Ko nasljeđuje ako nema testamenta

Djeca, bračni partner i roditelji: prvi i drugi nasljedni red

U prvom redu nasljeđuju bračni drug i djeca, na jednake dijelove: partner i jedno dijete dijele pola-pola, partner i troje djece dobijaju po četvrtinu. Pravilo je isto u FBiH (član 10), RS (član 9) i Brčkom (član 10).

Bračni partner nikad ne nasljeđuje sam u prvom redu. Federalni zakon to izričito kaže u članu 10. stav 3, a u RS i Brčkom isto proizlazi iz strukture redova: kad potomaka nema, partner prelazi u drugi red i tamo dijeli s roditeljima ostavioca. U drugom redu partner nasljeđuje polovinu, a roditelji po četvrtinu (FBiH član 12, RS član 11, Brčko član 12). Četvrtinu roditelja koji je umro prije ostavioca nasljeđuju njegovi potomci, dakle braća i sestre ostavioca. Ako su oba roditelja umrla i nisu ostavila nijednog potomka, partner nasljeđuje cijelu ostavinu; zakon RS to izričito propisuje u članu 14. Kad pak partnera nema, roditelji dijele sve na jednake dijelove.

Polubraća i polusestre pri tome nisu izjednačeni s rođenom braćom. Brat samo po ocu učestvuje samo u očevoj polovini, sestra samo po majci samo u majčinoj, a rođena braća i sestre učestvuju u obje (FBiH član 13. stav 3, RS član 12. stav 3, Brčko član 13).

Iznad svih ovih razlomaka stoji pitanje koje se u praksi najčešće preskoči: šta je uopšte ostavina. Ako je imovina sticana u braku, prvo se izdvaja bračna stečevina. Polovina koja pripada nadživjelom supružniku njegova je imovina, ne nasljedstvo, i o njoj se u ostavinskom postupku ne odlučuje. Supružnik zato u tipičnom slučaju drži osjetno više nego što sam nasljedni razlomak sugeriše: svoju polovinu stečevine plus nasljedni dio na ostatku.

Vanbračni partner: najveća razlika između entiteta

U Federaciji BiH vanbračni partner je zakonski nasljednik izjednačen s bračnim (član 9. Zakona o nasljeđivanju FBiH). Vanbračnom zajednicom se smatra zajednica žene i muškarca koji nisu u braku ni u drugoj vanbračnoj zajednici, koja je trajala najmanje tri godine, ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete (član 3. Porodičnog zakona FBiH), i koja je trajala do smrti ostavioca. U Brčko distriktu vrijedi isto: član 9. distriktskog zakona o nasljeđivanju, uz definiciju iz člana 5. Porodičnog zakona Brčko distrikta.

U Republici Srpskoj vanbračni partner nije zakonski nasljednik: član 8. Zakona o nasljeđivanju RS ga ne navodi među licima koja nasljeđuju po zakonu. Novi Porodični zakon RS iz 2023. izjednačio je vanbračnu zajednicu s brakom u pravima koja taj zakon uređuje, ali nasljeđivanje nije među njima. Preživjelom vanbračnom partneru u RS ostaje da dokazuje svoj udio u imovini stečenoj u zajednici, jer to nije nasljeđivanje nego njegovo vlasništvo; za nasljeđivanje mu treba testament.

Kada bračni partner ostaje bez nasljednog prava

Razvod i poništaj braka prije smrti gase nasljedno pravo. Partner može ostati bez nasljedstva i kad je brak formalno trajao do smrti: ako je ostavilac bio podnio tužbu za razvod, a poslije njegove smrti se utvrdi da je bila osnovana; ako brak poslije smrti bude poništen ili oglašen nepostojećim iz razloga za koje je nadživjeli partner znao pri sklapanju; te ako je zajednica života trajno prestala njegovom krivicom ili sporazumno (FBiH član 25, RS član 24, Brčko član 26). Vanbračni partner u FBiH i Brčkom gubi pravo čim je zajednica trajno prestala prije smrti, bez ispitivanja krivice.

