Kako se dijeli nasljedstvo između bračnog druga i djece

Obračun jednakih dijelova u prvom nasljednom redu

Kada nema testamenta, nasljeđivanje ide kroz prvi nasljedni red: supružnik i sva djeca ostavioca, na jednake dijelove. Prije računa mora se znati šta je bila lična imovina ostavioca, a šta zajednička imovina bračnih partnera.

Zato su pitanje koliki su nasljedni udjeli i pitanje šta uopšte čini ostavinu dvije odvojene stvari, i rješavaju se tim redom.

Ako je neko od djece umrlo prije ostavioca, njegov dio pripada njegovoj djeci, ostaviočevim unucima, opet na jednake dijelove, čime se isključuje prijenos tog dijela na ostale nasljednike. To je pravo predstavljanja i uređuju ga član 11. u FBiH, član 10. u RS i član 11. u Brčko distriktu. Isto pravilo se spušta i dalje, na praunuke.

Primjeri ispod služe za orijentaciju i pokazuju zašto se prije podjele imovine na tri dijela mora utvrditi sastav ostavine. Ne predstavljaju obračun konkretnog predmeta.

Stvarni predmet zavisi i od dugova pokojnika, eventualnog testamenta i toga je li dio imovine već razdijeljen za života.

Otud i čest osjećaj da je podjela nepravedna: miješa se ono što supružniku pripada prije ostavine s onim što dobija kao nasljednik.

Djeca iz ranijih veza i drugi brak

Djeca ostavioca iz ranijeg braka ili vanbračne veze imaju jednaka nasljedna prava. Sva tri zakona u članu 4. izjednačavaju vanbračno srodstvo s bračnim, a djecu iz potpunog usvojenja s krvnim srodstvom. Dijete iz prvog braka, vanbračno dijete i zajedničko dijete sadašnjeg braka dijele ostavinu jednako, bez obzira na to s kim je koje živjelo.

Poteškoće u praksi obično nastaju zbog nepotpune evidencije, bez spora o samom pravu. Djeca iz ranijeg odnosa često ne žive u sadašnjem domaćinstvu i niko ih spontano ne uključi u početne informacije. Osoba koja daje podatke za smrtovnicu treba navesti svu poznatu djecu ostavioca, ma gdje živjela, jer izostavljeno dijete pravo ne gubi, a njegovo naknadno uključivanje postupak komplikuje i produžava.

Ako je nasljednik maloljetno dijete, za njega u ostavinskom postupku važe posebna pravila zastupanja i zaštite, koja se moraju poštovati pri svakom porodičnom dogovoru. Ako se spori očinstvo ili usvojenje, to postaje prethodno pitanje i zna zaustaviti postupak na duže.

U drugom braku sukob tipično nastaje između supružnika i djece iz ranije veze: djeca smatraju da je supružnik došao kasnije, supružnik da je godinama ulagao i brinuo o imovini. Zakon se zasniva na činjenicama koje se mogu dokazati, bez rješavanja tih emocionalnih odnosa: šta je stečevina sadašnjeg braka, šta posebna imovina ostavioca, šta je ko dobio na poklon. Zato u ovim porodicama najviše vrijedi dokumentacija o sticanju: kada je šta kupljeno, čijim novcem i ko je otplaćivao kredit.

Zakonske korekcije jednakih dijelova

Jednaki dijelovi polazište su koje se pod određenim uslovima može korigovati. Sva tri zakona poznaju institute koji ih u konkretnim okolnostima pomjeraju, a porodice se na njih rijetko pozovu jer za njih ne znaju. Ostvaruju se u ostavinskom postupku, isključivo na izričit zahtjev. Sud ih ne primjenjuje po službenoj dužnosti.

Prva korekcija štiti supružnika koji bi podjelom ostao bez nužnih sredstava za život. Sud mu na zahtjev može dosuditi i dio onoga što bi po zakonu pripalo ostalim nasljednicima, a ostavinu tako male vrijednosti da bi ga njena dioba gurnula u oskudicu može mu dosuditi cijelu. Pri odlučivanju cijeni imovinske prilike i sposobnost privređivanja svih nasljednika, trajanje braka i vrijednost ostavine. I dijete koje nema nužnih sredstava za život može tražiti povećanje svog dijela na teret ostalih nasljednika, uključujući supružnika.

