Noćna buđenja kod beba - zašto se dešavaju i kada postanu problem

Tri pitanja prije nego što promijenite išta

1. Koliko beba ima mjeseci i da li su noćna hranjenja još očekivana za taj uzrast? Ista brojka buđenja ne znači isto kod bebe od tri mjeseca i kod djeteta od osamnaest mjeseci.
2. Da li se buđenja dešavaju u približno isto vrijeme i završavaju istom pomoći, ili su nepredvidiva i praćena plačem koji zvuči drugačije nego inače?
3. Kako je izgledao dan prije loše noći: kada je bilo zadnje drijemanje, koliko je dijete bilo budno do večeri, je li bilo bolesti, putovanja ili nečeg novog u kući?

Ako se beba budi svaka dva do tri sata i svaki put zaspi samo na isti način kao na početku noći, u igri je navika vezana za uspavljivanje. Ako se budi vrišteći, teško se smiruje, povraća, kašlje, hrče ili djeluje da je boli, prvo ide zdravstvena provjera, a tek onda razgovor o rasporedu.

Koliko se buđenja očekuje u kojem uzrastu

Ukupno spavanje novorođenčeta ide od šesnaest do osamnaest sati dnevno, a poslije prvog rođendana na oko dvanaest do petnaest sati, uključujući dnevni san. Broj buđenja unutar toga nije fiksan ni u jednom uzrastu, ali postoji raspon koji pedijatrijske ustanove navode kao uobičajen.

Do koje dobi je noćno hranjenje očekivano

Kroz cijelu prvu godinu bebe se bude i zbog hrane i zbog utjehe. Raising Children Network to navodi kao uobičajeno, uz nešto što se rijetko čuje od okoline: nema žurbe s ukidanjem noćnih obroka, a šta odgovara porodici odlučuju roditelj i dijete.

NHS okvirno prati isti tok. U uzrastu od tri do šest mjeseci beba obično treba manje noćnih obroka nego ranije, a između šestog i dvanaestog mjeseca noćna hranjenja kod nekih beba više nisu potrebna. Kod nekih, ne kod svih.

Način ishrane pravi razliku koju vrijedi znati. Za zdravu dojenu djecu Raising Children Network navodi odvikavanje od noćnog podoja kao mogućnost od dvanaest mjeseci i upozorava da ranije odvikavanje može smanjiti količinu mlijeka. Za bebe na adaptiranom mlijeku navodi da se o smanjivanju noćnih obroka može razmišljati od šest mjeseci, jer se to mlijeko sporije vari, pa beba starija od šest mjeseci vjerovatno ne ustaje zbog gladi. U oba slučaja se prije odluke traži savjet zdravstvenog radnika koji vodi dijete, a kod nas je to pedijatar u domu zdravlja ili patronažna sestra.

Kad je hranjenje postalo i način vraćanja u san, to se vidi po obrascu. Puni obrok i miran nastavak sna govore o gladi. Nekoliko gutljaja, pa ponovni san tek kad se ponovi cijeli ritual, govori da beba traži poznati put nazad u san. Raising Children Network izričito navodi da se dijete može buditi tražeći utjehu, a ne obrok. Ako pedijatar potvrdi da se noćna hranjenja mogu smanjivati, ide se postepeno, kroz pet do sedam noći, a ne naglim prekidom. Detalji prelaza s noćnog mlijeka i flašice i odvikavanja od uspavljivanja uz dojenje obrađeni su posebno.

Buđenje koje se samo smiri i buđenje koje traži roditelja

AAP savjetuje da se roditelj ne baca odmah na svaki plač, jer bebama treba vremena da se same vrate u san i da to nauče. Uz to ide i podatak koji smiruje: normalno je da se beba od šest mjeseci probudi noću i za nekoliko minuta ponovo zaspi. Čekanje se pritom ne pretvara u pravilo, pa se beba nahrani, presvuče ili utješi ako je bolesna.

Mayo Clinic isto formuliše kroz vrijeme: beba može nekoliko minuta cviljeti ili plakati prije nego zaspi, pa vrijedi sačekati kratko prije provjere, a ako je i dalje uznemirena, utješiti je i pokušati ponovo. NHS za noćna buđenja daje jednu rečenicu koja pokriva sve: budite što dosadniji, bez uzbuđivanja i bez paljenja svjetla.

• kratko oslušnuti da li se dijete samo vraća u san
• javiti se glasom ili rukom, bez paljenja jakog svjetla
• ako plač jača, provjeriti pelenu, glad, bol i temperaturu
• koristiti poznatu pomoć, ali ne dodavati korake kojih nema na početku noći
• ako se obrazac ponavlja svaku noć, raditi na uspavljivanju na početku noći, ne samo na buđenjima

Kod bebe mlađe od šest mjeseci ovo se ne primjenjuje na isti način, jer većina tih beba još treba i noćni obrok i pomoć da se smiri. Plač koji zvuči bolno, mlađa beba koja djeluje gladno i dijete koje je bolesno ne čekaju.

