Odricanje od nasljedstva - kada ima smisla i koje su posljedice

Odricanje, prihvatanje i ustupanje dijela nisu ista odluka

Ko se valjano odrekne nasljedstva, po zakonu se smatra kao da nikad nije ni bio nasljednik. To je druga pravna situacija nego kad neko primi nasljedstvo pa se dogovori o ustupanju svog nasljednog dijela određenom sunasljedniku, iako porodica za oboje kaže isto: odrekao se.

Najviše zabune pravi dejstvo odricanja na djecu. Sva tri zakona kažu isto: odricanje važi i za potomke onoga ko se odrekao, osim ako izričito izjavi da se odriče samo u svoje ime (član 163. zakona FBiH, član 154. zakona RS, član 168. zakona Brčko distrikta). Ko se odrekne samo u svoje ime, njegov dio se nasljeđuje kao da je umro prije ostavioca, pa na red dolaze njegova djeca. Ko izjavu ne ograniči, isključio je i njih. Onaj ko uzima izjavu dužan je da na tu razliku upozori, ali je bolje doći s već donesenom odlukom.

Čisto odricanje ne znači ni da će oslobođeni dio automatski otići osobi koju odricatelj ima na umu. Dio se raspoređuje po redovima nasljeđivanja, zavisno od toga ko se još odrekao i kako se dijeli nasljedstvo između bračnog druga i djece. Ako se odreknu svi nasljednici najbližeg reda, poziva se sljedeći red; u FBiH i Brčko distriktu bračni drug ostaje u prvom redu i kad se svi ostali iz tog reda odreknu. Ko želi da njegov dio dobije tačno određena osoba, ne treba mu odricanje nego ustupanje dijela toj osobi.

Kod ustupanja je zakon izričit: odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem, nego izjavom o primanju nasljedstva uz ustupanje svog nasljednog dijela (član 166. zakona FBiH, član 157. zakona RS, član 171. zakona Brčko distrikta). Razlika nije akademska. Ko ustupa, prvo je postao nasljednik, pa za dugove ostavioca odgovara do visine svog dijela, a ustupanje može povući i poreske obaveze.

Zato na raspravi tražite da vam se pročita šta tačno ulazi u zapisnik. Rečenica "ja to prepuštam bratu" može u zapisniku završiti i kao odricanje i kao ustupanje, a posljedice nisu iste.

Šta provjeriti prije izjave o odricanju

Najlakše za raspravu nije uvijek najbolje za onoga ko potpisuje. Prije izjave treba imati bar okvirnu sliku imovine i obaveza, a za to je obično potrebno prikupiti dokumentaciju za ostavinski postupak: ZK izvatke, stanje računa, podatke o kreditima.

• Šta tačno čini ostavinu: stan, zemljište, računi, vozilo, udio u firmi, potraživanja, neisplaćena plata ili penzija, osiguranje.
• Koji dugovi postoje ili se mogu pojaviti: krediti, kartice, dozvoljeni minus, komunalije, porezi, izvršenja, privatne pozajmice.
• Da li se odričete samo u svoje ime ili izjava obuhvata i vaše potomke.
• Da li je neko od nasljednika maloljetan ili pod starateljstvom, jer se tada izjave ne daju kao porodična formalnost.
• Da li neko vrši pritisak ili obećava naknadu "sa strane"; takva obećanja ne ostavljati usmeno.
• Da li postoji testament ili poklon koji niko ranije nije vidio i može li se kasnije pojaviti još imovine.

Poseban rizik je sama rasprava: svi su došli, zapisnik se vodi, porodica hoće da se završi, a neko od nasljednika tek tu prvi put čuje za dug, testament ili spornu nekretninu. Konačna izjava se ne daje zato da bi ročište kraće trajalo.

Ako ne znate šta sve ulazi u ostavinu ili koliki su dugovi, tražite vrijeme za provjeru. To nije zloupotreba postupka. Ročište se može odgoditi, dokumentacija dopuniti, a izjava dati kasnije, dok postupak traje.

