Kako ide smještaj u dom za stare u BiH - prvi koraci, dokumentacija i koga kontaktirati

Redoslijed prvih koraka

Redoslijed ispod vrijedi bez obzira koji put na kraju izaberete. Kad se preskoči, najčešće se izgubi vrijeme na papirima koje traži pogrešna adresa ili na dokumentima kojima istekne rok dok se čeka.

1. Provjerite gdje osoba ima prijavljeno prebivalište i koliko dugo. O smještaju preko sistema socijalne zaštite odlučuje centar na čijem području ona živi, a i same ustanove vezuju prijem za prebivalište. Gerontološki centar Sarajevo traži prebivalište u Kantonu Sarajevo najmanje godinu dana, uz kvotu od tri posto kapaciteta za osobe iz ostatka Federacije.
2. Nazovite dvije ili tri ustanove i pitajte primaju li po rješenju centra, po privatnom ugovoru ili oboje, te ima li mjesta u kategoriji koja odgovara stanju osobe.
3. Tražite od ustanove njen spisak dokumenata i obrazac zahtjeva. Spisak nije isti svuda i nema smisla prikupljati papire dok ne znate čiji spisak popunjavate.
4. Ako se traži smještaj o trošku budžeta, javite se službi socijalne zaštite prema prebivalištu i podnesite zahtjev na njihovom obrascu. Taj obrazac traži i podatke o srodnicima koji su po zakonu obavezni na izdržavanje.
5. Naručite medicinsku dokumentaciju kod porodičnog ljekara: dijagnoze i terapiju, te potvrdu o zaraznim bolestima. Taj dio zavisi od termina i zna trajati najduže.
6. Dogovorite u porodici ko će biti potpisnik, a ko supotpisnik ugovora. Zahtjev za smještaj u pravilu potpisuju upravo te osobe i time unaprijed preuzimaju obavezu plaćanja.
7. Nacrt ugovora i pravilnik ustanove o prijemu i otpustu tražite dok još birate, a ne na dan useljenja.

Nakon pada, hospitalizacije ili naglog pogoršanja porodica prikuplja tačno iste papire. Razlika je u tome što ih tada prikuplja pod pritiskom, uz ustanovu koja se ne bira nego se prihvata jer u njoj ima mjesta.

Put preko centra za socijalni rad

U Federaciji o smještaju u ustanovu odlučuje centar za socijalni rad na čijem području osoba ima prebivalište, i to na osnovu mišljenja stručnog tima centra, izvršne odluke suda, organa starateljstva ili nalaza odgovarajuće zdravstvene ustanove. Pravo na smještaj imaju odrasli kojima je potrebna stalna briga i pomoć u zadovoljavanju životnih potreba, a to ne mogu ostvariti u vlastitoj ili drugoj porodici ni na drugi način.

Postupak je zato ispitivanje cijele situacije, ne samo zdravstvenog stanja. Obrazac Kantonalnog centra za socijalni rad u Sarajevu traži kućnu listu, dokaze o prihodima i za podnosioca i za srodnike koji su po zakonu obavezni na izdržavanje, dokaz o stambenom statusu, uvjerenje iz katastra i iz porezne uprave, ljekarski nalaz o zaraznim bolestima i nalaz neuropsihijatra. Dobar dio toga služba pribavlja po službenoj dužnosti, ali izjavu o pristanku na smještaj i učešću u troškovima daje sama osoba, a izjavu o participaciji troškova daju srodnici.

Ishod često zapinje na istom mjestu. Smještaj o trošku budžeta neće se odobriti osobi kojoj srodnici obavezni na izdržavanje mogu obezbijediti uslove za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. U Kantonu Sarajevo o tome zaključak donosi stručni tim službe. U Republici Srpskoj isto pravilo ide korak dalje i uz obavezu izdržavanja gleda i višak stambenog prostora i drugu imovinu.

