Dugovi pokojnika - da li ih nasljeđujete i šta treba provjeriti

Više nasljednika, odricanje i legatar

Kad nasljednika ima više, povjerilac ne mora juriti svakog ponaosob. Zakoni predviđaju solidarnu odgovornost: cijeli dug smije tražiti od bilo kojeg nasljednika, s tim da svaki odgovara najviše do visine vrijednosti svog nasljednog dijela. To važi i prije diobe i poslije nje.

Među samim nasljednicima dugovi se dijele srazmjerno nasljednim dijelovima, osim ako je testamentom određeno drugačije. Ko povjeriocu plati više od svog dijela, od ostalih ima pravo tražiti razliku. Zato se svaka uplata dokumentuje, a pitanje poravnanja otvara odmah, dok su računi svježi.

Odricanje od nasljedstva je jedini potez koji nasljednika potpuno oslobađa: ko se odrekao, za dugove ostavioca ne odgovara. Sva tri zakona to izričito propisuju. Odricanje ipak ne briše terete na samoj imovini. Hipoteka ostaje upisana na nekretnini i ide s njom onome ko je na kraju naslijedi.

Posebno pravilo važi za legatara, osobu kojoj je testamentom ostavljena tačno određena stvar, a koja nije nasljednik. Legatar za dugove ostavioca ne odgovara, osim ako mu je testamentom izričito naloženo da neki dug plati, i tada samo do vrijednosti onoga što je legatom dobio. Povjerioci se pritom namiruju prije legata, pa iz prezadužene ostavine legatar često ne dobije ono što mu je namijenjeno.

Koje dugove porodica treba posebno tražiti

Dugovi pokojnika su rijetko samo jedan kredit. Porodica obično prvo sazna za račun u banci i kreditnu karticu, a tek kasnije isplivaju komunalije, porez, dug prema upravitelju zgrade, privatna pozajmica ili izvršenje koje već teče. Prije nasljedničke izjave zato treba proći svaku vrstu obaveze, s dokazom koji uz nju ide:

Za bankarska zaduženja postoji jedno centralno mjesto provjere: Centralni registar kredita koji vodi Centralna banka BiH. U njemu su krediti, kartice, dozvoljeni minusi i obaveze po osnovu jemstva, a izvještaj se dobija na pisani, potpisani zahtjev preko banke ili druge institucije učesnice registra. Vlastiti izvještaj tako vadi svako za sebe. Podatke o zaduženjima umrlog banke u pravilu daju nasljednicima s rješenjem o nasljeđivanju ili sudu koji vodi ostavinu, pa se do potpune slike najbrže dolazi upravo kroz postupak.

Posebna kategorija su tuđi dugovi s pokojnikovim potpisom. Ako je bio sudužnik ili jemac, ta obaveza ne prestaje njegovom smrću: ulazi u dugove ostavine i može se pojaviti tek kad glavni dužnik zakasni s ratama. U izvještaju iz registra kredita takva zaduženja se vide.

Za svaki dug koji neko prijavi tražite papir: ugovor, priznanicu, izvod ili presudu. Usmena tvrdnja nije dug ostavine i ne plaća se iz porodičnog dogovora bez provjere.

Popis imovine i dugova prije prihvatanja ili odricanja

Dug se ne da ocijeniti bez druge strane vage. Ko zna samo da postoji kredit od 20.000 KM, a ne zna koliko vrijede stan, auto i ušteđevina, ne zna ni da li je ostavina prezadužena. Vrijedi i obrnuto: vrijedna nekretnina bez podataka o teretima ne govori ništa. Prvi korak je zato uporedni popis, imovina na jednoj strani, obaveze na drugoj, sa stanjem na dan smrti. Uz svaku stavku ide podatak koji je čini upotrebljivom:

Tek s takvim popisom odricanje ili prihvatanje nasljedstva dobija stvarni smisao. Kad obaveze očigledno prelaze vrijednost onoga što ostaje, odricanje je legitiman izlaz. Kad imovina dugove pokriva, rješenje je obično dogovor nasljednika, prodaja dijela imovine ili preuzimanje kredita. Dokumente za samu raspravu pripremite po spisku iz vodiča o dokumentaciji za ostavinski postupak.

Strah tjera na poteze koji izgledaju korisno, a naprave novi spor: jedan uplati ratu da ne bude problema, drugi proda auto, treći povjeriocu obeća sve. Dok popisa nema, vrijedi kratka lista zabrana:

• ne priznavati dug telefonom i ne obećavati da ćete lično sve platiti
• ne prodavati stvari iz ostavine bez dogovora s ostalim nasljednicima i bez dokumentacije
• ne koristiti račun pokojnika kao porodičnu kasu
• ne plaćati najglasnijeg povjerioca prije provjere ostalih obaveza
• ne ignorisati sudsku poštu, opomene i rokove iz rješenja

Banka, račun, kartica, kredit i osiguranje kredita

Bankovni račun je najosjetljivija tačka prvih sedmica. Porodica često zna PIN ili drži karticu u novčaniku, pa novac za troškove podigne kao da se ništa nije promijenilo. Upravo to kasnije postane sporno: svaka punomoć za račun prestaje smrću vlasnika, a podizanje novca karticom ili mobilnim bankarstvom poslije smrti ostali nasljednici mogu tretirati kao posezanje u zaostavštinu.

