Polazak u vrtić - šta roditelji trebaju znati prije prvog dana i tokom adaptacije

Adaptacija je plan ustanove, a ne samo vaša snalažljivost

Postoji dokument koji rijetko koji roditelj otvori, a u njemu piše šta je vrtić dužan uraditi kad dijete tek dolazi. Standardi kvaliteta rada predškolskih ustanova, objavljeni na nivou Bosne i Hercegovine, imaju zaseban standard za tranzicije, to jest za prelaze djeteta iz jednog sistema u drugi: iz porodičnog doma u jaslice ili vrtić, iz jedne grupe u drugu i iz vrtića u osnovnu školu.

Po tom standardu ustanova ima jasan plan upisa i kontinuirano i sistematski djeluje na adaptaciju. Dva pokazatelja roditelja se tiču direktno. Plan i način adaptacije djeteta pravi se u saradnji sa roditeljima i prilagođava se svakom djetetu individualno. Odgajatelji, zajedno sa stručnim saradnicima i uz saradnju s porodicom, planski djeluju na adaptaciji tokom prelaska.

Isti dokument prelaze opisuje kao nešto što treba biti podržano otvorenom dvosmjernom komunikacijom svih učesnika i postepenim i osmišljenim uključivanjem djeteta u novu zajednicu. U praksi je to skraćeni boravak koji se korak po korak produžava.

Standardi nisu kazneni propis nego okvir po kojem se prati i ocjenjuje kvalitet rada ustanove. Ali daju vam tačno pitanje. Umjesto hoće li dijete plakati, pitajte kakav je plan adaptacije za grupu u koju dijete ide i s kim se on dogovara.

Po istim standardima ustanova gradi okruženje u kojem se svako dijete i roditelj osjeća dobrodošlo, a prelaze olakšava informacijama, materijalima i aktivnostima za porodice. Ako o adaptaciji ne dobijete ništa napisano, to je prvi podatak o tome kako će izgledati i ostatak komunikacije.

Ko šta radi tokom adaptacije

Većina nesporazuma u prvim sedmicama nastane jer niko naglas ne kaže ko je za šta odgovoran. Roditelj misli da je adaptacija nešto što dijete mora izdržati, a ustanova čeka podatke koje niko nije tražio. Tabela ispod razdvaja te dvije uloge, pitanje po pitanje.

Redoslijed koji smanjuje jutarnji stres

Problem u prvim sedmicama najčešće ne dolazi od vrtića nego od toga što se sve rješava u istoj sedmici: papiri, oprema, novi ritam spavanja i prvo pravo odvajanje. Kad se to poklopi, roditelj više ne zna šta dijete teško podnosi. Ovaj redoslijed te stvari razdvaja.

1. Prvo papiri i datum. Provjerite kako teče upis, koji se nalazi i uvjerenja traže i od kada dijete stvarno ima mjesto. U Kantonu Sarajevo prijava se podnosi elektronski, kroz EMIS za predškolsko, dok drugdje ustanova ili općina objavljuju vlastiti konkurs s vlastitim rokovima.
2. Zatim kućni ritam. Pitajte za raspored grupe i nekoliko sedmica ranije pomjerite buđenje, doručak i popodnevni odmor prema tom rasporedu. Priprema kod kuće uradi više nego bilo kakav razgovor o tome kako će vrtić biti divan.
3. Onda oprema. Sedmicu prije polaska spakujte i obilježite rezervnu odjeću, papuče i sve ostalo sa spiska za vrtić, da prvo jutro ne počne traženjem druge čarape.
4. Tek onda prvi dan. S odgajateljem dogovorite koliko dijete ostaje prvih dana, ko vas zove ako se ne smiruje i kada se boravak produžava.
5. Prve sedmice pratite četiri stvari: koliko traje plač poslije rastanka, jede li i pije li dijete, može li leći i odmoriti se, i kakvo je kod kuće poslije podne.
6. Ako poslije nekoliko sedmica nema nikakvog pomaka, ne ponavljajte da treba vremena. Tražite razgovor i dogovorite konkretne mjere za narednih sedam do četrnaest dana.