Imovina se u ovom postupku gleda i unazad. U Republici Srpskoj osoba koja je imovinu prodala ili poklonila i time sebe dovela u stanje socijalne potrebe nema pravo na smještaj iz budžeta za period koji odgovara tržišnoj vrijednosti te imovine. Ako imovina smeta ostvarivanju prava, zakon nudi dva izlaza: prenos bez naknade jedinici lokalne samouprave ili saglasnost za upis hipoteke do namirenja troškova. Centar je uz to dužan pokrenuti zabilježbu potraživanja na nekretninama korisnika. U Kantonu Sarajevo ugovorom se može utvrditi da centar troškove namiri iz imovine korisnika ako on ne može plaćati ili ako srodnici odbiju. Prije bilo kakvog prenosa imovine za života razgovarajte s notarom, jer takav potez ovdje ne rješava troškove smještaja nego ih zna zakomplikovati.

Rokovi u ovom dijelu postupka su propisani i porodica se na njih može pozvati. Rješenje se donosi i dostavlja u roku od 30 dana kad nije potreban poseban ispitni postupak, odnosno 60 dana u ostalim slučajevima. Ako rješenja nema, imate pravo izjaviti žalbu kao da je zahtjev odbijen. Na samo rješenje žalba se podnosi u roku od 15 dana od dostavljanja, a u Kantonu Sarajevo o njoj odlučuje kantonalno ministarstvo.

Kad rješenje postoji, o smještaju se zaključuje ugovor između ustanove i centra, a centar zaključuje ugovor i s korisnikom, odnosno sa srodnicima koji su ga po zakonu obavezni izdržavati. Predmet time nije zatvoren: služba je dužna sve predmete smještaja provjeravati po službenoj dužnosti najmanje jednom u šest mjeseci, a korisnik ili njegov staratelj svaku promjenu koja utiče na priznato pravo prijavljuje u roku od 15 dana.

Put direktnog zahtjeva ustanovi

Drugi put počinje zahtjevom koji se predaje samoj ustanovi, na njenom obrascu. Uz podatke o osobi koja će koristiti uslugu, zahtjev nosi i podatke o podnosiocu i o tome ko će biti potpisnik i supotpisnik ugovora.

Zahtjev ne mora podnijeti sama osoba. U Gerontološkom centru Sarajevo to može uraditi član uže porodice ili staratelj, a ako osoba nema članove uže porodice ili oni žive izvan Bosne i Hercegovine, oni mogu ovlastiti drugu fizičku osobu da u njihovo ime podnese zahtjev i zaključi ugovor. Kompletiran zahtjev predaje se šefu službe za socijalni rad ustanove ili socijalnom radniku. Dom penzionera u Banjoj Luci prima dokumentaciju poštom, lično na recepciji ili elektronskom poštom.

Privatna ustanova radi na osnovu rješenja nadležnog organa i upisa u registar, pa to vrijedi provjeriti prije nego što se preda ijedan dokument. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike vodi adresar ustanova socijalne zaštite, kantonalno ministarstvo u Sarajevu objavljuje spisak privatnih ustanova, a u Republici Srpskoj registar ustanova drži resorno ministarstvo. Ustanova koja ne može pokazati rješenje kojim joj je odobren rad nije mjesto na kojem se ostavljaju original dokumenti i potpisuje ugovor.

Cijena je ovdje najčešće presudna, ali ona ima svoj poseban račun s ulaznim troškovima i onim što nije uključeno u pansion. Za sam postupak dovoljno je znati ko je određuje: cijenu usluga javne ustanove utvrđuje osnivač, u Kantonu Sarajevo Vlada Kantona na prijedlog ustanove, dok privatna ustanova cijenu formira sama.

Ko traži smještaj, a ko na njega pristaje

Prijem se vrši na osnovu vlastitog pristanka osobe, odnosno pristanka staratelja ako ga ima. To je tekst pravilnika, ne preporuka, i ustanova ga primjenjuje i onda kad je porodica sve dogovorila unaprijed.

Kod nekih ustanova pristanak mora biti pisan i ovjeren. KJU Dom u Sarajevu traži izjavu o dobrovoljnom smještaju ovjerenu kod općinskog organa ili notara, uz ličnu kartu i prijavnicu boravka potpisnika ugovora. Ako niste sigurni gdje se to radi, razlika između obične ovjere i notarske obrade objašnjena je posebno.

