Kako pripremiti dijete za vrtić nekoliko sedmica prije početka

Prvi razgovor s vrtićem

Priprema kod kuće ima smisla tek kad znate čemu se prilagođavate. Zato je prvi potez poziv ili posjeta ustanovi.

Tražite raspored dana: do kada se najkasnije dolazi, kada je doručak, kada ručak, kada dnevni odmor i kada užina. Standardi kvaliteta rada predškolskih ustanova te rutine navode kao sastavni dio odgojno-obrazovnog rada, zajedno s vremenom dolaska i odlaska djece i postupcima oko lične higijene. Raspored, dakle, nije okvirna preporuka nego stvarni okvir dana u grupi, pa ima smisla podesiti kuću prema njemu.

Pitajte i može li dijete doći u posjetu prije prvog dana. Raising Children Network navodi da ustanove često imaju uvodni program, jutra za privikavanje ili termine igre za roditelje i djecu, a gdje toga nema, posjeta se najčešće može dogovoriti. Za takvo pitanje u BiH postoji i uporište. Standard koji uređuje tranzicije traži da ustanova olakšava prelaze dijeljenjem informacija i materijala, iskustvima drugih porodica i organizovanjem aktivnosti za porodice i djecu, a plan i način adaptacije pravi se u saradnji s roditeljima i prilagođava svakom djetetu pojedinačno.

Razgovor ide u oba smjera. Odgajatelji prije prvog dana trebaju čuti ono što im niko osim vas ne može reći.

• Kako dijete spava: koliko traje dnevni odmor, uspavljuje li se samo i šta mu treba uz krevet.
• Kakvo je u novim situacijama: treba li mu vremena da priđe, povlači li se ili traži kontakt.
• Ima li predmet za smirivanje, dudu ili dekicu bez koje teško zaspi.
• Šta voli raditi, jer je to najbrži način da mu odgajatelj priđe prvog dana.
• Zdravstveno: alergije i netolerancije na hranu, astma i svaka terapija koju dijete uzima.
• U čemu mu treba više pomoći, na primjer pri hranjenju, oblačenju ili toaletu.
• Koje riječi koristi za piški, kaki, vodu i spavanje, i kako zove svoju dudu ili dekicu. Dijete koje ne prepozna pitanje neće na njega ni odgovoriti.
• Porodične okolnosti koje utiču na dovođenje i preuzimanje, ako ih ima.

Ako još birate između državnog i privatnog vrtića, ista pitanja služe i za poređenje ustanova. Iz odgovora se vidi koliko im je adaptacija stvarno u planu, a koliko je stvar dobre volje pojedinog odgajatelja.

Ostatak pripreme lakše se drži ako ima grubi redoslijed, a tabela ispod ga daje. Ako imate manje vremena, radite odozgo prema dolje i stanite gdje stanete.

Četiri sedmice prije: ritam spavanja i obroka

Ritam se mijenja najsporije, pa se s njim počinje prvo. Ako imate mjesec dana do polaska, to je taman toliko da se buđenje pomjeri bez borbe. Dijete koje prvog jutra ustaje sat ranije nego inače, doručkuje u trku i izlazi iz kuće u žurbi potrošeno je prije nego što uđe u grupu.

UNICEF savjetuje da se novo vrijeme lijeganja i buđenja vježba nekoliko sedmica ranije, uz mjerilo koje se lako zaboravi: lijeganje treba biti dovoljno rano da dijete stvarno naspava noć, a buđenje dovoljno rano da se ujutro ne mora žuriti. Raising Children Network dodaje drugu polovinu istog posla i savjetuje da se kod starije djece vrijeme ručka, igre i dnevnog odmora iz vrtića uvede kod kuće, jer dijete tako kasnije brže uđe u ritam grupe.

• Pomjerajte buđenje u malim koracima, po desetak minuta svakih nekoliko dana, dok se ne približite vremenu dolaska u ustanovu.
• Ako dijete spava kasno popodne, približavajte njegov san vremenu dnevnog odmora u ustanovi, isto tako postepeno.
• Pomjerite i obroke. Doručak prije izlaska iz kuće i ručak u vrijeme kada se ruča u grupi mijenjaju apetit brže nego što roditelji očekuju.
• Uvedite kratku jutarnju rutinu koja se ne mijenja: buđenje, toalet, doručak, oblačenje, obuća, vrata.
• Ne krećite istovremeno u veliko odvikavanje od dude, flašice ili pelene ako to nije već započet i stabilan proces.

