Učitavanje…
Briga o starijem roditelju rijetko se dijeli na jednake dijelove. Skoro uvijek postoji jedna osoba koja drži sedmicu, a ostali dolaze u posjetu. Ta osoba obično živi najbliže, obično je kćerka ili snaha, i obično je ona čiji se raspored činio najlakšim za lomljenje.
Nije to propust vaše porodice. Sistem računa na to da će neko iz kuće preuzeti. Zakon o socijalnoj zaštiti Republike Srpske izričito kaže da se smještaj u ustanovu na teret budžeta neće priznati osobi kojoj zbrinjavanje mogu pružiti članovi porodice koji su je po zakonu dužni izdržavati. Federalni zakon stalnu novčanu pomoć veže uz isto pitanje: ima li srodnika obaveznih na izdržavanje i mogu li oni tu obavezu izvršiti. Prije nego što ponudi bilo šta, država pogleda ko je u porodici.
Ovaj tekst nije o starijoj osobi nego o onome ko je njeguje. Po čemu se vidi da je teret prevelik, kako se obaveze dijele, koliko predaha stvarno postoji kod nas i šta postoji od statusa i novca za člana porodice koji njeguje.
Preopterećenost ne dolazi kao jedan loš dan. Dolazi kao niz sitnica koje se više ne vraćaju: san koji se ne nadoknadi, vlastiti pregled odgođen treći put, prijateljica koja je prestala zvati jer nikad ne stignete. Zato se u početku i ne prepoznaje, nego se objašnjava umorom.
Pritisak dolazi sa četiri strane odjednom i ne kreće svima istim redom. Tabela pomaže da se prepozna koja je strana kod vas najdalje otišla, jer se od nje najprije i traži rješenje.
| Vrsta pritiska | Po čemu se prepoznaje | Šta se prvo žrtvuje |
|---|---|---|
| Fizički | Umor koji odmor ne popravlja, isprekidan san, bolovi u leđima i ramenima od dizanja i okretanja, češće infekcije | Vlastiti pregledi i terapija, kretanje, redovni obroci |
| Emocionalni | Razdražljivost, plač bez povoda, osjećaj da se ništa ne mijenja, ljutnja na osobu o kojoj brinete pa krivica zbog te ljutnje | Strpljenje, san, zadovoljstvo bilo čim izvan kuće |
| Socijalni | Otkazivanje susreta postalo je pravilo, izlazak samo do apoteke i ambulante, osjećaj da niko iz okoline ne razumije šta dan izgleda | Prijateljstva, partnerski odnos, vrijeme s vlastitom djecom |
| Finansijski | Manje sati na poslu ili odbijeno napredovanje, redovna potrošnja na pelene, lijekove i prevoz, štednja na hrani i grijanju | Ušteđevina, penziona osnovica, vlastite potrebe |
Brojevi postoje samo iz zemalja koje ovo mjere. U britanskom istraživanju State of Caring iz 2025. godine 42 posto njegovatelja reklo je da im je fizičko zdravlje stradalo zbog njege, 74 posto da su bili pod stresom ili tjeskobni, 40 posto da se osjeća depresivno, a 35 posto da im je mentalno zdravlje loše ili vrlo loše. Skoro polovina, njih 49 posto, štedjela je na osnovnom: hrani, grijanju, odjeći, prevozu. Svjetska zdravstvena organizacija za njegovatelje osoba s demencijom navodi prosjek od pet sati njege i nadzora dnevno.
Kod nas se to ne mjeri i nema domaćeg broja koji bi se s tim uporedio. Opis stanja je ipak isti, i vrijedi ga prepoznati dok je još opis, a ne dijagnoza.
Ljutnja na roditelja kome pomažete ne govori o tome kakav ste čovjek. Govori o tome koliko dugo dajete više nego što imate.
Tri stvari najčešće odluče ko će nositi: ko živi najbliže, ko ima raspored koji se može lomiti i ko je žena. Prvo dvoje se bar naglas kaže. Treće se podrazumijeva.
