Dnevno spavanje bebe i malog djeteta - koliko sna treba i kada nastaju problemi

Koliko drijemanja i koliko dugo, po dobi

Znakovi da drijemanje još treba, i da više ne treba

Raising Children nudi jedno mjerilo koje ne traži mjerenje: raspoloženje. Dijete koje je budno i zadovoljno vjerovatno spava dovoljno. Dijete koje je budno i cendravo vjerovatno spava premalo. Isti izvor za predškolce dodaje drugu stranu tog pravila, da drijemanje prestaje trebati onda kad dijete noću dobije dovoljno sna.

• dan bez drijemanja završi ispadima zbog sitnica, a ne mirnijom večeri
• dijete zaspi u autu ili kolicima čim krenete
• uspavljivanje navečer traje kraće nego inače, ali uz mnogo plača
• dijete se ujutro budi ranije nego dan kad je drijemalo, a ne kasnije
• poslije podneva se raspada svaka aktivnost koja traje duže od par minuta

Suprotan skup znakova pokazuje da drijemanje više ne služi svrsi. Dijete legne, pola sata se igra u krevetu i ne zaspi. Ili zaspi, ali se navečer uspavljivanje otegne za sat i više. Raising Children savjetuje da se u tom slučaju prvo pomjeri i skrati dnevni san, prije nego što se dira večernja rutina.

Dokle popodne drijemanje smije ići

Oko vremena drijemanja izvori daju najkonkretnije brojke u cijeloj temi. Mayo Clinic za bebe od četiri mjeseca do godine predlaže da drijemanja padnu oko 9 i oko 13 sati. Raising Children za dijete poslije prve godine daje primjer dana u kojem se ustaje u 7, drijema od 13 do 15 i liježe u 19.30.

Iz oba primjera izlazi ista granica. Posljednje drijemanje završava rano popodne, a ne pred kraj popodneva. NHS u savjetima za djecu do pete godine to svodi na jednu rečenicu: izbjegavati duga popodnevna drijemanja. Raising Children ide korak dalje za dijete starije od tri godine koje uveče teško zaspi, pa preporučuje da drijemanje tada ne bude duže od 20 minuta ni kasnije od ranog popodneva.

Kod beba je granica vezana za treće drijemanje. Mayo Clinic savjetuje da se ono, ako pada kasno popodne, pokuša ukinuti oko devetog mjeseca, i to izričito zato da bi beba mogla ranije na noćni san. Do tada kasni san nije greška, nego dio rasporeda koji beba još treba.

Koliko dugo drijemanje smije trajati

Pravilo Mayo Clinic je jednostavno: pustite bebu da spava koliko želi, osim ako navečer teško zaspi. Dužina drijemanja postaje tema tek kad noć počne trpjeti. Za dijete poslije prve godine Raising Children u svom primjeru rasporeda drži dnevni san na najviše dva sata.

Za skraćivanje postoje konkretne mjere. Mayo Clinic poslije prvog rođendana predlaže da se popodnevni san i vrijeme za krevet pomjere pola sata ranije. Raising Children isto pomjeranje radi u koracima od petnaest minuta, svakih nekoliko dana. Ukidanje cijelog dnevnog sna preko noći ne preporučuje nijedan od tih izvora: oba posljednje drijemanje opisuju kao nešto što se gasi postepeno, samo od sebe.

Dijete koje se iz drijemanja budi mrzovoljno nije nužno spavalo predugo. Raising Children takvo buđenje objašnjava tromošću koja ide uz izlazak iz dubokog sna i navodi je kao uobičajenu pojavu, uz drugu mogućnost da dijete jednostavno spava premalo.

Prelaz s više drijemanja na manje

Prvi prelaz je najtiši. Treće, kasno popodnevno drijemanje otpada oko devetog mjeseca po preporuci Mayo Clinic, i najčešće se to i ne doživi kao prelaz nego kao raniji odlazak na spavanje.

Prelaz s dva drijemanja na jedno je onaj oko kojeg se izvori razilaze. Mayo Clinic navodi da bebe između desetog i dvanaestog mjeseca često same ispuste jutarnje drijemanje i da poslije prvog rođendana treba i popodnevni san i vrijeme za krevet pomjeriti pola sata ranije. Raising Children za isti prelaz daje mnogo širi prozor, od dvanaestog mjeseca do treće godine, i opisuje kako izgleda dok traje: prvo drijemanje postaje duže i pada kasnije, a drugo se postepeno gasi samo.