Zadnja stavka je ona koju roditelji najčešće prekrše, obično zato što ustanova traži da dijete dođe bez pelene ili dude. Ako se rok i polazak poklapaju, o tome se razgovara s ustanovom, a ne ubrzava kod kuće u zadnjih deset dana.

Samostalnost koju vrijedi vježbati kod kuće

Standardi kvaliteta rada predškolskih ustanova samostalno hranjenje priborom, samostalno oblačenje i obuvanje, potpuno samostalno korištenje toaleta i osnovne higijenske vještine navode kao ishode koje dijete dostiže u predškolskoj ustanovi. To je ono što se u vrtiću uči, a ne ulaznica za vrtić.

Ipak, svaka vještina koju dijete već ima jedna je situacija manje u kojoj mora čekati da mu odrasla osoba priđe. Zato se vježba, ali bez ispitivanja i bez roka.

• Jelo: pustite dijete da jede samo, i kad je sporije i kad je prljavije. Sporost prolazi vježbanjem, a mrlje na stolu nisu mjerilo.
• Oblačenje: birajte odjeću koju dijete može savladati. Gumica u struku umjesto dugmadi, širi otvor za glavu, čičak umjesto pertli.
• Obuvanje: neka obuva samo, makar naopako. Ispravite poslije, ako uopšte treba.
• Pranje ruku: stolica do lavaboa, sapun na dohvat ruke i dva stalna trenutka, prije jela i poslije toaleta.
• Toalet: nema potrebe ubrzavati, ali djetetu pomaže da umije reći da mu treba i da samo skine ono što nosi.
• Spremanje: jedna kratka radnja prije obroka ili prije spavanja navikne dijete na prelaz iz igre u nešto drugo, a takvih prelaza u vrtiću ima cijeli dan.

UNICEF savjetuje da se ove vještine pretvore u igru: kopčanje dugmadi i patent zatvarača, stavljanje ranca na leđa, kačenje jakne na kuku, trka u obuvanju cipela. Razlika je stvarna. Dijete koje se s roditeljem takmiči ko će brže obuti cipele ne osjeća da ga neko provjerava.

Ako dijete nešto od ovoga ne umije, recite to odgajateljima. Polazak se zbog toga ne odgađa. Raising Children Network pomoć pri toaletu izričito navodi među stvarima koje se ustanovi kažu unaprijed, zajedno s ostalim razvojnim potrebama.

Dvije sedmice prije: kratka odvajanja od roditelja

Odvajanje se ne uči prvog jutra, pred vratima grupe i uz plač druge djece. Uči se ranije, u situacijama u kojima je ulog mali.

UNICEF savjetuje upravo to: vježbajte kratka odvajanja i postepeno ih produžavajte, tako što dijete ostane s osobom od povjerenja dok obavite nešto kratko. Ako je ta osoba djetetu nova, isti izvor savjetuje postepeno uvođenje, kroz nekoliko kratkih druženja u kojima ste svi troje zajedno, da prvog puta kada odete to više ne bude stranac. Američka akademija za pedijatriju dodaje da se i sam ritual pozdrava vježba prije nego što vrtić uopšte počne.

Dijete pritom smije biti tužno i smije zaplakati. Vježba se nešto drugo, iskustvo koje se ponovilo dovoljno puta da dijete zna kako ide: roditelj kaže da odlazi, ode i vrati se kad je rekao.

1. Najavite odlazak naglas i jednostavno. Krišom se ne odlazi.
2. Vrijeme povratka vežite za nešto što dijete prepoznaje. Američka akademija za pedijatriju savjetuje da se umjesto sata kaže poslije spavanja, a prije užine.
3. Recite i šta ćete raditi zajedno kad se vratite. UNICEF navodi da to smanjuje strah, jer dio straha dolazi od pomisli da se roditelj neće vratiti.
4. Vratite se kad ste rekli. Ako se plan promijeni, dijete to treba čuti kratko i mirno, a ne zaključiti iz čekanja.
5. Pozdrav neka bude kratak i vedar. Produžavanje odlaska pojačava napetost umjesto da je smiri.
6. Poslije povratka ne ispitujte dijete. Dovoljno je potvrditi ono što je najavljeno.

Ako dijete u ovom periodu postane ljepljivije pri odlasku, zaplače u novim situacijama, ne želi zaspati bez vas ili se noću budi iako je ranije spavalo cijelu noć, to je poznata slika. UNICEF navodi da je anksioznost odvajanja najčešća između šest mjeseci i tri godine i nabraja baš te znakove. Kako to izgleda pred vratima grupe i šta s tim raditi, razrađeno je u tekstu o plaču pri jutarnjem rastanku.