Oko metoda uspavljivanja i kontrolisanog plakanja izvori se ne slažu i ovaj tekst nijednu ne preporučuje. AAP izričito navodi da učenje samosmirivanja ne znači puštanje bebe da isplače svoje niti ignorisanje plača. NHS ne nudi metodu nego upućuje na patronažnu službu i, gdje postoji, na ambulantu za poremećaje sna kod djece. Kod nas je prvi sagovornik pedijatar koji vodi dijete.

Bebi ne treba identičan odgovor na svaku situaciju, ali ne treba ni nova strategija svake noći. Ako se jednu noć koristi nošenje, drugu vožnja autom, treću ekran, a četvrtu zajedničko spavanje na kauču, dijete nema stabilan signal, a sigurnost pada.

Vrijeme buđenja usmjerava prvu provjeru

Nije isto ako se beba budi pola sata nakon spuštanja, svakih sat vremena cijelu noć ili pred zoru. Vrijeme ne daje dijagnozu, ali sprečava da se cijela noć pamti kao jedno veliko buđenje.

Prvo buđenje nakon uspavljivanja obično nosi najviše informacija, jer se odnosi na ono što se desilo prije spavanja. AAP navodi da bebe koje se drže ili ljuljaju do sna mogu teško ponovo zaspati kad se probude noću, i zato savjetuje da se beba starija od četiri mjeseca spušta pospana, ali budna. Ako je zaspala na rukama, a probudila se sama u krevetiću, uslovi se nisu poklopili.

Pelena je posebna priča. NHS savjetuje da se noću ne presvlači ako to nije stvarno potrebno, jer i to razbudi dijete. Kod djeteta koje je već bez pelene, buđenje pred zoru može biti vezano za noćno mokrenje, što se rješava drugačije nego rutina.

Šta u dnevnom rasporedu utiče na noć

Kod noćnih buđenja se rijetko gleda dalje od same noći, a dobar dio odgovora je u danu prije nje. NHS savjetuje da se izbjegavaju duga popodnevna drijemanja i navodi da previše uzbuđenja i podsticaja neposredno pred spavanje može dijete ponovo razbuditi. Zato se prije spavanja bira mirnija aktivnost, na primjer čitanje.

AAP gleda i drugu stranu istog: dan je vrijeme za igru i razgovor, a duži budan period tokom dana pomaže bebi da noću spava u dužim komadima. Noću vrijedi obrnuto pravilo, pa se beba pri hranjenju i presvlačenju ne podstiče niti budi više nego što mora, a glas ostaje tih.

Vrijedi provjeriti i kada dijete uopšte ide u krevet. Raising Children Network navodi da je većina beba od šest do dvanaest mjeseci spremna za spavanje između osamnaest i dvadeset dva sata i da im obično treba manje od četrdeset minuta da zaspu. Ako je odlazak u krevet vremenom otišao vrlo kasno, NHS savjetuje pomjeranje unazad po pet do deset minuta sedmično, ili petnaest kod djeteta koje redovno liježe jako kasno. Kako izgleda večernja rutina koja to drži i koliko dnevnog sna ide u kojem uzrastu obrađeno je posebno.

Bolest, zubići i razvojni skokovi mijenjaju san privremeno

Dio buđenja nema veze s rutinom i prođe sam. NHS navodi da na san utiču skokovi rasta, zubići i bolest, a za uzrast od šest do dvanaest mjeseci izričito spominje nelagodu od zubića kao razlog noćnog buđenja. Isto vrijedi za prehladu, dane poslije vakcine i promjenu sredine.

Poslije šestog mjeseca u igru ulazi i razvoj. Raising Children Network navodi da beba koja uči puzati ili se pridizati zna završiti u položaju iz kojeg se ne može sama vratiti, pa zove pomoć. U isto vrijeme shvata da stvari postoje i kad ih ne vidi, što znači da zna da je roditelj tu negdje i kad izađe iz sobe. Anksioznost odvajanja iz istog razloga zna donijeti češća buđenja i prolazi kako dijete raste.

Refluks je česta sumnja kod beba koje se bude uz vraćanje mlijeka. AAP navodi da vraćanje obično počne oko druge ili treće sedmice, najjače je između četvrtog i petog mjeseca, a kod većine beba rođenih na termin prođe do devetog ili dvanaestog mjeseca. Bebu koja se pritom ne muči i ne djeluje bolno AAP opisuje kao zadovoljnu bebu koja vraća mlijeko, a ne kao bolesnu.

• ima li dijete temperaturu, kašalj, začepljen nos ili bol
• smanjuju li se buđenja nakon nekoliko noći ili se pogoršavaju
• djeluje li dijete po danu normalno ili neuobičajeno iscrpljeno
• je li promjena počela tačno uz bolest, putovanje ili novu vještinu
• ostaje li spavanje sigurno i kad je noć teška

Dnevnik od pet do sedam noći razdvaja obrazac od haosa

Noćna buđenja se u sjećanju stapaju u jednu dugu noć, pa roditelj ujutro zna reći da dijete nije spavalo, a zapravo je bilo tri buđenja od kojih je jedno trajalo sat vremena. Raising Children Network savjetuje da se san zapisuje pet do sedam dana, po satima, tako da se vidi koliko dijete spava, koliko puta se budi i koliko mu treba da se smiri. Uz to se bilježi i šta je roditelj pokušao i šta je upalilo.

