Učitavanje…
Zakon ograničava raspolaganje testamentom tako što dio ostavine rezerviše za najbliže. Taj zaštićeni minimum zove se nužni dio. Osobe koje ga mogu tražiti su nužni nasljednici, a ostavilac po svojoj volji raspolaže samo ostatkom, koji zakon naziva raspoloživi dio.
Sva tri zakona o nasljeđivanju, federalni (Službene novine FBiH 80/14), Zakon o nasljeđivanju RS (Službeni glasnik RS 1/09) i zakon Brčko distrikta (Službeni glasnik BD 36/17), koriste isti model s dva kruga. Prvi krug su djeca, usvojenici i bračni partner: oni su nužni nasljednici bez ikakvih dodatnih uslova. Drugi krug dolazi u obzir samo ako su njegovi članovi trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.
| Pravni okvir | Nužni nasljednici bez uslova | Nužni nasljednici samo uz trajnu nesposobnost za rad i nemanje sredstava |
|---|---|---|
| FBiH (čl. 28. ZN FBiH) | djeca, usvojenici iz potpunog usvojenja i bračni partner | ostali potomci, usvojenici iz nepotpunog usvojenja i njihovi potomci, roditelji, braća i sestre |
| Republika Srpska (čl. 30. ZN RS) | djeca, usvojenici i bračni supružnik | ostali potomci, roditelji, braća i sestre |
| Brčko distrikt (čl. 32. ZN BD) | djeca, usvojenici iz potpunog usvojenja i bračni partner | ostali potomci, usvojenici iz nepotpunog usvojenja i njihovi potomci, roditelji, braća i sestre |
U RS je s djecom izjednačen i usvojenik iz nepotpunog usvojenja, osim ako je nasljedno pravo pri samom usvojenju ograničeno ili isključeno (čl. 21. i 30. ZN RS).
Često se previdi i treći uslov: nužni nasljednik može biti samo osoba koja bi u konkretnom slučaju bila pozvana na nasljedstvo po zakonskom redu. Roditelji zato ne mogu tražiti nužni dio dok ostavilac ima djecu, jer tada uopće ne nasljeđuju. Braća i sestre dolaze na red još rjeđe: tek kad potomaka nema, a roditelj koji bi naslijedio umro je prije ostavioca.
Kod vanbračnih partnera zakoni se razilaze. U FBiH i Brčko distriktu vanbračni partner je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim (čl. 9. oba zakona), pa može tražiti i nužni dio, pod uslovom da je vanbračna zajednica ispunjavala uslove porodičnog zakona i trajala do smrti ostavioca. Zakon o nasljeđivanju RS vanbračnog partnera ne spominje: u RS on nije ni zakonski ni nužni nasljednik.
Računica je u sva tri zakona ista: nasljedniku iz prvog kruga pripada polovina njegovog zakonskog dijela, a nasljedniku iz uslovnog kruga trećina (čl. 29. ZN FBiH, čl. 31. ZN RS, čl. 33. ZN BD). Osnovica je dio koji bi konkretna osoba dobila da testamenta nema.
Osnovica za računanje nužnog dijela
Nužni dio nije polovina cijele imovine za svakoga. Polovina, odnosno trećina, računa se od zakonskog dijela pojedinog nasljednika, pa je konačan razlomak gotovo uvijek manji nego što porodica očekuje.
Zato prvo izračunajte zakonski dio, pa tek onda nužni. Ako iza ostavioca ostanu bračni partner i dvoje djece, svako od njih troje bi po zakonu naslijedio trećinu. Nužni dio svakog od njih je polovina te trećine, dakle šestina ostavine, i testament koji sve daje jednoj osobi obara se samo do te granice.
Za obračun je potrebno utvrditi vrijednost ostavine, koja obuhvata i više od imovine zatečene na dan smrti (čl. 31. ZN FBiH, čl. 33. ZN RS, čl. 35. ZN BD). Prvo se popiše i procijeni sva imovina s potraživanjima, pa se odbiju dugovi ostavioca, troškovi sahrane te troškovi popisa i procjene. Na taj ostatak se dodaje vrijednost svih poklona koje je ostavilac ikada učinio nekom zakonskom nasljedniku, računajući i poklone onima koji su se kasnije odrekli nasljedstva, kao i poklona drugim osobama iz posljednje godine njegovog života. Ne uračunavaju se manji uobičajeni pokloni ni pokloni u dobrotvorne i druge opštekorisne svrhe.
