Zbog mrlje na plafonu skoro uvijek prvo posumnjamo na , iako voda može doći i iz drugih dijelova zgrade. Ista mrlja može doći iz njegove puknute cijevi ili prelivenog odvoda, iz zajedničke vertikale koja prolazi kroz njegov zid, s krova ili kroz fasadu, a ponekad uopšte nije curenje nego kondenzacija na hladnom zidu.
Najvažnije iz vodiča
Zaštitite stvari prije nego bilo koga zovete. Posuda pod kapanjem, namještaj odmaknut od mokrog zida, uređaji iskopčani iz utičnica u zoni vlage. Kod naglog izlijevanja zatvorite ventil vode u svom stanu ili u zajedničkom prostoru.
Snimite stanje prije čišćenja. Fotografije i kratak video s uključenim datumom, prvo cijela prostorija pa detalj, i vidljivo mjesto kapanja ako postoji. Snimanje ponovite svakih nekoliko dana, jer širenje mrlje kasnije dokazuje da šteta nije bila jednokratna.
Obavijestite komšiju iznad bez optužbe. Većina ljudi ne zna da im curi dok im se ne kaže, a molba da provjere odvod i spojeve u kupatilu prolazi mnogo bolje od zahtjeva da plate.
Izvor vlage određuje ko plaća popravku i sanaciju. Kvar u tuđem stanu plaća vlasnik tog stana, kvar na zajedničkoj instalaciji plaća se iz zajedničke rezerve svih etažnih vlasnika, a kod kondenzacije treba poboljšati izolaciju, grijanje i provjetravanje; nema osnova za naknadu štete.
Dok se dokazuje čija je cijev, gips upija, parket se diže i buđ se hvata za zid. Zato prije pravnih koraka treba zaustaviti dotok, zaštititi stvari i snimiti stanje dok je svježe.
Upravnik zgrade treba se uključiti rano, prije nego što to većina očekuje. U okviru svojih ovlaštenja otvara vrata do kojih vi ne možete doći, sastavlja zapisnik o zatečenom stanju i zaustavlja kvar na zajedničkoj instalaciji dok se o odgovornosti tek raspravlja. Presuditi ko je kriv ne može ni on.
Postupanje u prva 24 sata
Redoslijed prvih poteza odlučuje koliko će spor kasnije trajati. Sljedeći koraci odnose se na vodu koja već pravi štetu. Sama sjena u uglu plafona zahtijeva prethodnu provjeru.
Zaštitite stvari prije nego bilo koga zovete. Posuda pod kapanjem, namještaj odmaknut od mokrog zida, uređaji iskopčani iz utičnica u zoni vlage. Kod naglog izlijevanja zatvorite ventil vode u svom stanu ili u zajedničkom prostoru.
Snimite stanje prije čišćenja. Fotografije i kratak video s uključenim datumom, prvo cijela prostorija pa detalj, i vidljivo mjesto kapanja ako postoji. Snimanje ponovite svakih nekoliko dana, jer širenje mrlje kasnije dokazuje da šteta nije bila jednokratna.
Obavijestite komšiju iznad bez optužbe. Većina ljudi ne zna da im curi dok im se ne kaže, a molba da provjere odvod i spojeve u kupatilu prolazi mnogo bolje od zahtjeva da plate.
Prijavite kvar upravniku pisanim putem, istog dana. Poruka s datumom kasnije dokazuje da ste štetu prijavili odmah, prije nego što je narasla.
Pozovite vodoinstalatera koji će napisati šta je zatekao. Usmeni nalaz ne vrijedi ništa. Tražite račun i kratak pisani opis: gdje je izvor, kojoj instalaciji pripada i kakav zahvat traži.
Vlaga uz električne instalacije zahtijeva dodatnu sigurnosnu mjeru. Ako je vlaga došla do utičnica, razvodne kutije ili plafonjere, isključite osigurač za tu zonu i ne vraćajte ga dok električar ne pogleda. Time sprečavate drugu štetu, onu koju kasnije niko neće htjeti platiti.
Sanacija prije dokumentovanja briše dokaz. I osiguravač i sud traže dokaz o stanju iz trenutka štete, koje se ne vidi na svježe okrečenom zidu i osušenom podu. Ako se zbog sigurnosti mora odmah intervenisati, prvo napravite fotografije i video, pa onda dirajte.
