Učitavanje…
Učitavanje…
Razrednik podijeli obrazac, roditelj ga potpiše, uplati prvu ratu i papirologija djeluje riješeno. Taj potpis znači da roditelj pristaje da dijete učestvuje i da prihvata program i uslove putovanja. Prelazak granice se njime ne rješava.
Grupno putovanje traži dva odvojena seta dokumenata. Jedan vodi škola ili klub, po pravilniku koji donosi prosvjetna vlast. Drugi traži granična kontrola, po Zakonu o putnim ispravama Bosne i Hercegovine. To su dva propisa, dva organa i dvije liste, a saglasnost za putovanje djeteta pripada drugoj listi.
Na jednodnevnom izletu do susjednog grada razlika se ne primijeti. Kad autobus izlazi iz zemlje, primijeti se na prijelazu, obično onog jutra kad je već pun i kad je kasno za notara.
Zabuna gotovo uvijek nastane na istom mjestu. Škola i granica traže različite papire, iz različitih propisa, i nijedan organ ne priznaje dokument onog drugog kao zamjenu. Ovako se to dijeli.
| Pitanje | Škola ili organizator | Granična kontrola |
|---|---|---|
| Po čemu postupa | Kantonalni ili entitetski pravilnik o ekskurzijama, izletima i školi u prirodi | Zakon o putnim ispravama BiH i propisi o graničnoj kontroli |
| Šta traži od roditelja | Pisanu saglasnost da dijete učestvuje i da roditelj prihvata program i opšte uslove putovanja | Saglasnost oba roditelja ovjerenu kod nadležnog organa, i to samo za dijete mlađe od 14 godina koje putuje bez roditelja |
| Mora li obrazac biti ovjeren | U pravilu ne. Izuzetak je srednja škola u Republici Srpskoj, gdje pravilnik traži ovjerenu saglasnost | Da, ovjera je sastavni dio uslova |
| Vrijedi li spisak grupe | Da, to je osnovni dokument organizatora | Ne kao zamjena za saglasnost. Provjera se radi za svako dijete pojedinačno |
| Šta znači ako dokument fali | Dijete ne putuje, a ako otpadne previše prijava, direktor obustavlja realizaciju | Za dijete mlađe od 14 godina nije ispunjen zakonski uslov za putovanje u pratnji druge osobe |
Zakon o putnim ispravama BiH postavlja granicu na 14 godina. Nosilac putne isprave državljanin BiH mlađi od 14 godina, kao i poslovno nesposobno lice, može putovati u inostranstvo u pratnji jednog ili oba roditelja, zakonskog zastupnika ili staratelja. Ako putuje u pratnji druge osobe, mora imati saglasnost oba roditelja ili zakonskog zastupnika, ovjerenu kod nadležnog organa.
Nastavnik, trener i voditelj kampa su ta druga osoba. Ne mijenja to ni što je put organizovan, ni što postoji spisak, ni što grupu prati petnaest odraslih. Za svako dijete mlađe od 14 godina treba zasebna ovjerena saglasnost oba roditelja, napisana na njegovo ime.
Za učenika koji je napunio 14 godina zakon tu obavezu ne postavlja. To u praksi znači da će na istoj ekskurziji osmog razreda dio djece morati imati ovjerenu saglasnost, a dio neće, zavisno od datuma rođenja. Škole svejedno traže potpis od svih, ali njihov obrazac služi školi, ne graničnoj kontroli.
Ovjerava se kod notara ili u općinskoj odnosno gradskoj službi. Postupak i cijena su isti kao za svaku drugu ovjeru potpisa, a šta isprava mora sadržavati da bi bila upotrebljiva razrađeno je posebno. Kad drugi roditelj nije živ ili nema roditeljsko pravo, saglasnost se zamjenjuje drugim dokumentom i za to postoji zaseban postupak.
Suprotan slučaj vrijedi navesti jer se stalno miješa s ovim: kad dijete putuje s jednim ili oba roditelja, saglasnost pri izlasku iz BiH ne treba.
Granična policija BiH izričito upozorava da nije nadležna za uslove ulaska i boravka u drugim zemljama i upućuje da se za to obratite organima te zemlje. Sve gore napisano opisuje samo bh. stranu prijelaza.
