Učitavanje…
Poslodavac ne ocjenjuje da li je radnik bolestan. To rade izabrani doktor i ljekarska komisija, a provjeru zbog sumnje vodi zavod odnosno fond zdravstvenog osiguranja. Poslodavcu propisi daju nešto uže: pravo da dobije ocjenu, da je ospori u vrlo kratkom roku i da, tamo gdje naknadu plaća iz svojih sredstava, vrši nadzor nad njenim korištenjem.
Ta se provjera često miješa s komisijom. Ljekarska komisija je redovan korak: kad bolovanje pređe propisani prag, ona ga po medicinskim kriterijima produžava ili zaključuje, bez ičije prijave. Kontrola o kojoj je ovdje riječ kreće od sumnje, pokreće je poslodavac ili sam fond, i završava se ocjenom je li radnik sposoban za rad od narednog dana.
Radnik pritom nije bez obaveza. Javljanje doktoru u roku, odazivanje na kontrolne preglede i pridržavanje uputa za liječenje nisu ljubaznost prema poslodavcu nego uslov za naknadu plaće, i zakoni to kažu doslovno.
Sumnja mora imati trag
Nijedan sistem ne prihvata osjećaj da bolovanje predugo traje. U Republici Srpskoj poslodavac je obavezan da razloge navede, obrazloži i dokumentuje. U Brčko distriktu njegov nadzor postoji samo kad postoji sumnja u zloupotrebu, a u Federaciji se izvještaj o pojedinačnom slučaju traži uz osnovanu sumnju. Bez datuma, dokumenta ili konkretne činjenice zahtjev nema uporište.
Granica je jednostavnija nego što izgleda. Poslodavac ima pravo na podatak da radnik nije sposoban za rad i koliko to traje, jer bez toga ne može voditi evidenciju, obračunati naknadu plaće ni rasporediti posao. Dijagnoza u tome nije potrebna.
U Federaciji i Brčko distriktu poslodavac tu ocjenu ne mora ni tražiti od radnika. Izabrani doktor je dužan o svom nalazu obavijestiti i radnika, i poslodavca, i zavod odnosno fond.
Osnov spriječenosti poslodavac ipak mora znati, jer od njega zavise procenat naknade i pitanje ko je snosi. Je li riječ o običnoj bolesti, njezi člana porodice ili povredi na radu jeste podatak koji ulazi u obračun. Detaljni nalazi i zdravstveni karton nisu, i oni ostaju kod doktora i komisije.
Podaci o zdravlju su po Zakonu o zaštiti ličnih podataka posebna kategorija i njihova obrada je načelno zabranjena. Izuzetak za radni odnos postoji, ali je uzak: dopušteno je samo ono što je propisano zakonom ili kolektivnim ugovorom, i samo u toj mjeri. Raspon kazne za obradu koja izađe iz tog okvira počinje od 20.000 KM za pravno lice i od 5.000 KM za odgovorno lice.
To nije teorija. Agencija za zaštitu ličnih podataka već je rješenjem zabranila jednom poslodavcu da povodom bolovanja zaposlenika od zdravstvene ustanove traži i prikuplja opis dijagnoze, vrstu i period pruženih medicinskih usluga, a samoj ustanovi zabranila je da takve podatke poslodavcima dostavlja. Sud Bosne i Hercegovine je tužbu protiv tog rješenja odbio kao neosnovanu.
Kućnu posjetu propisi izričito uređuju samo na jednom mjestu, i tamo je ne obavlja poslodavac. U Republici Srpskoj je obavlja ovlašteni kontrolor Fonda, na prijavljenom mjestu boravišta ili prebivališta, i o njoj sačinjava zapisnik s utvrđenim činjeničnim stanjem, opisom nepravilnosti i prijedlogom mjera. Jedini poziv poslodavca kojem se u Srpskoj radnik mora odazvati jeste upućivanje na pregled u ovlaštenu zdravstvenu ustanovu, o trošku poslodavca, a odbijanje se tretira kao nepoštovanje radne discipline. U Federaciji i Brčko distriktu zakon takvo upućivanje ne predviđa.
Ako poslodavac ipak insistira, radnik može dostaviti doznaku i pisano navesti da će nalaze predati ovlaštenom doktoru, komisiji ili fondu u propisanom postupku. To nije odbijanje saradnje. To je usmjeravanje dokaza tamo gdje ih zakon i traži.
