OLX prevare preko Vibera, QR kodova i lažne podrške - kako rade i kako ih prepoznati

Šta konkretno nestaje kad razgovor pređe na Viber

Unutar oglasnika svaka poruka ima vrijeme i sagovornika, a uz sagovornika idu verifikacija broja telefona i e-maila, dojmovi ljudi koji su s njim već nešto realizovali i medalje koje pokazuju koliko je dostava obavio. Sve to možete pogledati prije nego što pristanete na bilo šta.

Na Viberu od toga ne ostaje ništa. Ostaje broj telefona koji možda nije njegov, ime koje je sam upisao i slika koju je sam postavio. Platforma taj razgovor ne vidi, ne može potvrditi da se desio i nema koga da suspenduje kada se pokaže šta je bio. Prijava korisnika, alat koji vam unutar sistema stoji na raspolaganju, u tom trenutku više ne postoji.

Za policiju Viber prepiska i dalje jeste dokaz i vrijedi je sačuvati. Razlika je u tome što uz nju nema ničega što bi platforma mogla potvrditi o drugoj strani, pa se sve oslanja na ono što ste vi zadržali na telefonu. Kako se ti dokazi čuvaju i kome se predaju objašnjeno je u tekstu o tome kako se internet prevara prijavljuje.

Pravilo nije lokalno. Evropsko vijeće za plaćanja, tijelo koje piše pravila za platne šeme u Evropi, u pregledu prevara za 2025. preporučuje da se za zahtjeve za plaćanje izbjegavaju nesigurni kanali kao što su SMS, aplikacije za razmjenu poruka i obični linkovi iz e-maila ili s društvenih mreža. Razlog koji navodi je jednostavan: nijedan od tih kanala ne pripada okviru kojem se u platnom prometu formalno vjeruje.

Obrazac prema prodavcu: uplata koja je navodno već izvršena

Prepoznaje se po ritmu prije nego po sadržaju. Odgovor stiže brzo, često u prvom satu nakon objave. Cijena se ne pregovara, prihvata se cijela odmah. Na poziv se ne javlja, izgovor je uvijek isti, zauzet je poslom. Tekst poruka djeluje kao prevod.

Onda dolazi tvrdnja da je uplata već izvršena i da vi treba nešto uraditi da biste je primili. Otvorite poveznicu, skenirajte kod, unesite podatke. Stranica koja se učita liči na oglasnik ili na poštu i traži ime i prezime, broj kartice, datum isteka i CVC kod, a ponekad i potvrdu kodom koji je stigao SMS-om.

Tu je nesporazum koji cijeli obrazac drži na nogama. Broj kartice, datum isteka i CVV su podaci koje unosite kad vi nekome plaćate. Priručnik Centralne banke BiH o elektronskim i digitalnim finansijskim uslugama to opisuje bez uvijanja: kod online plaćanja klijent na platnom portalu unese broj kartice, datum isteka i CVV kod, iznos se tereti s njegovog računa i prenosi na račun trgovca. Za primanje novca ništa od toga ne treba. Policija u Zeničko-dobojskom kantonu to je svela na jednu rečenicu, da je za kupovinu dovoljno ostaviti broj bankovnog računa.

Jednokratni kod iz SMS-a nije prvi nego posljednji korak. To je potvrda koju banka traži prije nego što plaćanje izvrši. Ako ga proslijedite, dali ste pristanak na transakciju koju niste ni vidjeli.

Šta QR kod zaista radi kad ga skenirate

QR kod nije novac i ne može ga prenijeti. To je samo način da se podatak zapiše u obliku kvadrata koji kamera čita brže nego čovjek. Šta će se desiti nakon skeniranja zavisi isključivo od toga šta je unutra upisano.