Druga korekcija se dešava prije svake podjele. Pokućstvo, namještaj, posteljina i slični predmeti svakodnevne upotrebe pripadaju supružniku i potomcima koji su s ostaviocem živjeli u istom domaćinstvu, u RS i roditeljima iz istog domaćinstva. Ne ulaze u ostavinu, ne uračunavaju se nikome u nasljedni dio i ne diraju nužni dio, osim ako su znatnije vrijednosti. U RS su predmeti domaćinstva manje vrijednosti već definicijom zaostavštine izuzeti iz nje.

Treća korekcija se tiče potomka koji je s ostaviocem živio u zajednici i radom, zaradom ili na drugi način uvećavao njegovu imovinu: može tražiti da mu se izdvoji dio koji odgovara tom doprinosu. Izdvojeni dio ne spada u ostavinu i ne uračunava mu se u nasljedni dio. Tipičan primjer je dijete koje je godinama radilo na roditeljskom imanju ili s roditeljima gradilo kuću.

Zakonski osnovi za korekcije navedeni su u tabeli po zakonima o nasljeđivanju:

Automatsko pravo supružnika da doživotno ostane u porodičnom stanu nijedan od tri zakona ne propisuje, iako se na njega porodice često pozivaju kao na podrazumijevano. Supružnika štite njegova polovina stečevine, eventualno povećanje nasljednog dijela i sporazum nasljednika kojim se pravo stanovanja može ugovoriti. Ko računa na to da majka ostaje u stanu dok je živa, treba to i napisati u sporazumu, ne podrazumijevati.

Razvod i prestanak zajednice života

Nasljedno pravo supružnika zavisi od postojanja braka i zajednice života, uz zakonom predviđene izuzetke. Razvodom ili poništenjem braka pravo nasljeđivanja između supružnika prestaje: bivši supružnik ne nasljeđuje ništa, ma koliko je brak trajao. To uređuju član 25. u FBiH, član 24. u RS i član 26. u Brčko distriktu.

Prema istim članovima i supružnik koji je formalno još u braku gubi nasljedno pravo u tri situacije: ako je ostavilac prije smrti podnio tužbu za razvod, a poslije smrti se utvrdi da je bila osnovana; ako brak poslije smrti bude oglašen nepostojećim ili poništen iz razloga za koje je nadživjeli supružnik znao pri sklapanju; i ako je zajednica života s ostaviocem trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu s ostaviocem.

Odvojen život sam po sebi dakle ne briše nasljedno pravo, ali daje ostalim nasljednicima osnov da ga ospore, o čemu se onda raspravlja i dokazuje. Odvojeno od toga, dio bračne stečevine koji je supružnik stekao do prestanka zajednice ostaje njegov po imovinskom osnovu i kada nasljedno pravo izgubi.

Nasljedno pravo vanbračnog partnera po entitetima

Položaj vanbračnog partnera razlikuje se između entiteta. U FBiH je vanbračni partner zakonski nasljednik izjednačen s bračnim (član 9. Zakona o nasljeđivanju FBiH), a vanbračnom zajednicom se po članu 3. Porodičnog zakona FBiH smatra zajednica žene i muškarca koji nisu u braku ni u vanbračnoj zajednici s drugom osobom, ako je trajala najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. Isto rješenje ima Brčko distrikt: član 9. zakona o nasljeđivanju, uz definiciju iz člana 5. Porodičnog zakona BD. U oba slučaja zajednica mora trajati do smrti ostavioca; partner čija je zajednica ranije trajno prestala ne nasljeđuje.

U RS vanbračni partner nije zakonski nasljednik. Bez testamenta iz ostavine ne dobija ništa, i kada je zajednica trajala decenijama i kada je u imovinu ulagao. Može štititi imovinska prava, prije svega udio u onome što su partneri zajedno stekli, putem imovinskog zahtjeva prema ostavini, izvan prava nasljeđivanja. Za partnera u RS put do ostavine je testament, uz poštovanje nužnog dijela ostalih nasljednika.

I tamo gdje pravo postoji, ono se dokazuje. Tvrdnja da su živjeli zajedno nije dovoljna ako porodica zajednicu ospori: gledaju se trajanje, zajednička adresa i domaćinstvo, zajednički troškovi i računi, djeca, svjedoci. Sporna zajednica se rijetko riješi na samoj ostavinskoj raspravi, jer sporne činjenice često završe u posebnoj parnici. Partner zato dokaze priprema na vrijeme, a nasljednici koji osporavaju trebaju reći šta tačno osporavaju: postojanje zajednice, njeno trajanje ili to da je prestala prije smrti.