Na utvrđenu obračunsku vrijednost primjenjuje se zakonski dio svakog nasljednika bez testamenta, pa od njega polovina ili trećina za nužni dio. Slijede tri primjera takvog obračuna.
| Situacija | Zakonski dio | Nužni dio |
|---|---|---|
| Dvoje djece, testament sve ostavlja trećoj osobi | Bez testamenta svako dijete nasljeđuje polovinu. | Svako dijete može tražiti četvrtinu ostavine, polovinu od svoje polovine. |
| Bračni partner i dvoje djece, sve ostavljeno jednom djetetu | Prvo se izdvoji bračna stečevina, pa se ostavina po zakonu dijeli na trećine. | Partner i izostavljeno dijete mogu tražiti po šestinu ostavine. |
| Roditelj traži nužni dio | Nasljeđuje tek u drugom redu, kad ostavilac nema potomaka. | I tada samo ako je trajno nesposoban za rad i bez nužnih sredstava; nužni dio mu je trećina zakonskog dijela. |
Kad zahtjev uspije, nužni nasljednik u pravilu dobija dio svake stvari i prava iz ostavine, odnosno suvlasnički udio, bez automatskog prava na isplatu u novcu (čl. 30. ZN FBiH, čl. 32. ZN RS, čl. 34. ZN BD). Ostavilac može odrediti da se nužni dio namiri u novcu ili u tačno određenim stvarima, a u FBiH i Brčkom to na zahtjev stranke može odlučiti i sud.
Primjeri iz tabele su ogledni. U stvarnom predmetu se prije svake računice razdvaja šta je ostavina a šta bračna stečevina, popisuju dugovi i provjerava koji se raniji pokloni uračunavaju.
Testament koji zadire u nužni dio nije ništav. On i dalje važi, ali se raspolaganja na zahtjev nužnog nasljednika smanjuju dok se njegov dio ne popuni, a sve preko toga ostaje onako kako je ostavilac odredio.
Zakon propisuje i tačan red namirenja (čl. 38. ZN FBiH, čl. 40. ZN RS, čl. 42. ZN BD). Prvo se smanjuju raspolaganja testamentom, u FBiH i Brčkom zatim i raspolaganja ugovorom o nasljeđivanju, koji ta dva zakona poznaju. Ako ni to nije dovoljno, vraćaju se pokloni, počev od posljednjeg pa unazad, obrnutim redom od onoga kojim su činjeni; istovremeni pokloni vraćaju se srazmjerno (čl. 41. ZN FBiH, čl. 43. ZN RS, čl. 45. ZN BD). Poklonoprimac pri tome vraća samo onoliko koliko nedostaje za nužni dio, bez vraćanja cijelog poklona.
Ugovor o doživotnom izdržavanju ne podliježe tim pravilima jer je teretan ugovor, davanje za uzvrat, pa se imovina prenesena njime ne uračunava u ostavinu niti se vraća zbog nužnog dijela. Upravo zato se u sporovima često tvrdi da je takav ugovor bio prikrivena darovnica, a srodna pitanja se otvaraju i kod osporavanja poklona uopšte.
Prije nego što iko postavi zahtjev, isplati se složiti dokumentaciju o svim raspolaganjima:
Izjavu da prema ostavini nemate potraživanja ne potpisujte dok pokloni i testament nisu pregledani.
Sud na povredu nužnog dijela ne pazi po službenoj dužnosti. Smanjenje raspolaganja i vraćanje poklona mogu tražiti samo nužni nasljednici (čl. 43. ZN FBiH, čl. 45. ZN RS, čl. 47. ZN BD), izričitim zahtjevom, najčešće u ostavinskom postupku. Ko šuti, ostaje bez zaštite iako pravo formalno ima.
Porodice često precijene vrijeme koje imaju za zahtjev. Smanjenje testamentarnih raspolaganja traži se u roku od tri godine od proglašenja testamenta. Vraćanje poklona, a u FBiH i Brčkom i smanjenje raspolaganja ugovorom o nasljeđivanju, traži se u roku od tri godine od smrti ostavioca, odnosno od pravosnažnosti rješenja kojim je nestala osoba proglašena umrlom (čl. 44. ZN FBiH, čl. 46. ZN RS, čl. 48. ZN BD).
