Dogovor postoji - ali da li je dovoljan?
Dogovor o alimentaciji vrijedi samo onoliko koliko ga je moguće provesti kad odnos između roditelja prestane biti korektan. Ako nije pretvoren u sudsku odluku ili sudsko poravnanje, privatni sporazum uglavnom ne daje osnov za prinudnu naplatu.
Sporazum unutar sudskog postupka
Sporazum o alimentaciji najčešće nastaje u okviru posredovanja (FBiH), mirenja (RS) ili kao dio zajedničkog prijedloga za sporazumni razvod. Da bi imao punu pravnu snagu, mora ući u sudsku odluku ili sudsko poravnanje.
Izvršna isprava znači da ako jedna strana prestane plaćati, druga može pokrenuti izvršni postupak za naplatu. Bez izvršne isprave, ostaje samo mogućnost pokretanja novog sudskog postupka.
Sud ne prihvata svaki sporazum
Sud ne prihvata svaki dogovor samo zato što su ga roditelji potpisali. Ako je iznos očigledno prenizak, ako nije jasno kada i kako se plaća, ili ako tekst ne štiti interes djeteta, sud može tražiti izmjene ili odbiti sporazum.
Poseban problem su formulacije tipa "troškovi će se dijeliti po dogovoru" ili "roditelji će ravnopravno učestvovati" bez tačnog iznosa i roka uplate. Takav tekst zvuči kao dogovor, ali je slab kad dođe vrijeme izvršenja.
Privatni dogovor - rizici
Neformalan, privatni dogovor između roditelja o alimentaciji može funkcionirati dok oba roditelja poštuju dogovor. Međutim:
- Nije izvršna isprava - ne može se prisilno naplatiti bez pokretanja sudskog postupka.
- Nema pravne zaštite djeteta - sud nije provjerio da li iznos odgovara potrebama.
- Teže se dokazuje - usmeni dogovor nema dokaznu snagu, pisani može ali ne zamjenjuje sudsku odluku.
- Promjene se teže uređuju - za svaku izmjenu treba novi dogovor, a ako ga nema - sudski postupak.
Praktična preporuka
Čak i kada su odnosi između roditelja dobri, sporazum o alimentaciji treba pretvoriti u sudsku odluku ili sudsko poravnanje. Bez izvršne isprave nema prinudne naplate, a dijete ostaje bez stvarne zaštite kad druga strana prestane plaćati.