Kredit, upis kuće i raniji pokloni djeci

Porodice se rijetko spore o opštim pravilima, a češće o konkretnoj imovini. Najčešće nedoumice odnose se na sljedeće četiri vrste imovine:

Pri podjeli nekretnine pod kreditom uz tržišnu vrijednost mora se uračunati i dug. Treba utvrditi ko je bio dužnik, je li kredit trošen na zajedničku imovinu, postoji li osiguranje kredita i ko plaća rate poslije smrti. Često supružnik ostane u stanu i nastavi plaćati rate, djeca naslijede udio, a poslije nekoliko godina niko ne zna računaju li se plaćene rate kao ulaganje i ko koga isplaćuje. Pitanje kredita zato treba riješiti prije porodičnog dogovora.

Kuća upisana samo na pokojnika česta je situacija u BiH, iako je drugi supružnik godinama ulagao i otplaćivao. Upis u zemljišnoj knjizi je jak dokaz, ali pitanje stečevine ne zatvara. Supružnik ga mora otvoriti u postupku na vrijeme, s dokazima o vremenu sticanja, izvorima novca i ulaganjima. Šta se sve računa kao dokaz i kako se bračna stečevina dokazuje, obrađeno je u posebnom tekstu.

Spor se često odnosi na ranije podijeljenu imovinu, uz preostalu ostavinu: jedno dijete je dobilo sprat kuće, drugo novac za stan, treće ništa. Zakon za to ima mehanizam uračunavanja: poklon koji je zakonski nasljednik dobio od ostavioca uračunava mu se u njegov nasljedni dio. Uređuju ga član 49. u FBiH, član 51. u RS i član 53. u Brčko distriktu. Rečenica da je neko već dobio svoje tako ima pravnu formu, ali samo uz dokaze o poklonu, njegovoj vrijednosti i vremenu, pa i onda kada je poklon formalno nazvan prodajom.

Uračunavanje ima izuzetke. Poklon se ne uračunava ako je ostavilac izjavio, prilikom poklanjanja, kasnije ili u testamentu, da se neće uračunati, ili ako takva njegova volja proizlazi iz okolnosti. Ne uračunavaju se ni uobičajeni manji pokloni ni ono što je potrošeno na izdržavanje i obavezno školovanje nasljednika (u FBiH čl. 57. i 58, u RS čl. 59. i 60, u Brčko distriktu član 62.).

Sporazum supružnika i djece o nasljedstvu

Većina ostavina se završi dogovorom i to je najjeftiniji ishod. Dogovor mora biti provodiv. Formulacija da majka ostaje u kući, a djeca će se poslije dogovoriti, ostavlja neriješena pitanja i odgađa spor. Riječi pri tome nose različite posljedice: prihvatanje nasljedstva, odricanje i ustupanje svog dijela drugom nasljedniku nisu isto i ne mogu se kasnije jednostavno povlačiti.

Prije nego što se sporazum unese u zapisnik, provjerite da sadrži sljedeće:

• Zaključen je pred sudom ili notarom koji vodi postupak, ne samo usmeno u porodici.
• Imovina je precizno opisana, posebno nekretnine, s podacima iz zemljišne knjige.
• Za svakog nasljednika jasno piše da li prihvata nasljedstvo, odriče ga se ili svoj dio ustupa, i kome.
• Ako se neko isplaćuje, navedeni su iznos, rok i način plaćanja.
• Ako supružnik ostaje u nekretnini, jasno je da li kao vlasnik ili s ugovorenim pravom stanovanja, ko plaća troškove i šta biva ako se okolnosti promijene.

Ako dogovora nema, postupak ne staje, ali se mijenja: sporna pitanja idu u parnicu, troškovi rastu, a porodični odnosi se pogoršavaju. Šta očekivati kada nasljednici ne mogu da se dogovore, tema je za sebe.

Korisni linkovi

Za provjeru konkretnih članova i entitetskih razlika, službeni tekstovi zakona o nasljeđivanju i porodičnih zakona:

Redoslijed izdvajanja i podjele imovine

Gotovo svaka porodična greška u ovoj temi je greška u redoslijedu. Prvo se iz imovine izdvoji supružnikova polovina bračne stečevine, pa se utvrdi šta je ostavina, pa se ona podijeli na jednake dijelove između supružnika i sve djece. Tek onda se gleda ima li osnova za korekcije: povećanje dijela, izdvajanja, uračunavanje poklona.

Za granične situacije, sporno očinstvo, osporenu vanbračnu zajednicu ili poklone nazvane prodajom, računajte na parnicu i počnite prikupljati dokaze prije nego što spor izbije.