Svjetska zdravstvena organizacija navodi da žene daju 70 posto sati njege osobama s demencijom. U Engleskoj i Walesu, gdje se to broji popisom stanovništva, žene su 59 posto neplaćenih njegovatelja. Domaći podatak koji govori isto dolazi iz programa gerontodomaćica: u ciklusu obuke kroz koji je prošlo 217 osoba, njih 213 bile su žene.
Odluka se u porodici obično donese jednom rečenicom o tome kako ona ionako radi skraćeno ili kako njoj posao nije toliko važan. Cijena te rečenice se vidi godinama kasnije. Carers UK navodi da je 2,6 miliona ljudi napustilo posao zbog njege, a popis pokazuje da zaposleni njegovatelji češće rade skraćeno od zaposlenih bez takve obaveze, 38 posto naspram 29 posto.
Porodični zakon, i federalni i onaj u Republici Srpskoj, propisuje samo izdržavanje, dakle novac. Punoljetno dijete dužno je izdržavati roditelja koji je nesposoban za rad i nema dovoljno sredstava za život ni imovine iz koje bi ih ostvario. Kad ta obaveza pada na više njih zajedno, dijeli se prema mogućnostima svakoga. Fizička njega nije ničija zakonska obaveza. Tu nastaje procjep između onoga što se po zakonu duguje i onoga što neko stvarno radi svaki dan.
Federalni Zakon o osnovama socijalne zaštite ide korak dalje i osobu koja u porodici njeguje osobu s invaliditetom ili teško oboljelu osobu ubraja među one koji se smatraju nesposobnim za rad. Napisano je da bi joj se otvorio put do stalne novčane pomoći. Usput je to i najprecizniji opis onoga što njega radi čovjeku: izbacuje ga s tržišta rada.
Svađe oko starijeg roditelja rijetko su o roditelju. Obično su o tome ko koliko daje sada i ko je koju ulogu dobio prije trideset godina. Brat u inostranstvu šalje novac i ne dolazi. Sestra koja živi blizu dolazi svaki dan i nema para. Treće dijete tvrdi da roditelju ništa ne fali, jer ga vidi jednom u nekoliko mjeseci i uvijek popodne, kad je najbolji dio dana.
Cilj razgovora nije da se svi slože oko toga koliko je situacija ozbiljna. To se rijetko postiže. Cilj je da svako dobije svoj dio, i da se dijelovi ne mjere osjećajem nego satima i iznosima.
Doprinos ima četiri oblika i svaki neko mora pokriti. Sati u kući, dakle kupanje, obroci, noćenja i vožnje. Novac, koji finansira pelene, lijekove, prevoz i plaćenu pomoć. Organizacija, što znači zakazivanje pregleda, papiri za centar za socijalni rad, komunikacija s ljekarima i praćenje terapije. I prisustvo, od redovnog telefona do preuzimanja cijele brige dok onaj ko nosi najviše ide na godišnji odmor.
Dogovor koji izdrži ima četiri osobine. Napisan je. Uz svaki zadatak stoji ime i broj sati ili iznos. Ima datum kad se ponovo gleda, jer se stanje starije osobe mijenja. I ima rezervnu varijantu za sedmicu kad onaj ko nosi najviše dobije temperaturu.
Ako neko ne želi dati ni sate ni novac, ostaje odluka hoćete li od toga praviti spor. Izdržavanje se pred sudom može tražiti i dijeli se prema mogućnostima svih obveznika, ali fizička njega se tužbom ne može naložiti nikome. Prije nego što se krene tim putem vrijedi znati da postupak traje i da se porodični odnosi poslije njega rijetko vraćaju na staro. To nije razlog da odustanete, nego podatak koji ide u odluku.
Ako se rasprava vrti oko toga koliko je stanje ozbiljno, tražite procjenu stručnog tima centra za socijalni rad. Nalaz sa strane premješta razgovor s ocjena o tome ko je bolje dijete na popis onoga što osobi konkretno treba.
Granica nije ista za sve. Zavisi od toga koliko vas je, kakvo je vaše zdravlje, koliko je stan prilagođen, ima li novca za plaćenu pomoć i koliko traje putovanje do roditelja. Ali postoji za svakoga, i obično se prepozna po tome što se prestanete pitati kako ste.
