Razvod i podjela imovine su dva odvojena pitanja
Presuda o razvodu razvodi brak i tu joj je kraj. Ne dijeli stan, ne skida ime s kreditnog ugovora, ne mijenja upis u zemljišnoj knjizi. Bivši supružnici zato i godinama nakon razvoda znaju ostati suvlasnici istog stana i sudužnici po istom kreditu.
To nije previd suda. Imovina se dijeli po pravilima stvarnog prava, u svom postupku, a suvlasništvo na bračnoj stečevini nastaje sticanjem imovine u braku, ne razvodom. U FBiH su bračni partneri suvlasnici u jednakim dijelovima ako se nisu drugačije dogovorili.
Iz toga slijedi zaključak koji mnoge iznenadi: diobu može tražiti i supružnik koji se uopšte ne razvodi.
Prije izbora između dogovora i tužbe treba znati dvije stvari: šta tačno ulazi u imovinu koja se dijeli i može li se zamišljeni dogovor provesti kod banke, notara i u zemljišnoj knjizi. Za namještaj običan papir prolazi. Za stan, kredit i firmu ne prolazi.
Šta dogovor mora sadržavati da bi funkcionisao
Dogovor drži kada obje strane znaju šta dijele, koliko to vrijedi i ko šta dobija. Ako jedan supružnik ostaje u stanu, u sporazumu mora stajati postaje li vlasnik cijele nekretnine, koliko isplaćuje drugom, do kojeg datuma, pristaje li banka i šta biva s hipotekom. Ako jedan uzima auto, upisuju se vozilo, vrijednost i preostali kredit ili leasing.
Usmeni dogovor je najslabija tačka cijelog posla. Kad se druga strana predomisli, ostaje dokazivanje šta je tačno rečeno, a to je sporo i skupo. Ni pisani dogovor nije automatski dovoljan: papir bez propisane forme ne otvara zemljišnu knjigu.
Koliko forme treba, zavisi od toga šta se dijeli: negdje prolazi običan papir, a negdje je nužan dokument koji neka institucija mora prihvatiti.
| Šta se dijeli | Da li je običan pisani dogovor dovoljan | Šta traži da bi se proveo |
|---|---|---|
| namještaj i sitnije pokretne stvari | obično jeste, ako nema spora | predaja stvari i kratka potvrda o preuzimanju |
| automobil | dovoljan za dogovor ko vozi i ko plaća | prepis traži pisani ugovor i postupak kod nadležne službe, a kod kredita ili leasinga i saglasnost davaoca |
| stan, kuća ili zemljište | nije dovoljan za promjenu vlasnika | isprava u formi koju traži nadležnost u kojoj je nekretnina, pa upis u zemljišnu knjigu |
| firma ili poslovni udio | nije dovoljan ako se mijenja vlasništvo udjela | procjena vrijednosti udjela, izmjena osnivačkog akta i upis u registar poslovnih subjekata |
Forma sporazuma: šta traže notar i zemljišna knjiga
Sporazum o diobi ostaje papir dok se ne provede tamo gdje se vodi evidencija. Vlasništvo na nekretnini se pravnim poslom stiče tek uknjižbom, a zemljišnoknjižni ured neće promijeniti vlasnika zato što su se bivši supružnici dogovorili. Prvo pitanje zato nije koliko notar košta, nego koju formu isprave traži nadležnost u kojoj je nekretnina.
U Republici Srpskoj i Brčko distriktu odgovor je kratak. Zakon i za uređenje imovinskih odnosa supružnika i za prenos prava na nekretninama traži notarski obrađenu ispravu, a posao sačinjen mimo te forme je ništav.
U Federaciji BiH je slika drugačija otkako je Ustavni sud FBiH presudom U-22/16 iz marta 2019. utvrdio da odredbe koje su notarsku obradu propisivale kao uslov punovažnosti nisu u skladu s Ustavom FBiH. Pale su tako i odredba Porodičnog zakona FBiH o bračnom ugovoru i odredba Zakona o stvarnim pravima o prenosu nekretnina. Po pravnom shvatanju Vrhovnog suda FBiH, ugovor o prenosu prava na nekretnini može biti sastavljen u pisanoj formi, s potpisima ovjerenim kod notara ili kod suda, i takav se provodi u zemljišnoj knjizi. Notarska komora FBiH se s tim ne slaže i dio prakse i dalje traži punu obradu, pa prije potpisa pitajte zemljišnoknjižni ured u kojem ćete tražiti upis kakvu ispravu prihvata.
Razlika između obične ovjere potpisa i pune notarske obrade nije formalnost: kod ovjere notar potvrđuje samo da je potpis vaš, a kod obrade odgovara i za sadržaj isprave.