Ako ste vlagu vidjeli u martu, a prijavili je u julu, druga strana će tvrditi da ste sami doprinijeli tome da šteta naraste, što zakon dopušta jer oštećeni koji je doprinio da šteta bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na srazmjerno smanjenu naknadu. Datum prve prijave je zato jedan od najvrjednijih papira u cijelom predmetu.
Pristup zaključanom stanu
Curenje je još teže zaustaviti kada je komšija odsutan, stan zaključan i niko se ne javlja na telefon. Ni tada ne smijete ulaziti na svoju ruku, jer provala u tuđi stan je stvar za koju odgovarate vi, bez obzira na to koliko je vaša šteta stvarna.
Pravo ulaska zakon daje upravniku i isključuje samostalan ulazak komšija. Etažni vlasnik je dužan odobriti ulazak u stan predstavniku upravnika kad je to potrebno radi sprječavanja štete na drugim stanovima ili zajedničkim prostorijama, ili radi hitnog održavanja zajedničkih dijelova zgrade. Da bi upravnik to pravo mogao upotrijebiti, potrebni su mu vaša pisana prijava, fotografije i nalaz majstora o tome odakle voda dolazi.
Ako se vlasnik i dalje protivi, put je različit po entitetima. U Federaciji rješenje o odobrenju ulaska donosi općinska služba nadležna za stambene poslove, na zahtjev upravnika i po skraćenom upravnom postupku, a izvršava se po načelu hitnosti i onda kad vlasnik ne otvara. U Republici Srpskoj etažni vlasnik je dužan odmah omogućiti radove hitne intervencije u svom posebnom dijelu ili iz njegovog prostora, a onemogućavanje tih radova je prekršaj za koji je propisana novčana kazna.
Nijedan propis pritom ne daje komšiji ni predstavniku etažnih vlasnika pravo da razvali vrata. Vatrogasci i policija izlaze na neposrednu opasnost po ljude i imovinu i njihova procjena na licu mjesta odlučuje šta će se uraditi, pri čemu se interveniše zbog opasnosti, bez svrhe pribavljanja dokaza. Za dokaze postoji upravnik i njegov zapisnik.
Otvaranje zida ili plafona ostavlja trag i tu se ljudi najčešće opiru. Prema zakonu, imovinsku štetu koju etažni vlasnik pretrpi zbog takvog ulaska nadoknađuju mu ostali etažni vlasnici srazmjerno svojim udjelima kad se radilo o održavanju zajedničkih dijelova, a vlasnik konkretnog stana kad je zid otvaran zbog njegove instalacije. Vlasnik koji odobri ulazak tako ima pravo na naknadu nastale štete.
Curenje iz komšijinog stana
Vlasnik stana je dužan svoje instalacije, vodovodne i sanitarne, ali i plinske, elektro i toplovodne, održavati tako da drugim suvlasnicima ne nastane šteta. Za štetu koja nastane u vezi s tom dužnošću ili zbog njenog neizvršavanja odgovara onaj čija je dužnost bila. Ako je ista dužnost pala na više vlasnika, odgovaraju solidarno, pa oštećeni cijeli iznos može tražiti od bilo kojeg od njih.
I kad komšija tvrdi da nije ništa skrivio jer je cijev pukla sama, primjenjuje se pravilo o dokazivanju krivice. Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je nastala bez njegove krivice. Vi dokazujete da šteta postoji, kolika je i da voda dolazi iz njegovog stana. On mora dokazati da nije kriv; vi nemate obavezu dokazivati njegovu krivicu.
Ta odbrana rijetko uspije kod instalacije koja pripada njegovom stanu, jer je njeno održavanje upravo njegova zakonska dužnost. Uspije kad se pokaže da izvor nije njegov: puknuta vertikala u zidu, prokišnjavanje s krova ili kvar na zajedničkom bojleru nisu njegova instalacija pa ni njegova šteta.
Odgovornost bez krivice u zakonu postoji, ali za štetu od stvari i djelatnosti od kojih potiče povećana opasnost. Kućna vodovodna i sanitarna instalacija se u praksi u pravilu ne svrstava tu, pa ne stoji ni tvrdnja da komšija plaća automatski, bez obzira na sve. Za uspjeh u sporu potrebno je dokazati čija je instalacija popustila, bez obaveze dokazivanja komšijine nepažnje.
U praksi se rijetko spori popravka cijevi, dok su troškovi kasnije sanacije često sporni. Komšija zavrne ventil, plati svog majstora i tu stane, a onda počne rasprava o tome je li vaš parket bio nov ili star deset godina. Razgovor zato treba pretvoriti u pisani trag prije nego što se dođe do te tačke.
