Učitavanje…
Prijava komšije nije osveta. To je prelazak s dogovora na postupak u kojem neko treći utvrđuje činjenice i, ako nađe povredu propisa, nalaže da se otkloni i odredi rok. Nevolja je što taj neko treći nije jedna adresa. U BiH ih je nekoliko, svaka radi po svom zakonu, a pogrešno izabrana adresa najčešće ne završi odbijanjem prijave nego mjesecima tišine.
Dvije stvari se isplati znati prije nego pošaljete ijedan papir. Policija i inspekcija ne rade isti posao: policija reaguje na ono što se dešava sada, inspekcija na stanje koje traje. I nijedna od njih vam ne donosi novac. Kazna koju komšija plati ide u budžet.
Institucija o vašem problemu zna tačno onoliko koliko ste joj napisali. "Komšija me maltretira" nije prijava nego žalba. Prijava izgleda drugačije: adresa i stan, šta se dešava, od kada, koliko puta, ko još to potvrđuje i šta prilažete. Ista situacija, samo s datumima, dobija broj predmeta.
Najveća razlika u BiH nije u tome šta je zabranjeno nego u tome ko to nadzire. U Federaciji BiH komunalne, građevinske, stambene i sanitarne poslove vode kantonalne i općinske inspekcije, pa se i nazivi službi razlikuju od kantona do kantona: negdje je to kantonalna uprava za inspekcijske poslove, negdje općinska služba s odsjekom za komunalnu i odsjekom za urbanističko-građevinsku inspekciju.
U Republici Srpskoj komunalne stvari ne radi inspekcija. Radi ih komunalna policija, služba grada ili opštine, i njoj zakon izričito daje nadzor nad javnim površinama, otpadom, parkiralištima, dvorištima i baštama, muzikom uživo i zvučnim uređajima u objektima i oko njih, azilima, te nad održavanjem zgrada i pridržavanjem kućnog reda. Inspektori u Republici Srpskoj rade uže oblasti: urbanističko-građevinsku, ekološku, vodnu, veterinarsku, zdravstvenu i druge, u lokalnoj upravi ili u Republičkoj upravi za inspekcijske poslove.
U tabeli je u prvoj koloni problem, u drugoj adresa u Federaciji, u trećoj u Republici Srpskoj. Brčko distrikt ima vlastite propise i vlastitu upravu, pa se tamo nadležna služba provjerava kod Vlade Distrikta.
| Problem | Federacija BiH | Republika Srpska |
|---|---|---|
| Buka iz stana u noćnim satima | Policija. Federalni zakon o zaštiti od buke nadzor u vremenu od 22 do 6 sati daje policijskim upravama. | Policija, po zakonu o javnom redu i miru. Zaštićeni su sati od 16 do 18 i od 22 do 6. |
| Buka iz kafića, radionice ili s gradilišta | Inspekcija. Može narediti mjerenje, naložiti mjere zaštite i zabraniti korištenje izvora buke ili obavljanje djelatnosti. | Komunalna policija za muziku uživo i zvučne uređaje u objektima i van njih. Za buku iz susjednog stana ekološka inspekcija nema osnov. |
| Bespravna gradnja i radovi bez odobrenja | Urbanističko-građevinska inspekcija kantona ili općine. | Urbanističko-građevinski inspektor lokalne uprave, odnosno Inspektorat. |
| Zauzeta javna površina, gajbe i predmeti na parkingu | Komunalna inspekcija općine ili grada, u nekim općinama i komunalni redar. | Komunalna policija. Nalaže uklanjanje, a ako se po nalogu ne postupi, stvari uklanja o trošku vlasnika. |
| Smeće, kontejneri, otpadne vode | Komunalna inspekcija; za zagađenje inspekcija zaštite okoliša. | Komunalna policija za odvoz otpada i posude; ekološka inspekcija za zagađenje. |
| Držanje životinja, lavež, napuštene životinje | Kućni red i općinska odluka; veterinarska inspekcija za način držanja i dobrobit životinje. | Komunalna policija za kućni red i azile; veterinarska inspekcija za dobrobit životinje. |
| Dim, spaljivanje, neugodni mirisi | Inspekcija zaštite okoliša ili komunalna inspekcija, zavisno od izvora. | Ekološka inspekcija; komunalna policija za dvorišta, bašte i privremene objekte. |
| Prijetnje, nasilje, fizičko sprečavanje pristupa | Policija, pa tužilaštvo. Ozbiljna prijetnja napadom na život ili tijelo je krivično djelo. | Policija, pa tužilaštvo. Za to djelo se goni po prijedlogu oštećenog. |
| Kamera okrenuta prema vašem ulazu, prozoru ili dvorištu | Agencija za zaštitu ličnih podataka u BiH. | Ista agencija; nadzor nad zaštitom ličnih podataka je na državnom nivou. |
| Prisvojen zajednički dio zgrade | Upravnik, pa stambena ili komunalna inspekcija. O pravu na taj prostor odlučuje sud. | Komunalna policija, kroz nadzor nad kućnim redom i održavanjem zgrade. O pravu odlučuje sud. |
Ako niste sigurni, prijava se ne gubi. Podnesak predat službi koja nije nadležna prosljeđuje se onoj koja jeste, a komunalni policajac u Republici Srpskoj po zakonu mora obavijestiti drugi organ kad ocijeni da su mjere na njemu. Gubi se vrijeme, ne predmet.