Poslije nekoliko noći obrazac izađe na vidjelo. Vidi se da se prvo buđenje dešava uvijek četrdesetak minuta nakon uspavljivanja, ili da je najteži dio noći između tri i pet ujutro. Taj papir se nosi na pregled, jer skraćuje razgovor s pedijatrom više nego bilo koje prepričavanje po sjećanju.

Dnevnik se ne čeka ako beba hrče većinu noći, ako se javljaju pauze u disanju, bol, temperatura, povraćanje ili slab napredak u težini. Tada se ide pedijatru odmah, a bilježenje može teći paralelno.

Šta se može promijeniti kod kuće, a šta ne

Nekoliko stvari roditelj ne može promijeniti i nema smisla da ih pokušava. Ciklusi sna traju koliko traju, kratko buđenje na kraju ciklusa je dio mehanizma, a beba mlađa od šest mjeseci po Raising Children Network u pravilu i dalje treba noćni obrok i pomoć da se smiri. Sve što se u tom uzrastu može dobiti je nešto mirnija noć, ne prospavana noć.

Ono što se mijenja tiče se okvira oko sna, i mijenja se po jedna stvar odjednom. Ako se promijeni pet stvari u istoj sedmici, poslije se ne zna šta je pomoglo.

1. Pet do sedam noći zapisivati obrazac bez velikih promjena.
2. Provjeriti gdje i u čemu dijete spava i ukloniti nesigurne zamjene za krevetić.
3. Uvesti umirujuću rutinu koja počinje otprilike pola sata prije uobičajenog vremena uspavljivanja i ponavlja se u isto vrijeme svake večeri.
4. Kod starijeg djeteta izbaciti ekrane trideset do šezdeset minuta prije spavanja.
5. Ako je odlazak u krevet postao vrlo kasan, pomjerati ga unazad po pet do deset minuta sedmično.
6. Noću držati prigušeno svjetlo, malo riječi i bez igre, a pelenu mijenjati samo kad treba.
7. Nakon sedam dana uporediti dnevnik s prvom sedmicom i vidjeti mijenja li se broj buđenja ili vrijeme smirivanja.

Ako se poslije toga ništa ne pomjeri, na red dolazi pregled. Raising Children Network savjetuje razgovor sa zdravstvenim radnikom koji vodi dijete, a kod nas je to pedijatar u domu zdravlja. Kod djeteta koje loše spava mjesecima traži se šira slika, jer iza toga zna stajati nešto što se rasporedom ne rješava.

Kada noćno buđenje traži pedijatra

Dio noćnih buđenja nije pitanje rutine nego zdravlja, i tu se redoslijed obrće: prvo pedijatar, pa tek onda razgovor o spavanju. AAP kao znakove apneje u snu kod djece navodi često hrkanje, probleme s disanjem tokom noći, dnevnu pospanost, teškoće s pažnjom i promjene ponašanja, i traži da se pedijatru javi odmah čim se primijete.

Veza s buđenjima je direktna. Uvećani krajnici i treći krajnik mogu tokom sna zatvarati disajni put, zbog čega dijete hrče i često se budi. Neliječena apneja se dovodi u vezu s problemima sa srcem, ponašanjem, učenjem i rastom, a dijagnoza se postavlja noćnim snimanjem sna u specijalizovanoj ustanovi, na koje dijete upućuje pedijatar.

Kod male bebe postoji i pojava koja liči na apneju, a nije. AAP je opisuje kao periodično disanje odojčeta: kratke pauze, pa ubrzano nadoknađujuće disanje, pa opet uobičajeni ritam. Navodi se kao uobičajeno i da se prerasta do šestog mjeseca. Ako niste sigurni šta ste čuli i vidjeli, to je razlog za pregled, a ne za noćno praćenje na svoju ruku.

• Dijete se budi uz gušenje, hrkanje ili naporno disanje koje se ponavlja većinu noći.
• Po danu djeluje neuobičajeno pospano, teško se koncentriše ili mu se ponašanje osjetno promijenilo.
• Buđenje prati odbijanje hranjenja, plač i savijanje u luk pri hranjenju, sve jače povraćanje, krv ili zelena boja u vraćenom mlijeku, tvrd i napet trbuh, piskanje ili kašalj.
• Dijete slabo napreduje u težini ili ima manje mokrih i prljavih pelena nego ranije.
• Roditelj razmišlja o ukidanju noćnog hranjenja, a nije siguran u rast i dnevni unos.
• Porodica zbog umora počne koristiti nesigurna mjesta za spavanje.

Korišteni izvori i dalje čitanje