Učitavanje…
Prvih nekoliko sedmica bolovanja teče po jednostavnom obrascu. Doktor otvara odsustvo, radnik nosi doznaku, poslodavac je evidentira i isplaćuje naknadu uz platu. Onda dođe dan na kojem se obrazac prelomi: nastavak više ne potpisuje isti doktor, naknada se ne plaća iz iste kase, a rokovi kojih do tada nije bilo odjednom mogu koštati cijelog mjeseca naknade.
Taj dan nije isti u cijeloj BiH. U Federaciji je to 42. dan, u Republici Srpskoj i Brčko distriktu 30. Radnik koji zna kada mu prag pada dobija nešto konkretno: vrijeme da s doktorom pripremi nalaze prije nego što predmet ode komisiji, umjesto da to sazna kad naknada zakasni. Isto vrijedi i za poslodavca, jer se od tog dana mijenja i način na koji evidentira odsustvo.
Poslije prvog praga postoji i drugi, mnogo dalji. Na njemu se prestaje pitati kada će se radnik vratiti i počinje pitati može li se vratiti uopšte.
Prag ne znači kraj prava
Prelazak 30. ili 42. dana ne gasi bolovanje i ne skraćuje liječenje. Mijenja se ko odsustvo produžava, iz čijih se sredstava plaća i koliko se dokumentacije traži za svaki naredni period.
Prvi prag u sva tri sistema radi dvije stvari odjednom. Pomjera odluku s doktora na komisiju i trošak s poslodavca na fond, pa od tog dana nastavak odsustva odobrava komisija, a naknada se plaća iz drugog izvora nego prvog mjeseca. Razlikuje se samo dan na koji prag pada.
| Sistem | Prvi prag | Ko odobrava nastavak | Na čiji teret ide naknada poslije praga |
|---|---|---|---|
| Federacija BiH | 42 dana | Prvostepena ljekarska komisija pri ustanovi primarne zdravstvene zaštite | Kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja, kroz povrat poslodavcu |
| Republika Srpska | 30 dana, komisija od 31. dana | Prvostepena komisija Fonda zdravstvenog osiguranja RS | Fond zdravstvenog osiguranja RS, kroz povrat poslodavcu |
| Brčko distrikt | 30 dana | Ljekarska komisija koju imenuje Fond zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta | Fond zdravstvenog osiguranja BD, najduže 12 mjeseci od početka odsustva |
U Brčkom je 42 dana zastarjeli podatak
U Brčko distriktu je granica do marta 2024. bila 42 dana, pa je spuštena na 30. Stariji tekstovi na internetu, a i dio podzakonskih akata koji još nisu usklađeni, i dalje navode 42. Mjerodavan je zakon, dakle 30 dana.
Pragovi vrijede za obično bolovanje zbog bolesti ili povrede van rada. Povreda na radu, profesionalna bolest i komplikacije trudnoće idu drugim kolosijekom od prvog dana. U Federaciji naknadu kod povrede na radu poslodavac snosi sve dok se radna sposobnost ne uspostavi ili dok odluka o invalidnosti ne postane pravosnažna, a u Republici Srpskoj poslodavac za takvo odsustvo uopšte nema pravo na povrat.
Odsustvo zbog njege oboljelog člana porodice nije skraćena verzija bolovanja. Ono ima tvrdu gornju granicu po kalendarskoj godini, a ta granica je znatno kraća od svega što vrijedi za vlastitu bolest.
| Sistem | Njega djeteta | Njega odraslog člana porodice | Teško oboljelo dijete |
|---|---|---|---|
| Federacija BiH | do 4 mjeseca, za dijete do 15 godina | do 2 mjeseca, za člana porodice starijeg od 15 godina | do 6 mjeseci, za dijete do 7 godina s cerebralnom paralizom ili drugom teškom urođenom degenerativnom bolešću |
| Republika Srpska | do 30 dana za dijete mlađe od 15 godina, do 14 dana za starije dijete | do 7 dana ukupno, za supružnika ili roditelja | do 4 mjeseca, za dijete do 18 godina kojem je ustanova tercijarnog nivoa utvrdila potrebu njege |
| Brčko distrikt | do 4 mjeseca, za dijete do 15 godina | do 2 mjeseca, za člana porodice starijeg od 15 godina | do 6 mjeseci, za dijete do 7 godina s cerebralnom paralizom, rijetkom, malignom ili drugom teškom urođenom degenerativnom bolešću |
U Federaciji i Brčkom komisija može na prijedlog konzilija odobriti i duže od propisanog, pa granica nije apsolutna. U Republici Srpskoj se dani broje po svakom djetetu, a ako oba roditelja rade, koriste ih naizmjenično ili jedan u punom trajanju. U Federaciji naknadu za njegu, pratnju bolesnika i izolaciju kantonalni zavod snosi od prvog dana, pa ti dani uopšte ne ulaze u 42 dana koje plaća poslodavac.
