Kada saglasnosti nema, pitanje je ko je zakonski zastupnik
Roditelj koji je ostao sam s djetetom obično prvo pomisli na granicu i na papir koji nema. Zakon o graničnoj kontroli, koji se primjenjuje od februara 2025, tu je precizniji nego što se očekuje. Ovjerenu saglasnost traži samo za dijete mlađe od 14 godina koje granicu prelazi u pratnji osobe koja mu nije roditelj ni zakonski zastupnik, i to ovim riječima: „mora imati ovjerenu saglasnost oba roditelja, ako zajednički ostvaruju roditeljsko pravo, ili zakonskog zastupnika".
Uslov, dakle, nije napisan tako da vrijedi za svakoga. Zakon sam predviđa da roditeljsko pravo ne mora biti zajedničko, i tada umjesto saglasnosti dvoje roditelja traži saglasnost zakonskog zastupnika djeteta.
Zato pitanje nije koji papir mijenja saglasnost, nego ko je djetetu zakonski zastupnik i čime se to dokazuje. Tri su moguća odgovora: preživjeli roditelj, roditelj kojem je dijete ostalo nakon što je drugom oduzeto roditeljsko pravo, i staratelj kojeg je imenovao organ starateljstva. Svaki od njih ima svoj dokument, a svaki od tih dokumenata izdaje drugi organ.
Tri mjesta na kojima se dokument stvarno traži
Prvo mjesto je šalter za pasoš. Zahtjev za putnu ispravu maloljetnog djeteta podnosi jedan roditelj uz saglasnost drugog, a ta se saglasnost daje na licu mjesta, potpisom na obrascu zahtjeva i uz uvid u ličnu kartu. Kad drugog roditelja nema ili nema roditeljsko pravo, tu se prilaže dokaz. To pravilo se odnosi na svako dijete do 18 godina, dakle i na sedamnaestogodišnjaka.
Drugo mjesto je putovanje bez roditelja. Dijete mlađe od 14 godina koje iz BiH putuje u pratnji bake, djeda ili druge osobe mora nositi ovjerenu saglasnost, a ko je potpisuje zavisi od toga ostvaruju li roditelji roditeljsko pravo zajednički. Gdje se potpis ovjerava i šta se nosi na samu ovjeru posebna je priča, ali se rješava prije puta, ne na prelazu.
Treće mjesto je ulaz u stranu državu. BiH svojim propisima uređuje izlazak iz zemlje, a uslove ulaska postavlja država u koju se putuje. To što graničnoj policiji u Bosni saglasnost nije potrebna ne obavezuje nikoga na drugoj strani rampe.
Šta zakon ne kaže
Slučajevi u kojima saglasnost oba roditelja nije potrebna pri izdavanju pasoša nabrojani su izričito: nestala osoba, roditelj nepoznatog prebivališta ili boravišta, roditelj nedostupan organu koji izdaje ispravu, te slučaj kada je odlukom suda jednom roditelju dodijeljeno starateljstvo nad djetetom. Smrt roditelja među njima ne piše, i ne mora, jer umrla osoba saglasnost ne može dati, a po porodičnim zakonima se od tog trenutka o djetetu stara preživjeli roditelj. Kako se to dokazuje kod ovjere saglasnosti nije propisano nigdje, pa formu prije ovjere potvrdite kod organa koji ovjerava.
Kada drugi roditelj nije živ
Dokument se zove izvod iz matične knjige umrlih. Smrtni list je razgovorni naziv za isto, ali na šalteru se traži izvod, a izdaje ga matičar u općini ili gradu u kojem je smrt upisana.
Smrću jednog roditelja drugi ne dobija nikakvo novo pravo koje bi mu neko morao dodijeliti. Porodični zakon FBiH kaže da se o djetetu tada stara samo jedan roditelj. Porodični zakon Republike Srpske ide korak dalje i doslovno kaže da jedan roditelj roditeljsko pravo vrši samostalno i bez odluke suda kada je drugi roditelj umro. U Brčko distriktu isti se položaj zove staranjem samohranog roditelja. Nijedan od ta tri zakona ne traži da se prije toga ide sudu.