Obaveza sanacije štete nakon popravke cijevi
Odgovorno lice je dužno uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako se time šteta ne ukloni potpuno, ostatak plaća u novcu. Kod curenja to znači sušenje, gletovanje i krečenje, popravku ili zamjenu poda i naknadu za uništene stvari.
Odgovornost vlasnika stana u kojem živi podstanar
Za štetu prema vama odgovara vlasnik stana, čak i kada u njemu živi druga osoba. Dužnost održavanja instalacija zakon vezuje za etažnog vlasnika, pa zahtjev za naknadu ide njemu, bez obzira na to ko je otvorio vrata i ko je zvao majstora.
Raspodjela troškova između vlasnika i podstanara odvojena je od vašeg zahtjeva. Održavanje i potrebne opravke padaju na stanodavca, sitne opravke izazvane redovnom upotrebom na podstanara, a podstanar odgovara i za štetu koju napravi neko kome je omogućio korištenje stana. Ako je začepljenje ili prelivena mašina njegovo djelo, vlasnik taj trošak može tražiti od njega, ali tek pošto vama plati.
Ako vam curi, a u stanu iznad zateknete podstanara, odmah tražite kontakt vlasnika i prijavu pošaljite obojici. Podstanar zna kad je kvar počeo i pušta majstora unutra, vlasnik plaća. Prijava upućena samo jednom od njih kasnije se okrene protiv vas, jer druga strana tvrdi da za štetu nije ni znala.
Curenje iz zajedničke instalacije
Vertikale vodovoda i kanalizacije, krov, fasada, temelj i zajednički uređaji pripadaju zajedničkom dijelu nekretnine i nisu dio pojedinačnog stana. To su zajednički dijelovi zgrade i njihovo održavanje je obaveza svih etažnih vlasnika, srazmjerno suvlasničkim dijelovima. Kad vertikala pukne u zidu susjednog stana, komšija, kao i vi, živi bliže mjestu kvara i zbog toga se ne smatra štetnikom.
Novac za takve popravke postoji unaprijed i zove se zajednička rezerva. To je imovina svih etažnih vlasnika namijenjena troškovima održavanja i poboljšanja zgrade, a doprinose snose svi srazmjerno svojim dijelovima. Popravku zajedničke instalacije upravnik plaća iz rezerve, bez obaveze stanara kojem curi da sam snosi trošak.
Curenje vode propisi o upravljanju zgradom svrstavaju u hitne popravke, u isti red sa zaglavljenim liftom, kvarom na gasu i otpadanjem dijelova fasade. U Kantonu Sarajevo je izričito propisano da upravnik radovima hitne popravke pristupa bez odlaganja i onda kad na računu zgrade nema sredstava, a trošak naknadno raspoređuje na etažne vlasnike. U Republici Srpskoj se hitne intervencije povjeravaju specijalizovanom izvođaču, a etažni vlasnik je dužan odmah omogućiti izvođenje radova. Prazan račun zgrade nije razlog da se čeka.
Prijava upravniku ide pisanim putem, s datumom, opisom i fotografijama u prilogu. Usmena prijava u hodniku ne postoji onog trenutka kad se počne raspravljati kada je zgrada saznala za kvar.
Ista raspodjela troškova važi za krov. Prokišnjava samo posljednjem spratu, a plaćaju svi, jer krov pripada zgradi isto kao temelj, fasada i ulaz. Stanari prizemlja učestvuju u plaćanju krova po istom osnovu kao stanari posljednjeg sprata u popravci ulaznih vrata, koja ne koriste ništa više od ostalih.
U zgradama bez upravnika i rezerve popravka najčešće izazove svađu. Nema ni ko naruči popravku ni iz čega da se plati, pa se u praksi dogodi da je plati onaj kome curi, a ostali se ne jave. Taj neko ima pravo tražiti od ostalih njihov dio, ali to znači nov zahtjev, novo dokazivanje i vjerovatno sud. Rezerva se zato uplaćuje i dok sve radi, jer je jedini način da popravka zajedničke instalacije ne zavisi od dobre volje osam ljudi u istom trenutku.
Dokazi o šteti i njenom uzroku
I očiglednu štetu morate dokazati. Za dosuđivanje naknade potrebne su tri stvari: da šteta postoji i kolika je, odakle je voda došla i da jedno proizlazi iz drugog. Prve dvije skupljate sami, treću u spornim slučajevima utvrđuje vještak.
