Između samostalnosti i doma postoje prelazna rješenja
Većina porodica razmišlja u krajnostima: ili roditelj ostaje kod kuće (potpuno sam ili uz porodicu) ili ide u dom za stare. U stvarnosti, postoji spektar opcija između - samo što u BiH nisu svuda jednako dostupne, nisu dovoljno poznate i nisu uvijek dovoljno finansirane.
Dnevni boravak za starije
Dnevni boravak (ili dnevni centar) je ustanova gdje starija osoba provodi dio dana - obično od jutra do popodneva - uz organizovane aktivnosti, obroke, društvo i osnovni nadzor. Uvečer se vraća kući. Suština je sigurnost i struktura tokom dana, uz povratak u vlastiti dom navečer.
Dobro je za osobu koja je pokretna ali ne može biti sama cijeli dan (zbog usamljenosti, blagog kognitivnog pada ili potrebe za strukturom); za porodicu koja radi i ne može biti kod kuće tokom dana; za stariju osobu koja ima koristi od društva, aktivnosti i rutine. Dnevni boravak odlaže ili eliminiše potrebu za domom kod osoba koje su još relativno funkcionalne ali ne mogu biti potpuno same.
Dostupnost u BiH nije svuda ista: dnevni boravci postoje u nekim većim gradovima (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Mostar), obično pri centrima za socijalni rad, nevladinim organizacijama ili privatnim ustanovama. U manjim mjestima dostupni su rijetko ili nikako. Cijena zavisi od osnivača: javni programi obično su subvencionisani (besplatno ili simbolična naknada), privatni programi naplaćuju 200-500+ KM mjesečno.
Kako saznati: obratiti se centru za socijalni rad u općini, pitati ljekara opće prakse, ili pretražiti lokalne organizacije i udruženja u gradu. Čak i ako formalni dnevni boravak ne postoji, ponekad postoje neformalne grupe, radionice ili programi za starije.
Patronažna služba
Patronažna sestra dolazi kući, procjenjuje zdravstveno stanje, pokazuje porodici tehnike njege, prati hronične bolesti, daje savjete i, kada je u njenom djelokrugu rada, obavlja određene medicinske postupke. Patronaža se u pravilu ostvaruje kroz dom zdravlja i primarnu zdravstvenu zaštitu, ali dostupnost i učestalost posjeta značajno variraju po mjestu.
Za koga je korisna: za osobu kojoj treba medicinska podrška, ali ne stalni nadzor; za porodicu koja pruža njegu, ali treba stručne upute; za praćenje hroničnih stanja (dijabetes, hipertenzija, rane). Patronaža nije zamjena za svakodnevnu njegu, ali je vrijedna dopuna porodičnoj brizi.
Kako aktivirati: pitati ljekara porodične medicine ili dom zdravlja za patronažnu službu i objasniti situaciju. Odmah pitati i koliko često patronažna sestra realno može dolaziti, jer kapaciteti nisu isti u svakoj sredini.
Pomoć u zajednici i neformalna podrška
U nekim sredinama, posebno manjim, zajednica pruža podršku koja nije formalizovana ali je realna: komšinica koja svaki dan svrati, imam ili svećenik koji posjeti, dobrovoljci iz lokalne organizacije, ili program Crvenog križa za starije. Ova podrška je nepredvidiva i zavisi od konkretne sredine - ali gdje postoji, može značajno rasteretiti porodicu.
Često se ne koriste volonterski programi pri udruženjima i lokalnim organizacijama, vjerske zajednice s organizovanom posjetom starijima, gerontološke službe pri domovima zdravlja (gdje postoje), i programi socijalne uključenosti koje finansiraju međunarodne organizacije. Ovi programi dolaze i odlaze zavisno od finansiranja - ali vrijedi pitati centar za socijalni rad ili lokalni Crveni križ šta je trenutno aktivno.
Privremeni smještaj kao predah za porodicu
Neki domovi za stare nude kratki privremeni smještaj od jedne do četiri sedmice. Koristi se kao predah za porodicu, period oporavka starije osobe nakon hospitalizacije ili probni period prije trajnog smještaja. To je korisna, ali nedovoljno poznata opcija - i ne nude je svi domovi.
Cijena privremenog smještaja je obično ista kao mjesečna cijena doma (proporcionalno broju dana). Prednost je u tome što porodica dobija predah, a starija osoba dobija sigurnost i njegu tokom tog perioda. Za porodice s iscrpljenošću, ovo može biti razlika između nastavka kućne brige i potpunog sloma.
Realan pogled na dostupnost u BiH
Srednje opcije u BiH postoje - ali neravnomjerno. U većim gradovima (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Mostar) postoje dnevni boravci, privatne agencije za kućnu njegu, patronažna služba i programi lokalnih organizacija i udruženja. U manjim mjestima, dostupnost je znatno manja - ponekad samo patronaža i komšiluk.
Ovo ne znači da porodica u manjem mjestu nema opcija. Znači da mora biti kreativnija: kombinacija porodične brige, komšiluka, patronaže i povremene angažovane osobe može formirati mrežu podrške koja funkcioniše - nije idealna, ali je realna. Ključ je ne čekati da se situacija pogorša, nego početi graditi tu mrežu dok je osoba još relativno funkcionalna.
Za porodicu: obratiti se centru za socijalni rad, ljekaru opće prakse, lokalnom Crvenom križu i pitati šta postoji. Čak i kad odgovor bude „malo toga", informacija je korisna za planiranje.
Kako praktično tražiti opcije u svojoj općini
Najbolje je ne pitati općenito „ima li pomoć za starije", jer se na takvo pitanje često dobije kratak odgovor. Korisnije je pitati konkretno: postoji li pomoć u kući, dnevni boravak, patronažna služba, gerontodomaćica, volonterski obilazak, subvencionisan prevoz, privremeni smještaj ili lista privatnih pružalaca usluga.
- Centar za socijalni rad: pitati za socijalne usluge, javni smještaj, pomoć u kući i lokalne programe.
- Dom zdravlja ili ljekar porodične medicine: pitati za patronažnu službu i kućne posjete.
- Lokalni Crveni križ i udruženja: pitati za posjete, pomoć u kući, programe za starije i aktivne projekte.
- Domovi za starije: pitati za dnevni boravak, privremeni smještaj i uslove prijema.
Ako jedna institucija kaže da usluga ne postoji, vrijedi pitati drugu. U praksi se dešava da program postoji, ali nije dobro oglašen ili ima ograničene kapacitete.