Prije adaptacije dolazi upis, na primjeru Kantona Sarajevo

Upis nije isto što i adaptacija, ali se bez njega prvi dan ne desi, a dio roditelja izgubi mjesto na čistoj formalnosti. Postupak se razlikuje od kantona do kantona i u Republici Srpskoj, pa ovdje stoji samo primjer Kantona Sarajevo, gdje je procedura najviše centralizovana i najlakše se opisuje.

Prijava se podnosi elektronski, kroz sistem EMIS-predškolsko, uveden u školskoj 2021/2022. godini. Postoji glavni upisni rok pred početak školske godine i periodični upisni rokovi tokom godine, a datumi se objavljuju obavještenjima Ministarstva za odgoj i obrazovanje na njegovoj stranici i u samom sistemu. Ministarstvo za svaku školsku godinu donosi instrukciju o upisu, pa se aktuelna verzija pravila i rokova provjerava tamo, a ne po sjećanju iz prošle godine.

Tri stvari iz te procedure roditelji najčešće previde.

• Djeca koja već pohađaju vrtić ne ostaju upisana sama od sebe. Za nastavak korištenja usluge radi se rezervacija, a dijete za koje ona ne bude izvršena automatski se ispisuje iz ustanove kroz EMIS na narednom upisnom roku.
• Kad se dokumentacija prilaže iznova, dokumenti moraju biti originali ili ovjerene kopije ne starije od dvanaest mjeseci. Izuzetak je izvod iz matične knjige rođenih, koji se tretira kao trajan dokument. Dokument stariji od propisanog roka sistem označi i po njemu se ne ostvaruju bodovi, ali izbor ustanove ostaje moguć.
• Lista primljene djece generiše se automatski, po bodovima i po odgojnim grupama, a kriteriji za bodovanje objavljeni su unaprijed. To znači da se prije odabira ustanove može trijezno procijeniti šansa; kako se bira ustanova i šta znače liste čekanja i razlika između javnog i privatnog vrtića razloženo je posebno.

Zakon Kantona Sarajevo uz to obavezuje predškolske ustanove da procedure sprovode bez diskriminacije i osiguraju jednake mogućnosti za prijem sve djece. Kanton ima i program sufinansiranja boravka djece u privatnim predškolskim ustanovama, što je za dio roditelja jedini način da dijete krene u vrtić na vrijeme.

Kako izgleda postepeni ulazak

Postepeni ulazak radi po jednostavnom principu: krene se kratko i uz roditelja, pa se odvajanje produžava. Prvih dana dijete provede kraće vrijeme u grupi dok je roditelj tu. Zatim roditelj izlazi nakratko i vraća se, a ta odsutnost se produžava dok dijete ne ostane cijeli predviđeni boravak.

Koliko koji korak traje ne piše ni u jednom propisu u Bosni i Hercegovini. Ustanove imaju svoje modele, zovu ih različito i razlikuju se čak i po tome smije li roditelj boraviti u prostoru grupe. Zato je to pitanje za prije upisa, a ne za prvo jutro. Tabela ispod pokazuje korake koji se najčešće dogovaraju i šta uz svaki od njih treba pitati.

Prvi kontakt s ustanovom i roditeljski sastanak

Saradnja s roditeljima u standardima je opisana kroz roditeljske sastanke, individualne razgovore, radionice i savjetovanja. U praksi se to obično svede na jedan sastanak prije početka godine i na kratke razgovore u garderobi, pa taj prvi sastanak treba iskoristiti do kraja.

Tri stvari saznajete tu: ko je odgajatelj grupe i ko ga mijenja, kako izgleda dan po satima i gdje piše kućni red i pravila ustanove. Pravila su važna jer se u njima nalaze zahtjevi o pelenama i dudi, pravila o tome šta dijete smije donijeti i način na koji se javlja izostanak.

Drugi smjer je važniji, a roditelji ga češće preskoče. Odgajatelj o djetetu ne zna ništa osim onoga što mu vi kažete, a upravo ti podaci skraćuju adaptaciju.

