Šta se utvrđuje prije nego išta pošaljete
Naplata izdržavanja preko granice ne počinje porukama roditelju koji ne plaća. Počinje s tri podatka: postoji li sudska odluka ili izvršni sporazum o izdržavanju, da li je taj dokument pravosnažan i izvršan, i u kojoj državi drugi roditelj živi, radi ili prima novac. Dok se ta tri podatka ne slože, ne zna se ni koji postupak dolazi u obzir ni kome se zahtjev predaje.
BiH pritom nije bez okvira. Haška konvencija o međunarodnom ostvarivanju izdržavanja djece i drugih oblika porodičnog izdržavanja iz 2007. obavezuje Bosnu i Hercegovinu od 1. februara 2013., a Njujorška konvencija iz 1956. još od 1993. Zajedno pokrivaju većinu država u koje ljudi iz BiH odlaze na rad.
Prije nego išta krene u inostranstvo, provjerite ima li dužnik još nešto u BiH. Račun, plata, penzija, udio u firmi ili nekretnina znače da naplata može ići domaćim izvršnim postupkom, bez konvencija i prevoda. Međunarodni put dolazi na red tek kada u BiH nema na čemu izvršiti.
Tri situacije koje mijenjaju put naplate
Predmet se prvo svrstava. Bez toga dokumenti odlaze instituciji koja po njima ne može postupati, a odgovor se čeka mjesecima.
| Situacija | Šta se prvo provjerava | Put koji dolazi u obzir |
|---|---|---|
| odluka je donesena u BiH, dužnik radi vani | pravosnažnost i izvršnost odluke, država rada, adresa ili poslodavac | zahtjev za priznanje i izvršenje preko centralnih organa |
| odluka je donesena u inostranstvu, dijete živi u BiH | da li se ta odluka može priznati i izvršiti u BiH | postupak priznanja strane odluke pred domaćim sudom |
| odluke o izdržavanju uopšte nema | gdje dijete ima prebivalište i gdje dužnik živi | donošenje odluke, u BiH ili u državi dužnika |
Razlika između ta tri reda nije formalna. Ko ima presudu iz BiH ne treba pisati novu tužbu samo zato što je drugi roditelj otišao vani. Ko ima stranu odluku ne treba je slati na izvršenje prije nego provjeri može li biti priznata. Ko ima samo dogovor u porukama nema šta ni poslati: strani organ ne naplaćuje iznos koji nije određen izvršnom ispravom, pa se prvo rješava određivanje iznosa ili sporazum o izdržavanju u obliku koji se može izvršiti.
Šta konkretno omogućava Haška konvencija iz 2007.
Konvencija ne naplaćuje umjesto vas. Ona otvara put koji se drugačije teško otvara. Preko nje se traži priznanje i izvršenje odluke iz BiH u državi u kojoj dužnik živi, izvršenje odluke koja je u toj državi već donesena ili priznata, donošenje odluke ako je uopšte nema, i izmjena postojeće odluke. Ako se odluka iz BiH ne može priznati, u istom se putu može tražiti donošenje nove odluke u državi dužnika, pa se ne kreće ispočetka.
Centralni organ BiH po članu 4. Konvencije je Ministarstvo pravde BiH, tačnije njegov sektor za međunarodnu pravnu pomoć i saradnju, Trg BiH 1 u Sarajevu. Na drugoj strani postupa centralni organ države dužnika. Ta dva organa komuniciraju međusobno, pa stranka ne mora sama tražiti advokata u inostranstvu.
Član 8. Konvencije kaže da svaki centralni organ snosi vlastite troškove i da podnosiocu ne smije naplatiti svoje usluge, osim izuzetnih troškova za posebno traženu mjeru i to samo uz njegovu prethodnu saglasnost. Član 15. dodaje besplatnu pravnu pomoć u zamoljenoj državi za zahtjeve povjerioca koji se tiču izdržavanja djeteta mlađeg od 21 godine. Trošak koji ipak može ostati na vama je prevod: po članu 45. snosi ga država moliteljica, ali ga njen centralni organ smije prebaciti na podnosioca ako ga ne pokriva sistem pravne pomoći.