Policija se zove kad problem traje u tom trenutku i ne može čekati do sutra: prijetnja, tuča, fizičko blokiranje prilaza, glasna muzika u zaštićeno vrijeme, požar ili curenje gasa. Broj je 122.
Zovite dok traje. Patrola koja stigne u tišinu može zabilježiti samo to da je pozvana.
Na licu mjesta policajac smije zatražiti isprave i utvrditi identitet prisutnih, sačiniti službenu zabilješku ili zapisnik, upozoriti prekršioca i, kad su uslovi ispunjeni, izdati prekršajni nalog. Nalog je gotova odluka, ne najava postupka: u njemu stoji koji je prekršaj počinjen, kolika je kazna i da onaj ko ga je dobio ima osam dana da plati ili da zatraži da o stvari odluči sud. Izdaje se samo kad je kazna propisana u fiksnom iznosu ili kad policajac izrekne najniži propisani iznos. Za sve ostalo ide zahtjev sudu, pa postupak traje.
Vrijedi znati i kada je poziv policiji izgubljeno popodne. Policija ne odlučuje o međi, vlasništvu, podjeli troškova u zgradi ni o tome ko plaća curenje. Ne izlazi ni na buku u tri popodne koja nikome ne remeti javni red. Za sve to postoje inspekcija, upravnik ili sud.
Kad stvar pređe u prijetnju ili nasilje, policija više nije zadnja stanica. Krivična prijava se podnosi tužilaštvu, pisano ili usmeno; ako je predate policiji ili sudu, oni je moraju proslijediti tužiocu. Kod usmene prijave službenik će vas upozoriti na posljedice lažnog prijavljivanja, i to upozorenje nije formalnost.
Odluči li tužilac da istragu neće provoditi, o tome i o razlozima mora obavijestiti i oštećenog i onoga ko je prijavu podnio, u roku od tri dana. Na to se u roku od osam dana podnosi pritužba, u Federaciji uredu tužilaštva, a u Republici Srpskoj glavnom okružnom tužiocu. Rok je kratak i teče od obavještenja, ne od trenutka kad se odlučite.
Prijetnja nije obična svađa
Ozbiljna prijetnja da će neko napasti vaš život ili tijelo je krivično djelo u oba entiteta. U Republici Srpskoj se za to djelo goni po prijedlogu oštećenog, što znači da postupak ne krene sam od sebe ako ga ne zatražite. Zapišite tačne riječi, datum, sat i ko je bio prisutan, dok pamtite.
Inspekcija je sporija od policije i upravo zato jača. Ne procjenjuje trenutak nego stanje. Izlazi na teren, sastavlja zapisnik i, ako nađe povredu propisa, rješenjem nalaže otklanjanje i određuje rok do kojeg to mora biti gotovo.
Prijava se podnosi pisano: na protokolu općine ili grada, poštom, e-mailom ili kroz obrazac na stranici službe, gdje ga ima. Treba da sadrži adresu na kojoj je problem, opis, od kada traje i koliko se često ponavlja, vaše ime i kontakt, i priloge. Tražite broj pod kojim je zavedena. Bez njega kasnija urgencija nema na šta da se pozove.
Inspektor u nadzoru može zatražiti isprave kojima se utvrđuje identitet, uzeti izjavu od zatečenih lica, pregledati i dokumentovati objekat, prostorije i zemljište, i naložiti mjerenje ovlaštenoj stručnoj organizaciji. Kad utvrdi povredu, može naložiti otklanjanje, izdati prekršajni nalog, podnijeti zahtjev sudu za pokretanje prekršajnog postupka ili, ako je posrijedi krivično djelo, i krivičnu prijavu.
