Učitavanje…
Za punomoć ne postoji zakonom propisan obrazac. Zakon o obligacionim odnosima, koji punomoć uređuje u oba entiteta, traži samo da se iz teksta vidi ko ovlašćuje, koga i za koju radnju. Dokument zato rijetko padne zbog toga što je kratak ili što nije pisan pravničkim jezikom. Padne kad je neodređen: kad nedostaju potpuni podaci o strankama, kad je radnja opisana preširoko ili kad potpis nije u .
Upotrebljivoj punomoći treba pet stvari: potpuni podaci o obje strane, precizno opisano ovlaštenje, ograničenja ako ih ima, rok kad ima smisla i potpis u traženoj formi. Sve ostalo su dopune.
Zakonski minimum je manji nego što većina misli: iz punomoći se mora vidjeti ko je daje, kome i za šta. Onaj ko punomoć daje u zakonu se zove vlastodavac, onaj ko je prima je punomoćnik. Institucije koje punomoć primaju očekuju više od tog minimuma, jer moraju provjeriti identitet i granice ovlaštenja, pa se punomoć isplati odmah sastaviti za tačno određenu radnju, s podacima koji slijede.
Od svega na spisku najviše dokumenata obore preširoke formulacije. "Za sve radnje" i "u svim stvarima" bez broja predmeta, opisa nekretnine ili registarskih oznaka ne govore ništa o granicama ovlaštenja, pa primatelj dokument vraća na dopunu.
Zakon o obligacionim odnosima granicu povlači ovako: opšta punomoć pokriva samo redovne poslove, a za sve preko toga punomoćniku treba posebno ovlaštenje. Za nekoliko poslova zakon ovlaštenje traži izričito, za svaki pojedini slučaj: preuzimanje mjenične obaveze, jemstvo, poravnanje, ugovaranje arbitraže i odricanje od nekog prava bez naknade.
Na to se naslanja praksa institucija, koja nije zapisana ni u jednom propisu, ali odlučuje hoće li dokument proći. Za poslove s većim rizikom redovno se traži posebna punomoć s tačnim identifikatorom predmeta, otprilike ovako:
| Posao | Šta se u praksi traži u punomoći |
|---|---|
| prodaja ili kupovina nekretnine | posebna punomoć s brojem parcele i zemljišnoknjižnog uloška, u formi koja prati formu ugovora u entitetu |
| podizanje novca i raspolaganje računom | posebna punomoć s brojem računa; banke često prihvataju samo vlastiti obrazac |
| preuzimanje pošiljki | posebna punomoć za preuzimanje pošiljki, po pravilima ovjere koja postavlja pošta |
| registracija, prenos ili odjava vozila | posebna punomoć s brojem šasije i registarskim oznakama vozila |
Isto vrijedi za poslove koji traju. Ako neko treba izdavati vaš stan dok ste odsutni, punomoć treba pobrojati šta smije: oglašavanje, potpisivanje ugovora o najmu, primanje kirije, prijavu gostiju. Kod punomoći za bankovni račun granice su još važnije, jer punomoćnik s neograničenim ovlaštenjem raspolaže cijelim saldom.
Kad znate šta punomoć treba pokriti, sastavljanje ide ovim redom.
Predložak ispod pokriva uobičajene situacije u kojima je dovoljna jasna pisana punomoć. Za osjetljivije poslove, prije svega nekretnine i banku, prvo provjerite formu kod primatelja, pa tek onda popunjavajte.
Primjer teksta
PUNOMOĆ Ja, [ime i prezime], JMBG [__________], broj lične karte ili pasoša [__________], adresa [__________], kao vlastodavac ovlašćujem [ime i prezime punomoćnika], JMBG [__________], adresa [__________], da me zastupa i da u moje ime preduzme sljedeće radnje: [tačan opis radnje, postupka, predmeta ili dokumenta]. Punomoć važi [do datuma ______ / do okončanja postupka ______]. Punomoćnik [ima / nema] pravo prenijeti ovu punomoć na drugu osobu. Punomoćnik nije ovlašten ni na koje druge radnje osim izričito navedenih. U [mjesto], dana [datum]. Potpis vlastodavca: __________________
Čim se ovlaštenje odnosi na određeni predmet, u tekst idu identifikatori: broj predmeta, registarske oznake i broj šasije, broj parcele i zemljišnoknjižnog uloška, broj računa. Bez njih i dobro napisana punomoć ostaje preširoka.