Ako je osoba pod starateljstvom, prilaže se ovjerena kopija rješenja o starateljstvu, a gdje postoji i rješenje o oduzimanju ili ograničenju poslovne sposobnosti. Porodica to stanje ne utvrđuje sama i ne može ga dokazati ljekarskim nalazom donesenim na recepciju. Oduzimanje ili ograničenje poslovne sposobnosti je poseban sudski postupak koji se pokreće odvojeno i u kojem učestvuje organ starateljstva.

Dok takvog rješenja nema, odrasla osoba odlučuje sama, i ustanova nema osnov da je primi protiv njene volje. Zbog toga se dešava da uredno prikupljena dokumentacija ostane neiskorištena, pa prije papirologije ide razgovor s osobom koja odbija dom.

Dokumenti i koliko dugo važe

Tabela ispod je spisak Gerontološkog centra Sarajevo, jedan od rijetkih koji je u cijelosti objavljen. Uzmite je kao mjeru onoga što se traži, a tačan spisak ipak potvrdite u ustanovi kojoj predajete zahtjev.

Druge ustanove traže dijelom drugo. KJU Dom u Sarajevu uz medicinsku dokumentaciju s dijagnozom i terapijom ne stariju od šest mjeseci traži i posebnu potvrdu da osoba ne boluje od zaraznih bolesti, rodni list, ček od penzije, te ličnu kartu i prijavnicu boravka potpisnika ugovora. Dom penzionera u Banjoj Luci traži očitan rendgenski snimak pluća, nalaz i mišljenje psihijatra, dijagnoze i terapijsku listu od doktora porodične medicine te epidemiološki status, s tim da nalazi ne smiju biti stariji od šest mjeseci.

Ako zahtjev ide preko centra za socijalni rad, na sve to dolazi imovinsko-prihodovni dio: kućna lista, dokazi o prihodima korisnika i srodnika obaveznih na izdržavanje, dokaz o stambenom statusu, uvjerenja iz katastra i porezne uprave, uvjerenje o kretanju i izjave o pristanku i participaciji u troškovima. Za taj put u Kantonu Sarajevo postoji objavljen obrazac s kompletnim spiskom, uz napomenu da dokumentacija ide u originalu ili ovjerenoj kopiji koja nije starija od šest mjeseci.

Ko u ustanovi odlučuje o prijemu

O zahtjevu ne odlučuje osoba koja ga je primila na šalteru. U Gerontološkom centru Sarajevo o prijemu rješava komisija za prijem i otpust od pet članova: šef službe za socijalni rad kao predsjednik, ljekar, socijalni radnik, stručni saradnik za zdravstvenu njegu i psiholog. Komisija daje preporuku, a prijem odobrava ili odbija direktor. U Domu penzionera u Banjoj Luci postupak je opisan istim redom: predaja molbe i dokumentacije, odluka komisije o podobnosti korisnika za smještaj, pa obavijest o prijemu.

Komisija smije pozvati na razgovor osobu koja se smješta, članove njene porodice, zakonskog zastupnika ili obveznike plaćanja. Smije tražiti i dodatnu medicinsku dokumentaciju, pravne isprave i mišljenje specijalista. Dokumentaciju kojom se osigurava plaćanje troškova dužna je tražiti.

U istom koraku se određuje i kategorija korisnika. Podjela na nezavisne i zavisne pravi se prema tome može li osoba samostalno jesti u restoranu ustanove, održavati higijenu, kontrolisano obavljati fiziološke potrebe, oblačiti se, lijegati i ustajati iz kreveta, te se orijentisati u vremenu i prostoru. Ta kategorija određuje vrstu smještaja i cijenu, i mijenja se ako se stanje promijeni tokom boravka. Kod nezavisnog korisnika koji privremeno ne može sam, pravilnik predviđa poštedu od sedam dana i još sedam dana praćenja prije nego što se status promijeni.

