Većina poslova ne traži punomoć, ali pogrešna procjena košta dan
Dan na šalteru najčešće se izgubi zbog pogrešne pretpostavke. Punomoć se donese za posao koji traži samo ličnu kartu, ili se dođe bez nje tamo gdje druga osoba u tuđe ime potpisuje i preuzima obaveze. U oba slučaja slijedi novi odlazak.
Zato prije ovjere razdvojite šta vam stvarno treba: punomoć kojom vas neko zastupa, na dokumentu koji sami potpisujete, ovjerena kopija ili samo lični dolazak. Vodič prolazi kroz te situacije, a zatim kroz pravila koja se najčešće previde: koju formu punomoć mora imati, kako se opoziva i kako se rješava iz inostranstva.
Punomoć je ovlaštenje za zastupanje: pisana izjava kojom vlastodavac ovlašćuje punomoćnika da u njegovo ime obavi pravni posao. Uređuje je Zakon o obligacionim odnosima u odredbama o zastupanju, koje glase isto u oba entiteta. Punomoćnik može biti i pravno lice, na primjer advokatska kancelarija.
Zakon razlikuje opću i posebnu punomoć. Opća pokriva samo redovne poslove. Sve što iz tog okvira izlazi traži posebno ovlaštenje u kojem je radnja navedena, a za preuzimanje mjenične obaveze, jemstvo, poravnanje ili odricanje od nekog prava bez naknade posebno ovlaštenje mora postojati za svaki pojedini slučaj (član 91 ZOO).
U praksi to znači da formulacija "ovlašćujem ga da me zastupa u svim poslovima" često ne prolazi. Sud, notar i banka hoće da u punomoći piše tačno šta punomoćnik smije: prodati konkretan stan, podići novac s konkretnog računa, u vaše ime se odreći nasljedstva. Preširoko ovlaštenje je ujedno rizik za vas, jer njime punomoćnik može uraditi i ono na šta pri potpisivanju niste mislili.
Kada se punomoć stvarno traži
Punomoć treba svaki put kad druga osoba u vaše ime preduzima radnju s pravnim učinkom, a institucija mora vidjeti dokaz da ste joj to povjerili. Najčešće situacije:
Upravni predmeti u tuđe ime: carinjenje, građevinska dozvola, prijava prebivališta za člana porodice tamo gdje je to dozvoljeno.
Poslovi firme koje ne potpisuje direktor lično.
Zajednički imenilac je odgovornost. Iz radnje nastaju prava i obaveze za vlastodavca, pa služba mora znati da iza punomoćnika stoji njegova volja.
Kada punomoć nije potrebna
S druge strane, znatan dio šalterskih poslova prolazi bez punomoći, jer niko ništa ne potpisuje u tuđe ime:
Preuzimanje gotovog dokumenta, poput izvoda ili uvjerenja. Neke službe traže samo ličnu kartu osobe koja preuzima, druge jednostavno pisano ovlaštenje, pa provjerite prije odlaska.
Predaja zahtjeva koji je podnosilac već potpisao i ovjerio: u mnogim službama predati ga može bilo ko.
Ovjerena kopija dokumenta. Za nju trebaju original i kopija, ne punomoć.
Ovjera vlastitog potpisa: dovoljni su lična karta i potpis pred službenikom.
Informativni upiti o statusu predmeta ili potrebnoj dokumentaciji.
Provjerite prije odlaska
Nazovite instituciju ili pogledajte njenu stranicu: traže li punomoć, pisano ovlaštenje ili samo ličnu kartu osobe koja dolazi. Ako punomoć već imate, najčešći razlozi zbog kojih je ne prihvate su pogrešna vrsta ovjere i preširoko ili nejasno opisano ovlaštenje.
Punomoć, ovjera potpisa i ovjerena kopija: tri različite stvari
Ova tri pojma se najčešće miješaju, a služba ih ne prihvata jedan umjesto drugog. Tabela pokazuje šta koji dokument dokazuje i ko ga radi:
Razlika između punomoći, ovjere potpisa i ovjerene kopije
Šta je
Čemu služi
Gdje se radi
Punomoć
Ovlašćuje drugu osobu da u ime vlastodavca preduzima pravne radnje
Ovjera potpisa u općini ili kod notara; za neke poslove notarska obrada
Ovjera potpisa
Potvrđuje da je potpis na dokumentu vlastoručni potpis te osobe
Općina (služba za ovjere) ili notar
Ovjerena kopija
Potvrđuje da je kopija istovjetna originalu
Općina ili notar, uz predočen original
Ko ponese pogrešan papir, vraća se: ovjerena kopija ne zamjenjuje punomoć, niti punomoć zamjenjuje kopiju.
Kako se pravi punomoć i koja joj forma treba
Punomoć je pisana isprava s podacima o vlastodavcu i punomoćniku (ime i prezime, JMBG, adresa, broj lične karte ili pasoša), opisom ovlaštenja i potpisom vlastodavca. Najviše odbijanja izaziva opis ovlaštenja, pa prije ovjere pogledajte kako se punomoć piše i koji su joj obavezni elementi.
Formu diktira posao za koji se punomoć daje: forma koju zakon propisuje za neki ugovor važi i za punomoć za zaključenje tog ugovora (član 90 ZOO). Za podizanje dokumenta ili zastupanje na šalteru dovoljna je ovjera potpisa u općini ili kod notara. Tamo gdje sam posao mora biti notarski obrađen, za punomoć treba notarska obrada, ne obična ovjera potpisa.