Ko potraži pravilo za grupna putovanja djece, brzo naiđe na tri izuzetka: popratnicu za maloljetnika koju izdaje avioprevoznik, spisak učesnika ekskurzije ovjeren od nadležne školske ustanove i spisak učesnika sportske ili kulturne manifestacije. U sva tri slučaja smatra se da maloljetnik ima saglasnost zakonskog zastupnika, pa nikakav poseban papir ne treba.
Ti izuzeci stvarno postoje. Samo nisu iz propisa koji se tiče naše djece.
Napisani su u Pravilniku o ulasku i boravku stranaca, u članu pod naslovom „Posebna pažnja prema maloljetnicima". Taj član uređuje ulazak stranog maloljetnika u Bosnu i Hercegovinu: dijete koje nije državljanin BiH i koje dolazi na našu granicu izvana. Dijete iz Sarajeva koje ide na ekskurziju u inostranstvo u tom propisu se ne spominje i pod njega ne potpada.
Za bh. djecu u grupi ekvivalentan izuzetak nije objavljen. Nijedan propis ne kaže da spisak učesnika ekskurzije zamjenjuje saglasnost roditelja pri izlasku iz BiH. Ostaje pravilo iz Zakona o putnim ispravama, dijete po dijete.
Spisak ne zamjenjuje saglasnost
Ako vam škola, agencija ili klub kaže da je spisak dovoljan jer „tako piše u pravilniku", tražite da vam pokažu koji pravilnik. Gotovo sigurno je riječ o propisu za strance koji ulaze u BiH.
Jedinstvenog propisa o ekskurzijama za cijelu BiH nema. U Federaciji ih uređuju kantonalna ministarstva obrazovanja, u Republici Srpskoj ministarstvo prosvjete i kulture, a razlike znaju biti krupne. Dva primjera pokazuju koliko.
Kantonalni pravilnik traži prethodnu pismenu saglasnost roditelja i propisuje prag učešća: ekskurzija se organizuje ako u njoj učestvuje najmanje 40 posto od ukupnog broja učenika svih odjeljenja za koja se organizuje. Za izlete, kampovanja, studijske posjete i ostale oblike prag je 75 posto. Ako uslovi nisu ispunjeni, direktor je obavezan obustaviti realizaciju.
Termin je vezan za razred. U osnovnoj školi ekskurzija se izvodi krajem osmog ili početkom devetog razreda, u četverogodišnjoj srednjoj krajem trećeg ili početkom četvrtog. Pratnja je propisana brojkom: pored vođe putovanja škola određuje po jednog pratioca iz reda nastavnika ili stručnih saradnika na svakih najmanje 10, a najviše 20 učenika. U tehničku pripremu spada i prikupljanje dokumentacije potrebne za putovanje, izričito uključujući pasoše, vize i police putničkog i zdravstvenog osiguranja.
Za osnovnu školu ekskurzija je višednevno putovanje učenika osmog ili devetog razreda, u trajanju do pet dana. Izvodi se ako u njoj učestvuje najmanje 50 posto učenika istog razreda za koje roditelji daju pisanu saglasnost, a isti prag vrijedi za izlet i za školu u prirodi, koja je predviđena za peti razred. Odluka roditelja o učešću je izričito dobrovoljna.
Prije nego što išta krene, škola mora tražiti pisanu saglasnost Republičkog pedagoškog zavoda. Zavod je neće dati, ili će je povući, ako su se na planiranoj destinaciji desile elementarne nepogode ili druge pojave koje mogu ugroziti zdravlje i sigurnost učenika, ili ako nadležne institucije daju takvo mišljenje. To je jedina tačka u kojoj se odredište stvarno provjerava prije uplate.
U srednjoj školi režim je stroži. Direktor odobrava izvođenje ekskurzije samo ako ima ovjerenu pisanu saglasnost roditelja za učenike koji nisu punoljetni. To je jedino mjesto među pravilnicima koje smo čitali gdje škola sama traži ovjeru, a ne samo potpis. Ekskurzija traje tri do pet nastavnih dana, izvodi se na kraju razreda koji prethodi završnom, u maju ili junu, ili na početku završnog, u septembru ili oktobru. Cijena po učeniku ne smije preći 60 posto prosječne plate nakon oporezivanja u Republici.