Dugovi kao razlog za odricanje: šta provjeriti prije izjave

Strah od dugova je najčešći motiv za odricanje, a odluka iz panike najčešća greška. Zakon nasljednika ne ostavlja nezaštićenim: za dugove ostavioca odgovara samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a kad ima više nasljednika, svaki do visine svog dijela (član 172. zakona FBiH, član 163. zakona RS, član 177. zakona Brčko distrikta). Više od onoga što je naslijedio ne može izgubiti. Pitanje je zato računsko: koliko vrijedi imovina, koliki su dugovi i isplati li se.

Ako je imovina mala, a dugovi je očigledno premašuju, odricanje je čist način da se porodica ne uvlači u tuđe obaveze; ko se odrekao, ne odgovara ni za jednu marku duga. Ako postoji vrijedna nekretnina, a dug se može zatvoriti prodajom ili dogovorom nasljednika, računica je obično drugačija. Bitno je i da li je dug osiguran hipotekom, postoji li osiguranje kredita i da li su povjerioci već pokrenuli postupke.

Minimalna provjera prije izjave izgleda ovako:

• tražiti izvod banke ili potvrdu o stanju kredita gdje je to moguće
• provjeriti hipoteke i zaloge u ZK izvatku
• provjeriti komunalna i poreska dugovanja
• provjeriti da li teku izvršni postupci ili tužbe
• procijeniti približnu vrijednost imovine prije izjave

Kako se ova tema otvara na ostavinskoj raspravi

Tok je u sva tri pravna sistema sličan, bilo da postupak vodi sud ili notar.

1. Utvrđuje se ko je pozvan na nasljeđe i šta okvirno čini zaostavštinu.
2. Nasljednici daju izjave: prijem, odricanje ili ustupanje dijela. Niko izjavu nije dužan dati.
3. U izjavi se navodi na šta se odnosi: na zakonski dio, na dio po testamentu ili na nužni dio.
4. Izjava ulazi u zapisnik i od tog trenutka se ne može opozvati.

Odgađanje bez plana tu ne pomaže. Ko izjavu ne da, ostaje nasljednik, jer zaostavština prelazi na nasljednike po sili zakona u trenutku smrti. S druge strane, ko je nasljedstvo prihvatio ili je raspolagao stvarima iz ostavine, recimo nešto iz nje prodao, pravo na odricanje je izgubio (član 165. zakona FBiH, član 156. zakona RS, član 170. zakona Brčko distrikta).

Na raspravama se ponavljaju iste greške:

• odricanje "da se olakša porodici", bez provjere imovine i dugova
• miješanje čistog odricanja s ustupanjem dijela određenom nasljedniku
• uvjerenje da se izjava kasnije može povući; ne može, poništenje se traži preko suda i samo zbog prinude, prijetnje, prevare ili zablude
• očekivanje da se može zadržati imovina, a odbiti dugovi

Ako se nasljednik odriče iz inostranstva

Nasljednik u inostranstvu obično želi samo poslati papir i ne dolaziti. To je izvodljivo, ali forma mora biti prihvatljiva za sud ili notara koji vodi postupak. Skenirana izjava bez propisane ovjere ili punomoć bez izričitog ovlaštenja za davanje nasljedničke izjave vraćaju se i odgađaju raspravu.

Najjednostavniji put je često konzulat: izjava o primanju ili odricanju, kao i punomoć za nju, može se dati pred konzularnim ili diplomatskim predstavnikom BiH s istim pravnim dejstvom kao u zemlji (član 237. zakona FBiH, član 241. zakona Brčko distrikta, član 126. Zakona o vanparničnom postupku RS). Ide li se preko stranog notara, računajte na apostille ili legalizaciju i prevod sudskog tumača; šta se od toga traži u konkretnom predmetu, provjerite kod suda ili notara koji ga vodi.

Prije ovjere pošaljite tekst izjave osobi koja vodi postupak ili advokatu u BiH i pitajte da li je prihvatljiv. U tekstu mora stajati broj predmeta, ime ostavioca i jasan sadržaj izjave, a posebno da li se odričete samo u svoje ime ili i u ime potomaka. Ako ne odričete nego ustupate dio određenom nasljedniku, i to mora izričito pisati.

