Saglasnost nije formular - ali mora sadržavati prave podatke
Ne postoji jedan univerzalni obrazac saglasnosti za putovanje djeteta koji važi za sve situacije i sve države. Saglasnost je izjava roditelja u slobodnoj formi, ali da bi bila upotrebljiva na granici, mora sadržavati jasne podatke o tome ko daje saglasnost, za koga, s kim dijete putuje i kuda.
Najčešća greška: roditelj potpiše jednu rečenicu bez konkretnih podataka, ovjeri potpis i smatra da je posao završen. Na granici se pokaže da dokument ne sadrži ono što službenik traži.
Koje podatke saglasnost treba sadržavati
Saglasnost koja pokriva većinu situacija na granici BiH i u praksi susjednih država tipično sadrži sljedeće:
Podaci o djetetu
Ime i prezime djeteta, datum rođenja i broj putnog dokumenta (pasoša). Ako dijete ima i JMBG, može se navesti kao dodatni identifikacioni podatak.
Podaci o roditelju ili staratelju koji daje saglasnost
Ime i prezime, JMBG ili broj ličnog dokumenta, adresa prebivališta. Ako saglasnost daju oba roditelja, navode se podaci za oboje.
Podaci o pratnji
Ako dijete putuje s osobom koja nije roditelj, saglasnost treba sadržavati ime i prezime te osobe, broj ličnog dokumenta i odnos prema djetetu (baka, ujak, trener, porodični prijatelj i slično). Ovo služi da granični službenik može identifikovati pratnju i provjeriti poklapanje s osobom na granici.
Odredište i period putovanja
Država ili države u koje se putuje i planirani period putovanja (datumi polaska i povratka ili opis trajanja). Ako se putuje u više država, korisno je sve navesti.
Potpis i ovjera
Potpis roditelja ili staratelja, ovjeren u općini (ovjera potpisa) ili kod notara. Datum izdavanja saglasnosti.
Gdje se saglasnost ovjerava
Kada je za prelazak granice potrebna saglasnost, Granična policija BiH javno govori o saglasnosti ovjerenoj kod nadležnog organa. U praksi se to najčešće rješava ovjerom potpisa u općini ili kod notara. Za BiH izlaznu kontrolu nije presudno da dokument bude notarski sastavljen, nego da bude uredno potpisan, ovjeren i dovoljno precizan.
Kod notara se ide ako odredišna država ili prijevoznik traži notarsku ovjeru ili ako to roditelj smatra sigurnijim. Za poslove koji ne uključuju imovinska pitanja, općinska ovjera je standardna praksa.
Građani BiH u inostranstvu mogu saglasnost ovjeriti u diplomatsko-konzularnom predstavništvu BiH ili kod lokalnog notara, ako takvu formu prihvata organ pred kojim će se dokument koristiti. Kada se dokument koristi u drugoj državi, treba posebno provjeriti da li se traži Apostille, drugi oblik legalizacije ili ovjeren prevod.
Saglasnost za putovanje nije punomoć
Punomoć daje drugoj osobi pravo da preduzima pravne radnje u ime vlastodavca - potpisuje ugovore, pokreće postupke, raspolaže imovinom. Saglasnost za putovanje djeteta je uži dokument: njome roditelj odobrava konkretno putovanje, bez prenosa ovlaštenja za bilo koji drugi posao.
U praksi, neke institucije koriste termin "punomoć" i za saglasnost za putovanje, što stvara dodatnu zabunu. Za potrebe granice dovoljna je saglasnost u opisanom obliku. Punomoć za šire zastupanje nije potrebna osim kada postoji poseban razlog izvan samog putovanja.
Kada odredišna zemlja traži nešto dodatno
Neke države traže da saglasnost bude prevedena na službeni jezik te države, da prevod bude ovjeren od strane ovlaštenog prevodioca ili da dokument nosi Apostille pečat. Ovi zahtjevi nisu pravila BiH - to su ulazni uslovi odredišne države i provjeravaju se kod njene ambasade ili na službenoj stranici.
Države koje najčešće imaju specifične zahtjeve periodično ih ažuriraju, pa se pravilo koje je važilo prošle godine ne mora nužno primjenjivati i ove. Provjera pred svako putovanje je jedini pouzdan pristup.