Za putovanje unutar BiH granični režim se ne primjenjuje. Ostaje samo ono što traži škola ili klub, u formi koju sami propišu.
Kod osnovnih škola u Kantonu Sarajevo ekskurzija ionako uglavnom ostaje u zemlji. Pravilnik dozvoljava realizaciju u Bosni i Hercegovini ili u objektima izvan BiH koji su u vlasništvu BiH, uz mogućnost organizovanja najviše jednog jednodnevnog izleta izvan granica. Ekskurzije srednjoškolaca mogu ići u inostranstvo bez tog ograničenja.
Čim autobus izlazi iz zemlje, svako dijete mora imati vlastitu važeću putnu ispravu. Rodni list, zdravstvena i đačka knjižica ne vrijede za prelazak granice. Lična karta BiH vrijedi kao putna isprava samo za Srbiju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Albaniju, a za zemlje Evropske unije i šengenskog prostora traži se biometrijska putovnica. Rok važenja i stanje putnog dokumenta provjeravaju se pri prijavi, a ne dan prije polaska, jer je izrada pasoša najčešći razlog da dijete ostane kod kuće.
Zakon poznaje i zajednički pasoš: izdaje se grupi od najmanje pet, a najviše pedeset lica, za jedno putovanje u jednu ili više tačno određenih zemalja, s rokom važenja koliko traje to putovanje i najduže godinu dana. Vođa grupe upisan u zajednički pasoš mora imati vlastiti pasoš. To je isprava kojom se putuje, ne zamjena za saglasnost roditelja, a prije nego što se na nju računa vrijedi provjeriti kod nadležnog MUP-a da li se još izdaje i priznaje li je odredišna zemlja.
Kontrola na prijelazu ide dijete po dijete. Ako jednom djetetu isprava nije u redu, to dijete ne nastavlja put, ali ostatak grupe nije zaustavljen. Nastavnik ne može napustiti grupu, pa se unaprijed dogovara ko dijete preuzima i kako se vraća kući. Bez tog dogovora problem postaje nerješiv upravo u trenutku kad se pojavi.
Riječ „organizator" pokriva tri vrlo različite situacije, i od toga zavisi koliko je roditelj zaštićen.
Ovdje postoji pravilnik, nadzor prosvjetne vlasti i pisani trag. Roditelj ima pravo tražiti da vidi plan i program, elaborat, ugovor s agencijom i opšte uslove putovanja prije nego što potpiše. Po završetku puta sačinjava se izvještaj koji u Republici Srpskoj ide Republičkom pedagoškom zavodu, a u osnovnim školama savjet roditelja, savjet učenika i sami roditelji mogu na taj izvještaj uložiti prigovor školskom odboru u roku od pet dana od upoznavanja s njim.
Klub i savez nisu obuhvaćeni pravilnicima o ekskurzijama. Nema propisanog praga učešća, propisanog broja pratilaca ni obaveznog nadzora prosvjetne vlasti, pa sve zavisi od toga kako klub radi. Poziv na takmičenje i spisak delegacije su dokumenti kluba i na graničnoj kontroli imaju istu težinu kao školski spisak, dakle nikakvu kao zamjena za saglasnost.
Kratki rokovi su ovdje stvarni problem. Termin turnira zna biti poznat kasno, a pasoš se ne izrađuje preko noći. Za dijete koje redovno putuje s klubom vrijedi s notarom razraditi kako saglasnost napisati da pokrije duži period, a ne pojedinačan put; propisanog obrasca nema, pa je formulacija stvar dogovora.
Raspon je najveći: od agencija koje prikupe i provjere svaki dokument, do udruženja koje pošalje uplatnicu i pretpostavi da roditelj zna ostalo. Prije uplate se pitaju tri stvari: ko konkretno prati djecu i u kojem broju, koje dokumente organizator prikuplja a koje očekuje od roditelja, i ko odgovara ako se putovanje otkaže. Odgovor u pisanoj formi vrijedi više od uvjeravanja telefonom.
To što bh. strana pri izlasku nešto ne traži ne znači da to neće tražiti druga strana pri ulasku. Granična policija BiH za uslove ulaska i boravka upućuje na organe zemlje u koju se putuje, i tu upute vrijedi shvatiti ozbiljno.
