Učitavanje…
Propis koji se primjenjuje na granici poznaje samo dvije uloge uz dijete: roditelja odnosno zakonskog zastupnika, i sve ostale. Baka, djed, tetka, punoljetni brat, trener ili prijatelj porodice spadaju u tu drugu grupu, koliko god djetetu bili bliski.
Zato dijete mlađe od 14 godina, kada iz BiH izlazi u pratnji nekoga ko mu nije roditelj ni zakonski zastupnik, mora imati ovjerenu saglasnost oba roditelja. To je jedina situacija u kojoj bh. propis takav dokument izričito traži.
Zabuna nastaje jer se pri putovanju u pratnji jednog ili oba roditelja saglasnost ne traži. Odatle se lako zaključi da je srodstvo ono što stvar rješava. Nije.
Pravilo stoji na dva mjesta i oba kažu isto. Zakon o putnim ispravama BiH traži da dijete mlađe od 14 godina, ako putuje u pratnji drugog lica, ima saglasnost oba roditelja ili zakonskog zastupnika odnosno staratelja, ovjerenu kod nadležnog organa. Zakon o graničnoj kontroli, po kojem granični policajac postupa od 2025. godine, u članu 45 dodaje ono što je u praksi presudno: ovjerena saglasnost oba roditelja traži se kada roditelji zajednički ostvaruju roditeljsko pravo, a inače je daje zakonski zastupnik.
Istu formulaciju Granična policija BiH objavljuje i među odgovorima na najčešća pitanja, pa se na nju može pozvati i porodica i službenik na prelazu.
Dokument se ne traži zato što neko sumnja u baku. Traži se zato što policajac s prelaza ne može provjeriti da su oba roditelja saglasna da dijete izađe iz zemlje baš s tom osobom, a upravo je to podatak koji mu treba.
Zakon o putnim ispravama poznaje i uske izuzetke od saglasnosti oba roditelja: kada se jedan roditelj vodi kao nestalo lice, kada mu prebivalište ili boravište nije poznato, kada je nedostupan nadležnom organu i kada je odlukom suda starateljstvo nad djetetom dodijeljeno jednom roditelju. Posljednji izuzetak otpada ako je ista sudska odluka putovanje djeteta u inostranstvo vezala za saglasnost oba roditelja. Kada roditeljsko pravo pripada jednom roditelju ili postoji starateljstvo, to se dokazuje odlukom ili rješenjem, nikad izjavom.
Propis ne pravi razliku između bake i komšinice. Izuzeti su samo roditelj, zakonski zastupnik i staratelj imenovan rješenjem organa starateljstva. Sve ostalo je pratnja.
Isto pravilo pogađa punoljetnu sestru koja mlađeg brata vodi na more, tetku koja dijete vozi kod rodbine u inostranstvo i partnera roditelja koji dijete nije usvojio. Nijedno od njih na granici nema status roditelja samo zato što s djetetom živi ili ga svakodnevno čuva.
Ovako to izgleda u situacijama koje se najčešće javljaju. Sve u tabeli vrijedi za dijete mlađe od 14 godina, jer se obaveza odnosi samo na taj uzrast.
| Ko prati dijete | Šta BiH traži pri izlasku |
|---|---|
| jedan ili oba roditelja, zakonski zastupnik ili staratelj | saglasnost se ne traži, dijete putuje s vlastitom važećom putnom ispravom |
| baka, djed, tetka, punoljetni brat ili sestra | ovjerena saglasnost oba roditelja, odnosno zakonskog zastupnika |
| prijatelj porodice, komšija ili partner roditelja koji dijete nije usvojio | isto, jer nijedno od tih lica nije roditelj ni zakonski zastupnik |
| nastavnik, trener ili vođa grupe na organizovanom putovanju | isto pravilo, uz dokumentaciju koju posebno traži organizator puta |
Punomoć za neku drugu svrhu tu ne pomaže. Ovlaštenje da neko u vaše ime preuzme pošiljku, potpiše ugovor ili vas zastupa pred organom ne čini tu osobu zakonskim zastupnikom djeteta.
Saglasnost daju roditelji, odnosno zakonski zastupnik ili staratelj djeteta. Kada oba roditelja roditeljsko pravo ostvaruju zajednički, potrebna su oba potpisa. Porodični zakon Federacije BiH tu odgovornost naziva roditeljskim staranjem, a zakon Republike Srpske roditeljskim pravom; na granici to ne mijenja ništa, ali su to nazivi pod kojima ćete je naći u sudskoj odluci.
Pratnja saglasnost ne potpisuje. Njeni podaci ipak pripadaju u dokument. Saglasnost se daje za putovanje s određenom osobom, pa isprava koja tu osobu ne imenuje ne pokazuje ono zbog čega se traži, ma koliko uredno bila ovjerena. Propisan obrazac za bh. djecu ne postoji, pa je sadržaj stvar pripreme, a ne popunjavanja gotovog formulara.