Odbijenica mora imati obrazloženje. Razlozi se unose u zapisnik komisije, a podnosilac se o odbijanju obavještava telefonom u roku od osam dana. Postoje i unaprijed propisane prepreke: zarazne bolesti, psihička oboljenja, asocijalno ponašanje, ranije otpuštanje zbog kršenja kućnog reda, strano državljanstvo i maloljetstvo. Kod psihičkih oboljenja pravilnik izričito izuzima demencije, uključujući demenciju u Alzheimerovoj bolesti i vaskularnu demenciju, pa promjene pamćenja i ponašanja same po sebi ne isključuju prijem u toj ustanovi.

Kad osobu upućuje centar za socijalni rad, ustanova je dužna primiti je. Uskratiti prijem smije samo ako su kapaciteti popunjeni ili ako, s obzirom na svoju djelatnost, ne može pružiti odgovarajuće usluge.

Lista čekanja i kako se s nje poziva

Kad ima više kandidata nego slobodnih mjesta, komisija sastavlja listu podnijetih zahtjeva. U njoj stoje redni broj koji označava redoslijed prioriteta, ime i prezime, datum podnošenja zahtjeva i datum odobravanja zahtjeva.

Lista se vodi po podkategorijama, i to je razlog zašto ukupan broj ljudi na njoj ne govori mnogo. Odvojeno se vode jednokrevetne sobe, pokretne žene, nepokretne žene, pokretni muškarci, nepokretni muškarci, nepotpuni zahtjevi i slučajevi s kontraindikacijama. Vaše čekanje zavisi od toga koliko se često oslobađa mjesto baš u vašoj podkategoriji.

Poziva se redom, od najmanjeg broja prema najvećem, ali mimo reda mogu biti primljene četiri grupe: osoba čije zdravstveno stanje više ne dopušta samostalan život niti primjerenu njegu u domaćinstvu, osoba koja najmanje godinu dana koristi pomoć i njegu u kući ili druge vaninstitucionalne usluge te iste ustanove, osoba privremeno zbrinuta u prihvatilištu bez druge mogućnosti, te osoba sa statusom člana šehidske porodice, ratnog vojnog invalida ili člana njegove porodice, odnosno civilne žrtve rata ili člana njene porodice. Prioritet imaju i oni koje je uputio centar za socijalni rad, sve do popune kapaciteta, s tim što se u pravilu smještaju u dvokrevetne ili višekrevetne sobe.

Koliko se ukupno čeka, ne objavljuje nijedna od provjerenih ustanova. KJU Dom u Sarajevu navodi samo da se zahtjev rješava u optimalnom roku, zavisno od raspoloživih kapaciteta. Jedini rok koji stvarno postoji na papiru odnosi se na odluku centra o zahtjevu, i ne znači da mjesto u ustanovi postoji tog dana.

Ugovor: ko potpisuje i šta ta obaveza znači

Ugovor se zaključuje prije useljenja, ne na dan prijema. Potpisuje ga korisnik ako mu psihofizičko stanje to dozvoljava, a inače član uže porodice, staratelj ili podnosilac zahtjeva. Uz njih obavezno potpisuje ili supotpisuje obveznik plaćanja usluga.

Pravilnik propisuje i minimum onoga što ugovor mora sadržavati: podatke o ugovornim stranama, uslugu koja se pruža, cijenu, obavezu i obveznika plaćanja, način plaćanja, obavezu pridržavanja kućnog reda, odredbe o prestanku ugovora, ostala prava i obaveze, te mjesto, datum i potpise. Ako neka od tih stavki nedostaje, to je pitanje za ustanovu prije potpisa, a ne poslije.

Uloga supotpisnika se često potpiše olako. On je garant plaćanja, i ustanova od njega može zahtijevati ispunjenje obaveze ako potpisnik ne plati u ugovorenom roku. Uz to, zaključenjem ugovora korisnik i naručilac usluga unaprijed pristaju na mjere koje stručno osoblje preduzme oko socijalnog i zdravstvenog zbrinjavanja, uključujući premještaj unutar ustanove.

Plaćanje ide unaprijed za mjesec dana, kod privatnih ugovora u Gerontološkom centru od prvog do petog u mjesecu za tekući mjesec. Korisnik je dužan otvoriti trajni nalog kojim osigurava prenos sredstava na račun ustanove, najkasnije sedam dana od dana prijema. Ako se cijena ne uplati u roku, ustanova može otkazati pružanje usluga. Kad se smještaj ostvaruje preko centra za socijalni rad, način plaćanja se dogovara ugovorom s centrom i može biti drugačiji.