Praktična razlika između te dvije preporuke nije velika. Nijedan izvor ne daje datum, oba opisuju isti obrazac. Znak da je dijete spremno nije to što je odbilo drugo drijemanje jednom, nego to što ga nekoliko dana zaredom ne treba i pri tome ne dočeka večer u slomu i ranim noćnim buđenjima.

Posljednji prelaz nema fiksnu dob. Raising Children ga vezuje za noćni san, pa predškolcu koji noću spava dovoljno drijemanje više ne treba. Mayo Clinic navodi da do pete godine većina djece više ne spava danju. Za taj period Raising Children savjetuje da se u isto doba dana zadrži odmor, čak i kad se više ne spava, jer se time zadržava ritam dana koji je i inače bio vezan za drijemanje. Otpor koji se u tom uzrastu javlja navečer je zasebna priča i obrađen je u tekstu o odbijanju odlaska na spavanje poslije prve godine.

Kratka drijemanja nisu automatski greška

Drijemanje od pola sata roditelji često upisuju kao neuspjeh. Raspon koji Raising Children daje za bebu od šest do dvanaest mjeseci počinje upravo na 30 minuta i ide do dva sata, pa je kratak san unutar očekivanog. Objašnjenje je u dužini ciklusa sna, koji je kod najmlađih beba oko 40 minuta i završava kratkim buđenjem. Kako se ciklusi produžavaju, produžavaju se i drijemanja, a taj razvoj je opisan u pregledu sna po mjesecima.

Provjera ima smisla kad su sva drijemanja kratka, dijete se budi neraspoloženo i noć se kvari. Tada se gleda koliko je dijete bilo budno prije sna, kada je zadnji put jelo, koliko je prostor bio miran i na koji način je dijete uspavano. Raising Children dodaje i faktor na koji se ne može uticati, a to je temperament: navodi da on utiče na san, a najviše upravo na drijemanja.

Hranjenje i drijemanje se gledaju zajedno

Gladno dijete kratko spava, a preumorno dijete slabije jede. Raising Children nudi provjeru za bebu koja cendra: ako je jela u zadnja dva sata, vjerovatnije je umorna nego gladna, a ako niste sigurni, ponudite hranjenje pa gledajte uzima li išta. Ista logika vrijedi i prije dnevnog sna, ne samo navečer.

Dvije stvari su tu izričite preporuke, ne procjena. Američka akademija za pedijatriju savjetuje da se dijete ne stavlja u krevet s flašicom mlijeka, formule ili soka, nego da se nahrani, pa spusti na spavanje. Raising Children za dijete poslije prve godine dodaje da mlijeko treba popiti najmanje pola sata prije lijeganja. Oba savjeta vrijede i za drijemanje.

Kad drijemanje propadne

Pregled, gosti, vožnja, bolest starijeg djeteta. Svaka porodica ima dane kad drijemanje ne prođe. Za taj dan cilj nije nadoknada nego kraća večer.

1. Krenuti u večernju rutinu ranije nego inače, u istom obliku i redoslijedu, samo pomjereno.
2. Ne odgađati spavanje u nadi da će dijete ujutro duže spavati. Raising Children navodi da to obično ne uspije, jer dijete svejedno ustane rano, samo neispavano i mrzovoljno.
3. Ugasiti ekrane bar sat prije spavanja, kako preporučuju i Američka akademija za pedijatriju i Raising Children.
4. Smanjiti buku, goste i živu igru u zadnjem satu, jer NHS navodi da previše uzbuđenja pred spavanje ponovo razbudi dijete.
5. Ne uvoditi novi način uspavljivanja baš tog dana. Sutradan se vraća uobičajeni raspored, bez pokušaja da se sve nadoknadi jednim dugim snom.

Kako se raspored pomjera bez haosa

Pomjeranje od sat vremena odjednom obično ne uspije. Dijete postane ili preumorno ili nedovoljno umorno, pa roditelj zaključi da promjena ne radi, a promjena je bila prevelika.

Raising Children za pomjeranje vremena spavanja opisuje postupak koji jednako radi i za drijemanje. Krene se od vremena u koje dijete stvarno zaspi, ne od željenog, pa se svakih nekoliko dana pomjeri za petnaest minuta prema cilju. Isti izvor savjetuje da vrijeme lijeganja i ustajanja ne odstupa više od sat do dva iz dana u dan, i vikendom.