Poslije praga izabrani doktor ne prestaje voditi pacijenta, ali o odsustvu više ne odlučuje sam. U Federaciji izdaje uputu za ljekarsku komisiju i uz nju predaje izvještaj s nalazom i mišljenjem te dokumentaciju o dotadašnjem toku liječenja. Isti mehanizam radi u Brčkom, gdje uputnicu izdaje ovlašteni porodični doktor.
Dokumentacija treba stići komisiji prije isteka posljednjeg odobrenog dana bolovanja, a kasniti smije samo iz opravdanog razloga: u Federaciji najviše dva dana, u Brčkom tri. Bolovanje se ne može utvrditi unazad. Jedini izuzetak je bolničko liječenje, i to pod uslovom da se radnik javi izabranom doktoru u roku od tri dana od otpusta.
U Republici Srpskoj doktor porodične medicine upućuje osiguranika komisiji najkasnije 30. dana, a od 31. dana odsustvo vodi prvostepena komisija Fonda. Uz to teče i obaveza javljanja: dok odsustvo traje, osiguranik dolazi svom doktoru svakih 15 dana.
Za vremensku osu je dovoljno znati da od praga svaki naredni period pokriva odluka komisije, a ne doznaka doktora. Ko sjedi u komisiji, šta ona gleda i kako se osporava njena ocjena su zasebno pitanje. U Federaciji se od 60. dana odsustva može tražiti i nalaz konzilija specijalista, pa se od tog trenutka očekuje ozbiljnija medicinska podloga nego kontrolni pregled.
Za radnika se na prvom pragu ništa vidljivo ne mijenja. Naknadu i dalje obračunava i isplaćuje poslodavac, kroz redovan obračun plate. Mijenja se čiji je to novac: do praga poslodavčev, poslije praga fondov, uz zahtjev za povrat.
U Federaciji poslodavac snosi prvih 42 dana iz svojih sredstava. Od 43. dana i dalje obračunava i isplaćuje, ali na teret kantonalnog zavoda, koji je dužan vratiti isplaćeni iznos u roku od 45 dana od prijema zahtjeva za povrat. Postoji i kraći prag od sedam dana, koji vrijedi za osiguranika invalida zaposlenog u preduzeću za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida.
U Republici Srpskoj poslodavac traži povrat za period od 31. dana neprekidnog odsustva i zahtjev mora podnijeti u roku od 90 dana od isteka mjeseca na koji se odnosi. Povrat nije automatski. Radnik mora imati najmanje tri mjeseca neprekidnog staža osiguranja po osnovu radnog odnosa ili šest mjeseci s prekidima u posljednjih 18 mjeseci, a poslodavac uredno izmirene doprinose. Vraća se samo neto iznos, pa doprinosi ostaju trajan trošak firme.
U Brčko distriktu naknada ide na teret poslodavca do 30. dana, a dalje na teret Fonda zdravstvenog osiguranja, uz tvrdu granicu od najviše 12 mjeseci od početka odsustva.
Procenat naknade, osnovica i slučajevi sa sto posto računaju se po vlastitim pravilima i ne mijenjaju se prelaskom praga. Za dugo bolovanje je važan samo dan na kojem se mijenja platac, jer se pogrešno određen datum praga vidi tek kada fond odbije zahtjev za povrat.
Bolovanje ne stavlja radni odnos u mirovanje. Ugovor traje, staž teče, a rokovi iz radnog prava idu dalje kao da radnik sjedi za svojim stolom. Zbog toga se najveći problemi kod dugog odsustva ne javljaju kod doktora nego u kadrovskoj službi.
Godišnji odmor se ne troši dok bolovanje traje. U sva tri sistema vrijeme privremene spriječenosti za rad ne uračunava se u dane godišnjeg odmora. U Republici Srpskoj i Brčkom zakon ide korak dalje i izričito kaže da bolovanje prekida započeti odmor, koji se nastavlja kad spriječenost prestane. Federacija takvu odredbu nema, pa se prekid izvodi posredno i o njemu vrijedi imati pisani trag u kadrovskoj evidenciji.