Znakovi da je pređena su konkretni. Ne spavate cijelu noć već mjesecima i budite se na svaki zvuk. Ne idete ljekaru, a znate zbog čega biste trebali. Nemate nijedan dan u sedmici koji nije nečiji. Posao trpi ili vam vlastita djeca postavljaju pitanja na koja nemate odgovor. Krivicu i ljutnju osjećate istovremeno i više ne razlikujete koja je koje.
Kad je granica pređena, pitanje nije kako izdržati još malo. Pitanje je šta se mijenja. Dolazi li neko u kuću redovno, treba li osobi stručna njega umjesto porodične, je li vrijeme da se ozbiljno uporedi ostanak kod kuće i smještaj u dom. To su tri različite odluke i sve tri se donose po stanju osobe i po tome šta porodica stvarno može, a ne po tome koliko ste izdržali.
Poseban slučaj je kad starija osoba odbija svaku pomoć, pa se model ne može promijeniti ni kad porodica hoće. To se ne rješava pritiskom nego drugačijim razgovorom, i tu granica ide po sigurnosti, a ne po strpljenju.
Predah nije nagrada za dobro obavljen posao. To je uslov da briga potraje. Kod nas ne postoji sistem koji vam ga daje sam od sebe, pa se sastavlja od nekoliko odvojenih stvari.
Prvo, dani s posla. U Federaciji BiH radnik ima pravo na plaćeno odsustvo do sedam radnih dana godišnje, među ostalim i zbog teže bolesti člana uže porodice ili domaćinstva, a zakon u užu porodicu ubraja i oca i majku. U Republici Srpskoj plaćeno odsustvo ne može biti duže od pet radnih dana u kalendarskoj godini, uz mogućnost da poslodavac u opravdanim slučajevima odobri više. Koliko dana ide po kojem osnovu piše u kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu, pa to provjerite prije nego što tražite.
Drugo, neko ko dolazi umjesto vas. Program gerontodomaćica pruža pomoć u kući bez naknade za korisnika, a prijavljuje se preko centra za socijalni rad ili lokalne organizacije Crvenog križa. Ako toga u vašoj sredini nema ili nije dovoljno, ostaje osoba koju porodica angažuje na dan ili dva sedmično. Jedan slobodan dan sedmično mijenja više nego dvije sedmice godišnje.
Treće, mjesto gdje osoba provodi dio dana. Tu je dnevni boravak, koji u nekim ustanovama radi cijeli radni dan i naplaćuje se mjesečnom članarinom uz dodatne usluge po cjenovniku. Prije prijave provjerite ko se prima: ustanove imaju spisak stanja zbog kojih osobu ne mogu uvrstiti, i tu spadaju i duševna oboljenja, što je važno ako je kod roditelja već utvrđena promjena stanja.
Četvrto, kraći smještaj izvan kuće. Federalni Zakon o hraniteljstvu poznaje povremeno hraniteljstvo: odrasla osoba s invaliditetom koja živi u vlastitoj porodici može se za vikend, praznike ili tokom dana uputiti u hraniteljsku porodicu upravo zato da bi se sačuvao kapacitet njene porodice, i to traje najduže tri mjeseca bez prekida. Isti zakon poznaje i hitno hraniteljstvo, do mjesec dana, za odraslu osobu koja je stara, nemoćna i zavisna od tuđe pomoći. Ima li toga u vašoj općini pita se u centru za socijalni rad.
Peto, dom na kratko. Dio ustanova prima korisnike i na ograničen period, ali to nije pravilo, nego stvar konkretne kuće, pa se pita direktno. Prihvatilište pri javnoj ustanovi nije zamjena za to: ono prima odrasle osobe zatečene u stanju socijalne potrebe, u koordinaciji s policijom i centrom za socijalni rad.
U engleskom sistemu njegovatelj ima pravo tražiti vlastitu procjenu, u kojoj se gleda kako njega utiče na njegovo zdravlje, posao, slobodno vrijeme i odnose, a iz nje može proizaći i to da neko drugi preuzme brigu da bi njegovatelj otišao na odmor. Kod nas takvog prava nema. Procjenu radi centar za socijalni rad, ali se ona odnosi na stariju osobu i njena prava. Zato je najbliži put do predaha da za nju izvučete sve usluge koje joj pripadaju, jer svaki sat koji neko drugi pokrije jeste sat koji vi ne radite.
