Grane, korijen i drvo na međi
Za grane i korijen zakon daje pravo koje većina ljudi ne zna da ima. Ono što s komšijinog drveta uđe u zračni prostor iznad vaše parcele, vi smijete odsjeći. Isto vrijedi za žile i korijenje koji su se probili u vaše zemljište. Odsječeno ostaje vama, ili ga smijete iskoristiti.
Uslov da prvo pozovete komšiju ne postoji. Postoje tri druga ograničenja i upravo se ona u praksi krše. Uklanjate samo ono što je iznad vašeg zemljišta ili u njemu, ne prelazite na tuđu parcelu i ne dirate deblo koje stoji kod komšije. Susjedska prava se izvršavaju tako da drugu stranu ograničavaju što je manje moguće, pa uklanjanje grane koja visi nad krovom nije isto što i skraćivanje pola krošnje. I treće, posebnim propisom može biti određeno nešto drugo.
To treće ograničenje je razlog da se prije pile ipak svrati do općine. Stablo može imati status zaštićenog, a odluke o komunalnom redu i o zelenim površinama u dijelu općina traže saglasnost za sječu i veće orezivanje. Pravilo nije isto svuda, pa se provjerava u službi za komunalne poslove ili zaštitu okoliša. Za šume i šumsko zemljište koji se međusobno graniče ovo pravo uopšte ne važi.
Ono što zakon ne daje jeste mogućnost da natjerate komšiju da orezuje svoje drvo. Umjesto obaveze da održava krošnju, na njemu stoji odgovornost za štetu: ako su grane ili korijen oštetili vašu ogradu, stazu, krov ili odvod, a to se ne bi desilo da je postupao dovoljno obzirno, naknadu možete tražiti. Zato se u ovakvim sporovima na kraju traži novac za popravku, uz fotografije s datumom, nalaz majstora i račun.
Trošak samog rezanja zakon nikome ne pripisuje. Pravo da odsiječete je vaše, a njegove obaveze da to uradi nema, pa rezanje najčešće plati onaj ko ga naruči. Kad je posao veći, dogovor o podjeli troška vrijedi zapisati, jer poruka koja ostaje sačuvana kasnije nosi više od usmenog obećanja.
Oko voća postoji uvjerenje koje se prenosi s koljena na koljeno: šta padne preko međe, to je vaše. Zakon to nigdje ne kaže. Stablo pripada onome iz čijeg je zemljišta izraslo, bez obzira na to kuda se nadvilo i gdje mu vise grane, a plodovi idu za stablom. Ono što stvarno smijete jeste koristiti dio drveta koji ulazi u vaš prostor, pa i ono što na toj grani raste. Šljive koje su same pale u vašu travu nijedna odredba ne pokriva i tu se rješenje traži dogovorom.
Drvo izraslo na samoj međi je zajedničko. Ono je u suvlasništvu susjeda s obje strane, pa o njegovoj sudbini ne odlučuje nijedan od njih sam. Sječa takvog stabla prelazi okvir redovnog upravljanja i traži saglasnost svih suvlasnika. Prvo se dakle utvrdi gdje tačno prolazi granica parcele, jer o tome zavisi je li stablo zajedničko ili komšijino.
Sjena, lišće i trulo voće u dvorištu su najčešća pritužba i najslabiji zahtjev. Grana koja prelazi među ima svoje pravilo, sjena ga nema. Da bi sjena bila pravno relevantna, morala bi prelaziti ono što se u tom kraju razumno trpi, a to se kod jednog drveta rijetko dokaže. Realan ishod je dogovor o orezivanju jednom godišnje.
Izuzetak je stablo koje prijeti da padne. Trulo, nagnuto ili potkopano drvo iznad vašeg krova, prilaza ili dvorišta prestaje biti pitanje ukusa i tu se ne čeka da grana sama padne. Prijava komunalnoj inspekciji ide odmah, a kod stabala uz javnu površinu i nadležnoj službi općine.