Rok za korištenje odmora ipak ne stoji. U sva tri sistema drugi dio godišnjeg odmora koristi se najkasnije do 30. juna naredne godine, a Federacija ima najstrožu odredbu: ko prvi dio ne iskoristi u toku kalendarske godine, gubi pravo na prenošenje. Republika Srpska izričito štiti radnika koji odmor nije iskoristio zbog odsustva uz naknadu i dopušta mu da preostali dio uzme do 30. juna. Radniku koji cijelu godinu provede na bolovanju u Federaciji tu zaštitu treba tražiti u dogovoru s poslodavcem, jer je zakon ne daje.
Šesti mjesec odsustva nosi još jednu posljedicu. U Federaciji i Brčkom poslodavac koji radnika spriječenog duže od šest mjeseci ne može vratiti na posao ni rasporediti na drugo radno mjesto smije mu, uz propisan postupak i konsultacije, otkazati ugovor. Republika Srpska tu vremensku granicu nema, ali dopušta otkaz ako odgovarajućih poslova nema ili ih radnik odbije. Ta mogućnost je uska: otkaz zbog samog bolovanja ostaje nezakonit u sva tri sistema, a kod povrede na radu je dodatno ograničena.
Naziv odsustva mijenja posljedice
Kod dugog odsustva se ponekad predloži da se dio bolovanja prebaci na godišnji odmor ili neplaćeno odsustvo, radi urednije evidencije. Posljedice snosi radnik. Bolovanje se ne smije pokrivati godišnjim odmorom dok je medicinski otvoreno, a neplaćeno odsustvo mijenja osnov: ako spriječenost nastupi dok radnik već jeste na neplaćenom odsustvu, u Federaciji mu naknada pripada tek po isteku tog odsustva. Kod povrede na radu, trudnoće ili profesionalne bolesti takva zamjena dodatno slabi dokaz posebnog statusa.
Radnik koji se vrati na posao pa se za sedmicu ponovo razboli obično pretpostavi da brojač kreće od nule. Odgovor zavisi od toga koji se brojač gleda, jer ih na dugom bolovanju ima nekoliko i ne ponašaju se isto.
Rok od dvanaest mjeseci, poslije kojeg se u Federaciji i Brčkom pokreće ocjena radne sposobnosti, sabira i prekinute periode ako je bolest ista i ako padaju u dvije kalendarske godine. Granice koje traže neprekidno trajanje ponašaju se suprotno: naknada od 14 mjeseci u Federaciji, refundacija od 11 mjeseci u Republici Srpskoj i rok od šest mjeseci do ocjene radne sposobnosti u Republici Srpskoj računaju se samo dok odsustvo traje bez prekida.
Jedan te isti prekid tako može resetovati jedan brojač i ne dirati drugi. Gdje se radnik zaista nalazi na osi vrijedi provjeriti kod doktora i u nadležnom fondu, i to prije nego što se odsustvo ponovo otvori.
Kod dugog bolovanja u postupak ulaze doktor, komisija, poslodavac i fond, pa se propust jedne strane vidi kod druge. Rokovi su pritom kratki i mjere se u satima i danima, ne u sedmicama.
Uz svaki od tih koraka vrijedi zadržati dokaz o predaji: protokol, potpis primaoca ili potvrdu o slanju. Kad se mjesec dana kasnije razilaze podaci fonda i firme, taj papir je jedino što razdvaja propust radnika od propusta u administraciji.
Kod dugog bolovanja poslodavac i dalje obračunava i isplaćuje naknadu, ali od praga vodi i drugu evidenciju: onu koja mu treba da bi taj novac vratio. Zahtjev za povrat se ne popunjava naknadno iz sjećanja, nego se sastavlja iz dokumenata koji su morali biti prikupljeni dok je odsustvo teklo.
Ako se javi sumnja da se odsustvo koristi neopravdano, put vodi kroz propisanu kontrolu: pisani zahtjev nadležnom fondu ili zavodu, obrazložen dokumentima. Sama dužina odsustva za tu sumnju nije osnov, a odsustvo se ne može proglasiti neopravdanim dok nadležni organ ne odluči.
