Kada adaptacija zapne - kako razgovarati s odgajateljima i šta uraditi ako vrtić ne funkcionira

Sedam do deset dana bilježaka prije razgovora

Uz opšti opis da je sve teško roditelj obično dobije savjet da se strpi. Deset redova bilježaka daje više osnova za konkretan razgovor.

Ne treba dnevnik. Dovoljno je nekoliko riječi uz datum, sedam do deset dana zaredom, uvijek o istim stvarima:

• Vrijeme dolaska i koliko je trajao rastanak.
• Šta dijete kaže prije polaska i šta kaže kad ga preuzmete.
• San, jelo, temperatura i umor tog dana.
• Ponašanje kod kuće: plač, ljutnja, povlačenje, noćna buđenja, nazadovanje u već savladanim vještinama.
• Šta vam je tog dana rekao odgajatelj o jelu, odmoru, igri i smirivanju.

Bilješke pokazuju pojedinosti koje lako zaboravite: je li najteži dio dana uvijek isti, jesu li ponedjeljci gori od četvrtaka i skraćuje li se plač ili ostaje isti. Bez toga se cijela sedmica pamti po jednom najgorem popodnevu.

Informacija ide i u drugom smjeru. Raising Children Network savjetuje da odgajateljima kažete i šta se dešava kod kuće, od loše prospavane noći do putovanja ili novog člana porodice, jer im to objasni promjene koje inače izgledaju kao bezrazložan pad. Isti izvor navodi i sitnice koje se lako prešute, poput toga da dijete ne podnosi pokrivač za vrijeme odmora.

Pitanja o djetetovom danu

Odgovor da je bilo dobro najčešće nije loša volja. To je odgovor na preširoko pitanje. Kad se pitanje suzi na dio dana, dobije se nešto s čim se može raditi.

• Koliko je dijete plakalo nakon što sam otišao i ko ga je smirio?
• Šta ga najbrže smiri i radi li to svaki put?
• Je li jelo i, važnije, je li pilo?
• Šta radi za vrijeme odmora ako ne spava?
• Prilazi li drugoj djeci, posmatra sa strane ili traži samo odraslu osobu?
• Koji dio dana mu je najteži: dolazak, obrok, odmor, dvorište ili čekanje da ga preuzmu?
• Ko je s grupom u tom najtežem dijelu dana?
• Šta ste do sada probali i šta je imalo makar mali učinak?

Zapišite odgovore dok ste još u hodniku. Za sedmicu će vam trebati, a do tada se pomiješaju.

Ako na više pitanja stižu uopšteni odgovori, i to je podatak. Standardi kvaliteta rada predškolskih ustanova od ustanove traže da porodicama omogući iznošenje prijedloga i sugestija i da ih prihvati kao dobronamjernu kritiku. Pitanje o tome kako je dijete provelo dan dio je redovne saradnje i ne treba ga smatrati zanovijetanjem.

Nazvati vrtić usred jutra i pitati kako se dijete smjestilo takođe je u redu. Raising Children Network to izričito navodi i dodaje da većina ustanova takav poziv dobro prihvata.

Kako reći isto, a da razgovor ne postane sukob

Iscrpljen roditelj i preopterećen odgajatelj lako se sretnu u pogrešnom tonu. Roditelj hoće da neko preuzme odgovornost, odgajatelj čuje da nije dobro radio svoj posao, pa razgovor teško napreduje. Oboje žele da se dijete osjeća sigurnije tokom dana.

Djetetu pomaže i ono što vidi u tom hodniku. Raising Children Network savjetuje da vas dijete zatekne kako opušteno razgovarate s odgajateljem i da kod kuće o njemu govorite po imenu, kao o poznatoj osobi. Malo dijete tako lakše stiče povjerenje u tu osobu.

Mirno iznesite zahtjev i ostanite pri njemu. Tako lakše dobijate odgovor koji će pomoći djetetu, bez svađe poslije koje sve ostaje isto.

Zakazan razgovor i pisani plan

Kratki razgovor na vratima dovoljan je za informacije o tekućem danu. Za plan pomoći kod zapele adaptacije potrebno je više od dvije minute u garderobi. Tražite zakazan termin i recite unaprijed o čemu je riječ, da se u razgovor uključe i pedagog ili psiholog ustanove.