Rok za poklone teče od smrti
Za poklon učinjen za života rok počinje smrću ostavioca, bez obzira na datum kada ste za poklon saznali. Ko kasno otkrije da je imovina prenesena, može zateći već istekao rok.
Prema federalnom zakonu pravo da se traži smanjenje prelazi na nasljednike nužnog nasljednika samo ako je on zahtjev podnio prije svoje smrti (čl. 43. st. 2. ZN FBiH).
Na samoj raspravi vrijede tri praktična pravila:
Ako se nasljednici spore o činjenicama, o vrijednosti poklona ili o tome da li je neki ugovor stvarno poklon, ostavinski sud stranku sa spornim zahtjevom upućuje u parnicu. O sporu se ne odlučuje na zapisniku ostavinske rasprave; vrijednost, vrijeme i pravni osnov svakog raspolaganja dokazuju se u parnici.
Obaveza pravovremenog zahtjeva za nužni dio
Ako nasljednik ne reaguje, rasprava se može završiti, imovina upisati i prodati, a rokovi isteći. Ko misli da mu je dio povrijeđen, mora to reći u postupku i na vrijeme.
Rečenica u testamentu da neko "ne dobija ništa" sama po sebi ne oduzima nužni dio. Isključenje nužnog nasljednika je izuzetak sa zakonom pobrojanim razlozima, propisanom formom i teretom dokazivanja, što isključuje slobodnu procjenu ostavioca.
Razlozi su pobrojani u zakonu. U FBiH nasljednik može biti isključen ako se povredom zakonske ili moralne obaveze iz porodičnog odnosa teže ogriješio o ostavioca, ako je s umišljajem počinio teže krivično djelo prema njemu, njegovom bračnom partneru, djetetu ili roditelju, ako je počinio krivično djelo protiv integriteta BiH ili protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, ili ako se odao neradu i nepoštenom životu (čl. 45. ZN FBiH). RS i Brčko razloge svode na istu jezgru: težu povredu zakonske ili moralne obaveze prema ostaviocu, s primjerima poput grubog odnosa i umišljajnog krivičnog djela prema najbližima (čl. 47. ZN RS, čl. 49. ZN BD). Isključenje može biti potpuno ili djelimično.
Za isključenje je obavezna propisana forma. Ono se izražava u testamentu, u FBiH i Brčkom može i u ugovoru o nasljeđivanju. Federalni zakon uz to izričito traži da se navede razlog isključenja, dok je u RS razlog korisno navesti, ali nije uslov punovažnosti (čl. 46. ZN FBiH, čl. 48. ZN RS, čl. 50. ZN BD). Razlog mora postojati već u vrijeme sastavljanja testamenta, a u sporu isključenje dokazuje onaj ko se na njega poziva, dok isključeni nasljednik nema tu obavezu (čl. 46. ZN FBiH, čl. 48. ZN RS). Isključeni gubi nasljedno pravo onoliko koliko je isključen, a prava ostalih se određuju kao da je umro prije ostavioca (čl. 47. ZN FBiH, čl. 49. ZN RS).
Lišenje nužnog dijela u korist potomaka služi njihovoj zaštiti, bez svrhe kažnjavanja lišenog. Ako je potomak prezadužen ili rasipnik, ostavilac ga može u cjelini ili djelimično lišiti nužnog dijela, ali samo tako da taj dio pripadne potomcima lišenog (čl. 48. ZN FBiH, čl. 50. ZN RS, čl. 52. ZN BD). Lišenje ostaje punovažno samo ako lišeni u trenutku otvaranja nasljedstva ima maloljetne potomke, ili punoljetne potomke nesposobne za rad i bez sredstava za život. U FBiH lišeni nasljeđuje i ako te pretpostavke do smrti ostavioca otpadnu.
