Prvo pitanje nije ko je u pravu, nego čija je površina
Gajba, stolica, kanta, kamen, ponekad i lanac s katancem. U svakom naselju postoji mjesto koje neko drži za sebe, a svađa oko njega uvijek počinje istim pitanjem: ima li komšija pravo na to. Odgovor ne zavisi od toga ko je duže tu, nego od toga čija je površina ispod auta.
Ista situacija zato ima četiri različita ishoda. Na ulici i javnom parkingu odlučuju saobraćajni propis i općinska odluka, a niko tu ne može steći pravo na jedno mjesto, jer zakoni o cestama u oba entiteta izričito kažu da na javnom putu nema vlasništva ni drugih stvarnih prava. U dvorištu zgrade odlučuju etažni vlasnici zajedno. Na vašoj parceli odlučujete vi. Na uknjiženom garažnom mjestu odlučuje onaj ko je u zemljišnoj knjizi upisan.
Prvi korak zato nije poziv komšiji nego provjera granice. Kad znate na kojoj ste od te četiri površine, znate i ko problem rješava: policija, komunalni redar ili komunalna policija, upravnik zgrade, ili sud.
Četiri površine i četiri različita odgovora
Razlika se ne vidi golim okom. Asfalt ispred zgrade može biti gradska ulica, može biti zemljište koje pripada zgradi, a može biti i tuđa parcela preko koje se prelazi godinama. Gdje ide granica, piše u zemljišnoknjižnom izvatku i katastarskom planu, i to je provjera koja se obavi prije nego što se pokrene bilo šta drugo.
Površina
Ko odlučuje o korištenju
Kome se prijavljuje problem
Može li mjesto postati nečije
Ulica, trotoar, javno parkiralište
saobraćajni propis i općinska odluka o parkiranju
policija za parkiranje, komunalni redar ili komunalna policija za predmete na površini
ne, jer se na javnom putu ne stiče nikakvo stvarno pravo
Dvorište i parking koji pripadaju zgradi
etažni vlasnici, odlukom i kućnim redom
upravnik i predstavnik etažnih vlasnika, pa sud
samo ako zgrada tako odluči, i to kao pravilo koje važi za sve
Vaša parcela, prilaz i dvorište kuće
vlasnik parcele
policija ako je blokiran ulaz s ulice, inače sud
da, unutar upisane međe
Uknjiženo garažno ili parking mjesto
vlasnik upisan u zemljišnu knjigu
sud, uz zemljišnoknjižni izvadak kao dokaz
da, jer je to poseban dio nekretnine
Javna površina je najčešći i pravno najmanje sporan slučaj. Ulica u naselju je dio javnog puta, a parking uz nju je površina koja se koristi za saobraćaj i dostupna je većem broju korisnika. Oba entitetska zakona o cestama govore isto: javni put ne može biti predmet prava svojine ni drugih stvarnih prava. Dugogodišnje parkiranje na istom mjestu zato ne stvara ništa, ni prema komšiji ni prema strancu koji je jednom stao ispred vašeg ulaza.
Zemljište koje pripada zgradi je druga priča, ali ni ono nije ničije lično. Ono je zajednički dio zgrade u suvlasništvu svih etažnih vlasnika, a u sumnji se dio zgrade uzima kao zajednički. Onaj ko tvrdi da je jedno mjesto samo njegovo, mora to pokazati u planu posebnih dijelova zgrade ili u zemljišnoj knjizi. Teret dokazivanja je na njemu, ne na ostalima.
Uknjiženo mjesto stvarno postoji i nije rijetkost. Uz stan mogu ići najviše dva mjesta za vozila, ali samo ako su jasno razgraničena od ostalih dijelova zgrade i tako upisana. Kvadrat koji je neko obilježio bojom i držao dvadeset godina time nije postao njegov posebni dio.
Kod privatne parcele problem je obično obrnut: granica postoji u papirima, a na terenu je nema. Prije nego što nekome zabranite prilaz ili postavite prepreku, provjerite dokle stvarno ide vaša međa, jer se prepreka postavljena preko granice vraća kao smetanje posjeda susjedu.