Maloljetnik, pritisak porodice i nova imovina nakon odricanja

Kad je nasljednik maloljetan, roditeljski potpis nije dovoljan. Odricanje u ime djeteta je raspolaganje djetetovom imovinom i traži odobrenje organa starateljstva, a postupak kad je dijete nasljednik ima i dodatna pravila: provjeru sukoba interesa i, po potrebi, posebnog staratelja. Posebno je osjetljivo kad roditelj ima vlastiti interes suprotan djetetovom, na primjer kad želi da imovina pripadne njemu ili drugom članu porodice.

Obratna situacija zna iznenaditi: kad se roditelj odriče i izjavu ne ograniči na svoje ime, odricanje po samom zakonu obuhvata i njegovu maloljetnu djecu, a FBiH i Brčko distrikt izričito propisuju da za takvo odricanje odobrenje organa starateljstva nije potrebno (član 163. stav 3. odnosno član 168. stav 3.). Roditelj koji želi da dio pređe na djecu mora se zato izričito odreći samo u svoje ime.

Pritisak obično stiže u emotivnom trenutku: "ne komplikuj", "tako bi pokojnik htio", "dobit ćeš nešto kasnije". Obećanje isplate bez pisanog traga poslije se ne može dokazati, a izjava kojom ste se odrekli ostaje. Ako vam neko nudi novac da se odreknete, to je pravni posao koji treba oblikovati kao ustupanje ili sporazum, s papirom, a ne kao uslugu na riječ. Pod pritiskom je uvijek bolje tražiti odgodu ili pravni savjet nego potpisati.

Strah od toga da se poslije odricanja pronađe vrijedna imovina zakon je riješio povoljnije nego što ljudi misle. U FBiH i Brčko distriktu odricanje se uopšte ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu (član 166. odnosno član 171.); o njoj se poslije pravosnažnosti odlučuje posebno, pa raniji odricatelj u toj raspravi ponovo učestvuje. U Republici Srpskoj sud prije raspravljanja naknadno pronađene imovine poziva i nasljednike koji su se odrekli da se izjasne hoće li tražiti svoj dio (član 159. zakona i član 138. Zakona o vanparničnom postupku). Uslov je u oba slučaja da se za imovinu u vrijeme izjave stvarno nije znalo; ono što je bilo poznato pa prešućeno ne računa se kao naknadno pronađeno.

Tipične situacije u kojima odricanje može pomoći ili napraviti problem

Prezadužena ostavina

Kad je jasno da dugovi premašuju imovinu i niko iz porodice nema interes da je preuzme, odricanje je najčišći izlaz: ko se odrekao, povjeriocima ne duguje ništa. I tada se prvo pravi osnovna slika zaostavštine, jer je izjava neopoziva.

Porodični dogovor da jedan nasljednik preuzme nekretninu

Ovdje riječ "odricanje" obično ne opisuje ono što porodica stvarno hoće. Ako dio treba pripasti tačno određenoj osobi, pravno je riječ o prijemu nasljedstva uz ustupanje dijela tom sunasljedniku, i tako treba da stoji u zapisniku.

Osoba ne razumije sve posljedice

To je trenutak za zastajanje, ne za potpis. Ako ne znate šta izjava proizvodi, tražite pojašnjenje, odgodu ili savjet advokata prije nego što uđe u zapisnik.

Korisni linkovi

Zakonski tekstovi za sve tri jurisdikcije i praktični opisi toka ostavinskog postupka nalaze se u izvorima ispod.

Sažetak

Odricanje od nasljedstva nekad je najrazumnija odluka, posebno kod prezadužene ostavine. Ali je konačno: ne može se opozvati, ne može biti djelimično i, ako se izričito ne ograniči, obuhvata i potomke.

Redoslijed je zato uvijek isti: prvo slika imovine i dugova, zatim odluka da li želite odricanje ili ustupanje, pa tek onda izjava u zapisnik.