Odricanje od nasljedstva - kada ima smisla i koje su posljedice

Odricanje, prihvatanje i ustupanje dijela nisu ista odluka

Najvažnija posljedica je da se osoba koja se valjano odrekne nasljedstva ne tretira kao da je jednostavno uzela manje, nego kao da ne prihvata nasljedni položaj na koji je pozvana. Pri tome je važno razlikovati čisto odricanje od ustupanja nasljednog dijela određenom sunasljedniku, jer to nisu iste pravne situacije niti proizvode iste posljedice.

Praktično, to znači da prije izjave morate znati da li se odričete u svoje ime, da li eventualno ustupate dio sunasljedniku gdje je to relevantno, i da li razumijete kako će se vaš dio dalje računati unutar porodice.

Za porodičnu praksu posebno je važno znati da čisto odricanje samo u svoje ime ne završava uvijek priču na način koji ljudi zamišljaju. Zakonski tekstovi polaze od toga da se na onoga ko se odrekao gleda kao da je umro prije ostavioca, pa u nasljednu sliku mogu ući njegova djeca ili drugi nasljednici koji dolaze po pravilima reda nasljeđivanja. Zbog toga odricanje ne treba davati iz uvjerenja da će dio "automatski otići bratu" ili nekoj tačno određenoj osobi.

Porodice često koriste istu riječ za tri različite stvari: neko se "odriče", neko "prepušta" svoj dio bratu ili sestri, a neko samo ne želi učestvovati u dogovoru. Pravno, to nisu iste odluke. Odricanje od nasljedstva znači da osoba ne želi biti nasljednik iza tog ostavioca, dok ustupanje ili sporazum među nasljednicima najčešće podrazumijeva da je osoba prvo postala nasljednik pa svojim dijelom raspolaže u korist nekoga drugog.

Porodice često sve zovu "odricanje", ali u praksi postoje različite odluke. Jedno je odreći se nasljedstva, drugo je prihvatiti nasljedstvo pa svoj dio ustupiti drugom nasljedniku, a treće je postići dogovor o podjeli konkretne imovine. Posljedice nisu iste, naročito kod potomaka, dugova i kasnije pronađene imovine.

Zato prije davanja izjave treba tražiti da se tačno objasni šta će biti uneseno u zapisnik. Rečenica "ja to prepuštam bratu" nije uvijek isto što i odricanje od nasljedstva.

Šta provjeriti prije izjave o odricanju

Odricanje se ne smije davati zato što porodica kaže "tako je najlakše". Najlakše na raspravi ne znači uvijek najbolje za osobu koja potpisuje. Prije izjave treba imati bar osnovnu sliku imovine, dugova i posljedica za potomke.

• Šta tačno čini ostavinu: stan, zemljište, račun, vozilo, udio u firmi, potraživanja, neisplaćena plata, penzija ili osiguranje.
• Koji dugovi postoje ili se mogu pojaviti: kredit, kartica, dozvoljeni minus, komunalije, porez, izvršenje, privatna pozajmica.
• Da li se odricanje odnosi i na potomke nasljednika prema zakonu koji se primjenjuje i sadržaju izjave.
• Da li je nasljednik maloljetan ili pod starateljstvom, jer odluke u njegovo ime ne smiju biti tretirane kao obična porodična formalnost.
• Da li neko vrši pritisak ili obećava naknadu "sa strane"; takve dogovore ne treba ostavljati usmeno.
• Da li se već zna za naknadnu imovinu ili postoji mogućnost da se kasnije pojavi nova nekretnina, račun ili potraživanje.

• Okvirno znam šta ulazi u ostavinu, a šta su mogući dugovi.
• Razumijem razliku između odricanja i ustupanja dijela drugom nasljedniku.
• Znam da se odricanje ne daje djelimično ni pod uslovom.
• Ne dajem izjavu samo zato što me porodica požuruje.
• Ako nešto ne razumijem, tražim dodatno pojašnjenje prije izjave.

Na ostavinskoj raspravi pritisak može biti velik: svi su došli, notar ili sud vodi zapisnik, porodica želi "da se završi", a neko od nasljednika prvi put čuje za dug, testament ili spornu nekretninu. U takvoj situaciji nije razumno davati konačnu izjavu samo da bi rasprava bila završena.

