Šta je pomoć u kući - i šta nije
Pomoć u kući nije njega. To je važna razlika koju porodice često zamagljuju. Pomoć u kući je svakodnevna logistika: neko ko skuha ručak, ode u prodavnicu, očisti stan, opere veš, odvede osobu kod ljekara, podsjeti na lijekove, napravi društvo. To je pomoć u zadacima koje osoba fizički ili organizaciono više ne može ili ne želi raditi sama - ali ne uključuje medicinsku njegu, previjanje, rehabilitaciju ni stalni nadzor.
Za mnoge starije osobe, pomoć u kući je dovoljna da nastave živjeti u svom domu sigurno i dostojanstveno. Za neke, to je privremeno rješenje prije nego situacija zahtijeva više. A za neke, pomoć u kući nikad nije bila dovoljna - samo se porodica nadala da jeste.
Šta pomoć u kući zaista pokriva
- Kuhanje i priprema obroka - ključno jer je neuhranjenost jedan od najozbiljnijih skrivenih problema kod starijih.
- Kupovina - hrane, lijekova, potrepština. Odlazak u prodavnicu je često prvi zadatak koji starija osoba prestane moći sama.
- Čišćenje i održavanje domaćinstva - pranje, usisavanje, promjena posteljine, briga o urednom stanju stana.
- Pratnja - odlazak kod ljekara, u apoteku, na poštu, do banke. Mnoge starije osobe odustanu od posjeta ljekaru jer nemaju ko da ih odvede.
- Podsjećanje na lijekove - ne davanje lijekova, nego podsjećanje i provjera. Razlika je važna: davanje lijekova je medicinski zadatak.
- Društvo i razgovor - usamljenost kod starijih osoba je ozbiljan zdravstveni faktor. Osoba koja ima s kim popričati, koja nekoga očekuje - funkcioniše bolje na svim nivoima.
- Osnovni nadzor - provjera da li je osoba ustala, da li je jela, da li izgleda dobro. Ovo nije medicinski nadzor, ali je svakodnevna sigurnosna mreža.
Ko pruža pomoć u kući
U BiH, pomoć u kući obično dolazi iz jednog od tri izvora: porodica (najčešće), osoba koju porodica direktno angažuje ili organizovana služba (centar za socijalni rad, nevladina organizacija ili privatna agencija).
Porodica: najčešći izvor, ali i najopterećeniji. Kćerka koja svaki dan nakon posla svrati do majke, skuha ručak, pospremi i ode kući - to funkcioniše mjesecima, ali na duži rok vodi u iscrpljenost. Porodična pomoć je odlična kad je podijeljena među više članova. Kad pada na jednu osobu - nije održiva.
Osoba koju porodica angažuje: žena ili muškarac koji dolazi svaki dan ili nekoliko puta sedmično. Cijena zavisi od sredine, obima posla i broja sati - obično 300-700 KM mjesečno za 4-6 sati dnevno. Pronalaženje pouzdane osobe je često najveći izazov - preporuke od prijatelja, komšija ili ljekara su najčešći put.
Organizovana služba: u nekim gradovima, centri za socijalni rad organizuju pomoć u kući za starije osobe - ali kapaciteti su ograničeni i uslovi za dobijanje variraju. Postoje i nevladine organizacije i privatne agencije koje nude ovu uslugu, ali dostupnost zavisi od sredine. U većim gradovima (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Mostar) opcija je više; u manjim mjestima - često samo porodica ili komšiluk.
Kada je pomoć u kući dovoljna
Pomoć u kući je dovoljna kad osoba: može sama ustati, obući se i otići na toalet (ili uz minimalnu pomoć); kognitivno razumije šta se dešava oko nje (zna ko dolazi, zašto, šta se očekuje); ne treba stalni nadzor (može biti sama nekoliko sati bez rizika); i nema medicinskih potreba koje zahtijevaju stručnu osobu (previjanje, rehabilitacija, kompleksna terapija).
U ovim okolnostima, pomoć u kući - bilo od porodice, angažovane osobe ili službe - može omogućiti osobi da ostane u svom domu sigurno i dostojanstveno, godinama.
Kada pomoć u kući više nije dovoljna
Pomoć u kući prestaje biti dovoljna kada osoba treba pomoć pri ustajanju, oblačenju ili kupanju (to je njega, ne logistika); osoba je dezorijentisana i ne može biti sama bez rizika (luta, pali šporet, otvara vrata nepoznatim osobama); osoba treba medicinski nadzor ili redovno previjanje; ili porodica više ne može nositi teret - čak ni uz osobu koju porodica angažuje.
Ovo je trenutak kad pomoć u kući prelazi u kućnu njegu ili kad treba razmotriti institucionalnu opciju.
Najvažnije: prelazak s pomoći u kući na viši nivo nije neuspjeh. To je logičan korak koji odražava promjenu u stanju osobe. Odgađanje tog koraka „jer se nadamo da će biti bolje" je razumljivo - ali rijetko pomaže.
Šta dogovoriti prije nego osoba počne dolaziti u kuću
Najviše nesporazuma nastane zato što se „pomoć u kući" dogovori usmeno i preširoko. Jedna strana očekuje čišćenje, kuhanje i pratnju do ljekara; druga očekuje samo obilazak i osnovno pospremanje. Zato je korisno prije početka napisati jednostavan dogovor, čak i kada se osoba angažuje preko preporuke.
- Ko tačno dolazi i kojim danima.
- Koliko sati ostaje u kući i šta ulazi u taj period.
- Da li priprema obroke, kupuje namirnice, čisti, pere veš ili samo pravi društvo i provjerava stanje.
- Da li rukuje novcem starije osobe i kako se to evidentira.
- Koga zove ako primijeti pad, konfuziju, pogoršanje, odbijanje hrane ili problem s lijekovima.
- Šta ne radi: medicinsko previjanje, davanje injekcija, dizanje nepokretne osobe bez obuke, noćni nadzor, zamjena za hitnu službu.
Kod starije osobe koja ima kognitivne promjene, dobro je da porodica prvih dana bude prisutna barem dio vremena. Tako se vidi da li osoba prihvata pomoć, da li dolazi do straha ili nepovjerenja i da li je nivo podrške dovoljan.