Gajba, lanac i rampa: zašto rezervisanje ne vrijedi i kako se uklanja
Predmet na parking mjestu nema pravno dejstvo. Ne stvara pravo i ne prenosi ga na onoga ko ga je ostavio, nego samo pravi prepreku na površini namijenjenoj svima. U Kantonu Sarajevo je to i izričito zabranjeno: na javnim parkinzima se ne smije bespravno zauzimati mjesto ograđivanjem, ni parking barijerama, ni ogradom, ni predmetima koji fizički ometaju parkiranje.
Uklanjanje ide preko službe. Postupak je u oba entiteta sličan, razlikuju se ko donosi rješenje i koliko se čeka.
U Kantonu Sarajevo rješenje o uklanjanju bespravno postavljenih predmeta na javnim parkinzima i cestama donosi komunalni inspektor ili inspektor za ceste. Rok za dobrovoljno uklanjanje ne može biti duži od osam dana, a ono što ugrožava saobraćaj ili živote ljudi uklanja se odmah. Ako vlasnik ne postupi po rješenju, predmet uklanja inspekcija, na njegov rizik i trošak. U ostatku Federacije pravila su kantonalna i općinska, pa prijava ide općinskoj komunalnoj inspekciji ili komunalnom redaru, ali princip ostaje isti: zauzimanje javne saobraćajne površine i inače traži rješenje nadležne općinske službe, a niko ga za gajbu ne dobija.
U Republici Srpskoj isti posao radi komunalna policija. Kad utvrdi da ostavljene stvari ometaju korištenje javne površine, nalaže vlasniku da ih ukloni. Ako vlasnika nema na licu mjesta ili je nepoznat, rješenje se donosi bez saslušanja i ostavlja na samoj stvari, s upisanim datumom i časom, i to se računa kao uredna dostava. Poslije isteka roka stvari se uklanjaju na za to određeno mjesto, o trošku vlasnika; kad se vlasnik ne može utvrditi, trošak snosi opština ili grad. Žalba na rješenje ide gradonačelniku ili načelniku u roku od osam dana i ne odgađa izvršenje.
Prijava koja negdje stigne svugdje izgleda isto: tačna adresa i opis mjesta, fotografija predmeta i okoline, datum i vrijeme, sve u pisanoj formi i bez uvreda i prijetnji u tekstu. Telefonski poziv ne ostavlja trag. Kad prva prijava ne da rezultat, ponovite je s brojem prethodne i s novom fotografijom istog mjesta, jer se time dokazuje da stanje traje.
Ne uklanjajte tuđe stvari sami
Uklanjanje tuđe gajbe ili lanca postaje vaša riječ protiv njegove. U Republici Srpskoj je samovlasno pribavljanje prava za koje smatrate da vam pripada krivično djelo i kad nema sile ni prijetnje, dok je u Federaciji za isto djelo potrebna sila ili ozbiljna prijetnja. Ako predmet pritom oštetite ili bacite, to je odvojena odgovornost i posebno djelo.
Kad ni ponovljena prijava ne pomogne, ostaje formalniji put. Prijava inspekciji ili policiji ima svoja pravila o tome ko je nadležan, šta se prilaže i kako se traži odgovor na podnesak, a upravo se na tim koracima najčešće izgubi predmet koji je sadržajno bio dobar.
Zajednički parking zgrade: kako se mjesta legalno dijele
Dvorište i parking koji pripadaju zgradi jesu prostor stanara, ali su suvlasništvo svih, a ne niz malih privatnih parcela. Jedan stanar zato ne može sam sebi dodijeliti mjesto. Svi zajedno mogu.
Pravila o korištenju zajedničkog dijela spadaju u redovno upravljanje, za koje je dovoljna saglasnost vlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovine. Tako se donosi i kućni red, a kad je jednom donesen, obavezuje sve u zgradi: i onoga ko je glasao protiv, i onoga ko stan kupi kasnije. Time se legalno uređuje raspored mjesta, rotacija, broj mjesta po stanu, prostor za posjetioce i pravilo o dostavnim vozilima.