• Kako dijete spava: koliko dugo, u koje vrijeme i šta mu treba da zaspi.
• Kako se smiruje kad je uznemireno i koji mu predmet u tome pomaže.
• Kako jede: šta ne jede, koliko jede samostalno i pije li iz čaše.
• Koje riječi koristi za piški i kaki i koliko mu treba pomoći u toaletu.
• Zdravstvene stvari: alergije, netolerancije na hranu, hronična stanja i sve što je pedijatar rekao da ustanova treba znati.
• Šta dijete voli: igra, knjiga ili tema koja ga sigurno zainteresuje kad se rasplače.
• Porodične okolnosti koje utiču na dan: ko dovodi i ko preuzima dijete i postoji li sudski dogovor o kontaktu.

Ako se kod kuće govori drugačije ili dijete koristi svoje riječi, napišite ih odgajatelju na papir. Dijete koje ne razumije pitanje neće na njega ni odgovoriti.

Roditelji imaju i formalno mjesto u ustanovi. U Kantonu Sarajevo se to tijelo zove vijeće roditelja i bira se za tekuću školsku godinu, a u Republici Srpskoj savjet roditelja, koji svoje prijedloge, pitanja i stavove upućuje upravnom odboru, direktoru i stručnim tijelima ustanove. Za pojedinačni problem s adaptacijom to nije prvo mjesto, ali za pravila koja pogađaju cijelu grupu jeste.

Prva sedmica u praksi

Predškolske ustanove u Bosni i Hercegovini rade uglavnom od 7 do 17 sati, uz prilagođavanje potrebama roditelja. Cjelodnevni program traje do 12 sati dnevno, poludnevni do 6. Unutar toga dan ima svoj ritam: jutarnji prijem i slobodne aktivnosti, usmjerene aktivnosti prije podne, ručak i popodnevni odmor, pa popodnevne aktivnosti i preuzimanje.

Iz toga slijedi jedna praktična stvar koju niko ne kaže na sastanku. Dijete koje stigne usred aktivnosti ili pred sam ručak ulazi u grupu u najgorem mogućem trenutku. Prvih dana je mnogo lakše doći na početku, dok se djeca još skupljaju.

• Spremite torbu i odjeću naveče. Mirno jutro kod kuće je pola mirnog rastanka.
• U torbu svaki dan ide isto, po spisku koji ste dogovorili s ustanovom, da i dijete i odgajatelj znaju gdje je šta.
• Recite djetetu da odlazite i kada se vraćate, zagrlite ga, pozdravite odgajatelja i izađite bez odugovlačenja.
• Kad ste izašli, ne vraćajte se, osim ako ste spremni ostati.
• Dolazite po dijete kad ste rekli. Obećanje koje se drži vrijedi više od bilo kakvog objašnjenja.
• Popodne planirajte prazno. Vrtić je za dijete jako naporan, pa mu treba mir, ranije spavanje i poznata igra kod kuće.

Plač na vratima u ovom periodu nije dokaz da nešto ne valja. Djeca koja se raspadnu pri rastanku često se smire brzo nakon što roditelj stvarno ode, pa je pravo pitanje šta se dešava poslije vašeg odlaska, a ne koliko je glasno bilo dok ste bili tu. Kako izgleda dobar rastanak i zašto se ne izmiče neopaženo, obrađeno je zasebno.

Dešava se i obrnuto. Dijete koje ne želi otići kad dođete po njega pokazuje da se u grupi osjeća sigurno, a ne da vam prkosi. Najavite odlazak nekoliko minuta ranije umjesto da ga prekidate usred igre.

Koliko traje i po čemu se vidi da napreduje

Roditelji najčešće pitaju koliko adaptacija traje. Broj dana ne daje nijedan pedijatrijski izvor, a ne propisuje ga ni jedan propis u Bosni i Hercegovini. Govori se o prvim sedmicama, i to je poštena granica preciznosti.