U praksi se najčešće nađu dvije stvari. Prva je internet adresa. Tada je QR kod isto što i link, samo nezgodniji: adresu ne vidite prije nego što se stranica otvori, pa otpada provjera koja se kod linka radi na prvi pogled. Kako se ta adresa čita i po čemu se lažna stranica prepoznaje objašnjeno je u tekstu o lažnim linkovima i domenima.

Druga je popunjen nalog za plaćanje. Aplikacija banke iz koda pročita račun primaoca, iznos i poziv na broj, popuni nalog umjesto vas i ponudi ga na potvrdu. Kad ga potvrdite, novac odlazi s vašeg računa. To je cijeli mehanizam i on ima samo jedan smjer.

Odatle slijedi rečenica koju vrijedi zapamtiti doslovno: onaj ko skenira, taj plaća. Ko vam šalje QR kod da bi vam uplatio novac za artikal, traži da vi platite njemu. Ne postoji QR kod koji skeniranjem povlači novac na vaš račun.

Smjer koji stvarno radi je obrnut. Vi možete napraviti kod sa svojim podacima i dati ga onome ko vama plaća, pa on skenira i potvrđuje nalog na svom telefonu. Prodavac koji prima novac nikada nije onaj koji skenira.

Da obrazac nije domaća dosjetka pokazuje i pregled prevara Evropskog vijeća za plaćanja, gdje je opisan kao zaseban tip. Prevaranti pošalju zahtjev za plaćanje i uvjere žrtvu da je riječ o novcu koji joj pripada, žrtva zahtjev prihvati misleći da će novac primiti, a novac umjesto toga odlazi s njenog računa. Isti izvor navodi i da su računi s QR kodovima izloženi mijenjanju broja računa primaoca, jer se u kodu može promijeniti ono što se na papiru ne vidi.

Poruka koja se predstavlja kao podrška oglasnika

Druga varijanta ne cilja na karticu nego na broj telefona. Nedugo nakon što objavite ili obnovite oglas, na Viber stigne poruka s profila nazvanog kao podrška oglasnika. Piše da oglas treba verifikaciju i traži da odgovorite: znakom, cifrom, ili kodom koji će vam upravo stići.

Ono što se traži nije verifikacija oglasa. To je jednokratni kod kojim se Viber nalog aktivira. Viber u svojim uputama piše da se pri postavljanju naloga šalje šestocifreni kod, SMS-om ili automatskim pozivom, i da se njime potvrđuje broj telefona. Ko dođe do tog koda, aktivira vaš broj na svom uređaju.

Viber o tome ima rečenicu koja ne ostavlja prostora: nikada u razgovoru neće tražiti lične podatke, kao što su podaci o kreditnoj kartici, ni aktivacijske kodove. Dodaje da njegove zvanične poruke stižu s naloga koji nosi plavu oznaku verifikacije, i da je poruka s nepoznatog broja prvi znak da nešto nije u redu, pa se linkovi iz nje ne otvaraju.

Oglasnik ima jednako kratku. Zvanična korisnička podrška kontaktira se isključivo telefonom na 033/407-700 ili preko kontakt forme. Lažno predstavljanje u ime podrške na Viberu sam oglasnik je objavio kao prvi od tri načina prevare koje je zabilježio, uz još dva koja idu preko lažnog kupca i preko preusmjeravanja s javnih pitanja na Viber.

Kod ovog obrasca šteta ne staje na vama. Preuzeti nalog se okreće prema imeniku, jer poruka koja stiže s poznatog broja prolazi provjeru koju bi nepoznat broj pao. Zato prvi potez nakon preuzimanja nije samo vraćanje naloga nego i obavještavanje ljudi iz kontakata, prije nego što neko od njih odgovori na zahtjev za novcem.

Kako kupoprodaja na oglasniku stvarno ide i šta platforma nikad ne traži

Prevara se najlakše prepozna ako znate kako izgleda uredan posao. Sve što slijedi stoji u uputama same platforme o sigurnosti i u njenim obavještenjima o prevarama, pa nije procjena nego njeno pravilo.