Jedan izuzetak se lako previdi. Ako je umro upravo roditelj s kojim je dijete živjelo, u Federaciji BiH o daljem staranju odlučuje sud po tužbi drugog roditelja ili organa starateljstva, u Brčko distriktu organ starateljstva, a u Republici Srpskoj preživjeli roditelj prvo ima pravo tražiti predaju djeteta pa se sud uključuje samo ako nastane spor. Do te odluke izvod iz matične knjige umrlih dokazuje smrt, ali ne i to ko se sada stara o djetetu.
Pri izdavanju pasoša, umjesto saglasnosti drugog roditelja, MUP traži upravo izvod iz matične knjige umrlih. Za granicu ga zakon ne traži, ali se isplati imati ga uz sebe zbog države u koju se ulazi. Kanada, na primjer, službeno preporučuje roditelju koji s djetetom putuje sam da nosi kopiju izvoda o smrti drugog roditelja.
Original i kopija
Original služi za uvid, a kopija ostaje službeniku ako je zatraži. Kad neko izričito traži ovjerenu kopiju, ona se ne pravi u fotokopirnici. Ako je izvod izgubljen ili oštećen, nov primjerak izdaje isti matičar.
Kada drugi roditelj nema roditeljsko pravo
Ovdje se najviše griješi, a greška se plaća na šalteru. Sudska odluka kojom je dijete nakon razvoda povjereno jednom roditelju ne oduzima drugom roditeljsko pravo. Ona uređuje s kim dijete živi i šta zadržava roditelj s kojim ne živi. Izraz isključivo roditeljsko pravo u porodičnim zakonima u BiH ne postoji ni u jednom entitetu.
Roditeljsko pravo oduzima samo sud, u vanparničnom postupku, i tek tom odlukom prestaju sve obaveze i prava tog roditelja prema djetetu, osim obaveze izdržavanja. Postupak pokreću organ starateljstva, roditelj ili usvojilac. U Federaciji BiH i Brčko distriktu propis mjeru zove oduzimanjem roditeljskog staranja, u Republici Srpskoj oduzimanjem roditeljskog prava, a učinak je svuda isti.
Dokument je pravosnažna odluka suda, s klauzulom pravosnažnosti. Sud je po zakonu dostavlja i nadležnom matičaru, pa o oduzimanju postoji trag i van sudskog spisa. Primjerak bez te klauzule ne pokazuje da je postupak okončan.
Za pasoš postoji i posebno pravilo koje se odnosi na sudsku odluku kojom je jednom roditelju dodijeljeno starateljstvo nad djetetom. U toj situaciji presuđuje šta u samoj odluci piše o izdavanju putne isprave i putovanju djeteta u inostranstvo. Zato se, kao i kod drugih odluka o djetetu poslije razvoda, prvo pročita šta odluka doslovno kaže, pa se tek onda ide po pasoš.
Ako je drugi roditelj živ, ima roditeljsko pravo i samo odbija dati saglasnost, to više nije ovaj slučaj i rješava se drugim putem, koji nije isti u cijeloj zemlji. U Federaciji BiH o sporu roditelja oko ostvarivanja roditeljskog staranja odlučuje sud u vanparničnom postupku. U Republici Srpskoj izdavanje putnih isprava djetetu izričito je nabrojano među pitanjima koja bitno utiču na život djeteta, pa kod nesaglasnosti roditelja rješenje donosi organ starateljstva, a žalba na to rješenje ne odlaže izvršenje. U Brčko distriktu o sporu roditelja o ostvarivanju roditeljskog staranja takođe odlučuje organ starateljstva.
Kada je djetetu imenovan staratelj
Starateljstvo nije isto što i staranje roditelja koji je ostao sam. Pod starateljstvo se stavlja dijete čiji su roditelji umrli, nestali, nepoznati ili duže vrijeme nepoznatog boravišta, dijete čijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo, dijete čiji roditelji nemaju poslovnu sposobnost ili im je ograničena, i dijete čiji su roditelji odsutni pa se ne mogu redovno starati o njemu, a nisu ga povjerili osobi koja ispunjava uslove za staratelja.
Staratelja ne imenuje sud. Imenuje ga organ starateljstva. U Federaciji BiH i Republici Srpskoj to je centar za socijalni rad, odnosno nadležna općinska ili lokalna služba za socijalnu zaštitu tamo gdje centar nije osnovan, a u Brčko distriktu Pododjeljenje za socijalnu zaštitu.