Ako se planovi promijene i dijete na put povede neko drugi, saglasnost se ne popravlja dopisivanjem. Piše se nova, s podacima osobe koja stvarno putuje, i ponovo ovjerava.
Ovdje je potrebna preciznost, jer se upravo oko uzrasta najviše griješi. Obaveza iz oba propisa vezana je za dijete mlađe od 14 godina. Za maloljetnika koji je 14 godina navršio ni Zakon o putnim ispravama ni Zakon o graničnoj kontroli ne propisuju saglasnost, a Granična policija BiH taj uzrast u svojim odgovorima uopšte ne spominje.
Za izlazak iz BiH, dakle, objavljeno pravilo koje bi za tinejdžera tražilo saglasnost ne postoji. Dvije stvari ipak ostaju.
Prva je da Zakon o graničnoj kontroli traži od policajca da kod granične provjere svakog maloljetnika obrati pažnju na to da li dijete putuje samo ili u pratnji. Pitanje o tome ko je pratnja i zašto se putuje može doći i kod starije djece.
Druga je da odredišna država i prevoznik postavljaju vlastite uslove i ne moraju se držati bh. granice od 14 godina. Zato ovjerena saglasnost i za tinejdžera ostaje jeftina zaštita, ali kao mjera opreza, ne kao ispunjenje domaće obaveze. Razlika je važna: ako vam neko tvrdi da bh. propis traži saglasnost za svako dijete do 18 godina, to nigdje ne piše.
Spisak ispod je redoslijed provjere, ne popis papira koji se ujutro trpaju u fasciklu. Počinje onim što traje najduže.
Kad dijete putuje s organizovanom grupom, škola ili klub prave spisak učesnika, prijave i vlastite obrasce saglasnosti. Te papire traži organizator puta.
Za bh. propis time se nije promijenilo ništa. Nastavnik, trener i vođa puta su i dalje druga osoba, jer djetetu nisu ni roditelji ni zakonski zastupnici, pa saglasnost roditelja ide po istom pravilu kao kad dijete putuje samo s bakom. Šta uz to traži organizator ekskurzije, kampa ili takmičenja obrađeno je zasebno.
U pretragama se uz ovu temu redovno pojavi i spisak izuzetaka po kojem su dovoljni pratnja koju je odredio avioprevoznik, spisak učesnika ekskurzije ovjeren od škole ili spisak takmičara. Ti izuzeci stvarno postoje, ali u pravilniku o ulasku i boravku stranaca i vrijede za stranu djecu koja ulaze u BiH. Za bh. dijete koje iz BiH izlazi ne mijenjaju ništa.
Najčešće nema nikakvog dokumenta, jer se pretpostavilo da je srodstvo dovoljno. Baka koja dijete čuva od rođenja na prelazu nema nijedno pravo više od komšije.
Odmah iza toga dolazi saglasnost koja postoji, ali nije u formi koju propis traži. Traži se saglasnost ovjerena kod nadležnog organa, pa napisana i potpisana izjava bez ovjere taj uslov ne ispunjava.
Treći slučaj je potpis samo jednog roditelja, iako oba roditeljsko pravo ostvaruju zajednički. Dokument tada nije nepotpun u formalnom smislu, nego jednostavno nije ono što se traži.
Četvrti je pripremljen izlazak iz BiH bez provjere šta traži država u koju se ulazi. To se sazna na ulaznoj kontroli, kad je za popravku kasno. Greške koje se ponavljaju prije polaska obrađene su zasebno.
Granična policija BiH izričito kaže da nije nadležna za uslove ulaska u druge zemlje i boravka u njima i upućuje da se za to obratite nadležnim organima te države. To nije formalna ograda nego opis stvarne podjele nadležnosti: uredna bh. saglasnost ne obavezuje nijednu stranu graničnu službu.
Provjere su zato dvije i rade se odvojeno. Prva je šta BiH traži za izlazak, druga šta odredišna i tranzitne države traže za ulazak. Neke traže saglasnost na svom jeziku, neke dodatnu legalizaciju, neke ništa posebno. Odgovor daju ambasada ili konzulat te države u BiH, a njihov spisak vodi Ministarstvo vanjskih poslova BiH.
Bh. pravilo ne obavezuje stranu granicu
Saglasnost koja zadovoljava Graničnu policiju BiH ne znači da će je prihvatiti služba na ulazu u odredišnu ili tranzitnu državu. Uslove ulaska za dijete bez roditelja provjerite kod ambasade ili konzulata te države prije nego kupite kartu, a ne dan prije polaska.