Prvo šta je ostavina, pa tek onda ko koliko dobija

Računanje nasljednih dijelova počinje prije razlomaka: prvo se utvrđuje šta čini ostavinu. Stan kupljen u braku nije cijeli predmet nasljeđivanja, jer je polovina stečevina nadživjelog supružnika. Uz imovinu idu i dugovi. Tek ono što poslije tih pitanja ostane kao imovina ostavioca dijeli se po nasljednim redovima.

Na brojevima: ostavilac ostavlja supružnika i dvoje djece, a jedina imovina je stan kupljen u braku. Polovina stana pripada supružniku kao stečevina. Ostavina je druga polovina i dijeli se na tri jednaka dijela, po šestinu stana svakome. Supružnik na kraju drži dvije trećine stana, ali naslijedio je samo šestinu.

Pravo predstavljanja, usvojenje i porodične grane koje se često zaborave

Pravo predstavljanja znači da dio nasljednika koji je umro prije ostavioca ne propada, nego silazi na njegove potomke. Dio ranije umrlog djeteta nasljeđuju njegova djeca na jednake dijelove; ako ni nekog od njih nema, njegov dio dijele njegova djeca, i tako dokle god ostaviočevih potomaka ima (FBiH član 11, RS član 10, Brčko član 11). Isti mehanizam radi u drugom redu, gdje umjesto umrlog roditelja nasljeđuju njegovi potomci, i u trećem, kod potomaka djedova i nana.

Praktična posljedica: unuci se ne preskaču zato što im roditelj nije živ, a grana porodice s kojom se niko ne čuje pravno i dalje postoji.

Usvojenje se u nasljeđivanju ne tretira uvijek isto, pa se prvo gleda koja je vrsta usvojenja upisana. Potpuno usvojenje izjednačava usvojenika s krvnim djetetom: nasljeđuje usvojioce i njihove srodnike, a nasljedna prava prema biološkoj porodici prestaju (član 4. u sva tri zakona). Kod nepotpunog usvojenja usvojenik i njegovi potomci nasljeđuju usvojioca kao njegova djeca, osim ako su ta prava pri usvojenju ograničena ili isključena; usvojiočeve srodnike ne nasljeđuju, a prava prema vlastitoj krvnoj porodici zadržavaju (FBiH član 22, RS član 21, Brčko član 23).

Za djecu iz ranijih brakova i veza posebnih pravila nema, jer im ne trebaju: vanbračno srodstvo je u nasljeđivanju izjednačeno s bračnim, takođe u članu 4. sva tri zakona. Dijete ostavioca je nasljednik prvog reda bez obzira na to iz kojeg odnosa dolazi, s kim je živjelo i koliko se viđalo s ostaviocem.

• prije rasprave pribaviti izvode iz matičnih knjiga za sve porodične grane, uključujući djecu iz ranijih veza
• za usvojenike provjeriti dokumente o vrsti usvojenja
• sporna pitanja tražiti da uđu u zapisnik, posebno kad je porodica u sukobu

Ako se nasljednik pojavi kasnije ili ga nema uopšte

Ostavinski postupak radi s podacima koje dobije: smrtovnica se sastavlja prema onome što kažu porodica i matične evidencije. Ko zna za dijete iz ranije veze, usvojenje ili potomke umrlog srodnika, a prešuti ih, problem ne rješava nego ga odgađa. Naknadno otkriveni nasljednik može tražiti svoje pravo i poslije pravosnažnog rješenja, a tada se raspliću upisi, prodaje i podjele obavljene u međuvremenu.

Zato je bolje navesti i osobu za čije pravo niste sigurni; sud ili notar će procijeniti, porodica nije ta koja filtrira. Ko ne želi naslijediti, ima uredan izlaz kroz odricanje od nasljedstva u postupku. A kad nasljednika ima više i dogovora nema, ostavinska rasprava s više nasljednika ima svoja pravila; telefonski dogovori i porodične poruke ih ne zamjenjuju.