Dokument je rješenje o imenovanju staratelja. U njemu organ starateljstva određuje dužnosti staratelja i obim njegovih ovlaštenja, a može ih rješenjem i ograničiti. Zato se rješenje čita, a ne samo prilaže: koliko staratelj smije odlučivati piše u njemu, ne u zakonu. Stavljanje pod starateljstvo organ starateljstva prijavljuje matičaru u roku od 15 dana od pravosnažnosti rješenja.
Šta rješenje kaže o putovanju djeteta u inostranstvo, međutim, nije uređeno nijednim porodičnim zakonom. I federalni zakon i onaj u Republici Srpskoj nabrajaju poslove za koje staratelj mora imati odobrenje organa starateljstva, uglavnom oko škole, zanimanja i smještaja djeteta, ali se putovanje van zemlje u tim spiskovima ne pojavljuje. Objavljenog pravila, dakle, nema. Prije puta se zato traži pisani stav organa starateljstva koji je rješenje donio, jer usmena tvrdnja na prelazu ne vrijedi ništa.
Kad je riječ o samom putovanju, staratelj je izjednačen s roditeljem i zakonskim zastupnikom: dijete mlađe od 14 godina prelazi granicu u njegovoj pratnji bez ičije saglasnosti, a on može podnijeti i zahtjev za izdavanje putne isprave.
Koji dokument, ko ga izdaje i gdje se traži
Tabela sažima ono što se u praksi najčešće pomiješa: koji dokument dokazuje koji status, ko ga izdaje i gdje se stvarno traži.
Koji dokument dokazuje status i ko ga izdaje
Situacija
Dokument
Ko ga izdaje
Gdje se traži
Drugi roditelj umro
Izvod iz matične knjige umrlih
Matičar općine ili grada u kojem je smrt upisana
MUP pri izdavanju pasoša; po potrebi odredišna država
Drugom roditelju oduzeto roditeljsko staranje, u RS roditeljsko pravo
Pravosnažna odluka suda, s klauzulom pravosnažnosti
Sud koji je odluku donio, u vanparničnom postupku
MUP; putovanje djeteta s trećom osobom
Dijete sudskom odlukom povjereno jednom roditelju
Pravosnažna presuda ili rješenje o povjeravanju
Sud koji je vodio postupak
MUP, uz čitanje šta odluka kaže o putnoj ispravi i putovanju
Djetetu imenovan staratelj
Rješenje o imenovanju staratelja
Organ starateljstva: centar za socijalni rad ili nadležna lokalna služba
MUP; pratnja djeteta na putu
Drugi roditelj nestao, nepoznatog prebivališta ili nedostupan organu
Zakon ne propisuje koji se dokaz prilaže
Okolnost utvrđuje organ koji izdaje putnu ispravu
MUP, u postupku po podnesenom zahtjevu
Uz bilo koji od tih dokumenata korisno je nositi i izvod iz matične knjige rođenih djeteta, jer se iz njega vidi odnos roditelja i djeteta. Sam po sebi ne rješava ništa, ali službeniku skraćuje pitanja.
Šta traži država u koju se ulazi
Dokument koji je u BiH dovoljan ne obavezuje nikoga na drugoj strani granice. Granična policija BiH nije nadležna za uslove ulaska i boravka u drugim zemljama; njih postavlja i provjerava država u koju se putuje, i kod njenih organa se provjeravaju.
U Evropskoj uniji granični službenik ima izričit osnov da provjerava upravo ovo. Zakonik o šengenskim granicama mu nalaže da kod djeteta u pratnji utvrdi ima li osoba koja ga prati roditeljsko staranje nad njim, i to naročito kad je dijete u pratnji samo jedne odrasle osobe i kad postoji ozbiljna sumnja da je nezakonito odvedeno od onih koji to staranje zakonito vrše. Kod djeteta koje putuje bez pratnje provjera je detaljna i ide za tim da dijete ne napusti teritoriju protiv volje osobe koja se o njemu stara.
Neke države traže prevod, neke uz to i apostille. BiH je članica Haške konvencije o apostille od 6. marta 1992, pa se dokument izdat u BiH može ovjeriti apostille potvrdom, a s dijelom država to zamjenjuju bilateralni ugovori o pravnoj pomoći čiji spisak drži Ministarstvo pravde BiH. Prevod radi ovlašteni sudski tumač i za to treba vremena.