Granica te većine je jasna. Kućni red ne može jednom vlasniku dati više prava na zajedničkom dijelu nego što ih ima, ni pretvoriti zajedničko mjesto u njegovo. Vlasnik kojem neka odredba vrijeđa interes koji zaslužuje zaštitu može tražiti od suda da je ukine ili izmijeni.
Rampa, stubić ili lanac na ulazu u dvorište su druga vrsta odluke. To nije nužna popravka nego poboljšanje, pa traži saglasnost svih etažnih vlasnika, uz jedan izuzetak: većina smije odlučiti da trošak snosi sama ili da se pokrije iz zajedničke rezerve, ako se time ne ugrozi redovno održavanje i ako poboljšanje ne ide na štetu nadglasanih. Kad zemljište ispod rampe nije zgradino nego javno, odluka zgrade ne pomaže, jer se javna saobraćajna površina zauzima samo po rješenju nadležne općinske službe.
Provođenje pada na upravnika i predstavnika etažnih vlasnika. Oni ne pišu kazne i ne odvoze tuđa vozila, ali vode evidenciju odluka, šalju pisane opomene i zastupaju vlasnike pred sudom i organima. Bez odluke koja je zapisana i istaknuta u ulazu, svaki razgovor o parkingu ostaje rasprava o tome šta je uopšte pravilo.
Punjenje električnog vozila iz zgradine instalacije nema poseban propis u BiH i rješava se po istim pravilima kao svaki drugi zahvat na zajedničkom dijelu. Kabl iz stubišne utičnice troši struju koja se plaća zajednički, dakle iz džepa svih stanara. Punjač na zidu ili stubu u dvorištu je zahvat na zajedničkoj instalaciji i traži odluku etažnih vlasnika, a uz nju i odgovor na dva praktična pitanja: ko plaća priključak i kako se mjeri potrošnja. Na javnim parkiralištima mjesta za punjenje se određuju rješenjem nadležnog organa, ne dogovorom vozača.
Parkiranje ispred ulaza, na trotoaru i na mjestu za osobe s invaliditetom
Dio komšijskih parking svađa uopšte nije svađa nego prekršaj, i tu se ne zove upravnik nego policija. Državni zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja vrijedi na svakom putu na kojem se odvija saobraćaj, a među takve površine ubrajaju se i parkirališta, jer su dostupna većem broju različitih korisnika. Na parkingu ispred zgrade zato ne vrijedi samo kućni red.
Ovo su situacije koje se u naseljima najčešće ponavljaju, s pravilom po kojem se rješavaju.
Situacija
Šta propis kaže
Kome se prijavljuje
Vozilo na ulazu u zgradu ili na kolskom prilazu
parkiranje na prolazima i ulazima stambenih zgrada, škola, ustanova i drugih objekata je zabranjeno
policija
Vozilo na trotoaru
dozvoljeno samo ako to izričito dopušta saobraćajni znak, i tada za pješake mora ostati najmanje 1,6 m širine, koja ne smije biti uz ivicu kolovoza
policija
Vozilo na mjestu za osobe s invaliditetom
zabranjeno je bez propisanog znaka na vozilu, a kazna je veća nego za ostale parking prekršaje
policija
Vozilo iznad vodovodnog ili kanalizacionog priključka
zabranjeno je parkiranje iznad priključka na vodovodnu mrežu i ulaza u kanalizacionu ili drugu mrežu komunalnih organizacija
policija
Vozilo na uređenoj zelenoj površini ili u parku
zaustavljanje i parkiranje na uređenim zelenim površinama i u parkovima je zabranjeno
policija; komunalni redar ili komunalna policija za oštećenu površinu
Vozilo koje sužava prolaz ispod tri metra
zabranjeno je parkiranje kod kojeg slobodan prolaz ostane uži od tri metra, što pogađa i prolaz za vatrogasce i sanitet
policija
Kazna za parkiranje protivno tim odredbama je 50 KM. Za mjesto rezervisano za osobe s invaliditetom propisano je 200 KM. Nalog piše policija, i to je prekršajni nalog, a ne papirić parking službe; razlika je bitna jer se te dvije stvari osporavaju na različitim adresama i u različitim rokovima.