Konvencija vrijedi samo prema drugoj državi ugovornici. Njemačku, Austriju, Sloveniju i Hrvatsku obavezuje preko odobrenja Evropske unije, a ugovornice su i Norveška, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države, Turska, Srbija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Albanija. Švicarska nije ugovornica. Spisak se s vremenom mijenja, pa se prije slanja provjerava u tabeli ugovornica Haške konferencije.
Gdje se u BiH predaje zahtjev
Zahtjev se ne šalje direktno Ministarstvu pravde BiH. Povjerioci iz BiH predaju ga nadležnom entitetskom organu socijalne zaštite, a taj organ ga s dokumentacijom prosljeđuje ministarstvu.
| Gdje živi povjerilac | Kome se predaje zahtjev |
|---|---|
| Federacija BiH | Federalno ministarstvo rada i socijalne politike |
| Republika Srpska | Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS |
| Brčko distrikt BiH | Pravosudna komisija Brčko distrikta BiH |
Ministarstvo pravde BiH zatim provjerava da li je zahtjev usklađen s Konvencijom i potpun. Nepotpun vraća organu koji ga je poslao. Ispravan prosljeđuje centralnom organu u državi dužnika i dalje prati predmet. Ako zahtjev ipak stigne direktno ministarstvu, ono ga preusmjerava nadležnom entitetskom organu, koji postupa kao da mu je i bio naslovljen.
Praktična posljedica je jednostavna. Povratna informacija vam ne dolazi iz ministarstva nego preko organa kojem ste zahtjev predali. Kod njega se raspitujete o statusu i njemu dostavljate dopune.
Dokumenti, prevodi i ovjere
Član 25. Konvencije nabraja šta ide uz zahtjev za priznanje i izvršenje: cjelovit tekst odluke i dokument koji potvrđuje da je odluka izvršna u državi u kojoj je donesena. Ako dužnik u tom postupku nije učestvovao niti bio zastupan, dodaje se dokaz da je uredno obaviješten o postupku i imao priliku da se izjasni, ili da je uredno primio odluku i mogao je pobijati. Kada se traži i zaostali dug, prilaže se obračun s datumom na koji je urađen.
Prevod uređuje član 44: zahtjev i prilozi idu na izvornom jeziku, uz prevod na službeni jezik zamoljene države ili drugi jezik koji je ta država prihvatila. Od prevoda može odustati samo nadležni organ te države.
Apostille se u konvencijskom postupku ne traži
Član 41. Konvencije izričito kaže da se u njenom okviru ne smije tražiti legalizacija ni slična formalnost. Za dokumente koji idu preko centralnih organa dakle ne plaćate apostille. Ovjera može zatrebati izvan tog okvira: kada advokat pokreće postupak direktno pred stranim sudom, kada država nije ugovornica, ili kada isti dokument koristite u nekom drugom postupku, gdje važe uobičajena pravila o prevodu i ovjeri.
Zato se ne prevodi i ne ovjerava sve unaprijed. Prvo se utvrdi država, postupak i organ koji prima dokumente, pa se traži spisak: koji dokument, na kojem jeziku, s kojom potvrdom i u koliko primjeraka.
Šta prikupiti i kako složiti dosje
Uz obavezne priloge ide i sve što organu druge države pomaže da uopšte nađe dužnika i njegov prihod. U zahtjev se upisuje ono što se pouzdano zna: država, adresa, datum rođenja, poslodavac, banka, ranije uplate.
| Dokaz | Čemu služi |
|---|---|
| sudska odluka ili izvršni sporazum | pokazuje obavezu i iznos |
| potvrda pravosnažnosti i izvršnosti | obavezan prilog uz zahtjev za priznanje i izvršenje |
| obračun duga po mjesecima | pokazuje koliko se tačno traži i na koji dan je računato |
| ranije uplate iz inostranstva | otkrivaju državu, banku i obrazac plaćanja |
| adresa ili poslodavac dužnika | od toga zavise dostava i brzina postupka |
| prevod na jezik zamoljene države | bez njega se zahtjev vraća na dopunu |
Tvrdnja da roditelj radi vani nije dokaz. Ako nema ugovora ni platne liste, težinu imaju bankovni tragovi, javni poslovni podaci i dokumenti iz ranijih postupaka. Poruke u kojima roditelj priznaje da radi mogu poslužiti kao indicija, ali se ne šalju kao glavni dokaz i ne tumače se šire nego što pišu.
