Većina situacija ne traži punomoć - ali pogrešna pretpostavka košta dan
Najčešća greška kod administrativnih poslova nije pogrešan dokument nego pogrešna pretpostavka. Punomoć se često nosi tamo gdje nije potrebna, a izostane upravo tamo gdje druga osoba treba preduzeti radnju s pravnim učinkom.
Prvo treba razdvojiti tri situacije: kada je potrebno da druga osoba potpisuje ili zastupa, kada je dovoljna obična ovjera potpisa i kada su dovoljni ovjerena kopija ili lično prisustvo.
Šta je punomoć i šta njome dajete
Punomoć je pisana izjava kojom jedna osoba (vlastodavac) ovlašćuje drugu osobu (punomoćnika) da u njeno ime obavi određeni pravni posao. Može biti opća (za više radnji) ili posebna (za jednu konkretnu radnju). Ovjerava se potpisom vlastodavca, a ovjeru potpisa radi općina ili notar.
Ključno je razumjeti: punomoć daje drugoj osobi pravo da nastupa umjesto vlastodavca. To je više od preuzimanja gotovog dokumenta - punomoć može pokrivati potpisivanje, predaju zahtjeva s pravnim posljedicama ili zastupanje pred institucijom.
Kada se punomoć stvarno traži
Punomoć je potrebna u situacijama gdje druga osoba treba preduzeti radnju s pravnim učinkom u ime vlastodavca. Tipične situacije:
- Prodaja ili kupovina nekretnine kada vlasnik ne može lično prisustvovati kod notara.
- Zastupanje pred sudom ili upravnim organom kada lično prisustvo nije moguće ili nije praktično.
- Podizanje novca ili raspolaganje računom u banci u nečije ime.
- Pokretanje ili vođenje administrativnog postupka (npr. ostavinski, građevinski, carina) u ime druge osobe.
- Prijava ili odjava prebivališta za drugu osobu u situacijama gdje je to dozvoljeno.
- Preuzimanje ovlaštenja za poslovanje firme.
Zajedničko svim ovim situacijama: radi se o radnjama koje imaju pravni učinak i gdje institucija traži dokaz da je ovlaštenje dato.
Kada punomoć nije potrebna
Za mnoge svakodnevne administrativne radnje punomoć se ne traži. Česte situacije u kojima je dovoljno nešto jednostavnije:
- Podizanje gotovog dokumenta (izvod, uvjerenje, potvrda) - neke institucije traže samo lični dokument osobe koja preuzima, druge jednostavno pisano ovlaštenje. Potrebno je provjeriti unaprijed.
- Predaja zahtjeva - u mnogim slučajevima zahtjev može predati bilo ko, a potpis na zahtjevu je već ovjeren.
- Ovjera kopije dokumenta - ne traži punomoć nego prisustvo originala i kopije.
- Lično prisustvo s dokumentom - za većinu ovjera potpisa dovoljna je lična karta i vlastoručni potpis, bez punomoći.
- Informativni upiti - pitanja o statusu predmeta, stanju računa ili potrebnoj dokumentaciji.
Praktičan savjet
Prije odlaska u instituciju korisno je provjeriti da li za konkretnu radnju traže punomoć, ovjeru potpisa ili samo lično prisustvo. Kratka provjera unaprijed često sprječava pogrešan odlazak.
Punomoć, ovjera potpisa i ovjerena kopija - tri različite stvari
Zabuna najčešće nastaje jer se ove tri stvari poistovjećuju. Svaka ima drugačiju funkciju:
Razlika između punomoći, ovjere potpisa i ovjerene kopije
| Šta je | Čemu služi | Gdje se radi |
|---|---|---|
| Punomoć | Daje drugoj osobi pravo da preduzima određene radnje u ime vlastodavca | Ovjera potpisa u općini ili notarska obrada, zavisno od vrste posla |
| Ovjera potpisa | Potvrđuje da je potpis na dokumentu zaista potpis potpisnika | Općina (služba za ovjere) ili notar |
| Ovjerena kopija | Potvrđuje da je kopija vjerna originalu | Općina ili notar, uz prisustvo originala |
Pogrešan izbor znači vraćanje u službu. Institucija koja traži punomoć neće prihvatiti ovjerenu kopiju, i obrnuto.
Kako se pravi punomoć - osnovno
Punomoć se sastavlja u pisanoj formi i sadrži: podatke o vlastodavcu (ime, JMBG, adresa), podatke o punomoćniku, opis ovlaštenja (za koju konkretnu radnju se daje) i potpis vlastodavca. Potpis se zatim ovjerava - u općini ili kod notara, zavisno od vrste posla.
Za jednostavnije poslove (podizanje dokumenta, predaja zahtjeva), ovjera potpisa u općini je dovoljna. Za složenije pravne poslove (nekretnine, zastupanje pred sudom, raspolaganje imovinom), notarska obrada punomoći može biti obavezna. Institucija kojoj se punomoć podnosi određuje koji nivo ovjere traži.
Punomoć iz inostranstva
Građani BiH koji žive u inostranstvu često trebaju punomoć za poslove u BiH. Dokument se može rješavati kroz diplomatsko-konzularno predstavništvo BiH ili, gdje je to prihvatljivo i praktičnije, kod lokalnog notara uz Apostille ili drugu potrebnu legalizaciju prema pravilima države u kojoj je dokument izdat i prema zahtjevu organa koji će ga koristiti u BiH.
Ministarstvo vanjskih poslova BiH izričito navodi da Apostille nije u njegovoj nadležnosti, a službena uputstva Ambasade BiH u Washingtonu pokazuju i praktičan put za upotrebu u BiH: ovjera kod lokalnog notara, zatim Apostille, pa po potrebi prevod na jedan od službenih jezika BiH. Zato prije izrade punomoći treba provjeriti i formu dokumenta i način legalizacije.