Kod banke redoslijed izgleda ovako:

• Karticu, PIN i mobilno bankarstvo pokojnika ne koristite, ni za troškove sahrane.
• Banci odnesite smrtni list i tražite pisanu proceduru; dio banaka troškove sahrane plaća direktno pogrebnom društvu po predračunu.
• Zatražite stanje svih obaveza na dan smrti: kredit, kartica, dozvoljeni minus, trajni nalozi, sef, zajednički račun.
• Pitajte postoji li polisa osiguranja kredita i šta treba za prijavu osiguranog slučaja.
• Provjerite je li uz kredit upisana hipoteka i ko su sudužnik ili jemac.
• Ako je neko već podigao novac, ne prešutkujte; iznos se evidentira i poravnava među nasljednicima.

Osiguranje kredita ne gasi dug samo od sebe. Osigurani slučaj se mora prijaviti, osiguravač odlučuje po polisi, i tek isplata zatvara dug. Od banke zato tražite pisanu informaciju šta se dešava s ratama dok prijava traje i ko šta podnosi.

Dva instrumenta nadžive dužnika. Hipoteka prati nekretninu: povjerilac se iz nje može namiriti ko god je naslijedi, a odricanje ostalih nasljednika je ne skida. Jemstvo ne prestaje smrću glavnog dužnika. Po Zakonu o obligacionim odnosima jemac odgovara za cijelu obavezu čak i onda kad nasljednici, zbog svoje ograničene odgovornosti, duguju samo dio; ako plati, jemac se s pravom regresa javlja kao povjerilac ostavine.

Ako banka komunicira samo s jednim članom porodice, neka taj čuva svaki odgovor i dijeli ga s ostalima. Dogovor koji jedan nasljednik sklopi sam ostale ne obavezuje i kasnije se teško raspetljava.

Ako povjerilac zove jednog nasljednika ili se dug pojavi kasnije

Povjerilac obično zove onog do koga najlakše dođe: supružnika, dijete iz istog grada, osobu koja je prijavila smrt. Taj poziv sam po sebi ne stvara obavezu. Prije bilo kakvog odgovora tražite pisani dokaz duga, s datumom nastanka, iznosom i obračunom kamata. I ništa ne priznajte preko telefona: priznanje duga prekida zastaru, pa jedna neoprezna potvrda može oživjeti stari račun.

Za starije račune prvo pitanje je zastara. Opšti rok je u Federaciji pet, a u Republici Srpskoj deset godina. Komunalne usluge za domaćinstvo zastarijevaju za godinu, povremena davanja za tri, a dug utvrđen pravosnažnom presudom tek za deset godina u oba entiteta. Sud na zastaru ne pazi po službenoj dužnosti: prigovor mora istaći dužnik, a poslije smrti to znači nasljednik, u odgovoru na tužbu ili u prigovoru na rješenje o izvršenju.

U ostavinskom postupku se dugovi ne utvrđuju po službenoj dužnosti. Ni sud ni notar ne sastavljaju spisak obaveza niti oglasom pozivaju povjerioce; oglas služi za pozivanje nepoznatih nasljednika. Povjerilac se javlja sam, a sporno potraživanje se ne rješava na ostavinskoj raspravi nego u posebnoj parnici.

Povjerioci ostavioca imaju i alat koji nasljednike umije iznenaditi: odvajanje zaostavštine. U roku od tri mjeseca od smrti mogu zahtijevati da se zaostavština odvoji od imovine nasljednika (FBiH član 173, RS član 164, Brčko član 178). Dok odvajanje važi, nasljednik ne može raspolagati naslijeđenim stvarima, niti se njegovi lični povjerioci iz njih naplaćuju. Povjerilac za to plaća svoju cijenu: ko traži odvajanje, namiruje se samo iz zaostavštine, do ostale nasljednikove imovine više ne može. U Federaciji i Brčkom uz zahtjev mora učiniti vjerovatnim i potraživanje i opasnost da bez odvajanja ne bi bio namiren.

Dug koji se pojavi tek poslije pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju ne nestaje, ali za njega važi sve već rečeno: granica je vrijednost naslijeđenog, dokaz se traži prije plaćanja, a kod izvršenja i većih iznosa se prije ikakvog priznanja isplati pravni savjet.

Najčešće zabune oko dugova pokojnika

Iste zablude kruže u obje krajnosti, i one koje dugove umanjuju i one koje ih naduvavaju:

• Dugovi ne nestaju smrću: prelaze na ostavinu i namiruju se iz nje.
• Nasljednik ne odgovara neograničeno: granica je vrijednost onoga što je naslijedio.
• Odricanje štiti od dugova, ali ne skida hipoteku s nekretnine niti oslobađa jemce i sudužnike.
• Vrijedna nekretnina bez uvida u terete ne znači da je ostavina u plusu.
• Sporno potraživanje se ne ignoriše: evidentira se, traži se dokaz, a odlučuje parnica.

Tri scenarija: mali dug, ozbiljan dug i dug veći od imovine

Ista pravila u tri tipične situacije daju tri različita poteza:

Ovi scenariji ne zamjenjuju pravni savjet, ali drže porodicu podalje od dvije krajnosti: da sve plati odmah ili da sve ignoriše.

Korisni linkovi

Konkretne članove i rokove provjerite u službenim tekstovima zakona; uz njih su i izvori na kojima se stanje zaduženja stvarno provjerava.

Sažetak

Redoslijed koji čuva i novac i porodični mir: prvo popis imovine i dugova sa stanjem na dan smrti, pa provjera banaka, registra kredita i sudova, pa tek onda nasljednička izjava.

Granica odgovornosti drži i najveći dug u okviru vrijednosti naslijeđenog. Ali samo onome ko je ne potroši pogrešnim potezima: plaćanjem bez dokaza, obećanjima povjeriocima i posezanjem za računom pokojnika.