Kako vrtić učiniti poznatim prije prvog dana

Nepoznat prostor je sam po sebi razlog za strah, a to je jedina stavka na spisku koju roditelj može skoro potpuno riješiti unaprijed.

Prostor, put i ime odgajateljice

UNICEF savjetuje zajedničku posjetu prije prvog dana, da se dijete igra u dvorištu i vidi sobu u kojoj će boraviti, kako mu to mjesto prvog jutra ne bi bilo novo. Američka akademija za pedijatriju savjetuje isto, uz dodatak koji roditelji često previde: dijete gleda kako se roditelj ponaša prema odgajatelju, pa mu pokažite da toj osobi vjerujete.

• Pitajte ko će biti odgajatelj u grupi i, ako je moguće, nabavite fotografiju. Raising Children Network savjetuje da se o toj osobi kod kuće priča imenom, kako prvog dana ne bi bila nepoznata.
• Prođite put do vrtića nekoliko puta, u vrijeme kada ćete stvarno ići, i pokažite djetetu zgradu i ulaz.
• Ako ustanova ima jutro za privikavanje ili termin igre, iskoristite ga. Tu dijete vidi i prostor i buduću grupu odjednom.
• Ako se može dogovoriti druženje s nekim djetetom iz buduće grupe, UNICEF to navodi kao način da dijete prvog dana ne uđe među sve nepoznate.
• Ne pretvarajte posjetu u provjeru. Bez pitanja hoće li plakati i bez najave da ga sljedeći put ostavljate.

Knjige i igra

UNICEF savjetuje da se vrtić igra kod kuće, tako što se naizmjenično glume dijelovi dana, čitanje priče, pjesma i odmor, a uloge se zamijene pa dijete bude odgajatelj. Ista preporuka kaže i zašto: djetetu koje je kroz igru već prošlo redoslijed dana prvi dan je manje neizvjestan.

Knjige rade sličan posao. Američka akademija za pedijatriju savjetuje čitanje priča o boravku u vrtiću, a Raising Children Network dodaje mjerilo po kojem se knjiga bira: dobra priča opisuje i tugu, nervozu i umor, ne samo veselje, jer dijete tako dobije riječi za ono što stvarno osjeća. Priče o sklapanju novih prijateljstava rade isto.

Pomaže i vlastito iskustvo. UNICEF savjetuje da roditelj ispriča kako je njemu bilo na početku, i da pokaže fotografije sebe ili nekog drugog odraslog koga dijete poznaje iz tog perioda. Djetetu je lakše kad vidi da je to prošao neko koga zna.

Kako razgovarati s djetetom

Djetetu ne trebaju detalji upisa, cijene ni roditeljske brige. Treba mu slijed dana i nekoliko rečenica koje može ponoviti.

Koliko često se priča je zasebno pitanje. Jednom dnevno, kratko i uvijek isto, radi bolje od dugih razgovora u kojima roditelj zapravo traži potvrdu da je sve u redu. UNICEF savjetuje da dijete pitate kako se osjeća i da mu kažete da je normalno biti i uzbuđen i zabrinut, te da mu izričito potvrdite ono što ga najviše zanima, a to je da dolazite po njega.

Nekoliko rečenica se u praksi vraća kao problem. Lijevo u tabeli je ono što roditelji kažu u dobroj namjeri, desno ono što nosi istu poruku bez obećanja koje se ne može održati.

Zajedničko rečenicama s desne strane jeste da ih dijete može provjeriti. Ako roditelj kaže da dolazi poslije užine i dođe poslije užine, dijete sutradan ima jedan razlog manje da sumnja. Obećanje da neće biti plača može se samo prekršiti.

Šta ako dijete odbija priču o vrtiću

Neka djeca ne žele ni čuti o vrtiću. Za njih je ta riječ prejaka, a igra i dalje podnošljiva. Priprema zbog toga ne pada u vodu.

Tada smanjite razgovor i pojačajte ono što ne traži pristanak: ranije buđenje, kratka odvajanja, spremanje torbe, prolazak pored zgrade. Priprema kroz rutinu radi i kod djeteta koje o vrtiću neće razgovarati, i obično se pokaže tek kad dijete samo počne postavljati pitanja.

Ako dijete burno reaguje svaki put kad neko spomene vrtić, provjerite odakle mu ta slika. Rečenica koju je čulo od starijeg djeteta ili šala odraslog o tome kako će ga tamo ostaviti drži se dugo. Ispravlja se mirno i jednom, bez rasprave i bez traženja krivca pred djetetom.