Zato je bolje mjerilo od kalendara skup znakova da se dijete smjestilo. Dijete koje je prošlo adaptaciju uglavnom ide u vrtić bez otpora, jede i spava otprilike kao i prije, pokazuje šta je napravilo i, ako već govori, priča o svom danu.

Do tada se prati smjer, ne stanje. Kraći plač nego prošle sedmice, jedan zalogaj više, prihvatanje jedne odrasle osobe u grupi i brže smirivanje kod kuće jesu pomak, iako ništa od toga ne izgleda kao uspjeh.

Dio onoga što roditelj vidi nema veze s vrtićem nego s uzrastom. Strah od odvajanja najčešći je između šest mjeseci i tri godine, a najteži obično između prve i druge godine. Prepoznaje se po pojačanom lijepljenju pri odlasku, plaču u novim situacijama, odbijanju da zaspi bez roditelja i po tome što dijete koje je ranije spavalo cijelu noć počne noću plakati.

Kratka bilješka prvog mjeseca pomaže više nego pamćenje, jer roditelj u umoru zapamti samo najgore dane. Dovoljno je nekoliko redova dnevno.

• Koliko je dijete ostalo i je li boravak produžen, skraćen ili je izostalo zbog bolesti.
• Rastanak: bez plača, kratak plač, dug plač ili povratak plača poslije vikenda.
• Hrana i tečnost: šta je prihvatilo u vrtiću i je li kod kuće bilo neuobičajeno gladno ili žedno.
• San: je li leglo, odmorilo se ili se potpuno iscrpilo.
• Zdravlje: temperatura, kašalj, stolica, povraćanje ili osip.
• Dogovori s vrtićem: šta je dogovoreno i je li provedeno.

Poslije dvije sedmice takva bilješka pokaže ono što se u svakodnevnom umoru ne vidi: da li se problem stvarno ponavlja i u kojem dijelu dana nastaje. Promjene u ponašanju, spavanju i jelu poslije polaska imaju svoj tok i svoje granice, i vrijedi znati gdje su.

Šta je očekivano, a šta traži provjeru

Skoro sve što roditelja uplaši u prvim sedmicama je očekivano. Dijete traži više bliskosti, slabije jede, lošije spava, popodne je razdražljivo i vraća se navici koju je bilo ostavilo. U kolektivu se javljaju i češće infekcije, posebno u prvoj godini boravka.

Vraćanje stare navike posebno zbuni roditelje. Dijete koje je odavno bez pelene može ponovo tražiti pelenu ili imati nezgode baš u sedmici kad je krenulo u vrtić. Polazak u kolektiv je poznat okidač za to i ne znači da je odvikavanje propalo.

Granica je u tome pomjera li se nešto. Problem nije plač nego plač koji traje satima, bez ijednog trenutka u kojem dijete prihvati kontakt, i to sedmicama bez ikakve promjene. Isto vrijedi za jelo: povremeno odbijanje hrane je uobičajeno, a odbijanje tečnosti, gubitak težine i iscrpljenost koja se iz sedmice u sedmicu pogoršava nisu.

U Republici Srpskoj se na početku svake radne godine, kao i poslije odsustva dužeg od 15 kalendarskih dana iz zdravstvenih razloga, donosi nalaz pedijatra ili specijaliste porodične medicine o tome može li dijete nastaviti pohađati ustanovu. Ta obaveza postoji upravo zbog perioda adaptacije, kada se infekcije u grupi najlakše šire.

Ako se ništa ne mijenja ni poslije dogovorenog plana, to više nije pitanje strpljenja. Kada adaptacija zapne, razgovor s ustanovom vodi se drugačije i završava konkretnim mjerama.

Komunikacija s vrtićem mora biti konkretna

Odgajatelj je po standardima dužan roditelju učiniti dostupnim informacije o boravku i napretku djeteta. To ne znači dnevni izvještaj, nego da imate osnovu da pitate i pravo da dobijete odgovor.

Pitanje je li sve bilo u redu skoro uvijek dobije odgovor da jeste. Pitajte ono što mijenja vaš sljedeći potez.

