Jaslice i vrtić - kako se razlikuje adaptacija mlađeg i starijeg djeteta

Razlike koje mijenjaju adaptaciju

Tabela ispod nije spisak faza kroz koje dijete prolazi, nego pregled onoga što u svakoj dobi treba pratiti. Granice nisu stroge i mnogo djece ne ide po pravilu, ali pokazuju gdje tražiti odgovor kad nešto zapne.

Adaptacija u jaslicama

U jasličkoj grupi adaptacija se mjeri kroz tijelo. Je li dijete pilo, je li jelo, je li se dalo umiriti, je li odmorilo. Dok se to ne stabilizuje, produžavanje boravka nema smisla, i ustanova koja radi svoj posao to sama predloži prije nego što roditelj pita.

Zato razgovor na vratima nije formalnost nego jedini izvor podataka. Ljubaznost pri preuzimanju ne govori ništa o danu. Tražite konkretan opis.

• Ko je dijete najlakše umirio i u kojem dijelu dana mu je bilo najteže.
• Koliko je popilo i pojelo, a ne samo da je sve bilo u redu.
• Da li je spavalo, samo ležalo ili plakalo cijelo vrijeme odmora.
• Kako su izgledale pelene i stolica i je li koža nadražena.
• Je li tražilo igračke i drugu djecu ili se cijelo vrijeme držalo odrasle osobe.

Odgovor da je sve bilo dobro ne pomaže. Ako ga dobijate sedmicama, nećete moći razlikovati normalnu adaptaciju od stvarnog problema, a to je jedina razlika koju roditelj mlađeg djeteta mora vidjeti na vrijeme.

Dobar znak je kad odgajatelj sam primijeti promjenu u snu, koži ili raspoloženju prije nego što ga pitate, i kad uz to ima prijedlog šta dalje ako ide teško. Loš znak je kad se djetetova potreba za blizinom komentariše kao razmaženost.

Adaptacija starijeg djeteta

Kod starijeg djeteta zamka je obrnuta. Dijete govori, pa roditelj vjeruje da zna razlog. Rečenica da neće u vrtić pokriva strah od rastanka, stid pred grupom, nepoznata pravila, hranu koja ne liči na kućnu, sukob s drugim djetetom i običan umor. Sve to zvuči isto.

Pitanja zato idu po dijelovima dana: dolazak, igra, ručak, spavanje, dvorište i preuzimanje. Opšte pitanje o tome kako je bilo u vrtiću daje opšti odgovor.

• Ne obećavajte da dijete neće morati spavati ili jesti ako to niste dogovorili s vrtićem. Obećanje koje pukne košta više od samog pravila.
• Pomozite mu da zapamti ime odgajatelja, gdje mu visi jakna i kome se javlja kad mu nešto treba.
• Dogovorite jednu rečenicu koju može reći naglas: da mu treba voda, da mu nedostaje roditelj ili da ne zna gdje da sjedne.
• Ako stalno spominje isti problem, provjerite ga. Ako se svaki dan žali na nešto drugo, vjerovatnije mu je teško uopšte.
• Dio toga se lakše postavi ako ste vježbali rutinu kod kuće nekoliko sedmica prije, ali se može uvesti i usput.

Starije dijete može učestvovati u dogovoru, ali ne odlučuje da li ide. Razlika je u tome što mu odrasli daju predvidivost i riječi za ono što osjeća. U grupi to znači da ga odgajatelj uvodi u igru umjesto da čeka da samo pronađe mjesto. Kod kuće znači da roditelj i vrtić koriste iste kratke poruke o rastanku, a ne svako svoju.

Pelene, duda i samostalnost

U jaslicama su pelene, duda i pomoć pri hranjenju dio posla, a ne ustupak. Standardi kvaliteta rada predškolskih ustanova propisuju čak i to gdje smije stajati mjesto za presvlačenje i kada osoblje pere ruke. Nijedan propis o predškolskom odgoju u BiH ne uslovljava upis time da dijete ne nosi pelene.

U starijoj grupi očekivanja rastu, ali se ne smiju pretvoriti u iznenadni pritisak bez plana. Ako je dijete usred skidanja pelena ili odvikavanja od dude, recite odgajatelju šta je kod kuće već stabilno, šta još nije i koje riječi dijete koristi kad traži toalet.

Jedna navika po jednom periodu. Polazak je sam po sebi dovoljno velika promjena, pa dijete ne mora istovremeno ostavljati dudu, flašicu i pelenu. Isto vrijedi i za prelazak iz jasličke u vrtićku grupu unutar istog vrtića: u sedmici kad mijenja sobu i odgajatelja ne počinje se s gaćicama. Ako ustanova ipak traži da dijete dođe bez pelena, to je pitanje za dogovor prije upisa, ne za prvu sedmicu.