Mjerodavna je nadležnost u kojoj se nekretnina nalazi, a ne mjesto gdje je vođen razvod.
| Nadležnost | Forma sporazuma koji dira nekretninu | Ako forma nije ispoštovana |
|---|
Ako se druga strana predomisli poslije dogovora
Dogovori se raspadaju tamo gdje nisu provedeni do kraja. Cijena stana poraste, banka odbije prenos kredita, iskrsne dug za koji druga strana nije znala, i onaj ko je pristao počne tražiti izlaz. Potpis, propisana forma i rokovi su jedina odbrana od te faze.
Ako je dogovor djelimično izvršen, ostaju dokazi: izvodi o uplatama, potvrde o predaji stvari, pisana komunikacija. Kada je jedna strana primila novac, a odbija potpisati ispravu ili dati saglasnost za upis, jedini put je sud. Tu se vidi zašto forma nije puka formalnost: u RS i Brčkom sporazum bez notarske obrade je ništav i sud ga ne može osnažiti, pa ostaje samo povrat onoga što je plaćeno.
Kada ide poseban sudski spor
Sud je na redu kad se ne zna ili ne priznaje ono osnovno: šta je bračna stečevina, koliki su udjeli i kako se imovina dijeli. Stan je upisan na jednog supružnika, a plaćan zajedničkim novcem. Firma je formalno na jednom, a nastala je u braku. Jedna strana tvrdi da je imovina posebna jer je naslijeđena. Ili druga strana jednostavno ne odgovara.
Postupak ide u dva koraka i zato traje. Prvo se parnicom utvrđuje šta ulazi u stečevinu i koliki je čiji udio. Tek onda dolazi dioba: suvlasnici je mogu izvršiti sporazumno, a ako se o načinu ne dogovore, odlučuje sud u vanparničnom postupku.
U parnici ne prolazi tvrdnja bez papira. Traže se ugovori, bankovni izvodi, računi, dokazi o uplatama, svjedoci i po pravilu vještačenje vrijednosti nekretnine, firme ili ulaganja. Takav spor obično traje duže od samog razvoda i vodi se odvojeno od njega, čak i kada je tužba za razvod podnesena istog dana.
Razveli ste se prije više godina: zastarijeva li pravo na diobu
Zahtjev da se utvrdi suvlasništvo na bračnoj stečevini i da se ona podijeli je stvarnopravni, a ne obligacioni. Zakon o stvarnim pravima u oba entiteta izričito kaže da pravo suvlasnika na razvrgnuće suvlasništva, kao i pravo zajedničara na diobu, ne zastarijeva. I sudska praksa u BiH taj zahtjev tretira kao vlasničkopravni: pravo na utvrđenje udjela u imovini stečenoj u braku ne gubi se protekom vremena.
Čekanje ipak ima cijenu. Tri stvari se s godinama mijenjaju na štetu onoga ko ne pokreće postupak.
- Novčani zahtjevi zastarijevaju. Isplata protuvrijednosti udjela, povrat uloženog u posebnu imovinu drugog supružnika ili naknada štete idu po Zakonu o obligacionim odnosima, a opšti rok je pet godina u FBiH i deset godina u RS.
- Nekretnina može otići trećem licu. Ko je u dobroj vjeri kupio pouzdajući se u zemljišnu knjigu, uživa zaštitu. Neupisanom supružniku tada ostaje samo novčani zahtjev prema bivšem partneru, a taj zahtjev zastarijeva.
- Dugogodišnji isključivi posjed otvara pitanje dosjelosti. Zakonit i savjestan posjed nekretnine vodi ka vlasništvu nakon deset godina, a savjestan posjed nakon dvadeset. Kod bivših supružnika se savjesnost teško dokazuje, ali je i to front koji otvara samo protek vremena.
- Dokazi se troše: banke ne čuvaju izvode neograničeno, računi se gube, svjedoci prestaju pamtiti iznose.
Pravo da tražite utvrđenje udjela i diobu ne zastarijeva. Novčani zahtjev koji iz toga izvedete zastarijeva: pet godina u FBiH, deset u RS. Ako je stvar u međuvremenu prodana, ostaje vam samo taj novčani zahtjev, a s njim i rok.
Ako je razvod bio davno, prvi potez je jeftin: pribavite aktuelan zemljišnoknjižni izvadak i provjerite je li nekretnina još upisana na bivšeg supružnika i ima li novih tereta. Tek s tim podatkom se zna traži li se stvar ili novac.
Imovinski dosje i priprema pregovora
Prije svakog razgovora i svake tužbe pravi se popis imovine, a uz svaku stavku tri podatka: šta je, koliko vrijedi i čime se to dokazuje. Bez tog popisa pregovor se svede na najemotivniju stvar u kući, a dugovi i dokumenti ostanu po strani.
