Jednotarifno ili dvotarifno brojilo - kako procijeniti koji model je povoljniji

Šta se stvarno poredi između ta dva modela

1. Koliki dio potrošnje je moguće planski prebaciti u nižu tarifu. Najčešće su to bojler, veš-mašina, sušilica, mašina za suđe i dio punjenja baterija ili grijanja vode.
2. Da li domaćinstvo troši više navečer, noću i vikendom ili je glavnina potrošnje tokom radnog dana u višoj tarifi.
3. Da li uopće postoje veći pomjerivi potrošači. Mali stan bez bojlera na struju i bez većih cikličnih uređaja često nema isti potencijal kao kuća sa električnim grijanjem vode i više članova domaćinstva.
4. Kako se niža tarifa raspoređuje na području snabdijevanja. U RS je niža tarifa noću i kroz cijeli vikend, dok su u JP EP BiH, JP EP HZ HB i Brčkom radnim danom karakteristični noćni i poslijepodnevni termini, uz nižu tarifu nedjeljom.
5. Koliki je trošak prelaska i da li administrativni postupak ima smisla u odnosu na očekivanu mjesečnu razliku. Promjena modela nije besplatna pretpostavka nego dio odluke.

Domaćinstva koja češće izvuku korist iz dvotarifnog modela

1. Porodica sa bojlerom koji može raditi noću ili po tajmeru. Ako bojler svakodnevno uzima 4 do 8 kWh, samo njegov prebačeni rad može osjetno popraviti račun.
2. Domaćinstvo koje redovno pušta veš-mašinu, mašinu za suđe i sušilicu u večernjim ili vikend terminima.
3. Stan ili kuća u kojima dio grijanja ili hlađenja može biti planiran izvan više tarife, naročito u područjima gdje je niža tarifa duža vikendom.
4. Domaćinstva koja imaju disciplinu korištenja: nije dovoljno imati dvotarifno brojilo ako se veliki uređaji i dalje pale baš u višoj tarifi.

Situacije u kojima razlika često ostane mala

Mali stan sa skromnom potrošnjom i bez bojlera na struju često nema mnogo prostora za pomjeranje kWh. Ako glavninu potrošnje nose frižider, rasvjeta, TV i kuhanje u dnevnom režimu, dvotarifni model ne mora donijeti primjetnu korist.

Slično je i kod domaćinstava koja su kod kuće cijeli dan i najviše troše upravo u periodima više tarife. U tom slučaju niža tarifa postoji, ali ne nosi dovoljno velik dio mjesečne potrošnje da bi promijenila ukupnu sliku.

Tri realna scenarija

1. Stan sa dvije osobe, grijanje nije na struju, bojler radi povremeno, većina kuhanja i pranja je popodne. Ovdje dvotarifni model može pomoći, ali često ne dramatično. Ključ je bojler i to da li se ciklusi mašina stvarno prebacuju u nižu tarifu.
2. Kuća sa četvero članova, bojler svakodnevno, sušilica i mašina za suđe rade često, vikendom se dosta troši kod kuće. Ovakav obrazac obično ima više prostora da iskoristi dvotarifni model nego prvi scenario.
3. Stan sa većom ukupnom potrošnjom zbog klime ili električnih grijalica, ali potrošnja se dešava uglavnom kad su svi budni i kod kuće. Ovdje ukupan kWh može biti velik, a korist od dvotarifnog modela ipak ograničena jer veliki dio ostaje u višoj tarifi.

Najpraktičniji način procjene: vlastiti test od sedam dana

Sedam dana je dovoljno da se vidi obrazac. Treba zapisivati kada rade bojler, veš-mašina, sušilica i mašina za suđe, te koliko toga pada u noć, večer ili vikend. Ako je moguće, vrijedno je paralelno zapisivati T1 i T2 sa brojila ili ukupnu potrošnju danju i noću.

Kao radni signal, a ne kao apsolutno pravilo, korisno je pratiti da li se barem oko trećine do dvije petine ukupne potrošnje može stabilno prebaciti u nižu tarifu. Ispod toga razlika često ostane tanka; iznad toga korist postaje vidljivija, posebno kod bojlera i mašina. U procjenu treba uračunati i trošak promjene modela ako postoji.

Šta vodi u pogrešnu odluku

• Oslanjanje na tuđe iskustvo iz drugog područja snabdijevanja.
• Poređenje samo ukupnog kWh bez pogleda kada se ta potrošnja dešava.
• Pretpostavka da je dvotarifno uvijek bolje čim je račun visok.
• Zanemarivanje navike da se veliki uređaji ipak puštaju u višoj tarifi.

Korisni linkovi

Prije odluke vrijedi provjeriti tačne termine niže tarife i važeći obračun po vlastitom području snabdijevanja.