Riječ privremena u nazivu prava nije ukras. Svaki sistem ima tačku na kojoj prestaje produžavati odsustvo iz mjeseca u mjesec i otvara pitanje radne sposobnosti.
U Federaciji i Brčkom ta tačka je dvanaest mjeseci bolovanja zbog iste bolesti, neprekidno ili s prekidima, u toku dvije kalendarske godine. Tada izabrani doktor nema izbora: mora radnika uputiti nadležnom organu penzijskog i invalidskog osiguranja radi ocjene radne sposobnosti, a taj organ ocjenu donosi najkasnije u roku od 60 dana od prijema prijedloga. U Republici Srpskoj je granica dvostruko bliža. Prvostepena komisija Fonda dužna je prije isteka šest mjeseci neprekidnog odsustva predložiti porodičnom doktoru da radnika uputi da podnese zahtjev za ocjenu radne sposobnosti. Izuzetak su stanja povezana s trudnoćom.
Nigdje se taj rok ne mora čekati. U Federaciji izabrani doktor može uputiti radnika na ocjenu i ranije, na prijedlog specijaliste medicine rada ili ljekarske komisije, a u Brčkom je dužan uputiti ga bez odlaganja čim procijeni da stanje ukazuje na gubitak radne sposobnosti.
Naknada u međuvremenu ima svoj kraj. U Federaciji pripada do navršenih 14 mjeseci neprekidnog trajanja odsustva. Ako organ vještačenja ne odluči u roku, kantonalni zavod nastavlja isplatu i naplaćuje je od tog organa, a koliko to produženje traje uređuju kantonalni zavodi svojim uputstvima: u Kantonu Sarajevo najviše šest mjeseci, dakle ukupno do 20. U Brčkom Fond snosi naknadu najduže 12 mjeseci od početka odsustva. U Republici Srpskoj takve granice za samo odsustvo nema, ali se poslodavcu u jednoj kalendarskoj godini refundira najviše 11 mjeseci neprekidne spriječenosti.
Ocjena radne sposobnosti i zahtjev za invalidsku penziju nisu isto, i tu se najviše vremena gubi. U Federaciji postupak po osnovu invalidnosti pokreće osiguranik, doktor primarne zdravstvene zaštite ili poslodavac, a poslodavac samo ako snosi troškove vještačenja i ima saglasnost sindikata. U Republici Srpskoj zahtjev podnosi sam osiguranik, dok poslodavac to može jedino uz izvještaj ovlaštene ustanove medicine rada da postoje kontraindikacije za rad. Nijedan fond taj postupak ne pokreće po službenoj dužnosti.
Od datuma podnošenja zahtjeva zavisi koliko će penzije stvarno biti isplaćeno. U Federaciji vještači Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja, a rješenje donosi Federalni zavod PIO/MIO. Zahtjev za invalidsku penziju treba podnijeti u roku od tri mjeseca od ispunjenja uslova, jer se kasnije pravo priznaje od dana podnošenja i najviše tri mjeseca unazad. U Republici Srpskoj vještače organi Fonda PIO, a dan nastanka invalidnosti se ne može utvrditi ranije od dana podnošenja zahtjeva, pa svaki mjesec odlaganja ostaje neisplaćen.
Ako se utvrdi promijenjena ili smanjena radna sposobnost, radni odnos traje, a poslodavac je dužan ponuditi ugovor za poslove koje radnik može obavljati; u Republici Srpskoj i Brčkom ta obaveza obuhvata i prilagođavanje poslova i rasporeda radnog vremena, i nastupa već kod neposredne opasnosti od invalidnosti. Ako se utvrdi gubitak radne sposobnosti, ugovor o radu prestaje po sili zakona, bez otkaza i otkaznog roka: u Federaciji danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o priznavanju prava na invalidsku penziju, u Republici Srpskoj danom dostavljanja formalnog obavještenja nadležnog organa poslodavcu, a u Brčkom danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o potpunom gubitku radne sposobnosti. Tada treba odmah provjeriti i po kojem osnovu se dalje vodi zdravstveno osiguranje.
To je trenutak u kojem odsustvo prestaje biti pauza u radnom odnosu. Pitanje više nije koliko će bolovanje trajati, nego na kojem radnom mjestu radnik može raditi i može li uopšte. Odgovor ne daje doktor koji je bolovanje otvorio, nego organ vještačenja, i od njegovog nalaza zavisi vraća li se radnik na svoj posao, na drugi, ili u postupak za invalidsku penziju.