U Republici Srpskoj komunalni policajac ima jedno ovlaštenje koje se u praksi najviše osjeti. Kad utvrdi da neko stvarima ometa korištenje javne površine, naložit će vlasniku da ih ukloni. Ako vlasnika nema na licu mjesta ili je nepoznat, rješenje se ostavlja na samim stvarima i to se smatra urednom dostavom. Ne postupi li se po nalogu, predmeti se uklanjaju na određeno mjesto, o trošku vlasnika. To je zakonit put za gajbe i stolice na parkingu i jedini koji vas ne stavlja u krivo.
U zgradi prije inspekcije ide upravnik ili predstavnik etažnih vlasnika. Ne kažnjava nikoga, ali sastavlja zapisnik, a zapisnik koji je napisalo treće lice u spisu vrijedi više od izjave zavađene strane. Kad komšija prisvoji hodnik, tavan ili dio zajedničkog prostora, stambena ili komunalna inspekcija može naložiti otklanjanje nepravilnosti, ali o samom pravu na taj prostor odlučuje sud.
Služba postupa po onome što je u spisu. Dokazi se zato skupljaju prije prijave, a ne kad inspektor pozove.
Snimanje ima granicu koju ljudi redovno pređu. Snimak napravljen u vlastitom stanu i zadržan za sebe je jedna stvar; kamera okrenuta prema tuđem ulazu ili dvorištu je druga i za nju treba pravni osnov. Objavljivanje snimka komšije na društvenim mrežama gotovo uvijek završi tako da prijava stigne onome ko je snimak objavio.
Sve to držite na jednom mjestu, u jednom folderu na telefonu i jednoj fascikli s papirima. Kad služba zatraži dopunu, obično daje kratak rok, a pretraživanje galerije ga pojede.
Inspekcijski postupak se ne vodi po vašem zahtjevu nego po službenoj dužnosti. Odatle dolazi većina onoga što ljudi kasnije dožive kao ignorisanje.
Stranka u tom postupku je onaj ko se nadzire, dakle komšija. Vi ste podnosilac prijave i to nije isto. Ne dobijate rješenje, ne možete se na njega žaliti i ne odlučujete o tome hoće li se postupak nastaviti. Ono što jeste vaše pravo je obavještenje o tome šta je utvrđeno i šta je preduzeto.
Rokovi se razlikuju po entitetima, i razlika je praktična. U Republici Srpskoj inspektor mora postupiti po prijavi i pisano vas obavijestiti o utvrđenom činjeničnom stanju i preduzetim mjerama u roku od 30 dana od dana kad je prijava stigla. U Federaciji BiH rok je 15 dana, ali ne teče od prijave nego od okončanja nadzora, a za sam izlazak na teren rok nije propisan. Zato se u Federaciji zna čekati mjesecima, a da nijedna odredba nije prekršena.
Rješenje koje inspektor donese ide komšiji, s rokom za otklanjanje. Žalba se na njega podnosi u roku od osam dana. U Republici Srpskoj ta žalba ne zaustavlja izvršenje, osim kad direktor Inspektorata to izuzetno dozvoli zato što bi izvršenjem nastala znatna materijalna šteta. U Federaciji zavisi od propisa po kojem se postupa: kod buke, na primjer, žalba izvršenje ne zaustavlja.
Pošaljete li istu prijavu drugi put bez ijedne nove činjenice, ona se u oba entiteta ne uzima ponovo u postupak; dobijate obavijest da je po njoj već postupljeno. Ponovljena prijava radi samo kad nosi nove datume, nove dokaze ili okolnost koja ranije nije bila poznata.
Ishod može biti nalog za otklanjanje, prekršajni nalog, zahtjev sudu, zabrana korištenja izvora smetnje ili zabrana obavljanja djelatnosti. Nijedan od njih vam ne donosi novac.
Prvi potez je urgencija, pisana, s brojem predmeta i datumom prijave. Ne nova prijava nego podsjetnik na postojeću, s jasnim pitanjem šta je preduzeto. Nova prijava bez novih činjenica završava kao obavijest da je stvar već rješavana.
Ako ni to ne prođe, ide se onome ko je iznad. U Federaciji BiH podnosilac koji tvrdi da mu je povrijeđeno pravo ili pravni interes može se obratiti rukovodiocu organa za inspekcijske poslove, u roku od tri mjeseca od saznanja za povredu i najviše šest mjeseci od same povrede. Iznad općinske inspekcije stoje kantonalna uprava za inspekcijske poslove i nadležno ministarstvo.