1. Počnite činjenicama iz bilježaka: koliko dugo traje, šta se dešava ujutro, šta poslije preuzimanja.
2. Tražite podatke iz grupe za isti period: jelo, voda, odmor, igra, smirivanje, kontakt s djecom i odraslima.
3. Zajedno odaberite jedan ili dva problema koji se rješavaju prvi.
4. Dogovorite jednu promjenu koju provodi ustanova i jednu koju provodite vi kod kuće.
5. Odredite datum provjere i ime osobe s kojom se tog dana čujete.
6. Prije nego što izađete, ponovite naglas šta je dogovoreno. Ako se dvije verzije razlikuju, bolje je to čuti odmah.

Pisani trag ne mora izgledati kao prijava. Isto popodne pošaljite kratku poruku ili e-mail s onim što je dogovoreno i pitanjem je li tako i zapisano. Zamolite da dogovor uđe u dokumentaciju koju ustanova vodi o djetetu. Tako se i poslije mjesec dana možete osloniti na zapis ako se sjećanja razlikuju.

Prigovor upravi je sljedeći stepen i piše se drugačije. Ide na protokol ustanove u dva primjerka, jedan s prijemnim pečatom ostaje vama, a u njemu stoje datumi, šta se dešavalo, koga ste kontaktirali, šta ste tražili, šta ste dobili i šta tražite sada. Bez tog papira u narednim koracima ostaju samo suprotstavljene usmene tvrdnje.

Šta je ustanova dužna uraditi kad dijete zapne

Roditelji ovim zahtjevom ne traže posebnu uslugu. Standardi kvaliteta rada predškolskih ustanova, koje je objavila Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, domaći su okvir po kojem se rad vrtića prati i ocjenjuje, i u njemu piše kakvu je podršku ustanova dužna pružiti djetetu koje se teško navikava na kolektiv.

Ustanova treba pripremiti plan adaptacije. Standard o tranzicijama traži da se plan i način adaptacije prave u saradnji s roditeljima i prilagođavaju svakom djetetu pojedinačno, te da odgajatelji na tome rade zajedno sa stručnim saradnicima. Jedan model za svu djecu tom opisu ne odgovara.

Roditeljima je često manje poznato da se od osoblja izričito zahtijeva da s porodicom osmisli plan procjene ili intervencije u ranoj fazi, kada dijete ima poteškoća u ponašanju, u odnosima s drugom djecom, u samom prelasku u novu sredinu ili u napredovanju. Riječi u ranoj fazi znače da se ne čeka da se problem ustali.

Stručna služba uključuje se i prije ozbiljnih teškoća. Po istim standardima psiholog prati razvoj i napredovanje djeteta počevši od upisa i kroz period adaptacije. Kad tražite da se uključi, tražite ono što je ionako predviđeno.

Prelazak iz jedne grupe u drugu takođe je tranzicija. To je važno ako se razgovor okrene ka premještaju, jer i taj prelazak zahtijeva plan uz samu promjenu prostorije.

U Republici Srpskoj zakon propisuje i postupak. Za dijete kod kojeg se poslije upisa uoče odstupanja od tipičnog razvoja, a nema nalaz i mišljenje, obezbjeđuje se opservacija u trajanju od tri do šest mjeseci, poslije koje opservacioni tim ustanove daje preporuku. Ako tim ocijeni da je potrebna dalja procjena, ustanova o tome obavještava roditelje, a ako roditelj u roku od 30 dana ne postupi po tome, ustanova po službenoj dužnosti obavještava centar za socijalni rad. U Federaciji ovo uređuju kantonalni zakoni i razlikuju se, pa se postupak provjerava u svom kantonu.

Za dijete s utvrđenim teškoćama u razvoju standardi predviđaju individualizirani plan razvoja i učenja u čijoj izradi učestvuju stručni saradnici, odgajatelji, roditelji i drugi stručnjaci koje porodica već koristi, uz obavezno praćenje napretka. Ako vaše dijete ima nalaz i mišljenje, razgovor počnite tim planom i posvetite mu pažnju.

