99 kWh godišnje, oko 0,57 kWh po eko ciklusu. Mašine iz 1990. trošile su 350 kWh godišnje. Mašine za suđe su po istom mjerenju na oko 0,8 kWh po eko ciklusu, a 1990. su bile na 1,4 kWh.

Brojka s oznake vrijedi za eko program, i tu nastaje najveće iznenađenje. Energija u pranju odlazi na zagrijavanje vode: petnaest litara podignuti sa 15 na 60 stepeni traži oko 0,8 kWh, više nego cijeli eko ciklus iste mašine. Program na 90 stepeni zato nije malo skuplji, nego višestruko.

Sušilica veša najbrže pomjeri račun. Model s toplotnom pumpom troši oko 1 kWh po ciklusu, a kondenzacijska sušilica ili ona s odvodom i električnim grijačem oko 2,7 kWh. Prosjek uređaja prodatih 2020. bio je 1,4 kWh po ciklusu. Kod četiri sušenja sedmično razlika između te dvije tehnologije je oko 30 kWh mjesečno.

Električne pećnice prodate 2020. trošile su u prosjeku 84 kWh godišnje, računato na 110 pečenja, dakle oko 0,76 kWh po ciklusu. Ploča za kuhanje nema energetsku oznaku, pa se za nju vraćate na snagu s pločice i vrijeme na punoj snazi. Pećnica se može isključiti desetak minuta prije kraja pečenja, a ringla pet do deset minuta ranije: nakupljena toplota dovrši posao.

Frižider i zamrzivač: mali brojevi puta 8.760 sati

Frižider nikad ne potroši mnogo odjednom. Problem je što ne prestaje. Oznaka daje kilovatsate godišnje, pa se dijeljenjem s 365 dobije dnevna potrošnja. Prosjek novih uređaja prodatih u Evropskoj uniji 2020. bio je 181 kWh godišnje, oko pola kilovatsata dnevno. Uređaji s početka devedesetih trošili su u prosjeku 477 kWh godišnje, skoro tri puta više.

Zato stari zamrzivač u podrumu ili drugi frižider u ostavi znaju biti skuplji od svega u kuhinji. Naslage leda dižu potrošnju za 30 do 50 posto, a uređaj priljubljen uz zid ne može odati toplotu, pa kompresor radi duže. Preporučeni razmak iza uređaja je desetak centimetara, upravo zbog toga.

Zamrzivač koji stalno stvara led ima razlog za to, najčešće gumu vrata ili zapušen odvod kondenzata. Dok se to ne riješi, svaka procjena potrošnje daje manji broj nego što brojilo stvarno mjeri.

Šta piše na energetskoj oznaci i šta se s njom ne smije porediti

Energetska oznaka u izlogu stoji zato što je propisana, i to u oba entiteta. U Federaciji BiH od 1. januara 2024. dobavljač mora proizvod opremiti oznakom, a trgovac je istaknuti tako da je jasno vidljiva na prodajnom mjestu. Klasa i raspon dostupnih klasa moraju stajati i u oglasu i u tehničkom materijalu, uključujući internet prodaju.

U Republici Srpskoj dobavljač uz svaki proizvod besplatno daje oznaku, trgovac je vidno ističe, a pri prodaji putem interneta ili kataloga mora navesti energetsku klasu. Inspektor može zabraniti promet proizvoda koji nema oznaku ni tehničku dokumentaciju o potrošnji.

Za kupca je najkorisniji dio oznake onaj koji se najmanje gleda: brojka ispod slova. Ona nije ista za sve grupe proizvoda.

Sijalice, punjači i stand-by: koliko to zaista iznosi

Kad račun poraste, prvi osumnjičeni su obično sitni potrošači. Brojke to ne podržavaju.

Za pripravnost i isključeno stanje propisana granica je 0,5 W, odnosno 1 W za uređaj s prikazom stanja, a od 2025. 0,8 W. Uređaj koji cijelu godinu stoji na 0,5 W potroši 4,4 kWh. Dvadeset takvih uređaja u kući daje oko 88 kWh godišnje, koliko grijalica od 2 kW potroši za 44 sata rada.

Punjač ostavljen u utičnici bez telefona je još manji potrošač. Prosječno napajanje u praznom hodu vuče oko 0,10 W, dakle manje od jednog kilovatsata za cijelu godinu.

Rasvjeta se računa isto tako. LED sijalica od 10 W koja gori pet sati dnevno troši 0,05 kWh dnevno, oko 1,5 kWh mjesečno. Deset takvih sijalica je 15 kWh, otprilike koliko novi frižider potroši za mjesec dana. Ušteda prelaskom sa žarne niti je stvarna, jer LED daje između 80 i 140 lumena po vatu naspram desetak kod obične sijalice, ali se mjeri u kilovatsatima mjesečno, ne u stotinama.

Mali potrošači se zato ne ignorišu, nego idu na kraj liste. Ako je račun naglo skočio za dvije ili tri stotine kilovatsati, uzrok nije u punjačima nego u nečemu što grije, hladi ili radi neprekidno.

Kad uređaj troši više nego što bi trebao

Uređaj u kvaru rijetko prestane raditi. Češće radi duže. Frižider s ispucalom gumom vrata hladi neprekidno, zamrzivač pod ledom nikad ne dođe do zadane temperature, bojler s kamencem grije sporije, klima sa zapušenim filterom ne postiže podešenu temperaturu. Korisnik pritom nije promijenio nijednu naviku, ali brojilo broji više sati rada.

Signali su obično fizički. Uređaj je topao sa strane, kompresor se čuje češće nego ranije, pod oko zamrzivača je vlažan, voda iz bojlera je mlaka i prije nego se potroši. Kad se takav znak poklopi s većim računom, razlog je vjerovatno u samom uređaju.

Prije nego uređaj proglasite krivim, isključite dvije druge mogućnosti. Prva je da problem uopšte nije u uređaju nego u instalaciji ili u mreži. Druga je sumnja da brojilo ne mjeri tačno, koja ima svoj postupak, svoje rokove i pravila o tome ko snosi trošak ispitivanja.

Kad se pokaže da uređaj stvarno troši više nego što bi trebao, računica popravke naspram zamjene stoji na tri broja: koliko kilovatsati mjesečno je razlika, koliko to košta po vašoj cijeni kilovatsata i koliko se traži za popravak.

Kako od svega ovoga napraviti vlastitu procjenu

Procjena se pravi jednom, a poslije se svakog mjeseca provjeri za pet minuta.

1. Popišite samo uređaje koji rade duže od sat vremena dnevno ili se uključuju sami. Ostalo za sada preskočite.
2. Uz svaki upišite brojku: snagu s natpisne pločice ako uređaj radi dok je uključen, ili vrijednost s energetske oznake ako radi u ciklusima.
3. Dopišite koliko sati ili koliko ciklusa mjesečno taj uređaj stvarno ima. Gruba procjena je dovoljna, ali mora biti poštena.
4. Pomnožite i saberite. Dobili ste procjenu mjesečne potrošnje u kilovatsatima.
5. Uporedite zbir s brojem kilovatsati na računu. Ako se poklapa u granici od desetak posto, znate gdje vam odlazi struja.

Ako na računu stoji znatno više, razlika je negdje gdje niste gledali. Do nje se dolazi mjerenjem: očitanje brojila u dva termina i test s isključenim uređajima pokažu šta radi dok mislite da ništa ne radi.

Ako se ni tada ne poklopi, pitanje više nije koliko troše uređaji nego gdje je nastao problem na računu: u potrošnji, u tarifi, u očitanju ili u obračunu.

Korisni izvori