U Republici Srpskoj se pritužba na rad inspektora vodi kroz posebnu i unutrašnju kontrolu Inspektorata. Ona može naložiti i ponovni pregled kod istog subjekta, ako postoji sumnja da prvi nadzor nije obavljen po propisima. Nad odlukama inspektora stoji resorno ministarstvo.
Kad se iscrpi i to, ostaje Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH. Žalba je besplatna, ne treba advokat i podnosi se najkasnije godinu dana nakon događaja ili odluke zbog koje se žalite. Ombudsmen ne može poništiti rješenje ni narediti službi šta da uradi. Može tražiti pisano izjašnjenje organa i dati preporuku, a u predmetima u kojima služba mjesecima ćuti upravo taj zahtjev za izjašnjenje ponekad bude jedino što je pokrene.
Za sastavljanje podneska postoje i besplatni kanali: kantonalni zavodi za pružanje besplatne pravne pomoći u Federaciji, kojih nema u svim kantonima, i Centar za pružanje besplatne pravne pomoći u Republici Srpskoj. Pravo se ostvaruje po imovinskom stanju ili po statusu, pa nije dostupno svakome, ali provjera ništa ne košta.
Anonimna prijava i tajnost identiteta nisu ista stvar, a ta razlika odlučuje o ishodu.
Potpisana prijava vam daje identitet koji je službenik dužan čuvati. U Federaciji BiH podatak o tome ko je tražio nadzor inspektor čuva kao službenu tajnu. U Republici Srpskoj vrijedi isto, uz jedan izuzetak: ako se kontrola bez toga uopšte ne može obaviti. Praktično, komšija u pravilu zna da je neko prijavio, ali ne dobija vaše ime iz spisa.
Anonimna prijava vas štiti potpuno i košta vas sve ostalo. U Federaciji pravila o postupanju po prijavi izričito ne važe za anonimne predstavke. Jedini izuzetak je predstavka koja i sama sadrži dokaze o gruboj povredi zakona, i tada glavni inspektor procjenjuje je li osnovana. Anonimni podnosilac ne dobija obavještenje o ishodu, ne može dopuniti prijavu i nema se na šta pozvati kad traži da se predmet preispita.
Zato anonimna prijava ima smisla samo kad se povreda dokazuje sama i vidi se s ulice: temelji bez odobrenja, kontejner koji se ne prazni, radovi bez ograde i signalizacije. Za buku, uznemiravanje i sve što traži svjedoka ili dopunu, ona ne radi.
Ostaje pitanje koje mnoge i zadrži: šta ako prijava ispadne neosnovana. Prijava koja se pokaže neosnovanom nije prekršaj i ne povlači nikakvu kaznu. Kažnjiva je namjera. Prijaviti određenu osobu za krivično djelo znajući da ga nije počinila nosi u Federaciji zatvor od šest mjeseci do pet godina, a u Republici Srpskoj novčanu kaznu ili zatvor do dvije godine. Prijava djela za koje znate da se uopšte nije dogodilo nosi novčanu kaznu ili zatvor do šest mjeseci.
Praktična posljedica je jednostavna. Pišite šta ste vidjeli i čuli, s datumom i satom, i pustite službi da to kvalifikuje. Opis se provjerava, tuđe namjere se ne dokazuju.
Najveće razočaranje ne dolazi od toga da institucija nije radila svoj posao. Dolazi od toga što prekršajni i parnični postupak služe različitim stvarima, a ljudi od prvog očekuju ono što daje samo drugi.
Prekršajni postupak vodi država protiv prekršioca. Novčana kazna je javni prihod: uplaćuje se na račun budžeta, a ne oštećenom. U Republici Srpskoj to prekršajni zakon kaže doslovno, kazne za prekršaje su prihod budžeta Republike odnosno budžeta lokalne zajednice. Iz tog novca oštećeni ne dobija ništa.
Naknada štete može se naći i u prekršajnom predmetu, ali kroz uzak prozor. U prekršajnom nalogu iznos štete smije stajati samo ako se može odrediti cjenovnikom. Za polomljenu ogradu, izlupan zid ili poplavljen parket cjenovnika nema, pa ni iznosa u nalogu. Ako predmet ode na sud, sud odlučuje i o imovinskopravnom zahtjevu, ali čim dokazi ne daju pouzdan osnov, ili čim postupak bude obustavljen odnosno okrivljeni oslobođen, oštećenog upućuje da svoj zahtjev ostvari u parnici.