Promjena kategorije korisnika mijenja i cijenu, i na to se pristaje unaprijed. Šta sve nije uračunato u mjesečnu cijenu i kako to izgleda u praksi, pogledajte prije potpisa, jednako kao i odredbe po kojima se dobra ustanova prepoznaje.

Dan prijema i prve sedmice

Na dan prijema medicinska sestra ili njegovateljica popisuje lične stvari koje korisnik donosi i o tome pravi zapisnik koji ide u njegov karton. Isto se radi i kasnije, kad porodica donese nešto što želi evidentirati.

Nakit i druge vrijedne stvari predaju se pratiocu, odnosno naručiocu usluga, supotpisniku ili srodnicima. Novac se može deponovati na blagajnu ustanove, u prisustvu korisnika ili naručioca usluga, socijalnog radnika i blagajnika, uz obaveznu službenu zabilješku. Za ono što korisnik zadrži kod sebe, a nije povjereno na čuvanje, ustanova ne odgovara.

Osnovnu odjeću, obuću, veš i higijenski pribor obezbjeđuje korisnik ili potpisnik ugovora. Uz to se dopušta unošenje ličnih stvari u manjim količinama: knjige, slike, telefon, radio, manji televizor, sitnice do kojih je osobi stalo. Za svakog korisnika formiraju se zdravstveni i socijalni dosije koji se čuvaju odvojeno i pod ključem.

Poslije prijema porodica ima dvije obaveze koje se lako previde. Svaku promjenu podataka i činjenica koje utiču na izvršenje ugovora treba javiti odmah, najkasnije u roku od 15 dana. Premještaj korisnika u drugu sobu ili u stacionar zbog pogoršanja stanja, organizacionih razloga ili sukoba ne traži saglasnost porodice, a može povući i drugu cijenu usluge.

U suprotnom smjeru zakon štiti korisnika. Ako dalji boravak postane nemoguć zbog promjena u psihofizičkom stanju ili zato što ustanova nema uslove za odgovarajući tretman, dužna je najviše dva mjeseca prije otpuštanja obavijestiti centar za socijalni rad koji je donio odluku o smještaju, kako bi se organizovao drugi oblik zaštite. Otpust preko noći nije predviđen.

Kako to ide u Republici Srpskoj

U Republici Srpskoj smještaj u ustanovu je pravo iz socijalne zaštite, i zakon izričito navodi starije lice koje zbog nepovoljnih socijalnih, zdravstvenih, stambenih i porodičnih prilika nije u mogućnosti da živi u porodici ili domaćinstvu.

Postupak pokreće sama osoba, njen zakonski zastupnik ili staralac, a centar ga može pokrenuti i po službenoj dužnosti. Odlučuje centar prema prebivalištu, a smještaj se vrši na osnovu rješenja i ugovora o smještaju koji zaključuju ustanova i centar. Rješenje se donosi tek nakon procjene uslova života i stanja korisnika i njegovog okruženja, i nakon što se sagledaju druge mogućnosti zbrinjavanja. O žalbi odlučuje ministar, pravo pripada od dana priznavanja, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Novčani dio je uređen detaljnije nego u Federaciji. Korisnik u troškovima učestvuje svim svojim prihodima umanjenim za sredstva za lične potrebe, a osobi bez prihoda centar obezbjeđuje džeparac u iznosu od 5 posto cijene smještaja. Centar koji upućuje korisnika snosi i osnovnu odjeću, obuću i troškove prevoza do ustanove.

Ako u Republici Srpskoj nema ustanove koja pruža potrebnu uslugu ili su kapaciteti popunjeni, centar može smjestiti osobu i izvan entiteta, uz prethodnu saglasnost resornog ministarstva. Privatni put postoji i ovdje: Dom penzionera u Banjoj Luci prima molbu i dokumentaciju direktno, a o podobnosti za smještaj odlučuje njegova komisija za prijem.

Korisni izvori