Tabela ispod pokazuje čemu svaki papir služi u postupku. Vrijedi je pročitati prije nego pozovete majstora, jer se većina ovih dokaza može pribaviti samo dok kvar još traje.
Dokaz
Šta se njime dokazuje
Gdje se pribavlja
Fotografije i video s datumom
Obim štete i to da se širila kroz vrijeme
Snimati od prvog dana i ponavljati svakih nekoliko dana
Zapisnik upravnika
Da je zgrada obaviještena, kada, i šta je zatečeno na licu mjesta
Upravnik zgrade, na pisanu prijavu
Pisani nalaz i račun vodoinstalatera
Gdje je izvor i kojoj instalaciji pripada
Majstor koji je izašao; tražiti opis zatečenog, ne samo iznos
Računi za sanaciju
Stvarni trošak vraćanja stana u prijašnje stanje
Izvođač radova; plaćati preko računa, ne gotovinom bez potvrde
Nalaz sudskog vještaka
Uzrok, uzročnu vezu i visinu štete kad se strane spore
Predlaže se u tužbi; vještaka i njegovu nagradu određuje sud
Zapisnik procjenitelja osiguravača
Koliko je od štete osiguravač priznao i po kojoj osnovi
Prijavom štete po vlastitoj polici
Vještaka na sudu plaća, za početak, strana koja ga je predložila. Sud od nje traži predujam i bez uplate vještačenja nema. Na kraju postupka troškove snosi strana koja izgubi spor, pa se predujam vraća kroz troškovnik ako dobijete. Zato prije tužbe uporedite troškove s traženim iznosom jer kod male štete nagrada vještaka može iznositi veliki dio onoga što tražite, pa se na sud ide samo ako je nalaz gotovo siguran.
Prije svega toga isplati se isključiti pogrešnu dijagnozu. Vlaga koja se pojavi ravnomjerno, u uglu vanjskog zida i bez traga odozgo, obično je kondenzacija, a ne curenje. Kod kondenzacije treba riješiti izolaciju, grijanje i provjetravanje, a štetnika od kojeg se traži naknada nema. Zahtjev poslan komšiji prije nego što je to provjereno teško se kasnije povlači bez posljedica po odnose u zgradi.
Od pisanog zahtjeva do tužbe
Kad je izvor utvrđen i šteta popisana, ide pisani zahtjev za naknadu. Formulara nema, ali su podaci uvijek isti: datum i mjesto štete, opis izvora i čime je utvrđen, popis oštećenog s iznosima, prilozi i rok za dobrovoljno plaćanje. U praksi se daje petnaest dana i to je dovoljno.
Obaveza naknade štete dospijeva od trenutka kada je šteta nastala, pa zatezna kamata teče od tog dana, bez pomjeranja početka na dan slanja zahtjeva. Ako se ide na sud, visina naknade se određuje prema cijenama u vrijeme donošenja presude, pa poskupljenje materijala u međuvremenu ne pada na vas.
Ako plaćanja nema, ostaje tužba općinskom, odnosno osnovnom sudu. Novčani zahtjev do 5.000 KM vodi se kao spor male vrijednosti, po skraćenim pravilima i sa žalbom koja se može podnijeti samo zbog povrede postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtjev za naknadu štete od vode je novčano potraživanje i ulazi u taj okvir; sporovima male vrijednosti ne smatraju se sporovi o samim nekretninama, radni sporovi i sporovi zbog smetanja posjeda.
Koga tužiti opet zavisi od izvora. Kod kvara u susjednom stanu tuži se vlasnik tog stana; podstanar koji u njemu živi nije tužena strana. Kod zajedničke instalacije protivna strana su etažni vlasnici, odnosno zajednica etažnih vlasnika ako je zgrada ima, jer upravnik za njih obavlja poslove i nije vlasnik zgrade. Prije podnošenja tužbe provjerite u ugovoru o upravljanju ko je tačno stranka, jer se pogrešno označen tuženi plaća izgubljenim mjesecima i troškovima.
Potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od dana kada ste saznali za štetu i za onoga ko ju je prouzrokovao, a u svakom slučaju za pet godina od dana kada je šteta nastala. Kod curenja koje se ponavlja rok se računa od svake pojedinačne štete. Sud na zastaru ne pazi sam: ako se dužnik na nju ne pozove, o zahtjevu se odlučuje kao da rok nije prošao.