Mjesta za kraći smještaj rijetko se nalaze na brzinu, pa se predah dogovara mjesec ili dva unaprijed. Uz to napravite rezervni plan za hitan slučaj: jedna osoba koja ima ključ i napisane upute o lijekovima, navikama i tome koga zvati.
Razlika između teške sedmice i stanja koje traži pomoć je u tome koliko dugo traje. Jedna neprospavana noć nije znak. Mjeseci u kojima se ništa ne popravlja jesu. Alzheimer's Association koristi listu od deset znakova stresa kod njegovatelja koja dobro opisuje i situacije bez ikakve demencije.
Uputa uz tu listu je kratka: ako se znakovi javljaju redovno, razgovarajte sa svojim ljekarom, jer se zanemareni simptomi ne zaustave sami.
Prva adresa je vaš porodični ljekar u domu zdravlja, i to zbog vas, a ne zbog roditelja. Centri za mentalno zdravlje rade u sklopu domova zdravlja i bave se prevencijom, dijagnostikom i liječenjem psihičkih smetnji kod odraslih. Za porodice osoba s demencijom postoji i Centar za demenciju u Sarajevu, koji uz rad s oboljelima ima program podrške njegovateljima i psihološko savjetovanje usmjereno na rasterećenje.
Na pregled idite s konkretnim rečenicama o sebi, a ne o roditelju. Koliko sati spavate i koliko puta se budite. Kada ste zadnji put bili na svom pregledu. Koliko ste kilograma izgubili ili dobili. Jeste li prestali izlaziti i koliko dugo. Da li ste pomislili da više ne možete. To su podaci na osnovu kojih ljekar može nešto uraditi.
Ne čekajte sljedeći termin
Ako se pojave misli o samopovređivanju ili osjećaj da bi svima bilo lakše bez vas, javite se isti dan porodičnom ljekaru ili hitnoj službi. Isto vrijedi i ako se bojite da ćete izgubiti kontrolu prema osobi o kojoj brinete: tada se traži zamjena odmah, a ne kasnije.
Ako se paralelno mijenja i ponašanje starije osobe, pa vam se čini da postaje sumnjičava, uznemirena ili zbunjena bez razloga, to je zaseban trag i nosi svoj pregled. Nagla konfuzija se ne pripisuje godinama nego se provjerava hitno.
Kratak odgovor: za osobu koja njeguje starijeg roditelja, ne postoji. Duži odgovor objašnjava zašto, jer se u razgovorima često pomiješaju tri različite stvari.
Status njegovatelja u Federaciji BiH postoji, ali za drugu situaciju. Po Zakonu o roditeljima njegovateljima status se priznaje jednom roditelju osobe sa stopostotnim oštećenjem organizma koja ima pravo na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica prve grupe, a može ga dobiti i srodnik kojeg je nadležni organ imenovao za staratelja. Naknada je u visini neto najniže plaće u Federaciji, s uplaćenim doprinosima za penziono, zdravstveno i osiguranje za slučaj nezaposlenosti. Uslov je da je njegovatelj nezaposlen i prijavljen na evidenciji službe za zapošljavanje, status se priznaje do navršene 65. godine i tada prestaje, a zahtjev se podnosi centru za socijalni rad odnosno općinskoj službi socijalne zaštite. Vlada Federacije je u septembru 2025. uputila u parlament nacrt izmjena tog zakona.
Ključ je u ulazu u taj status. Traži se dodatak za njegu i pomoć od drugog lica prve grupe po federalnom propisu, a za osobe kod kojih je stanje nastalo poslije 65. godine taj propis upućuje na kantonalna pravila. Osobe starije od 65 godina ostvaruju posebnu novčanu naknadu za pomoć i njegu od drugog lica, čije uslove, postupak i iznose propisuje kanton i za koju se sredstva planiraju u kantonalnom budžetu. Zbog toga staračka nemoć praktično ne vodi u status njegovatelja.