Sve to od početka držite kao dosje, ne kao gomilu poruka i starih papira. Uz dokaze iz tabele u njemu stoje kopija svakog poslanog zahtjeva, svaka potvrda prijema i svaki dopis institucija, jer se iz toga kasnije vidi šta je već pokušano i kada. Svaki dokument nosi datum i jednu rečenicu čemu služi.
Ako jedan prilog fali, pitajte organ može li se dostaviti naknadno i u kojem roku. Najviše vremena gubi nepotpun paket poslan bez objašnjenja i bez popisa priloga.
Kad država dužnika nije ugovornica Haške konvencije
Tada ostaje Njujorška konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. BiH je njena strana sukcesijom od 1. septembra 1993., a obavezuje 64 države. Švicarska je među njima od 1977., pa i za nju postoji put iako nije u Haškoj konvenciji. I po Njujorškoj konvenciji je Ministarstvo pravde BiH centralni organ države.
Ako država nije ni u jednoj od te dvije konvencije, provjerava se postoji li bilateralni ugovor o pravnoj pomoći, uključujući ugovore koje je BiH preuzela od bivše Jugoslavije. Gdje ni toga nema, ostaje postupak pred sudom države dužnika, po njenim pravilima i najčešće preko advokata u toj državi. Taj put nije besplatan i s tim troškom treba računati unaprijed.
Koji okvir važi za konkretnu državu ne pogađa se. Pita se Ministarstvo pravde BiH ili entitetski organ kojem se zahtjev predaje, a spisak ugovornica obje konvencije je javno dostupan.
Kad odluke još nema: kako se dokazuje šta dužnik može platiti
Sud ne određuje iznos po tome što roditelj živi u bogatijoj državi. Traži dokazive činjenice: radni odnos, platne liste, bankovne uplate, ugovor, troškove života, broj druge djece koju roditelj izdržava. Ako dokumenti nisu dostupni, navode se indicije i predlaže da se podaci pribave kroz postupak.
Veći prihod vani obično prati i veći trošak stanovanja, poreza i osiguranja, pa se obaveza ne računa mehanički prema plati. Zahtjev zato nosi obrazloženje, ne procjenu: dokumentovane potrebe djeteta u BiH, ranije uplate, poznati prihod i dokazi o stvarnom standardu. Prije pisanja tužbe vrijedi pročitati i po čemu sud dolazi do iznosa.
Ako se ne zna adresa ni poslodavac dužnika
Nepoznata adresa nije razlog da se odustane. Član 6. Konvencije centralnim organima izričito nalaže da pomognu u pronalaženju dužnika i u pribavljanju podataka o njegovim prihodima i imovini, uključujući gdje se ta imovina nalazi. Pomoć u pronalaženju traži se u samom zahtjevu.
To ne znači da zahtjev ide prazan. Priložite sve što sužava krug: ranije poštanske pošiljke, adresu poslodavca, datum rođenja, e-mail s kojeg roditelj vodi službenu komunikaciju, podatke iz ranijih uplata i dokumente iz ranijih postupaka. Ako znate samo državu, napišite to jasno umjesto da nagađate adresu. Pogrešna adresa vraća predmet unazad.
U međunarodnim predmetima dostava je prvi praktični problem, prije same naplate. Svaka naknadna dopuna adrese ide pisano i preko organa kojem ste zahtjev predali.
Povremene uplate i skrivanje prihoda
Uplate iz inostranstva evidentiraju se isto kao domaće. Smanjuju dug, ali ga ne brišu. Kada roditelj šalje različite iznose bez opisa, u obračunu duga mora se vidjeti kada je uplata stigla, koliko je iznosila i na koji period je vežete. Bez toga se kasnije spori šta je bilo izdržavanje, a šta poklon.