Sedmica prije: oprema i jutarnja proba

Kupovina se ostavlja za kraj, i to tek poslije razgovora s ustanovom. Neki vrtići imaju svoju posteljinu, neki traže papučice određenog tipa, a neki ne primaju ništa od kuće. Spisak prepisan s interneta obično znači i punu torbu suvišnih stvari i jednu koja fali.

• Spakujte rezervnu odjeću u jednostavnu vrećicu koju dijete može prepoznati.
• Obilježite imenom svaki komad, i odjeću i obuću. Raising Children Network to navodi kao posao koji se obavi ranije, jer se ujutro ne stigne.
• Papuče probajte kod kuće nekoliko dana. Ako ih dijete stalno skida ili se u njima kliza, mijenjajte ih sada, a ne poslije prvog dana.
• Flašicu ili čašu operite i provjerite da ne curi u torbi.
• Ako dijete nosi pelene, maramice ili kremu, pitajte donose li se dnevno ili se ostavljaju u ormariću.
• Jedno jutro prođite cijeli izlazak bez stvarnog polaska: buđenje, doručak, oblačenje, torba, obuća, vrata.

Proba jutra izvuče sitnice koje se inače pokažu tek prvog dana. Da dijete ne može samo obuti cipele koje ste kupili. Da doručak traje dvadesetak minuta duže nego što ste računali. Da u ormaru nemate drugi komplet odjeće za rezervu.

Dan prije polaska

Dan prije nije dan za velika objašnjenja. Sve što je dijete trebalo čuti već je čulo, a ponavljanje zadnje večeri obično nije za dijete nego za roditelja.

• Torba, odjeća i obuća spremni prije večere, ne ujutro.
• Večera uobičajena i bez eksperimenata, pa na spavanje dovoljno rano da se noć naspava. Raising Children Network savjetuje i da odgajateljima kažete ako je dijete lošije spavalo, jer to objašnjava kako se ponaša tokom dana.
• Odjeću birajte po tome može li je dijete samo skinuti, a ne po tome kako izgleda.
• Jednu kratku rečenicu o jutru recite uvečer i ponovite je ujutro, istim riječima.
• Vrijeme preuzimanja vežite za dio dana, a ne za sat. Poslije ručka, poslije spavanja ili poslije užine dijete razumije.

Ujutro krenite ranije nego što mislite da treba. Raising Children Network to formuliše kratko: ako je jutro kod kuće mirno, veća je šansa da će i rastanak proći mirno. Ono što dolazi poslije, dakle promjene u snu, jelu i ponašanju, spada u adaptaciju i ide svojim tempom.

Priprema roditelja je dio pripreme djeteta

Američka akademija za pedijatriju u uputstvu o pripremi za vrtić kaže nešto što roditelji rijetko čuju naglas: početak vrtića je često teži roditelju nego djetetu. Rečeno je bez prijekora, ali ima posljedicu. Dijete čita roditeljevo raspoloženje brže nego bilo koju rečenicu koju mu kažete.

Raising Children Network isti mehanizam opisuje s druge strane. Ako dijete vidi da roditelj ima dobar odnos s odgajateljem i da mu vjeruje, i samo će mu lakše vjerovati. Zato se prvi kontakt s odgajateljem ne ostavlja za jutro rastanka.

Ostatak je organizacija i rješava se papirom, ne živcima.

• Zapišite ko dovodi dijete, ko ga preuzima i ko je rezerva kad dijete oboli. Koliko se boluje u prvoj godini vrtića obrađeno je posebno, a rezervu dogovorite prije nego što zatreba.
• Provjerite radno vrijeme, vrijeme doručka i najkasniji dolazak koji ne remeti raspored grupe.
• Dogovorite s poslodavcem šta radite ako vas ustanova pozove usred dana.
• Pripremite zdravstvenu dokumentaciju na vrijeme, jer se ljekarsko uvjerenje i nalazi ne dobijaju istog dana.
• Ako dijete naizmjenično vode dvije odrasle osobe, dogovorite iste riječi i isti način pozdrava.

Roditelj koji zna odgovore na ova pitanja ujutro ne izgleda kao neko ko vodi dijete u nešto opasno. To je dio pripreme koji dijete ne vidi, ali ga osjeti.