Na vanjskoj granici šengenskog prostora maloljetnici prolaze istu kontrolu pri ulasku i izlasku kao odrasli. Kad dijete putuje s pratnjom, službenik provjerava imaju li osobe koje ga prate roditeljsko staranje nad njim, posebno ako je dijete u pratnji samo jedne odrasle osobe i ako postoji ozbiljna sumnja da je nezakonito odvojeno od onoga ko roditeljsko staranje ostvaruje. Kad dijete putuje samo, temeljitom kontrolom putnih i dokaznih isprava utvrđuje se da ne napušta teritoriju protiv volje roditelja.
Hrvatska je najčešće odredište i njena pravila su objavljena. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova za ulazak maloljetnih stranaca navodi da je uz putnu ispravu poželjno imati i rodni list, odluku nadležnog tijela o skrbništvu ili saglasnost roditelja, uz izričitu napomenu da ta saglasnost ne mora biti ovjerena. Među dokumentima kojima se pojašnjavaju okolnosti putovanja navodi i popratnicu za maloljetnika koju izdaje avioprevoznik po IATA standardima, te spisak učesnika kad dijete putuje u sastavu školske ekskurzije ili radi sportske odnosno kulturne manifestacije.
Zbog toga spisak učesnika ipak vrijedi nositi. On na ulasku pomaže da se okolnosti putovanja objasne brzo. Ne oslobađa od saglasnosti koju bh. strana traži pri izlasku i ne vrijedi automatski u trećoj zemlji, jer svaka zemlja piše svoja pravila.
Ako odredišna zemlja traži nešto od maloljetnika koji ulazi bez roditelja, to važi i za dijete na ekskurziji i za dijete koje putuje s bakom ili djedom. Organizovana grupa nije kategorija koja sama po sebi pravi izuzetak.
Aviokompanije imaju vlastita pravila za maloljetnike i za grupe. Popratnica za putovanje maloljetne osobe izdaje se po IATA standardima i to je dokument avioprevoznika, pa se traži od njega, ne od škole. Neke kompanije žele pisano ovlaštenje roditelja za vođu grupe u formatu koji same propisuju, druge traže da svako dijete nosi svoj primjerak.
Kod autobuskog prevoza uslovi rjeđe idu prema roditelju, ali su ponegdje propisani pravilnikom. U Republici Srpskoj, ako se ekskurzija izvodi na putu dužem od devet sati, agencija je dužna obezbijediti suvozača, a direktor škole i vođa puta na dan polaska vrše uvid u potvrdu o tehničkoj ispravnosti vozila.
Za kampove i klupska putovanja to niko ne propisuje. Ko vozi, koliko sati i kada je vozilo pregledano ostaje pitanje koje roditelj postavlja sam ili ne dobije odgovor.
Osoba koja prati dijete nije njegov zakonski zastupnik. Zbog toga škole i organizatori uz saglasnost za putovanje traže i pisanu izjavu kojom roditelj odobrava da se djetetu u hitnom slučaju pruži medicinska pomoć, te podatke o hroničnim bolestima, terapiji i alergijama.
Pravilnik u Kantonu Sarajevo tu obavezu stavlja na roditelja izričito: roditelji su dužni blagovremeno upoznati nosioce organizacije sa zdravstvenim stanjem i sklonostima svoje djece. Izostavljena informacija o terapiji nije formalnost, nego jedini podatak koji pratilac ima kad se nešto desi.
Za putovanja izvan zemlje pravilnik u Republici Srpskoj ide korak dalje: škola koja izvodi ekskurziju učenika van granica BiH treba obezbijediti pratnju doktora medicine, koji će po potrebi pružiti zdravstvenu uslugu i zaštitu svakom učesniku.
Ništa od toga nije uslov za prelazak granice. Vrijednost je praktična: u stranoj zemlji zdravstvena ustanova teško razgovara s odraslom osobom koja nema nikakav pisani osnov da odlučuje o tuđem djetetu.
U ostalim kantonima pravilo donosi kantonalno ministarstvo obrazovanja i prag učešća, termini i obaveze pratnje mogu izgledati drugačije. Tekst se traži od škole ili na stranici nadležnog ministarstva, prije nego što se potpiše bilo šta.
Koji god pravilnik važi, dokumentacija koju organizator sastavlja izgleda slično: