Učitavanje…
Učitavanje…
Pomoć u kući nije njega, iako se u razgovoru te dvije stvari stalno miješaju. Pomoć u kući obuhvata ručak, odlazak u prodavnicu, pranje veša, čišćenje stana, odlazak kod ljekara i razgovor. U organizovanim programima u to ulazi i pomoć pri oblačenju, hranjenju, kretanju po stanu i odlasku do toaleta.
Pomoć pri ličnim potrebama može biti dio usluge, dok medicinski postupci zahtijevaju zdravstvenog radnika. To uključuje previjanje rana, injekcije, infuzije, rehabilitaciju i praćenje zdravstvenog stanja.
Za jedan dio starijih ljudi takva podrška traje godinama i ništa više ne treba. Drugima je dovoljna do trenutka kada zatreba viši nivo podrške. Dešava se i da pomoć u kući nikad nije pokrivala stvarnu potrebu, a to se vidi tek kad se nešto desi.
U svim tim situacijama starija osoba odlučuje hoće li iko ulaziti u kuću. To što porodica plaća, zove i dogovara ne prenosi odluku na porodicu. Kad se pomoć odbija, za razgovor je potrebno vrijeme i to se ne riješi za jedno popodne.
Najpreciznija lista onoga što ova usluga pokriva dolazi iz federalnog programa gerontodomaćica, jer se tamo usluge evidentiraju i broje. Podijeljene su u dvije grupe. Prva je pomoć u kući u užem smislu:
Druga grupa obuhvata društvenu podršku, čiju potrebu porodice najčešće prepoznaju tek kada ona izostane:
Već pri prvom dogovoru treba jasno reći da usluga obuhvata nabavku lijekova i isključuje davanje terapije, bez čekanja da se stanje pogorša. Isto vrijedi za obroke: ko kuha, ko kupuje i čijim novcem su pitanja koja se najlakše provuku između porodice i osobe koja dolazi, pa se poslije ispostavi da niko nije ni gledao šta osoba stvarno jede.
U Federaciji BiH od 2025. godine radi program pod nazivom gerontodomaćice. Nose ga Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, Crveni križ Federacije BiH i Federalni zavod za zapošljavanje, uz podršku UN Women, a novac dolazi iz Švedske, Danske i od Evropske unije. Kroz program starija osoba dobija pomoć u svom domu, a nezaposlene žene dobijaju posao.
Korisniku je najveća prednost to što je usluga bez naknade, zbog čega potražnja premašuje dostupne kapacitete.
Prijava ide preko centra za socijalni rad u svojoj zajednici, jer cijeli postupak vode zvanične institucije. Tamo gdje program već postoji, korisnik se može obratiti i lokalnoj organizaciji Crvenog križa.
Prije prikupljanja dokumenata treba provjeriti dostupnost programa, jer radi samo u općinama i gradovima koji su prihvatili poziv za učešće. Kad je Vlada Federacije BiH u junu 2025. objavila spisak, na njemu je bilo osamnaest imena: Bosanski Petrovac, Velika Kladuša, Orašje, Tuzla, Živinice, Zenica, Vareš, Žepče, Goražde, Bugojno, Kiseljak, Kreševo, Novi Travnik, Prozor-Rama, Stolac, Posušje, Vogošća i Tomislavgrad. Do kraja pilot faze obuhvat je narastao na 22 općine i 51 zaposlenu gerontodomaćicu.
Ugovor o finansiranju za 2026. potpisan je 4. maja te godine. Ministarstvo je izdvojilo 1.100.000 KM, Federalni zavod za zapošljavanje još 800.000 KM, pa ukupna vrijednost projekta iznosi 1.900.000 KM. Broj zaposlenih gerontodomaćica povećava se za 19, na ukupno 70. Program se nastavlja u općinama koje su već u njemu i otvara se za nove lokalne zajednice koje iskažu interes nakon poziva Crvenog križa.
Od aprila do oktobra 2025. u dvadeset lokalnih zajednica pruženo je 78.692 usluge, od čega 49.898 pomoći u kući i 28.794 društvene podrške, uz više od 25.500 sati provedenih u domovima korisnika. Sedamdeset zaposlenih na cijelu Federaciju ipak znači da se u većini mjesta na ovu opciju ne može računati.
Program pod tim imenom i s takvim finansiranjem postoji samo u Federaciji BiH; entitetski program istog tipa u Republici Srpskoj nije objavljen. Ono što postoji šire je projekat „Starenje i zdravlje", koji Švicarski Crveni križ provodi s Društvom Crvenog krsta i križa BiH i entitetskim organizacijama, a bavi se kućnom njegom starijih na opštinskom nivou u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Brčko distriktu. Zbog toga se i u RS i u Brčkom pitanje postavlja na dva mjesta: u centru za socijalni rad i u lokalnoj organizaciji Crvenog krsta.
Prije nego bilo šta isplanirate, pitajte svoj centar za socijalni rad da li je vaša općina u programu ove godine i ima li slobodnog mjesta. Spisak općina se mijenja iz godine u godinu i ne mora biti isti kao lani.
Kad program ne dolazi u obzir, ostaju tri izvora pomoći koja zahtijevaju novac ili vrijeme i trud porodice.
Porodica je i dalje najčešći. Kćerka koja svaki dan poslije posla svrati, skuha, pospremi i ode svojoj kući mjesecima obezbjeđuje svakodnevnu pomoć. Kad je podijeljeno na više ljudi, to se izdrži dugo. Kad pada na jednu osobu, prije ili kasnije dođe do iscrpljenosti, i tada obično strada i pomoć i odnos.
Drugi izvor je organizovana služba. Zakoni dopuštaju širi krug pružalaca nego što porodice očekuju. U Republici Srpskoj pomoć i njegu u kući mogu pružati ustanova socijalne zaštite, udruženje građana, vjerska zajednica i drugo pravno lice koje ispunjava uslove, a u Kantonu Sarajevo ustanove, Crveni križ i nevladine organizacije. U Brčko distriktu uslugu pruža ustanova socijalne zaštite, a po ugovoru sa šefom Odjeljenja i drugo pravno ili fizičko lice. U praksi to znači da se pored centra za socijalni rad vrijedi raspitati i kod lokalnog Crvenog križa i kod udruženja koja rade sa starijima. U Banjoj Luci, na primjer, uslugu od 2013. godine pruža humanitarna organizacija, a zahtjev se podnosi centru za socijalni rad.
Treći izvor je osoba ili agencija koju porodica plaća sama. Pri takvom angažovanju porodice najčešće pogriješe u dogovoru o usluzi.
Pomoć u kući je zakonsko pravo iz socijalne zaštite u sva tri dijela BiH, pored programa koji nisu svugdje dostupni. Zahtjev se podnosi centru za socijalni rad, ali pravo je vezano za uslove i ne odobrava se svakome ko ga zatraži.
U Federaciji BiH federalni zakon nabraja kućnu njegu i pomoć u kući među pravima iz socijalne zaštite, a iznose, uslove i postupak propisuje svaki kanton za sebe. Zato odgovor u Bihaću ne mora biti isti kao u Sarajevu. Tabela ispod poredi tri režima; kolona za Federaciju koristi Kanton Sarajevo kao primjer kantonalnog rješenja.
| Pitanje | Federacija BiH (primjer: Kanton Sarajevo) | Republika Srpska | Brčko distrikt |
|---|---|---|---|
| Gdje je pravo zapisano | Zakon o osnovama socijalne zaštite FBiH, član 19; detalje uređuje kanton | Zakon o socijalnoj zaštiti RS, članovi 47 do 50 | Zakon o socijalnoj zaštiti Brčko distrikta, članovi 59 do 62 |
| Kome pripada | Osobi starijoj od 65 godina i drugim korisnicima iz zakona koji se ne mogu sami starati o sebi | Starijem iznemoglom licu, teško oboljelom licu i drugom licu koje nije u stanju da se brine o sebi | Osobi kojoj je zbog tjelesnog ili mentalnog oštećenja ili trajnih promjena u zdravstvenom stanju neophodna pomoć druge osobe |
| Imovinski uslov | Propisuje kanton; u Kantonu Sarajevo prihod po članu domaćinstva do 30 posto prosječne plaće | Ukupni prihodi do 50 posto prosječne neto plate ostvarene u RS prethodne godine | Da osoba ne može pomoć osigurati iz ličnih sredstava |
| Šta se još provjerava | Da nije ostvarena novčana naknada za pomoć i njegu, da pomoć ne mogu pružiti roditelji, bračni drug i djeca i da nema ugovora o doživotnom izdržavanju | Da nema ugovora o doživotnom izdržavanju, da imovina nije otuđena ugovorom o darovanju i da srodnici obavezni na izdržavanje ne mogu pomoći | Da pomoć ne mogu osigurati roditelj, bračni drug i djeca |
| Ko ocjenjuje potrebu | Stručna institucija | Postupak vodi centar za socijalni rad, a ministar pravilnikom uređuje bliže uslove | Centar za socijalni rad u okviru Odjeljenja za zdravstvo i ostale usluge |
| Dodatni uslov | Ugovor o usluzi zaključuju korisnik i njegovi srodnici, ustanova i centar | Pravilnikom se uređuje i učešće korisnika i srodnika obaveznih na izdržavanje u troškovima | Prebivalište u Distriktu najmanje dvije godine neprekidno do dana podnošenja zahtjeva |
Postupak pokreće sama osoba, član domaćinstva, zakonski zastupnik ili staratelj, a centar ga može pokrenuti i po službenoj dužnosti. Ako se pravo prizna, u Kantonu Sarajevo teče od prvog dana narednog mjeseca po podnošenju zahtjeva, što znači da odgađanje zahtjeva za nekoliko sedmica košta cijeli mjesec usluge.