Naknada štete putem osiguranja
Polica određuje od koga i kada dobijate novac, uz nepromijenjenu odgovornost za štetu. To je posebno važno u sporu s komšijom koji nema namjeru platiti.
Dvije vrste osiguranja pokrivaju štetu koju pretrpite i štetu koju prouzrokujete drugome. Osiguranje domaćinstva pokriva štetu na vašem stanu i stvarima, pa vam osiguravač isplati štetu i onda kad se s komšijom ništa nije dogovorilo, a dalje sam traži svoj novac od odgovornog lica. Osiguranje od odgovornosti prema trećim licima pokriva obrnut smjer, štetu koju vi napravite stanu ispod. Ako je ima onaj ko je vas zalio, cijela stvar se rješava s osiguravačem umjesto s njim.
Osiguranik je dužan obavijestiti osiguravača o nastupanju osiguranog slučaja najdalje u roku od tri dana od saznanja, pa prijava ide odmah, prije čišćenja i prije popravke. Potraživanja iz ugovora o osiguranju, osim životnog, zastarijevaju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo.
U zgradama s upravnikom vrijedi provjeriti postoji li i kolektivna polica za zajedničke instalacije i ostale zajedničke dijelove. Ona po pravilu ne pokriva sve što se dogodi unutar privatnih stanova, ali kad je izvor vertikala, krov ili zajednički uređaj, otvara put naknadi bez čekanja da se cijela zgrada dogovori.
Ako osiguravač odbije štetu ili je procijeni znatno niže od vaših računa, prvi korak je pisani prigovor samom društvu. Tek nakon toga predmet može ići ombudsmenu u osiguranju, koji radi pri agenciji za nadzor osiguranja u vašem entitetu. Postupak je besplatan, a u Federaciji se prigovor podnosi u roku od šest mjeseci od akta društva. Presudu ombudsman ne donosi, ali je taj put kraći od suda i ne košta ništa osim vremena.
Broj osiguranih stanova u BiH je nizak, pa se većina ovih sporova i dalje vodi bez ijedne police osiguranja. Papiri koje traži osiguravač i oni koje traži sud su ipak isti, tako da rad na dokazima nije uzalud ni kad osiguranja nema.
Troškovi popravke i sanacije
Iznosi ispod predstavljaju tržišne raspone i ne čine obavezujući cjenovnik. Za ove poslove ne postoji propisana tarifa ni službena cijena, pa svaki iznos treba potvrditi predračunom prije nego što izvođač počne raditi.
Stavka
Orijentacioni raspon
Napomena
Izlazak vodoinstalatera i utvrđivanje izvora
50-300 KM
Gornji dio raspona kad treba otvarati zid ili plafon
Profesionalno sušenje prostorije
200-800 KM
Naplaćuje se po danu rada opreme
Krečenje oštećene sobe
100-400 KM
Bez zamjene poda i stolarije
Zamjena oštećenog parketa ili laminata
300-1.000 KM i više
Raste s površinom i vrstom podloge
Namještaj i uređaji
prema računima
Traži se dokaz o vrijednosti, procjena napamet ne prolazi
Vještačenje u parnici
prema odluci suda o nagradi vještaku
Predujam plaća strana koja vještačenje predloži
Ukupan trošak ozbiljnijeg curenja lako pređe hiljadu maraka i upravo zato se rasprava o krivici otegne. Praktičnije je prvo skupiti račune pa razgovarati o iznosu nego obrnuto, jer okrugli iznos izrečen napamet druga strana odbija u prvoj rečenici.
Sve plaćajte preko računa. Račun je jedini dokaz troška koji sud i osiguravač prihvataju bez rasprave, a tvrdnja da je majstoru dato dvjesto maraka na ruke bez papira u postupku vrijedi otprilike koliko i procjena suprotne strane koliko bi to trebalo koštati.
Odgovornost za plaćanje zavisi od izvora curenja. Kvar u susjednom stanu plaća njegov vlasnik, i popravku i vašu sanaciju. Kvar na zajedničkoj instalaciji ide iz zajedničke rezerve, a gdje je nema, dijeli se na etažne vlasnike srazmjerno njihovim dijelovima. Vi u oba slučaja plaćate unaprijed samo ono što ne trpi odgađanje, i čuvate svaki račun.