Zaklonjen kontejner, zauzet prilaz smećaru ili vozilo koje smeta čišćenju u saobraćajnom zakonu nisu posebno nabrojani. To uređuje gradska ili općinska odluka o komunalnom redu, pa se prijavljuje komunalnom redaru u Federaciji, odnosno komunalnoj policiji u Republici Srpskoj, uz obavijest komunalnom preduzeću.
Prekršaj utvrđuje ovlašteno službeno lice na licu mjesta, pa prijava ima najviše smisla dok vozilo još stoji tamo. Fotografija snimljena ranije vam koristi kao dokaz da se stanje ponavlja, ali sama po sebi rijetko proizvodi nalog.
Blokirano vozilo: šta smijete, a šta vas skupo košta
Parkiranje kojim se drugom vozilu onemogući izlazak izričito je zabranjeno saobraćajnim zakonom, jednako kao i parkiranje kojim se drugom vozilu onemogući pristup mjestu. Nije, dakle, riječ o nepristojnosti nego o prekršaju za koji je propisana kazna od 50 KM.
Redoslijed poteza je kratak. Prvo potražite vozača: broj na staklu, komšije, portir, obližnji lokal. Ako se ne javi ili ga niko ne poznaje, zovete policiju. Ovlašteno službeno lice može narediti premještanje vozila, i to ne samo s mjesta gdje je parkiranje zabranjeno nego i uvijek kad vozilo ometa normalno odvijanje saobraćaja. Premještanje obavlja nadležni MUP ili preduzeće koje MUP za to ovlasti, a troškove snosi vlasnik ili vozač. Kako teče preuzimanje vozila iz depoa i šta se pritom plaća, obrađeno je posebno.
Ono što ne smijete jeste pomjeriti tuđi auto. Guranje, vuča ili vožnja tuđeg vozila bez dozvole vlasnika u Republici Srpskoj se opisuje kao protivpravno oduzimanje tuđe stvari radi privremene upotrebe, za šta je zaprijećena novčana kazna ili zatvor do dvije godine. Ako pritom vozilo oštetite, plaćate štetu bez obzira na to ko je počeo.
Zakon poznaje i samopomoć, ali usko. Dopuštena je samo ako je opasnost neposredna, ako bi sudska pomoć stigla prekasno i ako je način njenog vršenja primjeren toj opasnosti. Blokiran auto ispred zgrade rijetko ispunjava sva tri uslova, jer je poziv policiji dostupan. Ko posegne za samopomoći bez tih pretpostavki, odgovara za štetu koju napravi.
Odmazda od jednog prekršioca pravi dva. Blokiranje tuđeg auta zauzvrat je isti prekršaj, ispuštanje guma i grebanje laka su oštećenje tuđe stvari, a poruka s prijetnjom pod brisačem ostaje dokaz protiv vas. Kad je odnos već zategnut, spor s komšijom se lakše rješava urednom evidencijom nego revanšem.
Najjeftinije rješenje je i najdosadnije: broj telefona pod vjetrobranom i razmijenjeni brojevi sa susjedima koji parkiraju blizu. Vozač koji siđe za pet minuta ne stvara predmet ni za koga.
Olupina i neregistrovano vozilo koje godinama stoji
Vozilo koje ne ide nikuda zauzima mjesto trajno, i za njega postoji poseban put, drugačiji od običnog nepropisnog parkiranja.
U Kantonu Sarajevo je zabranjeno na javnoj cesti, parking prostoru, u javnoj garaži, na trotoaru i drugim saobraćajnim površinama ostavljati oštećena, dotrajala, napuštena i neregistrovana vozila i olupine. Oštećenim se smatra vozilo s oštećenim vitalnim dijelovima koje se ne može samo kretati, a napuštenim ono čiji se vlasnik ne može utvrditi u evidencijama registrovanih vozila. Bitan je rok: vozilo se smatra ostavljenim kad na toj površini stoji duže od trideset dana od dana kad ga je evidentiralo ovlašteno lice.