Spisak dokumenata razlikuje se po kantonima i opštinama, pa se tačan traži u svom centru. Ali se iz uslova vidi šta će se dokazivati: identitet i prebivalište, prihodi osobe i domaćinstva, zdravstveno stanje koje objašnjava zašto je pomoć potrebna, ko su srodnici obavezni na izdržavanje i kakve su njihove mogućnosti, te da imovina nije prenesena ugovorom o doživotnom izdržavanju ili poklonom. Ako je takav ugovor ranije zaključen, to se ne prešućuje, jer se provjerava.
Učešće u troškovima i povrat budžetskih sredstava
U Brčko distriktu zakon izričito daje centru za socijalni rad pravo da naplati isplaćena sredstva od lica koja su po zakonu dužna da učestvuju u izdržavanju korisnika, kao i od samog korisnika ako otuđi nekretninu. Nakon smrti korisnika ta se sredstva mogu potraživati iz ostavinske mase, a potraživanje se može zabilježiti u zemljišnim knjigama. U Republici Srpskoj se pravilnikom uređuje učešće korisnika i srodnika u troškovima. Ovo su stvari koje se rijetko čuju na šalteru, a mogu iznenaditi porodicu godinama kasnije, kad se sabiraju troškovi.
Umjesto usluge može se tražiti novčana naknada za plaćanje osobe koja pomaže. U Federaciji BiH novčanu naknadu za pomoć i njegu od drugog lica mogu ostvariti osobe starije od 65 godina kojima je zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prijeko potrebna pomoć druge osobe. Uslove i postupak propisuje kanton, a novac ide iz kantonalnog budžeta.
U Kantonu Sarajevo naknada se priznaje ako prihodi po članu domaćinstva mjesečno ne prelaze 40 posto prosječne plaće, a sam iznos naknade je 15 posto prosječne plaće. Osobe smještene u ustanovu socijalne zaštite je ne mogu ostvariti, a potrebu za pomoći i njegom utvrđuje stručna institucija. U Republici Srpskoj postoji dodatak za pomoć i njegu drugog lica, koji iznosi 22 posto prosječne neto plate kod potpune zavisnosti i 11 posto kad je potrebna djelimična pomoć.
Iznosi se mijenjaju s prosječnom platom, pa zapamćeni iznos u markama nije pouzdan za budući obračun. Naknada pokriva dio troška angažovanja druge osobe i nije dovoljna za cijeli trošak. U Kantonu Sarajevo pomoć u kući odobrava se samo onome ko nije ostvario ovu naknadu, pa se ne mogu koristiti obje vrste podrške istovremeno.
Patronaža pripada zdravstvenoj zaštiti i ostvaruje se drugim putem od socijalne usluge pomoći u kući. Porodice je često predlažu kao rješenje za svakodnevnu pomoć, iako je ne može zamijeniti.
U Federaciji BiH zdravstvena njega u zajednici obuhvata polivalentnu patronažnu djelatnost, zdravstvenu njegu u kući i vanbolničku palijativnu njegu. Standard je jedna medicinska sestra ili tehničar na 3.000 osiguranika u urbanom području, odnosno na 1.500 izvan urbanog područja. Zbog tolikog broja osiguranika posjete su kratke i povremene, umjesto svakodnevnih dolazaka.
Do patronaže se dolazi preko tima porodične medicine u domu zdravlja, jer ljekar procjenjuje stanje i uključuje sestru. U njen posao spadaju praćenje stanja, previjanje i zdravstvena njega u kući. Ne kuha, ne čisti, ne ide u prodavnicu i ne pravi društvo. Ako porodica očekuje da će patronaža pokriti dan, ostat će bez oba rješenja.
Većina porodica u BiH sama plaća pomoć jer program ne pokriva njihovu općinu, prihodi su preko cenzusa ili je čekanje predugo.
Agencije za kućnu njegu i pomoć u kući u BiH u pravilu ne objavljuju cijene na svojim stranicama, nego ih daju na upit, prema broju sati i tome šta ulazi u posao. Javne ustanove koje pored smještaja imaju i službu za pomoć u kući također objavljuju cijene smještaja bez cijene dolaska u kuću.