• Kratka i uvijek ista uvertira u drijemanje. Raising Children navodi pjesmicu, mazu ili priču, pa lijeganje u krevetić.
• Isto vrijeme buđenja ujutro, isti obroci i isto vrijeme drijemanja iz dana u dan, što Američka akademija za pedijatriju navodi kao osnovu koja djetetu olakšava i večer.
• Rutina koju je moguće ponoviti bilo gdje. Ista akademija to izričito savjetuje, jer dijete koje drijema kod nane, u kolicima ili na putu tako zadrži prepoznatljiv uvod u san.

Dnevni san ima ista sigurnosna pravila kao noć

Danju roditelji sigurnosna pravila lakše popuste nego noću. San je kraći, roditelj je budan i u blizini, a beba je često već zaspala negdje drugdje. NHS na to odgovara jednom rečenicom: sindrom iznenadne smrti dojenčeta može nastupiti kad god beba spava, danju ili noću, pa savjeti vrijede za svaki san.

• Na leđima za svako spavanje, i drijemanje i noć. Tako glasi preporuka Američke akademije za pedijatriju, koju i CDC prenosi istim riječima.
• Čvrsta i ravna podloga, koja se ne smije nagnuti više od 10 stepeni: krevetić, košara, prenosivi krevetić ili ogradica, s madracem koji tačno naliježe i zategnutom plahtom.
• U prostoru za san nema jastuka, jorgana, deka, obloga za ogradicu, plišanih igračaka, gnijezda ni pozicionera.
• Beba spava u istoj sobi u kojoj spava roditelj, ali ne u istom krevetu, najmanje prvih šest mjeseci. NHS to izričito veže i za dnevni i za noćni san, a Američka akademija za pedijatriju navodi da dijeljenje sobe smanjuje rizik i do 50 posto.
• Duda pri drijemanju i pri noćnom snu, uz napomenu da se kod dojene bebe s njom čeka dok se dojenje ne ustali.

Sve to je detaljno razrađeno u tekstu o sigurnom mjestu za san, uključujući povijanje, temperaturu i opremu koja se ne preporučuje.

Ambijent je druga priča i tu izvori nisu jednoglasni. Mayo Clinic za drijemanje savjetuje mračnu i tihu sobu. NHS ide u suprotnom smjeru, pa preporučuje da se danju otvore zavjese, da se roditelj ne trudi držati kuću tihom dok beba spava i da se beba navikne spavati uz određenu količinu buke, upravo zato da bi razlikovala dan od noći. Kod bebe koja danju spava lako, NHS pristup štedi mnogo živaca. Kod bebe koja se budi na svaki zvuk, Mayo pristup ima smisla.

Krevetić, kolica, autosjedalica i nosiljka

Najveći dio dnevnog sna kod bebe dogodi se izvan krevetića, i to nije greška u planiranju nego opis dana s malim djetetom. Preporuke se zato ne bave time hoće li beba zaspati u kolicima, nego šta se radi kad zaspi.

Američka akademija za pedijatriju daje jedno pravilo za svu takvu opremu: bebu koja zaspi u autosjedalici, kolicima, ljuljački, nosiljci ili marami treba prebaciti na čvrstu ravnu podlogu, na leđa, čim je to moguće. NHS za kolica dodaje položaj: beba leži na leđima, sa stopalima pri dnu kolica, i nikada ne spava na direktnom suncu.

Autosjedalica ima poseban status jer je u vožnji nema zamjene. Američka akademija za pedijatriju navodi da beba smije spavati u ispravno ugrađenoj sjedalici dok se vozi, jer su sjedalice testirane i za taj slučaj, ali da sjedalica nije mjesto za san izvan vozila. NHS to formuliše kao rok: u redu je da beba zaspi u sjedalici dok putujete, ali je izvadite čim stignete tamo gdje ste krenuli.

• Sjedalica se ugrađuje pod uglom iz uputstva proizvođača, jer u pogrešnom uglu bebina brada padne na prsa i pritisne disajni put.
• Pauza svaka dva do tri sata za dnevnu vožnju i svaka četiri do šest sati za noćnu.
• Odrasla osoba ili starije dijete sjedi pozadi uz bebu, kako bi neko vidio šta se dešava.
• Dijete se ne ostavlja samo u vozilu ni na kratko, zbog brzine kojom u zagrijanom autu nastupa toplotni udar.
• Ako niste sigurni da na odredištu ima sigurno mjesto za san, ponesite prenosivi krevetić.