• Koliko dugo se dijete smirivalo poslije mog odlaska?
• Je li se uključilo u bar jednu aktivnost i s kim?
• Je li jelo, pilo vodu i leglo na odmor?
• Koji dio dana mu je najteži: dolazak, ručak, spavanje, dvorište ili čekanje da ga preuzmem?
• Šta vi vidite kao pomak u odnosu na prošlu sedmicu?
• Šta predlažete da probamo do sljedećeg razgovora?

Ako ustanova ima pedagoga ili psihologa, njihovo uključivanje nije priznanje neuspjeha. Psiholog po standardima prati razvoj i napredovanje djeteta upravo od upisa i kroz period adaptacije, pa je to njegov redovan posao, a ne izvanredna mjera.

Šta ne uvoditi tokom adaptacije

Adaptacija troši ogromno djetetove energije i to je jedini razlog zašto se u tom periodu ne dira ništa drugo. Ako dijete istovremeno kreće u vrtić, ostavlja dudu, noćnu flašicu i pelenu, niko više neće znati koja promjena pravi problem.

• Ne počinjite odvikavanje od pelena zato što u grupi ima manje djece s pelenama. To se planira odvojeno i u dogovoru s odgajateljem.
• Ne ukidajte dudu za uspavljivanje u istoj sedmici ako je dijete koristi kao glavni način smirivanja.
• Ne mijenjajte večernju rutinu naglo dok dijete još teško podnosi jutarnji rastanak.
• Ne planirajte selidbu, dolazak bebe ili duže putovanje u iste sedmice, ako se to uopšte može pomjeriti.
• Ne obećavajte ono što ne možete održati, poput toga da će dijete ostati samo do ručka ako znate da ćete kasniti.
• Ne prijetite vrtićem kod kuće. Ako se ustanova pominje kao kazna, teže je da je dijete doživi kao sigurno mjesto.

Isto vrijedi i za prelazak iz jaslica u vrtićku grupu. Preporuka je da se s gaćicama ne kreće baš u trenutku kad dijete mijenja grupu, jer je i sam prelazak dovoljno velika promjena za jedan mjesec.

Kada tražiti stručnu ili administrativnu pomoć

Vrijeme riješi veliki dio adaptacije, ali ne sve. Kada se stanje pogoršava, kada dijete ni minimalno ne učestvuje u danu ili kada postoje zdravstveni znakovi, čeka se s dogovorenim sljedećim korakom, a ne bez njega. Redoslijed obraćanja izgleda ovako.

• Odgajatelju, za sve što se tiče dana u grupi, prvo i uvijek.
• Pedijatru, kada dijete ne pije, povraća, ima proljev, temperaturu uz promjenu ponašanja, otežano disanje ili znakove dehidracije, i kada se infekcije ponavljaju neuobičajeno teško.
• Stručnoj službi ustanove, kada se adaptacija ne pomjera ni poslije dogovorenog plana ili kada dijete ostaje izolovano, izrazito uplašeno ili agresivno.
• Upravi ustanove, kada ne dobijate osnovne informacije, kada dogovorene mjere nisu provedene ili kada vam pravila ustanove nisu pokazana.
• Vijeću, odnosno savjetu roditelja, kada problem pogađa cijelu grupu, a ne samo vaše dijete.
• Nadležnom ministarstvu ili osnivaču, kada je pitanje upis, ugovor, subvencija ili postupanje ustanove, a ne svakodnevna adaptacija.

Korisni izvori

Prvi izvor je okvir po kojem se u Bosni i Hercegovini prati kvalitet rada vrtića, uključujući i plan adaptacije. Drugi opisuje kako je predškolski sistem organizovan, s uzrastom grupa, trajanjem programa i rasporedom dana. Dva sarajevska linka vode na mjesta gdje se upis stvarno obavlja i gdje se objavljuju pravila za tekuću godinu. Ostatak su pedijatrijski izvori na engleskom, korisni kad s odgajateljem dogovarate rutinu i rastanak. Za cijenu i rokove izvan Kantona Sarajevo uvijek vrijedi obavijest vaše ustanove ili nadležnog ministarstva.