Službenog cjenovnika za ovu uslugu nema, a agencije ga u pravilu ne objavljuju, pa se iznos ne može procijeniti unaprijed nego se traži kao pisana ponuda za konkretan dogovor. Noćna dežurstva i cjelodnevna prisutnost naplaćuju se posebno.
Prije nego pristanete, pitajte pet stvari: da li se plaća po satu ili paušalno mjesečno, šta tačno ulazi u tu cijenu, ko plaća namirnice i prevoz, šta se dešava kad osoba ne dođe i ko je zamjena kad je bolesna ili na godišnjem. Odgovor na peto pitanje razdvaja agenciju od pojedinca i često je jedini razlog zašto se agencija isplati.
Najviše nesporazuma nastane zato što se pomoć u kući dogovori usmeno i preširoko. Jedna strana očekuje da se kuha, čisti i ide kod ljekara, druga je razumjela da svrati, provjeri kako je i pospremi najnužnije. Zato prije prvog dolaska treba napisati kratak dogovor, čak i kad osoba dolazi preko preporuke i kad se svi znaju.
Kod osobe koja ima kognitivne promjene dobro je da porodica prvih nekoliko dana bude prisutna barem dio vremena. Tako se vidi da li osoba prihvata pomoć, javlja li se strah ili nepovjerenje i da li je dogovoreni obim uopšte dovoljan.
Pomoć u kući dovoljna je dok osoba može sigurno ostati sama između dolazaka. Upravo se to procjenjuje pri izboru usluge.
Osoba se snalazi u svom stanu, razumije ko dolazi i zašto, može nekoga pozvati ako zatreba i ono što joj treba nije medicinsko. Uz to ide i pretpostavka da je stan bezbjedan, jer se dosta rizika ukloni sitnim prepravkama u kupatilu i oko rasvjete. Kad su ti uslovi ispunjeni, ovakva podrška može omogućiti osobi da godinama ostane u vlastitom domu.
Potreba za većom podrškom rijetko se pojavi u jednom danu. Češće se teškoće postepeno gomilaju, a porodica ih prepozna naknadno po sljedećim znakovima:
Kad se prepozna bilo šta s ove liste, prvo se treba javiti timu porodične medicine radi procjene i eventualnog uključivanja patronaže. Zatim treba otići u centar za socijalni rad i pitati šta u toj općini postoji između pomoći u kući i doma. Tek onda treba uporediti kućnu njegu, dnevni boravak i druge oblike podrške u zajednici ili smještaj u ustanovu.
Viši nivo podrške uvodi se prema promjeni stanja starije osobe i ne treba ga shvatati kao poraz porodice ili odustajanje od nje. Ako se odluka odgađa, a to je razumljivo i uobičajeno, korisno je bar unaprijed napisati šta je znak da se više ne čeka i ko će taj poziv uputiti.
Ministarstvo objašnjava šta program pokriva, koje usluge gerontodomaćice pružaju i kako se korisnici prijavljuju preko centra za socijalni rad ili Crvenog križa.
Stranica projekta s popisom lokalnih organizacija Crvenog križa koje uslugu provode, korisna da vidite ima li program u vašem gradu.
Saopćenje od 4. maja 2026. sa sredstvima predviđenim za tekuću godinu, brojem zaposlenih gerontodomaćica i pozivom općinama da se uključe.
Saopćenje s imenima općina koje su ušle u program i s detaljnim popisom onoga što gerontodomaćica radi u kući.
Adrese i kontakti svih centara i lokalnih službi za socijalni rad, mjesto gdje se podnosi zahtjev za pomoć u kući.
Popis javnih ustanova socijalne zaštite u Federaciji BiH, korisno kad tražite ko još u vašoj sredini pruža usluge starijim osobama.
Službeni pregled Zakona o osnovama socijalne zaštite FBiH i podzakonskih akata, uključujući odredbe o kućnoj njezi i pomoći u kući.
Prečišćeni tekst s uslovima za pomoć i njegu u kući i za novčanu naknadu za pomoć i njegu, kao primjer kako kanton uređuje ovo pravo.
Prečišćeni tekst s članovima 47 do 50 o pomoći i njezi u kući: kome pripada, imovinski uslov i ko uslugu smije pružati.
Prečišćeni tekst sa stranice Skupštine: uslovi za pomoć u kući, uslov prebivališta i pravo Distrikta na povrat isplaćenih sredstava.
Službeni standardi u kojima piše šta obuhvata zdravstvena njega u zajednici i koliko osiguranika pokriva jedna patronažna sestra.
Pregled postupaka i obrazaca, uključujući zahtjev za novčanu naknadu za pomoć i njegu za osobe starije od 65 godina.