Jedan detalj vrijedi i za kolica i za auto i za autobus. NHS savjetuje da se kapa i višak odjeće skinu čim se uđe u zatvoreni prostor ili prevozno sredstvo, makar to značilo da ćete bebu probuditi. Beba obučena za vanjsku hladnoću vrlo brzo se pregrije u zagrijanom autu.

Dnevni san u jaslicama, vrtiću i kod čuvanja

Kad dijete krene u jaslice ili vrtić, raspored drijemanja prestaje biti porodična odluka. Grupa ima svoje vrijeme za odmor, a ono kod kuće diktira večer. Ako se problem s uspavljivanjem javlja samo radnim danima, tu je prvo mjesto za provjeru.

Standardi kvaliteta rada predškolskih ustanova, koje je objavila Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, vrijeme spavanja i objedovanja svrstavaju u rutine ustanove, dakle u ono što je unaprijed određeno i poznato. Ti isti standardi traže i da svako dijete može zadovoljiti svoje individualne potrebe za snom i odmorom, zabranjuju uskraćivanje odmora i prijetnju uskraćivanjem, a od odgajatelja traže da prostor za odmor bude prijatan i izgledom blizak kućnom. Roditelj koji pita kada i koliko dijete spava zato ne traži uslugu.

• U koliko sati dijete legne, a u koliko ga probude?
• Koliko je stvarno spavalo, a koliko samo ležalo?
• Šta radi u vrijeme odmora ako ne zaspi?
• Da li se budi mirno ili plačljivo?
• Da li bi dijete moglo leći ranije, ako večeri kod kuće postanu nemoguće?

Ista pitanja idu i nani, baki, djedu ili osobi koja čuva dijete kod kuće. Tu se dodaje i sigurnost: ako je dijete mlađe od godine, pravila o snu na leđima i praznom krevetiću vrijede i tamo, bez obzira na to što je neko budan u sobi. Američka akademija za pedijatriju savjetuje i da rutina za uspavljivanje bude takva da se može ponoviti bilo gdje, upravo zbog dana koje dijete provodi izvan kuće.

Ista akademija traži i obrnut smjer informacije, da roditelj zamoli odgajatelja ili učitelja da javi ako dijete tokom dana zaspi ili djeluje odsutno. To je jedan od rijetkih znakova koji roditelj sam ne može vidjeti. Šire promjene u snu i ponašanju u prvim sedmicama vrtića obrađene su u tekstu o prilagođavanju poslije polaska.

Sedmica zapisa umjesto nagađanja

Sjećanje poslije neprospavane noći nije pouzdan izvor. Roditelj tvrdi da dijete danju uopšte ne spava, a zapis pokaže tri kratka drijemanja. Ili obrnuto, da se večer raspala zbog jednog sna koji se protegao do četiri popodne.

Raising Children preporučuje jednostavan zapis: tabela s kolonom za svaki dan, podijeljena na satne blokove, u kojoj se oboje sati kad dijete spava. Vodi se pet do sedam dana. Uz to se bilježi i šta ste probali kad se dijete nije smirivalo i da li je pomoglo. Isti izvor savjetuje da se taj papir ponese na pregled.

Kada dnevni san traži ljekara

Većina problema s drijemanjem je pitanje rasporeda. Dio nije, i te znakove treba prepoznati bez odgađanja.

• hrkanje koje ne prolazi i ponavlja se većinu noći, i onda kad dijete nije prehlađeno
• prestanak disanja u snu, hvatanje zraka ili borba za dah
• problemi sa spavanjem koji traju duže od dvije do četiri sedmice
• dijete starije od pet godina kojem dnevni san i dalje redovno treba, kad se prije toga provjeri koliko spava noću

U BiH taj razgovor počinje kod pedijatra u domu zdravlja, a kod najmlađe bebe i kod patronažne sestre. Ponesite sedmični zapis, jer skraćuje pola razgovora. Šta se sve može kriti iza dugotrajno lošeg sna, od disanja u snu do bola i nelagode, obrađeno je u tekstu o zdravstvenim uzrocima lošeg sna.

Korišteni izvori i dalje čitanje