Evidentiranje mogu obaviti i komunalni redari, službenom zabilješkom koju dostavljaju nadležnoj policijskoj upravi. Premještanje zatim naređuje ovlašteno službeno lice, a izvodi ga MUP ili preduzeće koje MUP ovlasti. Troškove snosi vlasnik vozila, a kad vlasnik nije poznat, uklanjanje se plaća iz kantonalnog budžeta. Za fizičko lice je propisana kazna od 50 do 250 KM.
I bez kantonalnog propisa stvar ima osnov. Federalni zakon o cestama zabranjuje ostavljanje pokvarenih, oštećenih i trajno napuštenih vozila na cesti i u cestovnom pojasu, pa prijava ide inspekciji za ceste ili općinskoj komunalnoj službi. U Republici Srpskoj to pokriva komunalna policija, koja nadzire javne prostore za parkiranje i uklanja stare i druge predmete ostavljene suprotno gradskoj ili opštinskoj odluci.
U dvorištu zgrade računica je drugačija. Ako je zemljište zajednički dio, olupina jednog vlasnika je zauzimanje zajedničkog prostora: rješava se odlukom etažnih vlasnika i pisanim zahtjevom upravnika, a ako to ne pomogne, tužbom. Ako je površina javna, prijava ide službi, bez obzira na to što auto pripada komšiji iz istog ulaza.
Šta uraditi prije nego što stvar postane spor
Većina ovih sporova se dobija ili gubi u prve tri sedmice, i to na dokazima, ne na argumentima. Ovo je redoslijed koji vrijedi bez obzira na to koja je od četiri površine u pitanju.
Provjerite čija je površina prije prve svađe. Zemljišnoknjižni izvadak i katastarski plan pokazuju ide li zemljište uz zgradu, uz vašu parcelu ili je javno, a od toga zavisi sve ostalo.
Fotografišite svaki put na isti način: širi kadar s ulicom i zgradom, pa detalj s registarskom oznakom ili predmetom, uz vidljiv datum i vrijeme.
Prijavu predajte pisano i sačuvajte broj protokola ili potvrdu prijema. Ponovljena prijava s brojem prethodne vrijedi više od tri nova telefonska poziva.
U zgradi tražite da se pravilo o parkiranju usvoji, zapiše i istakne u ulazu, bilo kroz kućni red bilo kroz posebnu odluku etažnih vlasnika.
Ne parkirajte na tuđem prilazu ni na pet minuta. To je i saobraćajni prekršaj i smetanje posjeda vlasnika parcele.
Pazite na rok za tužbu zbog smetanja posjeda: trideset dana od saznanja za smetanje i za počinioca, a najkasnije godinu dana od samog smetanja. Pregovori ga ne zaustavljaju.
Ako kupujete stan, prije potpisa provjerite ide li uz njega upisano parking mjesto. Poslije useljenja se to ne rješava.
U sporu zbog smetanja posjeda sud ne ispituje ko je vlasnik, nego kakvo je bilo posljednje stanje posjeda i je li ga neko samovlasno promijenio. Presudom se naređuje povratak na stanje otprije zahvata i zabranjuje isto ili slično smetanje ubuduće. Zato uredni datumi i fotografije znače više od dokazivanja ko je stariji stanar.
Ako vas komšija blokira, zovete policiju. Ako ostavi predmet na javnoj površini, prijavljujete komunalnom redaru ili komunalnoj policiji. Ako zauzme zajedničko dvorište, pišete upravniku i tražite odluku etažnih vlasnika. Ako parkira na vašoj parceli, ide tužba zbog smetanja posjeda.
Često postavljena pitanja
Da li imam pravo na parking mjesto ispred kuće?