Prijava i tužba zato nisu dvije verzije istog poteza nego dva odvojena koraka. Prijava zaustavlja ponašanje i pravi zapis. Novac se traži tužbom, a dokazi prikupljeni u inspekcijskom i policijskom spisu tada rade za vas.
Postoji i slučaj u kojem prijava sama vraća stanje: kad je mjera koju služba naloži tačno ono što ste htjeli. Uklanjanje predmeta s javne površine, prestanak radova, zabrana korištenja izvora buke. Tada tužba ne treba.
Advokat ima smisla kad postoji materijalna šteta koju komšija neće platiti, kad se spor tiče vlasništva ili prava korištenja, kad institucije ne zaustavljaju smetnju koja se ponavlja, ili kad teče rok koji se lako propusti.
Službenog cjenovnika za ovo nema, pa su iznosi orijentacioni i potvrđuju se ponudom advokata. Konsultacija se okvirno kreće od 50 do 200 KM. Tužba je znatno skuplja, od nekoliko stotina do više hiljada KM, zavisno od vrijednosti spora, broja radnji i toga treba li vještak. Postupak traje mjesecima, ponekad godinama, pa je kratak razgovor o tome postoji li uopšte osnov redovno jeftiniji od tužbe koja nema izgleda.
U komšijskim sporovima najčešće se traži jedno od četiri: naknada štete kad je nešto oštećeno, prestanak smetnje kad dim, smrad ili prašina trajno ulaze u vaš prostor, utvrđivanje granice parcele kad se međa spori, i zabrana daljeg ponašanja. Svaki od tih zahtjeva ima svoj postupak, svoje dokaze i svoju cijenu.
Kada tražiti pravni savjet
Ako spor uključuje štetu, vlasništvo, među, trajnu smetnju ili rok koji teče, razgovor s advokatom ili s nadležnim organom sigurniji je od opšteg savjeta s interneta. Nekoliko dana kašnjenja kod posjedovne tužbe zna koštati cijeli zahtjev.
Prije suda vrijedi razmotriti i medijaciju. Medijator ne presuđuje nego traži rješenje koje obje strane mogu prihvatiti, a sudija je može predložiti sve do zaključenja pripremnog ročišta. Traži pristanak obje strane, pa ne radi uvijek. Za komšije koje i dalje dijele isti ulaz dogovor obično traje duže od presude.
Kad u prijavi ili urgenciji treba navesti konkretan propis, tekstovi ispod su izvor. Uz njih provjerite i dvije stvari koje se najčešće preskoče: koja služba u vašoj općini ili gradu vodi komunalnu i građevinsku inspekciju, i kakvu odluku o komunalnom redu odnosno kućnom redu je donijela vaša lokalna zajednica.
Ovdje su članovi na koje se poziva prijava u Federaciji: pisani zahtjev za nadzor, rok za obavještenje o preduzetim mjerama, pravilo o anonimnim predstavkama i obraćanje rukovodiocu organa.
Obrazac za prijavu federalnim inspekcijama, s poljima za podatke o subjektu, opis nepravilnosti i prilaganje dokaza. Ovdje se vidi i šta prijava treba sadržavati.
Rok od 30 dana za obavještenje podnosioca prijave, pravilo da stranka u postupku nije podnosilac nego onaj ko se nadzire, i posebna kontrola Inspektorata kad se sumnja na loše obavljen nadzor.
Spisak svega što u Republici Srpskoj nadzire komunalna policija, od javnih površina i otpada do kućnog reda u zgradama, i postupak uklanjanja stvari s javne površine.
Tekst s odredbama o ugrožavanju sigurnosti ozbiljnom prijetnjom i o lažnom prijavljivanju, za slučaj kad spor pređe iz prekršaja u krivično djelo.
Iste teme za Republiku Srpsku: prijetnja se goni po prijedlogu oštećenog, a lažno prijavljivanje ima svoju kaznu.
Obrazac žalbe i uputstvo kako se podnosi. Postupak je besplatan i ne traži advokata, a koristi se kad služba ne postupa po prijavi.
Adresa za prijavu kamere ili snimanja koje smatrate nezakonitim, s uputstvima kada je videonadzor uopšte dopušten.
Tekst na stranici nadležnog federalnog ministarstva, s odredbom koja nadzor nad noćnom bukom stavlja u nadležnost policije i sa spiskom mjera koje može naložiti inspekcija.
Adresar sudova i tužilaštava: ovdje se nalazi nadležno tužilaštvo za krivičnu prijavu i sud kojem se predaje tužba.