Za nekretninu se pribavljaju zemljišnoknjižni izvadak, kupoprodajni ugovor, kreditni ugovor i potvrda banke o stanju duga. Za vozilo ugovor, saobraćajna dozvola, papiri o kreditu ili leasingu i realna procjena vrijednosti. Za firmu izvod iz registra, finansijski izvještaji, dokazi o ulaganju i popis obaveza. U izvatku se pažljivo čitaju i tereti i zabilježbe, jer hipoteka mijenja i vrijednost i mogućnost prodaje.
Početni prijedlog ne mora biti konačan, ali mora biti obrazložen: uz zahtjev za isplatu dijela stana ide vrijednost i način računanja, uz povrat ulaganja računi i izvodi, uz prijedlog prodaje stanje hipoteke i realan rok. Dokumente koje druga strana drži i ne daje sud može zatražiti u postupku, ali je to sporije i skuplje od onoga do čega dođete sami.
Sumnja da je imovina sklonjena ili prebačena
Sumnja sama po sebi ne pokreće ništa. Traže se tragovi koji se mogu pokazati: bankovni izvodi, promet nekretnina, promjene u registru vozila, prenos poslovnog udjela, prodaja opreme, neuobičajene isplate s računa.
Obrasci su prepoznatljivi. Prodaja znatno ispod tržišne cijene, prenos na roditelja ili brata, naglo podizanje veće sume, zatvaranje računa pred razvod. Kad se takav trag nađe, ide se brzo, jer se imovina prebačena na drugoga najlakše prati dok su podaci svježi. Advokat tada procjenjuje ima li osnova za privremenu mjeru, zabilježbu spora u zemljišnoj knjizi ili zahtjev sudu da naloži dostavljanje dokumentacije.
Rizik traje i poslije razvoda, sve dok imovina nije podijeljena. Zabilježba spora je zato često prvi potez, prije nego što se uopšte raspravlja o iznosima.
Šta stvarno košta: notar, sud, advokat i vještak
Ni dogovor nije besplatan. Notarska nagrada se računa prema vrsti isprave i vrijednosti posla, pa obrada sporazuma o stanu košta više od ovjere potpisa na papiru o preuzimanju namještaja.
Sudska taksa u imovinskom sporu vezana je za vrijednost predmeta spora, a ne za vrstu tužbe. Osnovica je vrijednost koju predmet spora ima kad se tužba podnosi, pa je kod diobe to vrijednost dijela koji tražite, ne cijelog stana. Tarifa je stepenasta i ima gornju granicu, a taksa se plaća dva puta: na tužbu i na presudu.
Iznosi se razlikuju po nadležnosti. U FBiH sudske takse propisuju kantoni, svaki svojim zakonom i svojom tarifom, pa ista tužba u dva kantona nije jednako skupa; u RS vrijedi jedan republički zakon, u Brčko distriktu distriktni. Tačan iznos daje nadležni sud, a neki sudovi imaju i kalkulator takse na svojoj stranici. Ko taksu ne može podnijeti, može tražiti oslobađanje zbog imovinskog stanja.
Advokatska nagrada se takođe obračunava po tarifi vezanoj za vrijednost spora. Vještačenje je posebna stavka: procjenu nekretnine, firme ili ulaganja predujmljuje stranka koja ju je predložila, a iznos zavisi od složenosti procjene i ne zna se unaprijed. Zato se računica pravi prije podnošenja tužbe, a ne poslije prvog ročišta.
Nagodba ili parnica: kako se odlučuje
Odluka je na kraju računica: od vrijednosti onoga što tražite oduzmete taksu, vještačenje i advokata, pa procijenite koliko su dokazi jaki. Kad je sporni iznos mali, a dokazi tanki, postupak pojede korist.
Kod sitnih pokretnih stvari isplati se dogovor o preuzimanju ili zajednička prodaja. Kod stana, kredita i firme spor je češće opravdan jer su vrijednosti veće, a posljedice loše podjele traju godinama. Tu se prvo pribavi realna procjena, pa se bira put.
Dobra nagodba ne znači da su obje strane zadovoljne. Znači da su riješeni vlasništvo, isplata, dugovi, rokovi i posljedice kašnjenja, tako da se isto pitanje ne otvori ponovo za dvije godine. Nagodba zaključena pred sudom je izvršna isprava, pa se po njoj može direktno tražiti izvršenje; isto važi za notarski obrađenu ispravu u kojoj se dužnik saglasio s izvršenjem. Papir potpisan kod kuće tu snagu nema.