• Komunikacija ide kroz poruke oglasnika, jer je to jedini kanal koji platforma može pratiti i potvrditi.
• Plaćanje kroz integrisanu dostavu ide isključivo pouzećem. Drugi vid plaćanja, kako platforma navodi, trenutno nije omogućen.
• Ako kupac odbije prijem pošiljke, troškove povrata snosi platforma.
• Lično preuzimanje je opcija za onoga ko želi provjeriti artikal prije nego što plati.
• Podaci poput e-mail adrese i broja kartice s CVC odnosno CVV kodom ne unose se po uputi druge strane.
• Za registraciju profila podaci s bankovne kartice nisu potrebni.
• Jedine prave stranice, kako ih platforma navodi, jesu olx.ba, marketing.olx.ba, pomoc.olx.ba i blog.olx.ba.
• Podrška se dobija na 033/407-700 ili preko kontakt forme.

Šta integrisana dostava jeste, a šta nije

Ovdje se najčešće griješi, i to u korist platforme. Integrisana dostava nije sistem u kojem neko drži novac dok kupac ne potvrdi da je roba u redu. Ona je naplata pouzećem: kurir naplati na vratima, a prodavcu se otkupna cijena vraća nakon uspješno obavljene dostave. Zaštita je u tome što novac ne ide unaprijed i što svaka faza ostaje evidentirana, a ne u tome što neko presuđuje umjesto vas.

Platforma i to kaže otvoreno. Navodi da je oglasnik koji ne učestvuje direktno u kupoprodajnim transakcijama i ne snosi odgovornost za ispunjenje obaveza između korisnika. Ako artikal nije ono što je oglašeno, to je pitanje između kupca i prodavca. Zbog toga izbor između pouzeća, kartice i uplate unaprijed nije formalnost, i zbog toga se .

Crvene zastave koje se vide prije nego što bilo šta otvorite

Nijedna stavka sama po sebi ne dokazuje prevaru. Dvije ili tri zajedno je dokazuju gotovo uvijek, i to prije nego što ste bilo šta otvorili ili unijeli.

• Kupac već u prvoj poruci traži Viber ili WhatsApp umjesto poruka oglasnika.
• Cijena se ne pregovara. Puna cijena se prihvata odmah, bez ijednog pitanja o stanju artikla.
• Na telefonski poziv se ne javlja, a izgovor je uvijek isti.
• Profil nije verifikovan, nema dojmova ni medalja, a napravljen je nedavno.
• Tekst poruka djeluje kao loš prevod, s pomiješanim jezičkim varijantama.
• Tvrdi da je već platio i traži da otvorite poveznicu koja ne vodi na pravu adresu oglasnika ili da skenirate kod.
• Traže se broj kartice, datum isteka, CVV ili kod koji je stigao SMS-om.
• Poruka na Viberu predstavlja se kao podrška oglasnika i traži da nešto pošaljete nazad.
• Postoji vještački rok: kurir je navodno već krenuo, kod ističe za nekoliko minuta, uplata propada ako se odmah ne potvrdi.
• Traži se fotografija lične karte ili druge isprave, iako u prodaji jednog artikla nijedan uredan korak to ne zahtijeva.

Šta nije prevara

Ne mora svaka neugodna kupoprodaja biti krivično djelo. Miješanje to dvoje troši živce, a i ruši povjerenje u prijavu onda kada prijava stvarno treba.

• Kupac koji nudi znatno manje nego što tražite nije prevarant nego kupac. Ponuda se odbija i tu je kraj.
• Kupac koji se predomisli prije slanja robe nije počinio ništa.
• Artikal koji kupcu nakon prijema ne odgovara je pitanje tačnosti oglasa i dogovora dvije strane, a ne prevara s podacima. Šta se provjerava prije nego što se plati pomaže ranije, ne poslije.
• Pošiljka koja kasni ili se zaglavila u dostavi je stvar prevoznika i provjerava se kod njega. Lažne poruke o neuspjeloj isporuci su sasvim druga stvar.
• Kupac koji odugovlači s odgovorom može biti samo nezainteresovan.