Koliko traje i po čemu se pomak vidi u svakoj dobi

Nijedan propis ne kaže koliko adaptacija traje. Standardi kvaliteta traže nešto drugo: da se plan i način adaptacije prave zajedno s roditeljima i prilagode svakom djetetu posebno. To je i najkorisnija rečenica koju roditelj može navesti kad mu ponude gotov raspored koji djetetu očigledno ne odgovara. Sam okvir postepenog ulaska i šta ustanova radi a šta roditelj isti su za obje grupe. Razlikuje se ono što se u tom okviru mjeri.

Starije dijete se ne adaptira uvijek brže. Ponekad je obrnuto, jer više razumije i više brine unaprijed.

• Kod mlađeg djeteta pomak se vidi ovako: kraće smirivanje poslije odlaska, popijena voda, pojeden dio obroka, odmor u sobi i to da traži odgajatelja kad mu je teško.
• Kod starijeg djeteta ovako: manje pregovaranja ujutro, imena druge djece u pričama, snalaženje u rasporedu dana i to da samo zatraži pomoć.
• Promjene u snu, jelu i ponašanju poslije polaska su očekivan dio prvih sedmica, ali se ne mjere isto kod dvogodišnjaka i kod petogodišnjaka.
• Ako adaptacija zapne i poslije dogovorenog perioda nema nikakvog pomaka, tražite razgovor s odgajateljem i stručnom službom umjesto da produžavate isti model.

Britanske zdravstvene smjernice savjetuju da se potraži stručni savjet ako je dijete jako uznemireno, ako dugo ostaje uznemireno poslije odlaska roditelja ili ako to traje duže od nekoliko sedmica. Kod nas je prva adresa pedijatar u domu zdravlja, a za najmlađe i patronažna sestra.

Uzrast, potrebe i veličina grupe

Riječ vrtić kod nas pokriva sve, od djeteta od godinu dana do onog koje sljedeće jeseni ide u školu. Potrebe se u tom rasponu potpuno mijenjaju, a mijenja se i veličina grupe u koju dijete ulazi.

Brojevi u desnoj koloni gornja su granica iz zakona Republike Srpske, a ustanova ih uz saglasnost osnivača smije preći za najviše petinu. U Federaciji maksimalan broj djece u grupi ne stoji u zakonu nego u pedagoškim standardima i normativima, pa se tačan broj traži od svoje ustanove ili nadležnog ministarstva. Princip je svuda isti: što je dijete mlađe, grupa je manja, jer mu treba više neposredne njege.

Šta pitati prije upisa u jasličku, a šta u vrtićku grupu

Pitanja prije upisa nisu nepovjerenje prema ustanovi. Za mlađe dijete su jedini način da unaprijed znate kako izgleda dan koji vam ono neće moći ispričati. Za starije su način da provjerite kako ustanova uvodi novo dijete u grupu koja već postoji.

Odgovor da se sve rješava u hodu nije odgovor. Plan adaptacije se po standardima pravi s roditeljem, a ne saopštava roditelju. Uz to ide i praktični dogovor o tome šta se pakuje za jaslice, a šta za vrtić, jer se ta dva spiska razlikuju više nego što se očekuje.

Lokalni okvir i pravila ustanove

Dobne grupe i uslovi upisa i dokumentacija nisu isti u cijeloj BiH. U Republici Srpskoj zakon sam nabraja jasličke i vrtićke grupe s njihovim maksimalnim veličinama, a predškolsko vaspitanje pokriva djecu od devet mjeseci do polaska u školu. U Federaciji predškolski odgoj uređuje svaki kanton svojim zakonom, a veličinu grupe ne propisuje zakon nego pedagoški standardi i normativi.

Konkretna pravila zato tražite od svoje ustanove: u koju grupu dijete ide po datumu rođenja, kako izgleda plan adaptacije, ulazi li roditelj u prostor i koliko dugo, kako se organizuje spavanje, šta se očekuje od djeteta i koje papire treba predati prije početka. Odgovori se razlikuju i između dva vrtića u istom gradu, a pogotovo između javne i privatne ustanove.

Korisni izvori

Izvori ispod pokrivaju dobne granice jasličkih i vrtićkih grupa, standarde rada predškolskih ustanova i pedijatrijske smjernice o odvajanju. Pravila grupe, obroka i spavanja provjerite u svojoj ustanovi.