Obrnuta situacija, kad porodica kaže da nema nikoga, takođe se ne uzima na riječ. Redovi se provjeravaju do kraja: potomci, bračni partner, roditelji i njihovi potomci, djedovi i nane, pa dalji preci. Tek kad se krug stvarno iscrpi, ostavina postaje ošasna imovina i prelazi u javne ruke. Tu se entiteti razlikuju, i to je razlika koju vrijedi znati prije nego što neko odmahne rukom na daleku rodbinu.

Za starije osobe koje su živjele same i porodice raseljene tokom rata iz ovoga slijedi praktičan savjet: prije rasprave prikupiti stare matične izvode, podatke o braći i sestrama i potomcima umrlih srodnika, pa i adrese u inostranstvu. Grana koja živi na drugom kontinentu računa se jednako kao ona u susjednom ulazu.

Porodična briga i nasljedno pravo nisu isto

Rečenica ja sam ga čuvao, meni pripada više u ostavini sama po sebi ne vrijedi ništa, jer nasljedni red ne zna ko je dolazio svaki dan. Ko je njegu pružao na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju, ne nasljeđuje nego stiče imovinu po ugovoru, mimo ostavine. Ko je ulagao svoj novac u tuđu nekretninu, može imati potraživanje koje se dokazuje računima i svjedocima. Bez takvog osnova ostaje se na zakonskim redovima.

Zakoni ipak nisu potpuno slijepi za životne okolnosti. Sva tri poznaju povećanje nasljednog dijela: kad djeca, bračni partner ili roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život nasljeđuju s drugima, sud im na zahtjev može dodijeliti i dio tuđeg dijela, a kod ostavine male vrijednosti i cijelu (FBiH čl. 24, 26. i 27, RS čl. 23, 25. i 26; Brčko ima ista pravila). To je izuzetak za slučaj oskudice, ne nagrada za brigu.

Za onoga ko godinama brine o roditelju ili srodniku poruka je neugodna, ali jasna: stvar treba urediti za života, ugovorom, poklonom ili testamentom. I tu postoji granica koju papir ne može preskočiti, jer testament ne može zaobići nužne nasljednike. Poslije smrti je kasno; ostali nasljednici nisu dužni priznati ničije zasluge.

Primjeri: kako podjela izgleda u brojevima

Razlomci iz zakona najlakše se vide na tipičnim situacijama. Svi primjeri pretpostavljaju da testamenta nema, da se niko nije odrekao nasljedstva i da je bračna stečevina razdvojena od ostavine tamo gdje je to bitno.

Tabela vrijedi jednako u sva tri pravna područja, uz jedan izuzetak koji mijenja prvi red: u FBiH i Brčkom vanbračni partner koji ispunjava uslove staje na mjesto bračnog u svim ovim primjerima. U Republici Srpskoj ne staje ni u jedan.

Korisni linkovi

Kad treba provjeriti konkretan član, najpouzdanije je otvoriti sam zakon. Ovdje su tekstovi propisa za sva tri pravna područja, uz porodični zakon iz kojeg dolazi definicija vanbračne zajednice.

Sažetak

Redoslijed provjere je uvijek isti. Prvo šta čini ostavinu, a šta je bračna stečevina ili tuđe pravo. Zatim ko postoji u prvom redu, jer djeca i bračni partner dijele na jednake dijelove i isključuju sve ostale. Bez potomaka partner uzima polovinu uz roditelje, a umjesto svakog ranije umrlog nasljednika računa se njegova grana.

Entitetske razlike vrijedi zapamtiti dvije: vanbračni partner nasljeđuje u FBiH i Brčkom, u Republici Srpskoj ne, a imovina bez nasljednika u FBiH pripada općini ili gradu, u RS entitetu, u Brčkom Distriktu. Sve ostalo, redove, razlomke i pravo predstavljanja, tri zakona uređuju gotovo istim riječima.