Kako izgleda plan za dvije sedmice

Ograničite broj promjena u planu. Ako se odjednom promijeni pet stvari, na kraju se ne zna šta je pomoglo, pa se sve vraća na početak. Dogovorite jednu promjenu u grupi i jednu kod kuće, uz jasan datum provjere.

Uz svaku promjenu ide ime osobe koja je provodi. Bez određene odgovornosti plan se lako prekine čim osoba koja ga inače provodi ima slobodan dan.

Dvije sedmice su razuman rok za jednu manju promjenu, uz kratku provjeru na polovini. Taj rok je dogovor, ne medicinsko pravilo, i njegova svrha je da se odluka donese na osnovu deset dana podataka umjesto na osnovu jednog lošeg jutra.

Dio plana koji provodite kod kuće

Ponekad kućni raspored otežava adaptaciju iako vrtić provodi dogovorene korake. Dijete koje kasno liježe, ujutro se budi u trci i poslije vrtića ima još tri obaveze teško može uspostaviti miran ritam.

• Pomjerite večer unaprijed toliko da jutro ne počinje budilnikom u zadnji čas.
• U prvim sedmicama izbacite popodnevne kurseve, duge posjete i kupovine.
• Poslije preuzimanja prvo voda, hrana i mir. Pitanja dolaze kasnije ili nikako.
• Ne koristite vrtić kao prijetnju kod kuće, ni u šali.
• Držite se istog rituala rastanka i onog jutra kad kasnite.
• Ne pokrećite nova odvikavanja i nova pravila dok dijete uči vrtićku rutinu.

Za ovaj dio dogovora odgovorna je porodica. Ako dijete tek ulazi u kolektiv ili se vraća poslije duže pauze, pomaže i uvježbavanje rutine nekoliko sedmica ranije.

Mogući uzroci teškoća pri adaptaciji

Iza zapele adaptacije zna stajati nešto sasvim konkretno: infekcija koja se vuče, premalo sna, strah od toaleta u nepoznatom prostoru, teškoća u govoru zbog koje dijete ne može tražiti pomoć, osjetljivost na buku, sukob s jednim djetetom ili promjena u porodici. Objašnjenje da je dijete jednostavno takvo ne rješava nijednu od tih stvari.

• Provjerite ponavlja li se problem u istom dijelu dana ili uz istu aktivnost.
• Pitajte ima li dijete teškoću s hranom, toaletom, odmorom ili bukom.
• Javite se pedijatru ako postoje zdravstveni znakovi, gubitak težine ili izrazita iscrpljenost.
• Ako dijete teško govori ili ga druga djeca ne razumiju, tražite mišljenje logopeda.
• Ako se problem veže za konkretnu osobu ili situaciju u grupi, tražite da se to provjeri, a ne da se odmah odbaci.

Raising Children Network daje jednostavan kriterij za trenutak kad se izlazi iz vrtićkog okvira: ako ne znate zašto je dijete uznemireno i mislite da uzrok nije samo razvojna faza ni sama ustanova, potražite stručnu pomoć. Kod nas je prvi ulaz pedijatar u domu zdravlja, a patronažna sestra često i brži.

Ispitajte gdje dijete ima teškoće, bez traženja krivca. Dok ne utvrdite uzrok, plan se oslanja na pretpostavke.

Je li problem u djetetu ili u grupi

Ovo je pitanje koje roditelja najviše muči, a najmanje se otvoreno postavlja. Sama jačina plača rijetko daje odgovor. Više govore okolnosti u kojima se ponašanje javlja, informacije koje dobijate i provođenje dogovora.

Promjena grupe, trajanja boravka ili ustanove

Kad su prošla dva dogovorena plana, a u četiri osnovne stvari i dalje nema pomaka, na red dolaze veće promjene. Moguće su tri opcije s različitim troškovima i posljedicama.

Druga grupa u istoj ustanovi je najjeftinija. Ima smisla kad se problem veže za buku, veličinu grupe, raspored ili odnos s konkretnom osobom. Pitajte šta će tačno biti drugačije, jer premještaj bez odgovora na to pitanje može ostaviti iste teškoće i u drugoj prostoriji. Po standardima kvaliteta i taj prelazak je tranzicija, pa i za njega tražite plan i period uvođenja.

