Na određeno - puni radni odnos, ali s rokom trajanja
Ugovor na određeno vrijeme je puni ugovor o radu. Radnik ima ista osnovna prava kao radnik na neodređeno: zdravstveno i penzijsko osiguranje, godišnji odmor, bolovanje, pravo na naknadu za vrijeme spriječenosti za rad. Razlika: ugovor ima definiran krajnji datum, nakon kojeg radni odnos prestaje automatski - bez otkaznog postupka, bez obrazloženja.
U BiH, ugovor na određeno je izuzetno raširen. Mnogi ga smatraju "normom" - što zakon ne predviđa. Zakon predviđa da je ugovor na neodređeno standard, a na određeno izuzetak za privremene potrebe. U praksi, odnos je često obrnut.
Problem nije u samom modelu. Ugovor na određeno vrijeme je legitiman za sezonski rad, projektne angažmane i zamjenu privremeno odsutnog radnika. Problem nastaje kada ga poslodavac koristi kao trajni alat za izbjegavanje stabilnosti radnog odnosa - držeći radnika godinama u neizvjesnosti kroz uzastopna produženja.
FBiH - maksimalno 3 godine
Prema Zakonu o radu FBiH, ukupno trajanje svih ugovora na određeno vrijeme između istog poslodavca i istog radnika ne smije preći 3 godine (36 mjeseci). To uključuje sve uzastopne ugovore i sva produženja.
Važan detalj: prekid između dva ugovora kraći od 60 dana ne smatra se prekidom neprekidnog trajanja. To znači: ako radnik završi ugovor u junu, ne radi 45 dana, pa u avgustu dobije novi ugovor kod istog poslodavca - tih 45 dana se računa kao da je radio neprekidno. Brojač nastavlja teći.
Kada ukupno trajanje dosegne 36 mjeseci, zakon je jasan: sljedeći ugovor mora biti na neodređeno vrijeme. Ako poslodavac pokuša zaključiti još jedan ugovor na određeno nakon 3 godine, taj ugovor se po zakonu automatski smatra ugovorom na neodređeno - čak i ako na papiru piše drugačije.
Izuzeci: zamjena privremeno odsutnog radnika (porodiljsko, bolovanje, neplaceno odsustvo) može trajati duže od 3 godine, ali samo dok traje razlog zamjene. Posebni zakoni ili kolektivni ugovori mogu propisati dodatne izuzetke.
RS - maksimalno 24 mjeseca
U RS, Zakon o radu propisuje maksimalno trajanje ugovora na određeno od 24 mjeseca (2 godine) s istim radnikom kod istog poslodavca. Prekid kraći od 30 dana ne smatra se prekidom - što je stroži uslov nego u FBiH (60 dana).
Praktična posljedica: u RS radnik brže dolazi do tačke gdje poslodavac mora donijeti odluku - stalni radni odnos ili kraj angažmana. Kraći maksimum (24 vs 36 mjeseci) i kraći "nevidljivi" prekid (30 vs 60 dana) znače da je prostor za manipulaciju ugovorima nešto manji nego u FBiH, ali i da je pritisak na brzu odluku veći.
Kako zloupotrebe izgledaju u praksi
Zloupotrebe uzastopnih ugovora na određeno su među najčešćim radnopravnim problemima u BiH. Evo četiri tipična obrasca:
1. Stalni privremeni rad
Radnik dobija ugovor na 3 mjeseca, pa opet na 3, pa opet - godinama. Svaki put "nov ugovor", ali isti posao, isti sto, isti šef. Formalno to izgleda kao više privremenih angažmana. Suštinski je to stalni rad bez stabilnosti.
2. Tehnički prekid
Poslodavac ne obnovi ugovor, pričeka 61 dan (FBiH) ili 31 dan (RS) i ponovo zaposli istog radnika. "Brojač se resetuje" jer je prekid formalno dovoljno dug. Radnik u međuvremenu nema posao, nema prihod, ali zna da će ga "vratiti". Ovo je legalna ali etički upitna praksa - i sudovi je sve češće problematiziraju.
3. Promjena naziva
Radnik radi isti posao, ali se formalno mijenja naziv pozicije, organizaciona jedinica ili čak ime firme (preregistracija). Cilj: da ukupno trajanje ne izgleda kao neprekidni period kod istog poslodavca.
4. Pritisak šutnjom
Radnik zna da mu ugovor ističe za mjesec dana. Ne smije pitati da li će biti obnovljen jer se boji da će "ispasti zahjevan". Poslodavac koristi tu nesigurnost kao alat poslušnosti. Ovo nije pravna zloupotreba u strogom smislu, ali je poslovni obrazac koji sistematski podriva položaj radnika.
Radnik može osporiti
Ako radnik smatra da se ugovor na određeno koristi kao zamjena za stalni rad, može se obratiti inspekciji rada ili pokrenuti sudski spor. Sud može utvrditi da je de facto nastao radni odnos na neodređeno vrijeme.
FBiH vs RS - na jednom mjestu
| FBiH | RS | |
|---|---|---|
| Maksimalno trajanje | 36 mjeseci (3 godine) | 24 mjeseca (2 godine) |
| Prekid koji se ne računa | Kraći od 60 dana | Kraći od 30 dana |
| Nakon isteka | Sljedeći ugovor mora biti na neodređeno | Sljedeći ugovor mora biti na neodređeno |
| Izuzetak | Zamjena odsutnog radnika | Zamjena odsutnog radnika |
| Ugovor bez trajanja | Smatra se na neodređeno | Smatra se na neodređeno |
Šta radnik na određenom treba znati
- Imate ista osnovna prava kao radnik na neodređeno. Zdravstveno, penzijsko, godišnji, bolovanje - sve to važi.
- Ugovor ističe automatski. Poslodavac nema opštu zakonsku obavezu da radnika unaprijed obavijesti da ugovor neće biti obnovljen, osim ako to propisuje kolektivni ugovor.
- Važno je voditi evidenciju: koliko je ukupno trajao rad, koliko je trajao svaki ugovor i koliki je bio prekid između ugovora. Ti podaci su ključni ako kasnije treba dokazivati da je pređen zakonski limit.
- Otpremnina obično ne pripada. Istek ugovora na određeno nije otkaz. Otpremnina se veže za otkaz od strane poslodavca.
- Ako ste prešli limit (36 ili 24 mjeseca), imate pravo tražiti da se odnos prepozna kao neodređeno.