Ako dijete dolazi iz kućnog čuvanja

Dijete koje je do sada bilo kod kuće s roditeljem, nanom ili dadiljom u vrtić donosi dvije navike koje u grupi ne rade. Naviklo je da pažnja odrasle osobe pripada njemu i nije moralo čekati red. Nijedno od toga nije mana djeteta. To je razlika između kuće i grupe.

• Uvedite kratko čekanje u svakodnevne sitnice. Završite ono što radite, pa onda pomozite djetetu.
• Tražite male grupne situacije: igraonica, park u vrijeme kad ima djece, posjeta rodbini s djecom.
• Ne glumite vrtić kod kuće, ali uvedite nekoliko jasnih prelaza u danu: obrok, pranje ruku, spremanje igračaka, odmor.
• Prvi dan ne smije biti prvi put da roditelj ode. Ako se to još nije desilo, kratko odvajanje uvježbajte ranije, s osobom koju dijete već poznaje.

Nekoliko kratkih odvajanja unaprijed skine šok i djetetu i roditelju, jer oboje u prvi dan ulaze znajući kako to izgleda. Vrijedi i ono što se ne vidi: roditelj koji je već jednom otišao i vratio se mirnije stoji pred vratima grupe.

Ako dijete prelazi iz drugog vrtića

Iskustvo pomaže, ali ne rješava sve. Američka akademija za pedijatriju upozorava da nagla promjena osobe koja se brine o djetetu može uznemiriti dijete i onda kada je nova osoba ljubazna i stručna. Dijete ne oplakuje vrtić nego vezu koju je u njemu imalo.

• Ne odbacujte strah rečenicom da dijete već zna šta je vrtić. Zna šta je vrtić, ali ne zna ovu grupu, ova pravila i ovu odgajateljicu.
• Pitajte novu ustanovu kako radi adaptaciju za dijete koje dolazi iz drugog vrtića. Standardi kvaliteta rada predškolskih ustanova i prelazak iz jedne grupe u drugu tretiraju kao tranziciju koja se planira, jednako kao i dolazak iz porodice.
• Nabrojte djetetu šta ostaje isto: roditelj ode i vrati se, djeca se igraju, jede se i odmara.
• Pa onda šta je drugačije: gdje je ormarić, kada se ruča, kako se spava, kakvo je dvorište.
• Ako dijete tuguje za starom odgajateljicom ili za drugom iz grupe, priznajte to naglas. Poricanje tugu samo produži.

Nova sigurna veza ne nastaje odlukom roditelja nego vremenom provedenim s novom odgajateljicom. Dok se to ne desi, dijete se drži poznatog, pa mu predmet od kuće i predvidiv rastanak znače više od svakog objašnjenja.

Ako imate samo sedam dana

Mjesto se ponekad dobije naglo. Neko se ispiše, posao počne ranije, ustanova pozove s liste čekanja. Tada se ne nadoknađuje sve, nego se bira ono što najviše skida pritisak s prvog jutra.

1. Prvi dan: nazovite ustanovu. Raspored dana, spisak stvari, dokumenti, ko je odgajatelj i može li se doći u posjetu.
2. Drugi i treći dan: pomjerite buđenje i doručak prema vrtićkom vremenu, koliko stignete.
3. Četvrti dan: jedno kratko odvajanje s osobom koju dijete poznaje, s najavom i povratkom u dogovoreno vrijeme.
4. Peti dan: torba, obilježavanje stvari imenom, proba papuča.
5. Šesti dan: posjeta vrtiću ako je moguća, a ako nije, prolazak pored zgrade i pokazivanje ulaza.
6. Sedmi dan: sve spremno prije večere, ranije spavanje i jedna kratka rečenica o jutru.

Sedam dana neće dati isto što i mjesec, ali razlika se vidi. Ono što se ni u sedam ni u trideset dana ne može ubrzati jeste emocionalna spremnost, a pritisak je jedino odgađa.

Ako i poslije nekoliko sedmica u vrtiću ništa ne krene s mjesta, to više nije pitanje pripreme. Kada adaptacija zapne, sljedeći korak je konkretan razgovor s odgajateljima i s upravom ustanove.

Korisni izvori

Prve dvije stranice su UNICEF-ove, o pripremi za predškolsku ustanovu i o anksioznosti odvajanja. Slijede pedijatrijska uputstva Američke akademije za pedijatriju i australskog Raising Children Networka, korisna kad dogovarate rutinu i prvu posjetu. Na kraju je bosanskohercegovački okvir po kojem se ocjenjuje rad vrtića, uključujući i to kako se planira adaptacija. Tačan raspored, spisak opreme i model adaptacije ipak provjerite u ustanovi u koju dijete kreće.