Kraći boravak je druga opcija i mjeri se kao svaka promjena. Dijete koje ostaje do ručka pa se to postepeno produžava ponekad prođe bolje od djeteta koje svaki dan izdržava puni raspored. Duža pauza je nešto sasvim drugo. Ono što je dijete naučilo o tom prostoru i tim ljudima izblijedi, pa je pri povratku potrebna nova adaptacija.

Pauza u javnom vrtiću zna koštati i mjesta. U Kantonu Sarajevo roditelj koji hoće promijeniti ustanovu ili ispisati dijete podnosi ustanovi zahtjev za prekid ugovora, poslije čega se dijete ispisuje iz sistema, a novo mjesto se traži na narednom upisnom roku, ponovo kroz bodovanje. Isti sistem automatski ispisuje i dijete za koje ne bude izvršena rezervacija za narednu godinu. Ministarstvo instrukciju o upisu donosi svake godine, pa aktuelne rokove i uslove provjerite na njegovoj stranici prije nego što bilo šta potpišete. Kako se dobija mjesto i kako se boduje obrađeno je posebno.

Promjena ustanove je posljednja i legitimna. Raising Children Network navodi: ponekad, uprkos svemu što ste pokušali, roditelj osjeti da ta ustanova jednostavno ne odgovara njegovom djetetu, i tada ima smisla razmisliti o drugom vrtiću ili drugom obliku brige o djetetu.

• Prije odlaska iscrpite ono što je unutra: stručnu službu, direktora i pisani prigovor. Nova ustanova neće riješiti problem koji je bio u djetetu, a stara neće ništa naučiti ako niko ništa ne prijavi.
• Novu ustanovu pitajte kako vodi adaptaciju, koliko dugo dijete prati ista osoba i na koji način roditelj dobija informacije o danu.

Redoslijed obraćanja i nadležnosti

Ako razgovor s odgajateljem nije dovoljan, postoji redoslijed daljeg obraćanja. Koraci se ne preskaču bez razloga, jer svaki naredni traži dokaz da je prethodni pokušan, ali ne treba predugo čekati ni na jednom koraku.

Rokovi za dva zadnja koraka nisu proizvoljni. Okvirni zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju u BiH propisuje da se prijava zbog kršenja zakona podnosi nadležnoj obrazovnoj instituciji ili prosvjetnoj inspekciji, koja rješenjem utvrđuje je li prijava osnovana i nalaže otklanjanje. Ako rješenja nema u roku od 30 dana ili niste zadovoljni njime, ide žalba nadležnom ministarstvu, koje je dužno odlučiti u narednih 30 dana. Poslije toga ostaje sud. Tuzlanski i Unsko-sanski kanton isti postupak ponavljaju u svojim zakonima, a Kanton Sarajevo na Okvirni zakon izričito upućuje.

Šta vrtić ne može riješiti umjesto porodice

Zahtjev koji zvuči zaštitnički ponekad radi protiv djeteta ili je jednostavno neizvodiv u grupi. Odvajanje potrebe od želje čini razgovor lakšim i za jednu i za drugu stranu.

• Ne tražite da dijete nikada ne zaplače. Tražite da znate koliko plač traje i šta ga smiruje.
• Ne tražite da ga jedna osoba drži cijeli dan. Tražite realan redoslijed smirivanja i istu osobu na predaji.
• Ne tražite da se ustanova svaki dan mijenja samo za vaše dijete. Dio onoga što izgleda kao nespremnost osoblja zapravo zavisi od toga kako je ustanova organizovana i koliko ljudi radi u smjeni.
• Ne tražite da se problem prešuti pred vama. Tražite tačnu informaciju i sljedeći korak, čak i kad je informacija neugodna.

Razumna prilagodba treba uvažiti dijete bez uspostavljanja posebnog režima samo za njega. Zato se u razgovoru isplati imenovati tri stvari odvojeno: šta je potreba djeteta, šta je vaša želja i šta ustanova stvarno može. Sve što se poslije toga dogovori obično se i provede.

Korisni izvori

Prvi izvori ispod domaći su okvir i zakoni po kojima se vrtići ocjenjuju i nadziru, uključujući postupak i rokove za prijavu. Ostali su razvojni i pedijatrijski vodiči iz kojih dolaze preporuke o razgovoru s odgajateljima i o trenutku kada se traži stručna pomoć.