Učitavanje…
Redoslijed na licu mjesta je uvijek isti: prvo ljudi i saobraćaj, zatim fotografije i podaci o učesnicima, pa tek onda odluka treba li policija ili je dovoljan evropski izvještaj. Ko taj red ispoštuje, kod osiguravača ima uredan predmet. Ko ga preskoči, okolnosti kasnije prepričava bez dokaza.
Prije fotografija i bilo kakve rasprave o krivici, mjesto nezgode mora prestati biti opasno za vas i za druge. Ovim redom:
Sve što ostane nefotografisano nestaje s prvim pomjeranjem vozila i prvim metenjem stakla. Snimite redom:
Krupni plan ulubljenog blatobrana sam za sebe ne govori ništa. Procjenitelju treba i širi kadar iz kojeg se vidi kako su vozila stajala i u kakvim uslovima, a s lošom dokumentacijom raste šansa da šteta bude umanjena ili osporena.
Trebaju vam ime i prezime, kontakt, registarska oznaka, broj police i naziv osiguravača. Najsigurnije je fotografisati dokumente: ličnu kartu, saobraćajnu i polisu. Prepisivanje na brzinu ostavlja prostor za grešku, a dogovor da ćete se čuti kasnije nije nikakav dokaz.
Odbijanje razmjene podataka je prekršaj i tu prestaje svako ubjeđivanje: fotografišite tablice i pozovite 122. Policija utvrđuje identitet učesnika i status osiguranja i unosi ih u zapisnik, pa je to siguran put i kad drugi vozač tvrdi da polisu nema kod sebe.
Dvije posebne situacije. Ako ste oštetili parkirano vozilo čiji vlasnik nije prisutan, dužni ste ostaviti svoje podatke i podatke o vozilu, a najsigurnije je obavijestiti i policiju. Ako je drugo vozilo neosigurano ili je vozač pobjegao, šteta se ne prijavljuje njegovom osiguravaču nego po posebnom postupku za neosigurano ili nepoznato vozilo.
Policija je obavezna čim ima povrijeđenih ili poginulih, a zove se i kod veće materijalne štete, štete na javnoj imovini, kad je vozilo neregistrovano ili neosigurano, kad postoji sumnja na alkohol ili drogu i kad se učesnici ne slažu oko okolnosti. Kod vozila sa stranim tablicama policiju vrijedi pozvati zbog jačeg dokaznog traga i lakše prekogranične naplate štete, ali sama strana registracija, bez drugih okolnosti, nije zaseban zakonski razlog za obavezan uviđaj. Pravo da je traži ima svaki učesnik, bez obrazloženja. Gdje tačno prolazi granica prema situacijama u kojima je dovoljan obrazac, razrađeno je u vodiču o evropskom izvještaju.
Na uviđaju računajte na alkotest, po pravilu za oba vozača. Odbijanje testiranja je prekršaj: novčana kazna od 400 do 1.000 KM, zabrana upravljanja od dva do šest mjeseci i dva kaznena boda. Ko sumnja u rezultat aparata, može tražiti analizu krvi u zdravstvenoj ustanovi; potvrdi li analiza rezultat, troškove snosi sam.
Najgora opcija je otići. Napuštanje mjesta nezgode je prekršaj, a kod nezgode s poginulim ili teže povrijeđenim kazna ide od 400 do 1.000 KM, uz zabranu upravljanja i kaznene bodove. Osiguravač koji isplati štetu može od vozača koji je pobjegao regresno tražiti novac, a ostavljanje povrijeđenog bez pomoći je i krivično djelo po entitetskim krivičnim zakonima.
Greške na licu mjesta obično ne izgledaju kao greške, nego kao pristojnost ili žurba. Ove četiri koštaju najviše:
Kad je mjesto raščišćeno, a fotografije, podaci i zapisnik ili izvještaj kod vas, na redu je prijava štete osiguravaču.
Praktična uputa BIHAMK-a s obrascem evropskog izvještaja i pregledom situacija u kojima se nezgoda ne smije riješiti bez policije.
Cjelovit tekst zakona o bezbjednosti saobraćaja, gdje su propisane dužnosti učesnika nezgode i obaveze oko prsluka i sigurnosnog trokuta.
Pregled izmjena zakona koje su pooštrile kazne, od odbijanja alkotesta do napuštanja mjesta nezgode.