Granica je jasnija nego što izgleda. Prevara postoji kad neko pokušava doći do podataka vaše kartice, do jednokratnog koda ili do vašeg pristanka na plaćanje. Sve ostalo je trgovina, sa svim neugodnostima koje uz nju idu.

Ako ste već unijeli podatke ili potvrdili nalog

Redoslijed je važniji od brzine, mada ni brzina ne škodi. Prvo se zaustavlja odliv novca, tek onda se skupljaju dokazi.

• Podaci kartice ostavljeni na stranici iz poruke: prvih petnaest minuta odlučuje, a blokada i zamjena kartice su prvi poziv banci.
• Proslijeđen jednokratni kod iz SMS-a: računajte da je transakcija pokrenuta i tražite uvid od banke, jer se sumnjiva transakcija osporava po posebnom postupku.
• Potvrđen nalog nakon skeniranja koda: provjerite stanje računa i zatražite podatke o primaocu, jer se reklamacija podnosi s njima.
• Poslan kod ili znak lažnoj podršci na Viberu: nalog se vraća aktivacijom na vlastitom uređaju, kontakti se obavještavaju odmah, a broj se prijavljuje operateru, o čemu više stoji u tekstu o lažnim porukama operatera.
• Instalirana aplikacija koja je stigla kroz link iz poruke: uklonite je i pretpostavite da je sve što ste na tom uređaju kucali moglo biti viđeno.
• Niste sigurni je li poruka uopšte prava: ne odgovarajte na nju, nego provjeru uradite kanalom koji ste sami otvorili.

Ovo je krivično djelo, a dojava nije prijava

Ono što se ovdje dešava ima ime u zakonu, i to u oba entiteta. U Federaciji BiH je to računalna prijevara iz člana 395 Krivičnog zakona FBiH, u glavi o krivičnim djelima protiv sustava elektronske obrade podataka, za koju je propisan zatvor od šest mjeseci do pet godina, s težim oblicima kada pribavljena korist pređe 10.000 odnosno 50.000 KM. U Republici Srpskoj odgovarajuće djelo je kompjuterska prevara iz člana 410 Krivičnog zakonika RS, u glavi o krivičnim djelima protiv bezbjednosti kompjuterskih podataka; osnovni oblik nosi novčanu kaznu ili zatvor do tri godine, a teži oblici počinju preko 10.000 i preko 30.000 KM. Pored toga u oba entiteta stoji i opšte djelo prevare.

Brojevi članova i pragovi se razlikuju, ali za onoga ko je ostao bez novca to mijenja malo. Djelo postoji i u jednom i u drugom entitetu, pa nema situacije u kojoj vam neko može reći da tu nema šta da se radi.

Druga stvar se češće propusti i skuplje košta. Elektronski obrasci koje policija nudi na svojim stranicama u pravilu su kanal za dojavu, a ne za pokretanje vašeg predmeta. Obrazac MUP-a Kantona Sarajevo izričito kaže da se informacije i saznanja o sumnjivim radnjama ili o izvršenom krivičnom djelu mogu prijaviti anonimno, te da ih policijski službenici razmatraju i po potrebi prosljeđuju drugim nadležnim organima u BiH. To je korisno, ali oštećenog ne čini strankom u postupku.

Čovjeku koji je ostao bez novca treba krivična prijava s vlastitim podacima i dokazima, podnesena u policijskoj stanici ili tužilaštvu. Iz anonimne dojave ne izlazi broj predmeta, nema koga zvati za informaciju i nigdje ne postojite kao oštećeni. Razlika između dojave i prijave i šta se uz prijavu prilaže obrađena je zasebno.

Korisni izvori