Rad na crno otežava naplatu, ali ne zaustavlja postupak. Prikupite ono što postoji i što se smije koristiti: državu, adresu, poslodavca ako je poznat, ranije uplate, javne tragove, priznanja u porukama. Tvrdnju iznesite jasno i priložite tragove koji traže provjeru. Optužbe bez dokaza ne ubrzavaju ništa.
Šta ne raditi u međunarodnoj alimentaciji
Prijetnje, objavljivanje podataka drugog roditelja na internetu i uskraćivanje kontakta s djetetom zbog neplaćanja ne ubrzavaju naplatu. Sve troje može oslabiti vaš položaj u postupku, a kontakt djeteta i izdržavanje su ionako dva odvojena pitanja.
Ne šaljite isti nepotpun zahtjev na više adresa u nadi da će negdje proći. Predmet se tako gubi između institucija, a vi ostajete bez traga o tome ko šta ima kod sebe. Jedan zahtjev, jednom organu, s popisom priloga.
Realna očekivanja: šta je rok za javljanje, a šta za naplatu
Konvencija propisuje rokove za komunikaciju, ne za naplatu. Zamoljeni centralni organ mora potvrditi prijem zahtjeva i javiti prve korake u roku od šest sedmica od prijema, a u roku od tri mjeseca od te potvrde javiti u kojoj je fazi predmet. To su rokovi za javljanje, a ne obećanje da će novac stići u tom vremenu.
Sama naplata zavisi od izvršnog postupka u državi dužnika i mjeri se po njenim pravilima. Zato međunarodni predmet gotovo uvijek traje duže od domaćeg izvršenja, pogotovo kada je adresa nepoznata ili dužnik radi neprijavljeno.
Dok postupak traje, obračun duga se ažurira. Svaka nova dospjela rata i svaka djelimična uplata ulaze u tabelu. Zastario obračun je čest razlog za novi krug dopuna.
Kako to izgleda u praksi
Roditelj radi u Njemačkoj i povremeno šalje novac. Njemačku obavezuje Haška konvencija, pa se prvo složi obračun sa svim uplatama i preostalim dugom. Zatim se uz odluku pribavi potvrda pravosnažnosti i izvršnosti, a zahtjev preda nadležnom entitetskom organu.
Roditelj se preselio u Austriju, prestao plaćati, a adresa nije poznata. Zahtjev se svejedno može podnijeti, uz traženje pomoći u pronalaženju dužnika. Predmet će ići sporije nego kada se zna adresa ili poslodavac, ali ne stoji.
Punoljetno dijete na redovnom školovanju traži nastavak izdržavanja. Tu se ne dokazuje samo dug nego i pravo na nastavak: status školovanja, troškovi i mogućnost roditelja da plaća. Konvencija besplatnu pravnu pomoć veže za izdržavanje djeteta mlađeg od 21 godine, pa se za starije unaprijed provjerava ko snosi troškove postupka.
Korisni izvori
Korisni izvori za međunarodnu alimentaciju
- Ministarstvo pravde BiH - alimentacije
Stranica centralnog organa BiH za izdržavanje prema inostranstvu: koje konvencije BiH obavezuju i šta ministarstvo radi po zahtjevu.
- Ministarstvo pravde BiH - postupak ostvarivanja prava
Objavljeni put zahtjeva: kojem entitetskom organu se predaje, kako ide dalje prema ministarstvu i šta se dešava s nepotpunim zahtjevom.
- Konvencija o međunarodnom ostvarivanju izdržavanja djece (puni tekst)
Vjerodostojan tekst Haške konvencije iz 2007. na engleskom i francuskom: član 8 o troškovima, član 11 o sadržaju zahtjeva, član 41 o oslobađanju od legalizacije i član 44 o jeziku isprava.
- Haška konferencija - tabela ugovornica Konvencije iz 2007.
Ovdje provjeravate da li je država u kojoj dužnik živi ugovornica i od kada, prije nego uopšte pripremite zahtjev.
- UN - status Njujorške konvencije iz 1956.