Zavisi čija je površina. Na ulici i javnom parkingu nemate: zakoni o cestama u oba entiteta kažu da se na javnom putu ne stiče pravo vlasništva ni druga stvarna prava, pa ni dvadeset godina parkiranja na istom mjestu ne stvara pravo. Na svojoj parceli i na uknjiženom garažnom ili parking mjestu imate. U dvorištu zgrade mjesto je zajedničko, a raspored se određuje odlukom etažnih vlasnika.
Kome prijaviti "rezervisanje" parkinga gajbom?
U Federaciji BiH općinskoj komunalnoj inspekciji ili komunalnom redaru, u Republici Srpskoj komunalnoj policiji. Prijava ide pisano, s adresom, opisom mjesta, fotografijom i vremenom. Tražite broj protokola ili potvrdu prijema: bez njega nema traga da je prijava uopšte podnesena.
Da li smijem ukloniti tuđu gajbu s javnog parkinga?
Ne bez naloga službe. Predmet tu ne bi trebao biti, ali uklanjanje je posao inspekcije, odnosno komunalne policije, i ide na trošak onoga ko ga je ostavio. Ako to uradite sami, u Republici Srpskoj se samovlasno pribavljanje prava za koje smatrate da vam pripada kažnjava i kad nema sile ni prijetnje, a u oba entiteta odgovarate za štetu ako predmet oštetite.
Da li mogu postaviti rampu na parkingu ispred zgrade?
Ne sami. Ako je zemljište zajednički dio zgrade, rampa je zahvat koji nije nužan za održavanje, pa traži saglasnost svih etažnih vlasnika; izuzetak je slučaj kad većina prihvati da trošak snosi sama ili da ide iz zajedničke rezerve, bez štete za nadglasane. Ako je površina javna, za njeno zauzimanje treba rješenje nadležne općinske službe, a bez njega se rampa uklanja na trošak onoga ko ju je postavio.
Da li policija rješava parking sporove?
Policija rješava saobraćajne prekršaje: vozilo ispred ulaza u zgradu, na trotoaru bez znaka koji to dopušta, na mjestu za osobe s invaliditetom, iznad vodovodnog priključka ili parkirano tako da drugom onemogući izlazak. Kazna je 50 KM, a za mjesto za osobe s invaliditetom 200 KM. Predmete ostavljene na javnoj površini i napuštena vozila prijavljujete komunalnom redaru ili komunalnoj policiji, a raspored mjesta u dvorištu zgrade rješavaju etažni vlasnici.
Smijem li sam pomjeriti vozilo koje me blokira?
Ne. Guranje ili vožnja tuđeg vozila bez dozvole vlasnika u Republici Srpskoj je opisano kao protivpravno oduzimanje tuđe stvari radi privremene upotrebe, za šta je zaprijećena novčana kazna ili zatvor do dvije godine, a za svako oštećenje odgovarate i materijalno. Zovite policiju: ovlašteno službeno lice može narediti premještanje, a troškove snosi vlasnik ili vozač vozila koje je blokiralo izlaz.
Ko uklanja olupinu ili neregistrovano vozilo s parkinga?
Premještanje naređuje ovlašteno službeno lice, a obavlja ga nadležni MUP ili preduzeće koje MUP za to ovlasti. U Kantonu Sarajevo se vozilo smatra ostavljenim ako na saobraćajnoj površini stoji duže od trideset dana od dana evidentiranja, a evidentirati ga mogu i komunalni redari službenom zabilješkom koju dostavljaju policijskoj upravi. Troškove plaća vlasnik, a kad se vlasnik ne može utvrditi, uklanjanje se plaća iz budžeta.
Smijem li puniti električni auto iz stubišne utičnice?
Ne bez odluke zgrade. Struja iz zajedničkog brojila plaća se iz zajedničkih troškova, pa punjenje iz stubišne utičnice plaćaju svi stanari. Punjač na zidu ili stubu u dvorištu je zahvat na zajedničkom dijelu i traži odluku etažnih vlasnika, a uz nju i dogovor o mjerenju potrošnje i plaćanju priključka. Poseban propis o punjenju električnih vozila u stambenim zgradama u BiH ne postoji.