Ako nasljednik ne zna šta sve ulazi u ostavinu, koliki su dugovi, da li postoji dodatna imovina ili šta znači odricanje za njegove potomke, treba tražiti vrijeme za provjeru. To ne znači zloupotrebu postupka, nego zaštitu od odluke koja se poslije teško ispravlja.

• nije jasno koliki su dugovi
• nije dostavljen ZK izvadak za ključnu nekretninu
• postoji sumnja u bankovni račun ili kredit
• nasljednik je pod pritiskom porodice
• nasljednik nije siguran da li se odricanje odnosi i na djecu
• postoji testament ili poklon koji niko nije ranije vidio

Dugovi kao razlog za odricanje: šta provjeriti prije izjave

Najčešći razlog za odricanje je strah od dugova. Taj strah je razumljiv, ali odluka ne treba biti panična. Nasljednik u pravilu ne odgovara za dugove pokojnika neograničeno cijelom svojom imovinom, nego u okvirima vrijednosti onoga što naslijedi. To ne znači da dugovi nisu problem; znači da se prije odricanja mora utvrditi omjer imovine i obaveza.

Ako je imovina mala, dugovi veći, a nema porodičnog interesa da se imovina preuzme, odricanje može imati smisla. Ako postoji vrijedna nekretnina, ali i dug koji se može podmiriti prodajom ili dogovorom nasljednika, odluka može biti drugačija. Zato se odricanje ne daje dok se ne vidi šira slika.

Odricanje se često razmatra kada porodica sumnja da je pokojnik ostavio više dugova nego imovine. To je razumljivo, ali odluka ne treba početi panikom. Prvo se pravi osnovna slika: šta je imovina, kolika je njena vrijednost, koji dugovi postoje, da li su dugovi osigurani hipotekom, da li postoji osiguranje kredita i da li su povjerioci već pokrenuli postupke.

Ako se nasljednik odrekne prije nego što provjeri imovinu i dugove, može izgubiti pravo na imovinu koja se kasnije pokaže vrijednom. Ako prihvati bez provjere, može se izložiti pritisku povjerilaca i porodičnim sporovima. Zato je korisno tražiti pauzu, dodatnu dokumentaciju ili pravni savjet kada su dugovi nejasni.

• tražiti izvod banke ili potvrdu o kreditu gdje je moguće
• provjeriti da li postoji hipoteka ili zalog
• provjeriti komunalne i porezne dugove
• provjeriti da li postoje izvršni postupci ili tužbe
• utvrditi približnu vrijednost naslijeđene imovine prije izjave

Kako se ova tema otvara na ostavinskoj raspravi

1. Na raspravi se utvrđuje ko je pozvan na nasljeđe i šta okvirno čini zaostavštinu.
2. Nasljednik daje izjavu da prihvata nasljedstvo ili da ga se odriče.
3. Ako postoji više nasljednika, važno je razlikovati čisto odricanje od ustupanja dijela sunasljedniku.
4. Izjava ulazi u postupak i ne treba je davati kao usputnu ili nepromišljenu rečenicu.

Ovo nije odluka koju je pametno ostavljati neograničeno za kasnije. U praksi se izjava daje u okviru ostavinskog postupka i u vezi sa pozivom, ročištem i tokom konkretnog predmeta, pa odgađanje bez jasnog plana obično samo komplikuje postupak umjesto da ga olakša.

• odriču se nasljedstva da bi 'olakšali' porodici bez provjere imovine i dugova
• miješaju čisto odricanje sa ustupanjem dijela drugom nasljedniku
• pretpostavljaju da izjava kasnije može lako biti povučena
• ne shvate da odricanje nije djelimično i da ne mogu zadržati samo 'dobri' dio ostavine

Ako se nasljednik odriče iz inostranstva

Nasljednik u inostranstvu često želi "samo poslati papir". Tu nastaje rizik: forma izjave mora biti prihvatljiva za sud/notara koji vodi postupak. Neformalna izjava, skenirani papir bez propisane ovjere ili punomoć koja ne sadrži jasno ovlaštenje mogu dovesti do odgode.

• Pitati sud/notara da li izjava mora biti data pred konzularnim predstavništvom BiH, stranim notarom ili drugim ovlaštenim organom.
• Provjeriti da li treba apostille/legalizacija i sudski prevod.
• Ne slati izjavu bez tačnog broja predmeta, imena ostavioca i jasnog sadržaja izjave.
• Ako se ne odriče nego ustupa dio drugom nasljedniku, to treba posebno naglasiti i pravilno oblikovati.