Izvori za provjeru
Odgovornost za štetu i rokovi zastare uređeni su Zakonom o obligacionim odnosima, dužnosti etažnih vlasnika Zakonom o stvarnim pravima, a rad upravnika i zajednička rezerva kantonalnim, odnosno entitetskim propisima o upravljanju i održavanju zgrada.
Tekst zakona po kojem se traži naknada štete: ko je dužan naknaditi štetu, šta ulazi u štetu, kako se određuje visina i u kojim rokovima potraživanje zastarijeva.
Službena stranica nadležnog kantonalnog ministarstva s tekstom zakona: šta su zajednički dijelovi, kako se puni zajednička rezerva i šta upravnik mora uraditi kod hitne popravke.
Adresar sudova: ovdje se nalazi nadležni općinski ili osnovni sud i adresa na koju se predaje tužba za naknadu štete.
Često postavljena pitanja
Ko plaća popravku kad curi od komšije?
Zavisi čija je instalacija popustila. Ako je izvor u instalaciji njegovog stana, vlasnik tog stana plaća i popravku kvara i sanaciju vašeg stana. Ako je pukla zajednička vertikala koja slučajno prolazi kroz njegov zid, popravka se plaća iz zajedničke rezerve i on za štetu ne odgovara ništa više od ostalih vlasnika u zgradi.
Šta ako komšija ne dozvoljava pristup svom stanu?
Prijava ide upravniku, pisanim putem i istog dana. Etažni vlasnik je dužan odobriti ulazak predstavniku upravnika kad je to potrebno radi sprječavanja štete na drugim stanovima ili radi hitnog održavanja zajedničkih dijelova. Ako i dalje odbija, u Federaciji upravnik traži rješenje od općinske službe za stambene poslove, koje se donosi po skraćenom upravnom postupku i izvršava po načelu hitnosti. U tuđi stan se ni tada ne ulazi samovoljno.
Da li je vlaga uvijek od curenja?
Nije. Ravnomjerna vlaga u uglu vanjskog zida, bez traga odozgo, obično je kondenzacija zbog izolacije i provjetravanja. Razlika je važna jer kod kondenzacije nema štetnika od kojeg se traži naknada, nego pitanje kako se prostorija grije i provjetrava. Vodoinstalater ili građevinski majstor to razlikuje na licu mjesta.
Da li mogu tražiti odštetu za štetu od curenja?
Možete, ako dokažete štetu, njen izvor i vezu između njih. Fotografije s datumom, zapisnik upravnika, pisani nalaz majstora i računi za sanaciju su osnova. Odgovorno lice je dužno uspostaviti stanje kakvo je bilo prije štete, a ono što se popravkom ne ukloni plaća u novcu.
Da li moram pustiti majstora u svoj stan ako komšiji curi?
Kad je pregled vašeg stana potreban da se spriječi šteta drugima ili da se održi zajednička instalacija, dužni ste odobriti ulazak predstavniku upravnika. Razumno je tražiti da budete prisutni, da se pregled ograniči na dio stana koji je potreban i da se sačini zapisnik. Ako vam otvaranje zida ili plafona napravi štetu, nju vam nadoknađuju ostali etažni vlasnici srazmjerno svojim udjelima kad je posrijedi zajednička instalacija.
Ko plaća majstora za utvrđivanje izvora curenja?
Prvo onaj ko ga pozove. Ako nalaz pokaže da je izvor u tuđem stanu ili na zajedničkoj instalaciji, taj trošak ulazi u zahtjev za naknadu i traži se od odgovorne strane. Zato račun mora glasiti na vas i sadržavati opis onoga što je majstor zatekao, ne samo iznos.
Šta ako komšija tvrdi da nije kriv jer je cijev pukla sama?
Teret dokazivanja je na njemu. Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je nastala bez njegove krivice, a vlasnik stana ima zakonsku dužnost da svoje instalacije održava tako da drugim vlasnicima ne nastane šteta. Ta odbrana prolazi tek kad se pokaže da izvor uopšte nije njegova instalacija nego zajednička.
Do kada se može tražiti naknada štete od vode?
Tri godine od dana kada ste saznali za štetu i za onoga ko ju je prouzrokovao, a najkasnije pet godina od dana kada je šteta nastala. Kod curenja koje se ponavlja rok se računa od svake pojedinačne štete. Sud na zastaru ne pazi po službenoj dužnosti: ako se druga strana na nju ne pozove, o zahtjevu se odlučuje kao da rok nije prošao.