Razlika koju je teško vidjeti izbliza
Kad osoba s kojom živite postepeno počne zaboravljati, teško je znati da li je to „normalno za te godine" ili nešto što treba provjeriti. Promjene su spore, od dana do dana gotovo nevidljive, i lako ih je pripisati umoru, stresu ili „godinama". Porodica obično primijeti problem tek kad se desi nešto dramatično: osoba se izgubi na putu do prodavnice, ne prepozna unuka ili ponovi isti razgovor treći put u sat vremena.
Dijagnozu postavlja ljekar, ali porodici pomaže jasna razlika između očekivane zaboravnosti i promjena koje traže pregled.
Šta je normalno u starenju
Normalne kognitivne promjene koje prate starenje mogu izgledati zabrinjavajuće, ali same po sebi ne znače bolest:
- Sporije prisjećanje: ime poznanika je „na vrhu jezika" ali se javlja nakon par sekundi ili minuta.
- Povremeno zaboravljanje: zaboraviti gdje ste ostavili ključeve, naočale ili telefon.
- Potreba za zapisivanjem: ranije ste pamtili spisak za kupovinu, sad ga zapisujete.
- Sporija obrada novih informacija: učenje novog mobilnog telefona ili aplikacije traje duže.
- Povremeno traženje riječi: znate šta želite reći ali vam ne pada na um tačna riječ.
Kod normalnog starenja, osoba je svjesna da zaboravlja. Kaže „stalno nešto zaboravljam" i frustrirana je. Svakodnevno funkcionisanje ostaje očuvano - osoba i dalje kuha, plaća račune, vodi razgovor, zna gdje je i koji je dan.
Šta traži pažnju i pregled
Ponavljanje istih pitanja
Osoba pita „kad dolazi Amer?" pet puta u sat vremena - i svaki put reaguje kao da čuje odgovor prvi put. Ovo nije zaboravnost - ovo je nemogućnost formiranja novog sjećanja. To je kvalitativno različita stvar od zaboravljanja imena.
Dezorijentacija u poznatom prostoru
Osoba se izgubi na putu do prodavnice u koju ide 20 godina. Ili ne prepoznaje vlastiti kvart. Ili ne zna kako se vratiti kući. Ovo je ozbiljan signal jer pokazuje da prostorna orijentacija - duboko usađena funkcija - otkazuje.
Neprepoznavanje bliskih osoba
Osoba ne prepoznaje kćerku, unuka ili supruga. Ili ih zamjenjuje s nekim drugim (član porodice koji je davno umro). Ovo je uznemirujuće za porodicu i jasan signal za ljekarsku procjenu.
Promjene ponašanja i ličnosti
Osoba koja je bila smirena postaje agresivna ili sumnjičava. Osoba koja je bila društvena se povlači. Osoba koja nikad nije bila nepovjerljiva počinje skrivati novac, optuživati porodicu za krađu ili sumnjati u namjere bližnjih. Promjena ličnosti nije „karakter" - to je simptom.
Zaboravljanje važnih radnji
Ne u smislu „zaboravio sam kupiti mlijeko" nego: zaboravlja jesti, ne zna da treba uzeti lijek, ne prepoznaje čemu služi šporet, ne zna kako se obući. Kad zaboravnost zahvati osnovne životne funkcije - to je daleko izvan normalnog.
Nagla konfuzija
Osoba koja je juče bila normalna danas ne zna gdje je, koji je dan ili šta se dešava. Nagla konfuzija je potencijalno hitna - može ukazivati na moždani udar, infekciju (posebno urinarnu kod starijih), dehidraciju, reakciju na lijek ili metabolički poremećaj. Zahtijeva hitnu medicinsku procjenu.
Šta uraditi kad primijetite znakove
- Zapisati šta ste primijetili: konkretni primjeri, datumi i učestalost. „Mama je tri puta ove sedmice pitala kad dolazi Amer, svaki put kao da čuje prvi put." Takvi primjeri pomažu ljekaru više od opće rečenice „zaboravlja".
- Krenuti od ljekara porodične medicine: osnovni pregled, pregled lijekova i osnovni nalazi mogu otkriti uzroke koji liče na demenciju, ali se liječe ili popravljaju.
- Ne postavljati zaključak sami. Internet testovi i kućne procjene nisu zamjena za ljekarsku procjenu. Neki simptomi koji liče na demenciju mogu imati drugi uzrok: depresiju, manjak vitamina B12, hipotireozu, infekciju, dehidraciju ili nuspojavu lijeka.
- Ne čekati da se stanje samo „razjasni" ako postoji nagla konfuzija, gubljenje, pad, neobično ponašanje ili sumnja na infekciju. Nagla promjena traži brzu medicinsku procjenu.
- Razgovarati s porodicom i dogovoriti ko ide s osobom kod ljekara. Osoba koja je zbunjena često ne može sama precizno opisati šta joj se dešava, pa porodica treba donijeti konkretne informacije.
Nisu sve kognitivne promjene demencija
Depresija kod starijih osoba može ličiti na demenciju: osoba je povučena, zaboravna, nema interesa, ne jede, ne brine o sebi. Ali depresija je liječiva - antidepresivi i podrška mogu vratiti funkcionisanje.
Nedostatak vitamina B12, hipotireoza, infekcije (posebno urinarne), dehidracija i lijekovi (posebno sedativi, antihistaminici i neki lijekovi za pritisak) mogu uzrokovati konfuziju koja izgleda kao demencija ali nestaje kad se uzrok otkloni.
Zato je ljekarska procjena važna: ne da bi se potvrdio najgori scenarij, nego da bi se isključili tretirani uzroci koji mogu potpuno promijeniti sliku.
Nagla konfuzija nije isto što i postepena zaboravnost
Ako je osoba jučer razgovarala uobičajeno, a danas ne zna gdje je, izrazito je pospana, govori nepovezano, ima temperaturu, ne može hodati kao prije ili se stanje mijenja iz sata u sat, to nije tipična „staračka zaboravnost". To može biti infekcija, dehidracija, nuspojava lijeka, pad šećera, moždani udar ili delirij.
Takva promjena traži brzu medicinsku procjenu. Porodica ne treba čekati sedmicama da vidi hoće li proći, posebno ako je osoba pala, ne pije tečnost, ima temperaturu ili se ne može probuditi normalno.