Druga stvar koja se miješa jeste novac za njegu. On postoji, ali se isplaćuje starijoj osobi, ne onome ko je njeguje. U Republici Srpskoj dodatak za pomoć i njegu drugog lica iznosi 22 posto prosječne neto plate u Republici iz prethodne godine za osobu koja cjelodnevno i u potpunosti zavisi od druge osobe, odnosno 11 posto kad je potrebna djelimična pomoć. Priznaje se na osnovu nalaza stručne komisije i ne može se koristiti uz smještaj u ustanovu na teret budžeta ni ako se isto pravo ostvaruje po drugom osnovu.
Treća stvar je hraniteljstvo, koje se ponekad spominje kao rješenje. Federalni Zakon o hraniteljstvu zaista poznaje srodničko hraniteljstvo i za odrasle osobe, a hraniteljska naknada iznosi najmanje 15 posto prosječne neto plaće u Federaciji po jednom hranjeniku. Ali isti zakon kaže da srodnički hranitelj ima pravo na naknadu samo ako između njega i hranjenika ne postoji obaveza izdržavanja po Porodičnom zakonu. Dijete tu obavezu prema roditelju ima, pa ne može biti plaćeni hranitelj vlastitom roditelju.
Jedina federalna odredba koja njegovatelja uopšte prepoznaje jeste ona koja osobu što u porodici njeguje osobu s invaliditetom ili teško oboljelu osobu ubraja među nesposobne za rad. Ni to nije naknada. Stalna novčana pomoć uz to traži i da nema dovoljno prihoda za izdržavanje i da nema srodnika koji su po zakonu obavezni da izdržavaju, ili da oni to ne mogu, pa ko ima posao ili srodnike s prihodima tu ne prolazi. U Republici Srpskoj naknada za roditelja njegovatelja postoji po propisu o dječjoj zaštiti, a poseban dodatak za brigu o djetetu sa smetnjama u razvoju odnosno osobi s invaliditetom iznosi 42,60 posto prosječne neto plate. Oba su vezana za invaliditet iz djetinjstva.
Zbir je jednostavan i neugodan. Za dijete koje njeguje starijeg roditelja u BiH nema statusa, naknade, radnog staža ni zdravstvenog osiguranja po tom osnovu. Njega se ne vodi kao rad. To nije razlog da odustanete od onoga što postoji za samu stariju osobu, jer svaka usluga koja njoj bude priznata skida sate vama.
Kako radi program gerontodomaćica i preko koje lokalne organizacije Crvenog križa se korisnik prijavljuje za pomoć u kući.
Šta usluga obuhvata, zašto je za korisnika bez naknade i koliko je žena prošlo obuku za taj posao.
Kontakti općinskih službi socijalne zaštite: ovdje se traži procjena stručnog tima i podnose zahtjevi za usluge koje skidaju sate s porodice.
Kome se status priznaje, koliki je iznos naknade i koji se doprinosi uplaćuju, do koje godine života status traje i gdje se podnosi zahtjev.
Odredbe o povremenom i hitnom hraniteljstvu za odrasle osobe, o srodničkom hraniteljstvu i o tome kada srodnik nema pravo na naknadu.
Dodatak za pomoć i njegu drugog lica s procentima i uslovima, pravo na pomoć i njegu u kući, dnevno zbrinjavanje i kada budžet ne plaća smještaj.
Član 53 o plaćenom odsustvu: koliko dana godišnje i koga zakon smatra članom uže porodice kad je u pitanju teža bolest.
Mjereni podaci o tome šta njega radi zdravlju, poslu i kućnom budžetu njegovatelja, korisni kao poređenje jer se kod nas ne mjere.
Lista od deset znakova po kojima se prepoznaje da je njegovatelj u problemu i uputa kada se javiti ljekaru.
Pregled oblika predaha i praktični savjeti o rezervaciji unaprijed i rezervnom planu za hitan slučaj.
Program podrške njegovateljima i psihološko savjetovanje, uz dnevni centar i savjetovalište za oboljele.