Za sporazum o prestanku radnog odnosa u Republici Srpskoj vrijedi dodatna zaštita koju malo ko koristi: on proizvodi pravno dejstvo tek od dana kada radnik svoj potpis ovjeri kod nadležnog organa lokalne samouprave. Papir potpisan u kancelariji pod pritiskom, bez odlaska na ovjeru, još ne znači kraj radnog odnosa.
Sva tri sistema polaze od istog: zdravstvenu opravdanost cijeni medicinski organ, a ne poslodavac. Razlikuju se u tome koliko prostora poslodavac ima i kojim putem ide.
Ključ je ko u kojem trenutku plaća. U Federaciji poslodavac naknadu isplaćuje iz svojih sredstava prvih 42 dana, i baš za taj period zakon mu daje nadzor nad korištenjem naknade. U Brčko distriktu isti nadzor postoji za period koji poslodavac finansira, a to je od izmjena iz 2024. prvih 30 dana, i samo kad postoji sumnja u zloupotrebu. Republika Srpska poslodavcu nadzor nad korištenjem naknade ne daje, nego ga u cijelosti upućuje na Fond.
| Sistem | Ko vodi provjeru zbog sumnje | Šta poslodavac pokreće i u kojem roku |
|---|---|---|
| FBiH | Kontrolor kantonalnog zavoda osiguranja, od prvog dana spriječenosti; poslodavac vrši nadzor dok naknadu plaća iz svojih sredstava | Prigovor na ocjenu izabranog doktora u roku od 48 sati; zahtjev za izvještaj o pojedinačnom slučaju uz osnovanu sumnju, s odgovorom u roku od pet dana |
| RS | Fond preko prvostepene komisije, a činjenice na terenu utvrđuje ovlašteni kontrolor Fonda | Zahtjev za vanrednu ocjenu na obrascu iz pravilnika, uz obrazložene i dokumentovane razloge; obavezna prijava Fondu ako radnik za vrijeme bolovanja ostvaruje prihod |
| Brčko distrikt | Fond zdravstvenog osiguranja, uz nadzor poslodavca samo u periodu koji sam finansira i samo uz sumnju na zloupotrebu | Žalba na nalaz izabranog doktora u roku od pet dana; o žalbi rješava ljekarska komisija Fonda, a njeno rješenje je konačno |
Po pozivu na vanrednu ocjenu radnik u Republici Srpskoj prvo ide svom izabranom doktoru, koji ga onda ili upućuje komisiji ili joj javlja da spriječenosti više nema. Taj korak se lako propusti, a bez njega poziv ostaje neispunjen.
Ishod nedolaska je svuda oštar. U Republici Srpskoj radnik koji se ne odazove na vanrednu ocjenu dobija ocjenu da je sposoban za rad od narednog dana, a isto važi i za propušten kontrolni pregled kod porodičnog doktora. U Brčkom komisija prekida pravo na bolovanje danom sjednice na koju radnik nije došao, osim ako je prije njenog početka javio da ne može pristupiti.
Zahtjev se šalje instituciji sistema u kojem je radnik osiguran, a ne onoj koja je poslodavcu bliža. Dopis na pogrešnu adresu ne zaustavlja rokove i obično samo produži spor.
Poruka da se bolovanje osporava traži kratak pisani odgovor, ne raspravu. Sve što radnik napiše kasnije se čita u postupku, pa je bolje reći manje i tačno.
Fotografija s mora ili sa svadbe sama po sebi ne govori ništa o radnoj sposobnosti. Problem nastaje na drugom mjestu. U Federaciji i Brčkom putovanje van mjesta prebivališta bez dozvole izabranog doktora samo po sebi gasi pravo na naknadu, a u Republici Srpskoj poslodavcu je uz zahtjev za vanrednu ocjenu dovoljno da priloži dokaz da je radnik napustio prebivalište.
Zloupotreba nije samo lažna dijagnoza. Zakoni sva tri sistema nabrajaju ponašanja koja gase pravo na naknadu bez obzira na to koliko je dijagnoza tačna, i ta je lista kraća i konkretnija nego što se obično misli.
Izlazak iz kuće na toj listi nije. Nijedan propis radnika ne veže za četiri zida; granica je mjesto prebivališta i uputa doktora. Zato onaj ko mora otputovati zbog pregleda, njege ili druge opravdane okolnosti treba unaprijed tražiti dozvolu i sačuvati trag: uputnicu, nalaz, potvrdu pregleda ili poruku doktoru. Bez toga objašnjenje kasnije zvuči kao naknadno pravdanje.
Posljedice idu u tri odvojena kolosijeka i ne isključuju se. Prvo se gasi novac, zatim slijedi prekršaj, a radnopravna posljedica dolazi posebno i po svojoj proceduri.
