Zakon / Ovjere i punomoći

Kako napisati punomoć u BiH - predložak, obavezni elementi i kontrolni spisak

Punomoć je prihvatljiva kada jasno pokazuje ko daje ovlaštenje, kome ga daje, za koju radnju, u kojem roku i sa kojim ograničenjima. Najviše problema ne nastaje zato što je tekst kratak, nego zato što je neodređen, bez identifikacijskih podataka ili bez dovoljno preciznog opisa ovlasti.

Zadnja izmjena 2. apr 2026.◷ 6 min

Ovaj članak pripada temi: Punomoć, ovjere i ovjerene kopije u BiH

Kako napisati punomoć bez suvišnog pravnog jezika

Punomoć najčešće ne pada zato što je kratka, nego zato što ne govori dovoljno jasno šta je dopušteno, kome, na kojem predmetu i do kada. Čim u tekstu nedostaje identitet stranaka, jasan opis radnje ili tražena forma potpisa, institucija dobija razlog da traži dopunu ili odbije dokument.

Za upotrebljivu punomoć dovoljno je pet stvari: potpuni podaci o obje strane, precizna ovlaštenja, eventualna ograničenja, rok kada ima smisla i potpis u formi koju konkretan postupak traži. Sve ostalo je dopuna, ne suština.

Šta punomoć mora sadržavati

Ako u tekstu nedostaje makar jedan od ključnih elemenata, primatelj može tražiti dopunu ili odbiti dokument. Zato je bolje odmah sastaviti punomoć kao alat za tačno određenu radnju, a ne kao opštu izjavu bez granica.

  • Puni identitet punodavca: ime i prezime, JMBG ili broj ličnog dokumenta, adresa prebivališta ili boravišta.
  • Puni identitet punomoćnika: ime i prezime ili naziv pravnog lica, JMBG ili ID broj, adresa ili sjedište.
  • Precizan opis ovlaštenja: koja radnja se smije preduzeti, pred kojom institucijom, u kojem predmetu ili na kojem dokumentu.
  • Ograničenja, ako postoje: bez prava dalje punomoći, bez prava potpisivanja ugovora, do određenog iznosa, samo za jedan postupak i slično.
  • Rok važenja ili jasan uslov prestanka: do određenog datuma ili do završetka konkretnog postupka.
  • Datum i mjesto sastavljanja.
  • Potpis punodavca u formi koju traži primatelj.

Najviše problema u praksi stvaraju preširoke formulacije tipa "za sve radnje" ili "u svim stvarima", bez broja predmeta, bez opisa nekretnine, bez registarskih oznaka vozila ili bez jasne granice šta punomoćnik smije, a šta ne smije uraditi.

Kako sastaviti punomoć korak po korak

  1. Prvo zapisati cilj. Punomoć treba biti vezana za stvarnu radnju: preuzimanje dokumenta, podnošenje zahtjeva, registraciju vozila, zastupanje pred bankom, potpisivanje određenog ugovora ili drugi konkretan posao.
  2. Zatim prikupiti podatke o obje strane. Bez potpunog identiteta nastaju najčešće dopune i vraćanja dokumenta.
  3. Ovlaštenja napisati konkretno. Umjesto opštih fraza, navesti tačno šta je dopušteno i na kojem predmetu ili u kojem postupku.
  4. Ako postoje granice, napisati ih izričito. To uključuje iznos, rok, zabranu dalje punomoći ili zabranu potpisivanja određenih akata.
  5. Odrediti koliko dugo dokument važi. Ako rok nije naveden, kasnije nastaju pitanja da li je punomoć i dalje aktuelna.
  6. Prije potpisa provjeriti da li institucija traži običan tekst, ovjeru potpisa, vlastiti obrazac ili viši nivo notarske forme.
  7. Pripremiti dovoljan broj primjeraka i sačuvati vlastitu kopiju za evidenciju.

Predložak punomoći

Ovaj predložak je namijenjen za uobičajene situacije u kojima je potrebna jasna pisana punomoć. Ne treba ga koristiti mehanički za osjetljive poslove bez provjere forme koju traži primatelj.

Primjer teksta

PUNOMOĆ Ja, [ime i prezime punodavca], JMBG [__________], broj lične karte/pasoša [__________], sa adresom [__________], ovim dajem punomoć [ime i prezime punomoćnika], JMBG [__________], sa adresom [__________], da me zastupa i u moje ime preduzme sljedeće radnje: [tačan opis radnje, postupka, predmeta ili dokumenta]. Punomoć važi [do datuma ______ / do okončanja postupka ______]. Punomoćnik [ima / nema] pravo dati dalju punomoć drugoj osobi. Ova punomoć ne ovlašćuje punomoćnika na druge radnje osim izričito navedenih. Sastavljeno u [mjesto], dana [datum]. Potpis punodavca: __________________

Ako se ovlaštenje odnosi na ugovor, nekretninu, vozilo ili drugi tačno određeni predmet, predložak treba dopuniti konkretnim identifikatorima: broj predmeta, registarske oznake, broj katastarske čestice, oznaka računa, naziv banke ili drugi podatak bez kojeg dokument ostaje previše širok.

