Ko plaća kad penzija nije dovoljna
Penzija je najčešći izvor i rijetko dovoljan. U julu 2026. u Federaciji BiH isplaćeno je 471.578 penzija s prosjekom od 753,04 KM, a minimalna penzija za prava ostvarena do početka 2026. iznosi 690,10 KM. U najvećoj isplatnoj skupini, koja obuhvata 423.309 penzija, njih 179.523 ili 42,41 posto prima tačno tih 690,10 KM, a još 101.410 penzija je ispod tog iznosa. Zajedno je to 280.933 penzije, oko 66 posto te skupine.
Uporedite to s najnižom objavljenom cijenom javnog doma od 700 KM. Prosječna penzija pokrije osnovni smještaj pokretnog korisnika i ostane bez pokrića za lijekove, pelene i sve ostalo. Minimalna penzija ne pokrije ni to. Ovo nije izuzetak nego pravilo, i objašnjava zašto se pitanje ko plaća razliku postavlja u gotovo svakoj porodici.
Odgovor iz zakona je izričit. Po članu 45 federalnog zakona troškove smještaja snosi smješteno lice, roditelj, usvojitelj, staratelj ili srodnik koji je po zakonu dužan izdržavati to lice, odnosno pravno ili fizičko lice koje je ugovorom preuzelo obavezu plaćanja. U Republici Srpskoj pravilo je isto, uz jedan dodatak koji porodice iznenadi: korisnik u troškovima učestvuje svim svojim prihodima, umanjenim samo za sredstva za lične potrebe. Osobi bez ikakvih prihoda centar obezbjeđuje džeparac u iznosu od 5 posto cijene smještaja.
Praktična posljedica je trajni nalog. Gerontološki centar traži da ga korisnik otvori najkasnije sedam dana od prijema, i od tog trenutka penzija ide na račun ustanove. Iznos za lične potrebe zato treba dogovoriti prije potpisa, jer se poslije lako izgubi iz vida.
Kada trošak preuzima budžet
Smještaj o trošku budžeta nije alternativa koja se bira, nego pravo s uslovima. Federalni zakon u članu 41 ga vezuje za osobe kojima je potrebna stalna briga i pomoć, a koje je ne mogu ostvariti u vlastitoj ili drugoj porodici ili na drugi način. Zakon o socijalnoj zaštiti Republike Srpske ide korak dalje: smještaj na teret budžeta neće se priznati osobi kojoj usluge zbrinjavanja mogu pružiti članovi porodice obavezni da je izdržavaju i koja ima višak stambenog prostora i drugu imovinu. Zahtjev se podnosi službi socijalne zaštite prema prebivalištu, a koje dokaze o prihodima i imovini traži obrazac najbolje je vidjeti unaprijed.
Imovina ulazi u račun i poslije smrti korisnika. Centar u Republici Srpskoj ima pravo naplatiti isplaćena sredstva iz ostavinske mase, u revalorizovanom iznosu, i dužan je pokrenuti postupak zabilježbe potraživanja na nekretninama korisnika. Nasljednici to obično saznaju tek na ostavinskoj raspravi.
Prenos imovine ne ubrzava smještaj
Ko je imovinu prodao ili darovao i time se doveo u stanje socijalne potrebe nema pravo na smještaj iz budžetskih sredstava za period koji odgovara tržišnoj vrijednosti te imovine. Prepis stana na dijete nije prečica do jeftinijeg smještaja. Poklon, ustupanje imovine za života i ugovor o doživotnom izdržavanju su zasebne pravne odluke s vlastitim posljedicama i o njima se razgovara kod notara, odvojeno od pitanja njege.
Dodatak za pomoć i njegu drugog lica
Ovo je jedino redovno mjesečno davanje vezano direktno za nesamostalnost. U Republici Srpskoj iznosi 22 posto prosječne neto plate ostvarene u Republici u prethodnoj godini za osobu koja cjelodnevno i u potpunosti zavisi od druge osobe, odnosno 11 posto kad je potrebna djelimična pomoć. Pošto je iznos vezan za prosječnu platu, mijenja se svake godine.
U Federaciji BiH pravo za osobe starije od 65 godina postoji, ali federalni zakon iznose ne propisuje. Uslovi, postupak i visina se utvrđuju propisom kantona, a sredstva se osiguravaju u kantonalnom budžetu, pa se iznos razlikuje od kantona do kantona i traži se u svom. Vrijedi znati i dvije zamke: primljena naknada za pomoć i njegu se ne uračunava u prihod domaćinstva kad se utvrđuju druga prava, a osoba smještena u ustanovu na teret općinskog ili kantonalnog budžeta ovo pravo ne ostvaruje.