Treći institut ne zavisi od volje ostavioca. Nedostojan za nasljeđivanje je, između ostalog, onaj ko je s umišljajem lišio ili pokušao lišiti života ostavioca, ko ga je prinudom, prijetnjom ili prevarom naveo da sačini ili opozove testament, ko je testament uništio, sakrio ili falsifikovao, te onaj ko se teže ogriješio o obavezu izdržavanja ostavioca ili mu je uskratio nužnu pomoć (čl. 158. ZN FBiH, čl. 149. ZN RS). Na nedostojnost sud pazi po službenoj dužnosti, osim kod ogrešenja o izdržavanje, a prestaje oprostom ostavioca u formi testamenta. Potomcima nedostojnog ona ne smeta: nasljeđuju kao da je on umro prije ostavioca.
Primjena zakonskih uslova na česte porodične tvrdnje:
| Tvrdnja u porodici | Zašto sama po sebi nije dovoljna |
|---|---|
| Nije se brinuo o roditelju | Može biti teža povreda zakonske ili moralne obaveze, ali se isključenje mora unijeti u testament i kasnije dokazati. |
| U lošim smo odnosima | Svađa i hladni odnosi sami po sebi nisu zakonski razlog isključenja. |
| Već je dobio poklon | Poklon se uračunava u njegov dio, ali nužni dio ne ukida automatski; treba dokazati vrijednost, vrijeme i osnov. |
| Ne želim da njegov dio odmah ode povjeriocima | U tom slučaju primjenjuje se lišenje u korist potomaka, uz posebne uslove o maloljetnoj i nezbrinutoj djeci lišenog. Pravila o isključenju ovdje se ne primjenjuju. |
Ako se nasljednici slažu oko vrijednosti imovine, spor mogu izbjeći namirenjem nužnog dijela kroz isplatu, suvlasnički udio, prodaju pa podjelu novca ili drugačiju raspodjelu. Dogovor mora biti konkretan: iznos, rok i način isplate, šta slijedi ako se ne plati i izričita izjava da se nužni nasljednik time smatra namirenim.
Porodično obećanje "namirit ćemo te kasnije" treba precizirati. Dogovor unosi se u zapisnik ostavinske rasprave ili u posebnu ispravu, kod nekretnina notarski obrađenu. U suprotnom se spor samo odgađa.
Ako dogovora nema, rasprava s više nasljednika prelazi u parnicu, a s njom dolaze vještačenja, troškovi i godine u kojima se imovina ne može normalno koristiti ni prodati.
Zakonski dijelovi su po jedna trećina. Partner i izostavljeno dijete mogu tražiti po šestinu ostavine, zahtjevom u roku od tri godine od proglašenja testamenta. Testament se ne obara u cijelosti: dijete koje je njime dobilo sve zadržava ostatak nakon što se ta dva nužna dijela namire.
Takva odredba je ranjiva. Isključenje traži zakonski razlog koji postoji u vrijeme pisanja testamenta, u FBiH i izričito navođenje tog razloga, a u sporu ga dokazuje onaj ko se na isključenje poziva. Bez toga dijete zadržava pravo na polovinu svog zakonskog dijela, pa testament proizvede upravo spor koji je trebao spriječiti.
I raniji poklon ulazi u računicu. Njegova vrijednost se uračunava u obračunsku vrijednost ostavine i u dio primaoca, a ako nužni dio ostalih ni tada nije pokriven, pokloni se vraćaju počev od najnovijeg. Rok je i tada tri godine od smrti ostavioca.
Za konačnu provjeru uvijek otvorite tekst zakona koji se primjenjuje na vaš slučaj; brojevi članova navedeni u ovom tekstu vode direktno na relevantne odredbe.
Službeni tekst federalnog zakona: nužni nasljednici i nužni dio su u čl. 28. do 48., nedostojnost u čl. 158. i 159.
Ažurirani tekst zakona RS: nužni nasljednici i nužni dio su u čl. 30. do 50., nedostojnost u čl. 149. i 150.
Službeni tekst zakona Brčko distrikta u PDF formatu: nužni nasljednici i nužni dio su u čl. 32. do 52.
Djeci, usvojenicima i bračnom partneru pripada polovina zakonskog dijela, uslovnim nužnim nasljednicima trećina, a rok za zahtjev je tri godine. Primjena tih pravila na konkretnu porodicu uglavnom pokazuje granice raspolaganja testamentom.
Sud na povredu nužnog dijela ne pazi po službenoj dužnosti, pa nasljednik mora sam tražiti zaštitu. Uvijek prvo popišite imovinu i poklone, izračunajte zakonski pa nužni dio i postavite zahtjev u postupku prije isteka roka.