Kada običan tekst punomoći nije dovoljan

Nije svaka punomoć ista. Za rutinske administrativne radnje nekad je dovoljan uredan tekst i potpis u formi koju primatelj traži. Za osjetljivije poslove to često nije dovoljno.

  • Ako institucija traži ovjeru potpisa, sadržaj može biti dobar, ali bez tražene forme dokument neće biti prihvaćen.
  • Ako banka koristi vlastiti obrazac, generička punomoć često ne pomaže.
  • Kod prometa nekretnina običan predložak nije dovoljno siguran okvir. Tu pitanje nije samo da li postoji punomoć, nego i da li zakon ili konkretan posao traže notarsku obradu, a ne samo ovjeru potpisa.
  • Ako će se dokument koristiti u inostranstvu, dodatni koraci mogu uključivati apostille, legalizaciju ili ovlašteni prevod.
  • Ako punomoć daje pravno lice, potpisnik mora biti osoba koja je za to ovlaštena.

Najviše problema u praksi nastaje kada je tekst uredan, ali forma pogrešna. Zato se sadržaj i nivo formalnosti moraju provjeravati zajedno.

Najčešće greške pri pisanju punomoći

Greške se najčešće ne vide na prvi pogled. Dokument izgleda uredno, ima potpis i osnovne podatke, ali padne na detalju koji je za primatelja ključan.

  1. Ovlaštenje je napisano preširoko, bez jasne radnje ili granice.
  2. Nedostaje identifikator predmeta: broj predmeta, registarska oznaka, opis nekretnine ili drugi ključni podatak.
  3. Rok uopšte nije naveden iako je očigledno da bi imao smisla.
  4. Dokument je potpisan, ali nije u formi koju traži institucija.
  5. Koristi se opšti predložak iako primatelj ima vlastiti obrazac.
  6. Punomoćnik dobije dokument, ali ne dobije objašnjenje šta tačno smije uraditi.

Dva jasna reda o jednoj radnji vrijede više od dužeg teksta koji ostavlja prostor za tumačenje.

Kontrolni spisak prije potpisa i predaje

Prije potpisa vrijedi preći još jednom preko nekoliko tačaka koje najčešće odlučuju hoće li dokument proći iz prvog pokušaja.

  • Jesu li uneseni potpuni podaci o punodavcu i punomoćniku?
  • Da li tekst tačno opisuje radnju koju treba obaviti?
  • Postoji li jasan rok ili uslov prestanka, ako je potreban?
  • Jesu li unesena ograničenja, ako ih ima?
  • Da li institucija traži ovjeru potpisa, original ili vlastiti obrazac?
  • Ako je potrebno više predaja, postoji li dovoljan broj primjeraka?
  • Postoji li kopija za vlastitu evidenciju?

Često postavljena pitanja

Može li punomoć biti napisana rukom?
Može, uz uslov čitkosti, potpunih podataka i forme koju primatelj prihvata. Način pisanja nije presudan ako sadržaj i tražena forma potpisa odgovaraju postupku.
Da li punomoć mora imati rok važenja?
Ne mora uvijek, ali rok je često koristan. Kada je posao jednokratan ili vezan za jedan postupak, rok ili uslov prestanka uklanjaju kasnije dileme o tome da li je dokument i dalje aktuelan.
Može li jedna punomoć obuhvatiti više radnji?
Može, ali samo ako su radnje jasno navedene. Problem nastaje kada se više različitih ovlasti spoji u nejasan i preširok tekst.
Da li je dovoljna kopija ili sken punomoći?
To zavisi od postupka i primatelja. U mnogim situacijama i dalje se traži original ili ovjeren primjerak, pa kopija ili sken sami po sebi nisu dovoljni.
Može li druga osoba sastaviti tekst, a punodavac samo potpisati?
Može, uz uslov da punodavac razumije sadržaj i da potpis bude stavljen u formi koju konkretan postupak traži.
Može li punomoćnik dati dalju punomoć drugoj osobi?
Samo ako je to izričito dopušteno u tekstu. Ako takva mogućnost nije navedena, bolje je ne ostavljati je otvorenom pretpostavkom.