Isplata se obustavlja aktom kontrolora zavoda odnosno fonda ili poslodavca koji naknadu plaća iz svojih sredstava. U Federaciji se taj akt donosi na osnovu mišljenja izabranog doktora koji je bolovanje i utvrdio, izdaje se pisano i u dva primjerka, a radnik ima tri dana da zatraži da se o istom pitanju odluči rješenjem. U Brčko distriktu je taj rok pet dana. Već isplaćeni iznos se vraća.
Otkaz je zaseban postupak i ne slijedi automatski. U Republici Srpskoj je zloupotreba prava na odsustvo zbog privremene spriječenosti za rad izričito navedena kao razlog, uz obavezno pisano obavještenje i najmanje osam dana radniku da se izjasni. U Federaciji je zakon ne imenuje, pa se mora dokazati kao teža povreda radne obaveze utvrđena ugovorom o radu ili pravilnikom o radu, u roku od 60 dana od saznanja i najviše godinu dana od same povrede. Ako spor ode na sud, teret dokazivanja opravdanog razloga nosi poslodavac. Kako to izgleda u praksi, razrađeno je u tekstu o tome može li se dobiti otkaz tokom bolovanja.
Jednu stvar ovdje treba raščistiti, jer se najčešće pogrešno razumije. Zabranjen je razlog, a ne period: privremena spriječenost za rad ne smije biti razlog otkaza ni u jednom od tri sistema, ali sama po sebi ne zaustavlja otkaz iz drugog i dokazanog razloga. Izričita zabrana otkaza za vrijeme odsustva vezana je za povredu na radu i trudnoću, i ni ona nije bezuslovna, jer teža povreda radne obaveze ostaje izuzetak.
Postupak može biti potpuno uredan, a poslodavac da pogriješi tamo gdje se najmanje očekuje: u tome ko je sve unutar firme saznao. Podatak o odsustvu i podatak o dijagnozi nisu ista stvar. Prvi je potreban za organizaciju posla i obračun. Drugi nije potreban gotovo nikome.
Zakon o radu Republike Srpske ide korak dalje i imenuje ko smije baratati podacima: samo lice koje je poslodavac za to ovlastio. Radnik ima pravo uvida u sve dokumente o sebi koje poslodavac čuva, pravo da traži ispravku netačnih i brisanje onih koji nisu od neposrednog značaja za posao koji obavlja. U Federaciji je pravilo postavljeno šire, kao zabrana da se lični podaci prikupljaju, obrađuju ili dostavljaju trećima osim kad je to zakonom određeno ili nužno za ostvarivanje prava iz radnog odnosa. Prekršaj poslodavca kažnjava se s 1.000 do 3.000 KM, a u ponovljenom slučaju do 10.000 KM.
Poslodavac koji zdravstveno stanje radnika komentariše pred kolegama otvara drugi spor i onda kada je prva sumnja bila opravdana. Taj drugi spor ide Agenciji za zaštitu ličnih podataka i pred sud, i u njemu se uopšte ne raspravlja o tome je li bolovanje bilo lažno.
Najčešći spor oko bolovanja u praksi uopšte nije spor o dijagnozi nego o papiru koji nije stigao. Bez dokumenta poslodavac ne može uredno evidentirati odsustvo, ali izostanak doznake ne znači automatski da bolovanja nema. Hospitalizacija, teško stanje i problem s dostavom su česti i objašnjivi.
Radniku koji kasni s doznakom najviše šteti šutnja. Dovoljno je javiti razlog kašnjenja i poslati bilo kakav dokaz da je bio kod doktora ili u bolnici. Izabranom doktoru se u Federaciji i Brčko distriktu treba javiti u roku od tri dana od početka bolesti. Isti rok teče i prema poslodavcu: u Federaciji za pisanu obavijest o spriječenosti, a u Republici Srpskoj za dostavu potvrde nadležnog doktora.
Poslodavac koji sumnja ima način da to provjeri bez ulaska u medicinsku privatnost. Zahtjev treba biti pisan, obrazložen i upućen nadležnoj instituciji, a ne radniku kroz pritisak.
Šta razlikuje uredan zahtjev od pritiska
Zahtjev koji se poziva na propisanu proceduru i sadrži datume i dokumente prolazi. Zahtjev koji se svodi na pritisak da radnik sam otkrije dijagnozu ne prolazi, a poslodavcu otvara postupak pred Agencijom za zaštitu ličnih podataka u kojem raspon kazne počinje od 20.000 KM.