Prevod i apostille se rješavaju prije polaska
Uslov odredišne države ne provjerava se na aerodromu. Odgovor daju njena ambasada ili konzulat i njena službena stranica, i traži se za svako putovanje posebno, jer se pravila mijenjaju. Isto vrijedi i za tranzitne zemlje.
Redoslijed prije puta
Ovaj redoslijed štedi vrijeme, jer prevod i pribavljanje novog primjerka isprave traju najduže.
Utvrdite koji dokument odgovara vašoj situaciji: izvod iz matične knjige umrlih, pravosnažna sudska odluka ili rješenje o imenovanju staratelja.
Ako je riječ o sudskoj odluci, provjerite ima li na njoj klauzulu pravosnažnosti. Ako nema, zatražite primjerak s klauzulom kod suda koji ju je donio.
Ako dokument nemate ili je oštećen, zatražite nov primjerak kod organa koji ga je izdao: izvod kod matičara, prepis odluke kod suda, prepis rješenja kod organa starateljstva.
Kod ambasade ili konzulata odredišne države provjerite traže li prevod, apostille ili posebnu formu, i pitajte isto za svaku tranzitnu zemlju.
Ako treba prevod, javite se ovlaštenom sudskom tumaču čim znate datum puta.
Provjerite pasoš djeteta: rok važenja, tačnost podataka i koliko dugo isprava mora važiti nakon planiranog izlaska iz odredišne zemlje.
Ako dijete ne putuje s vama, ovjerenu saglasnost i dokument o statusu pripremite zajedno.
Da li smrtni list mora biti preveden za putovanje?
Za izlazak iz BiH ne, jer se za to putovanje uopšte ne traži. Prevod zavisi isključivo od zemlje u koju se ulazi: neke traže prevod ovlaštenog sudskog tumača, neke uz to i apostille potvrdu, neke ništa. Odgovor daje ambasada ili konzulat te države, i traži se prije nego što se kupi karta.
Šta ako presuda o roditeljskom pravu nije prevedena na jezik odredišne države?
Ako ta država traži prevod, presuda bez prevoda joj ne vrijedi kao dokaz. Prevod radi ovlašteni sudski tumač, a uz njega se ponekad traži i apostille. Oboje se rješava prije polaska, jer se na graničnom prelazu ne može ni prevesti ni ovjeriti.
Da li hraniteljska porodica ima ista prava kao staratelj za putovanje?
Ne. Hranitelj po ugovoru pruža uslugu smještaja i brige, a Zakon o hraniteljstvu u Federaciji BiH mu nalaže da sva važnija pitanja staranja i odgoja djeteta uređuje sporazumno s roditeljima, starateljem ili zakonskim zastupnikom djeteta i s centrom za socijalni rad. Putovanje u inostranstvo taj zakon ne nabraja izričito, pa se prije puta pitaju centar i zakonski zastupnik djeteta.
Šta ako drugi roditelj nije preminuo, ali mu je oduzeto roditeljsko pravo?
Nosi se pravosnažna odluka suda o oduzimanju, s klauzulom pravosnažnosti. Tek tom odlukom prestaju prava i obaveze tog roditelja prema djetetu, osim obaveze izdržavanja. Presuda kojom je dijete poslije razvoda povjereno jednom roditelju nema taj učinak.
Šta ako je umro upravo roditelj s kojim je dijete živjelo?
Tada izvod iz matične knjige umrlih dokazuje smrt, ali ne i to ko se od sada stara o djetetu. U Federaciji BiH o daljem staranju odlučuje sud, po tužbi drugog roditelja ili organa starateljstva, i postupak je hitan. U Brčko distriktu o tome odlučuje organ starateljstva. U Republici Srpskoj preživjeli roditelj ima pravo tražiti da mu dijete preda osoba kod koje se nalazi, a ako oko toga nastane spor, odlučuje sud na osnovu prijedloga i mišljenja organa starateljstva. Putovanje se planira nakon te odluke.
Traži li Granična policija BiH taj dokument pri izlasku iz zemlje?
Ne kao uslov za izlazak. Dijete koje putuje s roditeljem, zakonskim zastupnikom ili starateljem prelazi granicu bez ičije saglasnosti, pa se ne traži ni dokument umjesto nje. Zakon o graničnoj kontroli policijskom službeniku ipak nalaže da obrati posebnu pažnju na to putuje li maloljetno lice samo ili u pratnji, pa dokument koji objašnjava porodičnu situaciju skraćuje razgovor.