I uredno napisana punomoć zna biti odbijena zbog forme. Pravilo iz Zakona o obligacionim odnosima glasi: forma propisana za neki posao važi i za punomoć za taj posao. Što je stroža forma glavnog posla, stroža je i forma punomoći.
Najblaži stepen je ovjera potpisa u opštini ili kod notara: sadržaj ostaje vaš, službenik potvrđuje samo da ste ga vi potpisali. Banke idu korak dalje i po pravilu traže vlastiti obrazac, potpisan u poslovnici ili ovjeren, pa generička punomoć za račun često ne prolazi.
Kod prometa nekretnina forma se razlikuje po entitetima. U Republici Srpskoj i Brčko distriktu ugovor o raspolaganju nekretninom obavezno prolazi notarsku obradu, pa se i punomoć za taj posao sačinjava kao notarski obrađena isprava. U Federaciji BiH je, nakon odluke Ustavnog suda FBiH u predmetu U-22/16, za ugovor dovoljna ovjera potpisa, pa ovjeren potpis obično traže i za punomoć.
Za upotrebu preko granice računajte na dodatne korake. Punomoć ovjerena u konzulatu BiH u domaćem postupku vrijedi kao da je ovjerena kod nas, bez dodatnih pečata. Dokument ovjeren kod stranog notara je strana isprava, pa mu zavisno od države treba apostille ili legalizacija, a često i prevod sudskog tumača.
Kad punomoć daje pravno lice, potpisuje je osoba ovlaštena za zastupanje, a primatelji obično traže i dokaz tog ovlaštenja iz registra. Svim ovim situacijama zajedničko je jedno: poziv primatelju prije ovjere jeftiniji je od novog kruga ovjera i slanja.
Rok važenja punomoći zakonom nije propisan. Punomoć bez roka zato ne prestaje sama: važi dok je vlastodavac ne opozove ili dok ne prestane po zakonu. Za jednokratan posao je praktično upisati rok ili vezati važenje za završetak postupka; punomoć na neodređeno ima smisla tek kad odnos stvarno traje, recimo prema advokatu koji vodi predmet.
Opoziv je uvijek moguć. Vlastodavac može punomoć suziti ili opozvati u svakom trenutku, čak i ako se u njoj tog prava odrekao, a zakon za opoziv ne traži nikakvu posebnu formu. U praksi opoziv napišite, datirajte i dostavite punomoćniku, a original punomoći zatražite nazad. Ako je punomoć notarski obrađena ili ovjerena, o opozivu je korisno obavijestiti i notara koji ju je sačinio.
Još važnije je obavijestiti one kod kojih se punomoć koristi. Prema trećem licu koje za opoziv nije znalo niti moralo znati opoziv ne djeluje: ugovor koji punomoćnik sklopi s takvim savjesnim trećim obavezuje vlastodavca, a šteta se poslije potražuje od punomoćnika. Pisana obavijest banci, sudu ili službi koja dokument ima u spisu zato vrijedi više od samog opoziva u ladici.
Punomoć prestaje i po zakonu: smrću punomoćnika uvijek, a smrću vlastodavca po pravilu, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete za nasljednike ili ako je punomoć izričito data i za slučaj smrti. Ista pravila vrijede i kad je jedna od strana pravno lice koje prestane postojati.
Greške se rijetko vide na prvi pogled: dokument ima potpis i osnovne podatke, a padne na detalju koji je za primatelja presudan.
Kraći tekst s tačno opisanom radnjom prolazi bolje od stranice koja ostavlja prostor za tumačenje.
Prije potpisa i ovjere prođite kroz spisak: ovo su tačke na kojima punomoći najčešće padaju.