Nasljednik u inostranstvu često želi "samo poslati izjavu" da se odriče. To ne treba raditi bez provjere forme. Sud ili notar može tražiti ovjeru, apostille ili legalizaciju, prevod sudskog tumača i tačan tekst izjave. Ako je izjava neprecizna, može se vratiti, odgoditi raspravu ili proizvesti drugačije posljedice od onih koje je nasljednik mislio.

Prije ovjere u inostranstvu praktično je poslati tekst izjave osobi koja vodi postupak ili advokatu u BiH i pitati da li je prihvatljiv. Posebno treba provjeriti da li se odricanje odnosi samo na nasljednika koji daje izjavu ili i na njegove potomke, ako zakon i forma izjave to otvaraju kao pitanje.

Maloljetnik, pritisak porodice i nova imovina nakon odricanja

Ako je nasljednik maloljetan, odricanje se ne može tretirati kao obična praktična odluka roditelja. Djetetova imovina se mora štititi, a roditelj ili staratelj ne smije olako odlučiti da se dijete odrekne imovine samo zato što odraslima tako odgovara. U takvim situacijama se uključuje nadležni organ/starateljski okvir prema pravilima konkretne nadležnosti.

Posebno je osjetljivo ako roditelj ima vlastiti interes suprotan djetetovom: na primjer, roditelj želi da imovina pripadne njemu ili drugom članu porodice, a dijete bi po zakonu imalo dio. Tada se ne smije postupati kao da je to samo interni dogovor porodice.

Odricanje se često traži u emotivnom trenutku: "ne komplikuj", "tako bi pokojnik htio", "samo potpiši da završimo", "dobit ćeš nešto kasnije". To su situacije u kojima treba zastati. Ako se odricanje potpiše bez jasnog pisanog dogovora, kasnije se teško dokazuje šta je obećano.

• Ne potpisivati izjavu na licu mjesta ako ne znate vrijednost imovine i dugova.
• Ne pristajati na usmeno obećanje naknadne isplate bez pisanog traga.
• Ako neko nudi novac za odricanje, provjeriti da li se radi o ustupanju dijela, sporazumu ili drugom pravnom poslu.
• Ako ste pod pritiskom, tražiti odgodu ili pravni savjet prije izjave.

Jedno od najtežih pitanja je šta se dešava kada se osoba odrekne nasljedstva zbog male ili prezadužene ostavine, a poslije se pronađe vrijedna imovina. Zato se prije odricanja mora pitati ne samo "šta sada znamo", nego i "šta još može postojati". Stari ZK izvaci, računi, zemljište u drugom mjestu, štednja, udjeli ili nasljedstvo koje ostavilac nikada nije proveo mogu promijeniti sliku.

Ako je izjava o odricanju već data, prostor za povratak može biti vrlo ograničen. Zato se kod nepotpune imovine bolje prvo traži provjera, dopuna dokumentacije ili pravni savjet, nego brzo odricanje radi porodičnog mira.

Tipične situacije u kojima odricanje može pomoći ili napraviti problem

Prezadužena ostavina

Ako porodica sumnja da iza pokojnika ima ozbiljnih dugova, odricanje se često prvi put spominje. Ali i tada treba prvo pokušati utvrditi makar osnovnu sliku zaostavštine.

Porodični dogovor da jedan nasljednik preuzme nekretninu

Ovdje ljudi često koriste riječ 'odricanje', iako je stvarno pitanje bliže ustupanju dijela određenom sunasljedniku. To nije ista pravna izjava.

Osoba ne razumije sve posljedice

To je upravo trenutak kada ne treba žuriti. Ako niste sigurni šta vaša izjava proizvodi, najvažnije je ne dati je napamet.

Korisni linkovi

Ispod su zvanični i praktično relevantni izvori za provjeru zakonskog okvira, postupka i posebnih situacija prije nego što donesete zaključak ili preduzmete naredni korak.

Sažetak

Odricanje od nasljedstva nekada ima smisla, ali nije bezazlena formalnost. Ono ima posljedice i zato mora doći poslije razumijevanja sastava ostavine, a ne prije njega.

Šta je ostavina nejasnija ili prezaduženija, to je važnije da odluku ne donesete iz porodičnog pritiska ili brzine. Prvo razumjeti, pa tek onda izjaviti.