Najvažniji primjer su nekretnine, i tu se entiteti razlikuju. U Republici Srpskoj ugovor o prometu nekretnina bez notarske obrade je ništav, a obavezna je i u Brčko distriktu, pa istu formu mora imati i punomoć za takav posao. U Federaciji BiH notarska obrada nije uslov punovažnosti otkako je Ustavni sud FBiH presudom U-22/16 iz 2019. oborio tu obavezu; Vrhovni sud FBiH od 2022. prihvata i pisani ugovor s ovjerenim potpisima kao osnov za uknjižbu, ali Notarska komora FBiH to osporava i praksa zemljišnoknjižnih ureda nije ujednačena. Ako punomoć dajete za kupovinu, prodaju ili poklon nekretnine, najsigurnije je notarski je obraditi bilo gdje u BiH.
Rok važenja, opoziv i prestanak
Zakonskog roka važenja nema. Rok određuje vlastodavac: može upisati datum ili jedan konkretan posao nakon kojeg ovlaštenje gasne, a punomoć bez roka važi do opoziva. Kad banka ili katastar traže punomoć ne stariju od šest ili dvanaest mjeseci, to je njihovo interno pravilo, ne zakon.
Opozvati možete kad god odlučite, čak i ako ste se u punomoći tog prava odrekli; takvo odricanje po članu 92 ZOO ne obavezuje. Opoziv nema propisanu formu, ali pisani trag napravite radi sebe: obavijestite punomoćnika i svaku instituciju kod koje je punomoć predata. Prema trećima koji za opoziv nisu znali niti su morali znati radnje punomoćnika i dalje obavezuju, pa banka koja obavijest nije dobila uredno isplaćuje novac po staroj punomoći.
Smrću vlastodavca punomoć prestaje. Izuzetak postoji ako je u punomoći izričito navedeno da važi i za slučaj smrti ili ako se započeti posao mora dovršiti da nasljednici ne bi trpjeli štetu. Za porodice je to najvažnije pravilo: račun i novac preminulog ne diraju se po staroj punomoći, nego se raspoređuju u ostavinskom postupku.
Punomoć iz inostranstva
Ko živi vani, punomoć za poslove u BiH najlakše rješava u ambasadi ili konzulatu BiH. Potpis ovjeren u diplomatsko-konzularnom predstavništvu ima isto dejstvo kao ovjera u zemlji; za nasljedničke izjave to izričito propisuju nasljedni i vanparnični propisi FBiH, RS i Brčkog. Termin se zakazuje unaprijed, kroz online sistem Ministarstva vanjskih poslova.
Druga opcija je notar u državi u kojoj živite. Takva punomoć za upotrebu u BiH po pravilu treba Apostille potvrdu, koju izdaje nadležni organ te države, a uz punomoć na stranom jeziku ide i prevod sudskog tumača na jedan od jezika u službenoj upotrebi u BiH. Iz Njemačke i Švicarske apostille je obavezan. Ne treba za isprave iz država s kojima BiH ima ugovor o pravnoj pomoći: iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Austrije, Mađarske, Češke, Slovačke, Rumunije, Rusije i Francuske (ugovor s Italijom pokriva ograničen krug isprava).
Prije nego što bilo šta ovjerite, pitajte notara, sud ili banku koja u BiH vodi posao kako punomoć treba izgledati. Za poslove koji traže notarsku obradu obična ovjera potpisa može biti nedovoljna, a pogrešna forma se iz inostranstva najskuplje ispravlja: novi termin, nova ovjera i novo slanje pošte.
Često postavljena pitanja
Da li punomoć ima rok trajanja?
Zakon rok ne propisuje. Rok određuje vlastodavac: može upisati datum ili konkretan posao nakon kojeg ovlaštenje gasne, a punomoć bez roka važi do opoziva ili do smrti vlastodavca. Institucije u praksi znaju tražiti ovjeru ne stariju od šest ili dvanaest mjeseci, ali to je njihovo interno pravilo, ne propis.
Može li punomoćnik sam ovjeriti punomoć?
Ne. Potpis na punomoći ovjerava vlastodavac, osoba koja ovlaštenje daje. Punomoćnik ne mora biti prisutan ni kod sastavljanja ni kod ovjere; dovoljno je da su njegovi podaci u punomoći tačno upisani.
Može li jedna punomoć obuhvatiti više različitih poslova?
Može. Opća punomoć pokriva više radnji, ali samo redovnih: za poslove poput prodaje imovine, preuzimanja mjenične obaveze, jemstva ili odricanja od nekog prava Zakon o obligacionim odnosima traži posebno ovlaštenje. Institucije zato najlakše prihvataju punomoć u kojoj su radnje izričito nabrojane.
Treba li punomoć za preuzimanje tuđeg dokumenta?
Zavisi od institucije: neke traže samo ličnu kartu osobe koja preuzima, druge jednostavno pisano ovlaštenje, treće punomoć s ovjerenim potpisom. Jedinstvenog pravila nema, pa se prije odlaska isplati nazvati i pitati šta traže za konkretan dokument.
Kako se punomoć opoziva?
Izjavom vlastodavca, u bilo kojem trenutku i bez posebne forme; pravo na opoziv ne gubi se ni ako je u punomoći napisano suprotno. Pisani opoziv predajte punomoćniku i svakoj instituciji kojoj je punomoć predata, jer prema onima koji za opoziv nisu znali radnje punomoćnika i dalje vrijede.
Važi li punomoć nakon smrti vlastodavca?
Ne. Punomoć prestaje smrću vlastodavca, osim ako je izričito data i za slučaj smrti ili ako se započeti posao mora dovršiti da nasljednici ne bi trpjeli štetu. Podizanje novca s računa preminulog po staroj punomoći nije dozvoljeno; imovina se raspoređuje u ostavinskom postupku.
