Učitavanje…
Bojler zataji na tri načina koja se u razgovoru stalno miješaju. Voda je mlaka ili je uopšte nema. Ispod uređaja se pojavi voda. Ili topla voda nestane brže nego što je nestajala prošle zime. Uzroci su različiti i, što je važnije, različito su hitni.
Dva poteza idu prije svakog drugog: bojler bez struje i zatvoren dovod hladne vode. Ventil za dovod je obično u zidu ispod uređaja. Okrenut termostat i ugašena lampica znače samo da grijač ne radi, a uređaj je i dalje pod naponom, pa se kod fiksno priključenog bojlera isključuje njegov osigurač u razvodnoj tabli.
Provjere koje slijede ne traže alat. Gleda se, sluša, pročita natpisna pločica i proba ventil onako kako uputstvo predviđa. Otvaranje kotla, skidanje prirubnice, vađenje grijača i pregled anode su nešto sasvim drugo, i to nije procjena nego citat: Gorenje u uputstvu za svoje bojlere piše da zahvate u unutrašnjost zbog popravka, uklanjanja kamenca te provjere ili zamjene zaštitne anode obavlja isključivo ovlaštena servisna služba.
Ovdje je riječ o električnom bojleru sa sopstvenim grijačem. Ako se topla voda priprema iz sistema grijanja, kotlom ili toplotnom pumpom, računica je drugačija i pripada izboru sistema grijanja. A ako uređaj tek treba isključiti iz sumnje, prije svega ovoga stoji redoslijed provjere koji vrijedi za skoro svaki kućni uređaj.
Voda ispod bojlera plaši brže nego bilo koji drugi simptom, a često je znak da uređaj radi tačno ono za šta je napravljen. Razlika se vidi po dvije stvari: odakle voda izlazi i u kojem trenutku.
Bojler priključen na zatvoreni sistem pod pritiskom obavezno ima sigurnosni ventil na dovodnoj cijevi. Nazivni pritisak piše na natpisnoj pločici uređaja, najčešće 0,6 MPa, dakle 6 bara, kod nekih modela 9 ili 10 bara. Posao ventila je da pritisak u kotlu ne poraste za više od 0,1 MPa, to jest jedan bar, iznad nazivnog.
Voda pri zagrijavanju širi zapreminu. Povratak u vodovodnu mrežu je spriječen, pa taj višak mora nekud i izlazi kroz odvodni otvor sigurnosnog ventila. Kapanje dok bojler grije je zato rad ventila, a ne kvar.
Sigurnosni ventil se ne čepi i ne zateže
Odvodni otvor ventila mora ostati otvoren prema atmosferi, okrenut nadolje i na mjestu koje ne smrzava. Ne stavlja se čep, ne zateže se matica da bi kapanje prestalo, i između bojlera i sigurnosnog ventila se ne ugrađuje zaporni ventil, jer se time gasi jedina zaštita kotla od pritiska. Kod otvorenih bojlera bez pritiska voda kaplje iz cijevi baterije, i uputstvo izričito kaže da jače zatezanje ručke ne zaustavlja kapanje nego uništava bateriju.
Kapanje koje smeta rješava se odvodom, ne blokadom. Ispod ventila se postavlja lijevak ili čašica s priključkom na odvod, a odvodna cijev ide pravo nadole, na mjesto koje ne smrzava. Gdje zatečena instalacija to ne dopušta, proizvođač predviđa ekspanzijsku posudu od tri litre na dovodnoj cijevi bojlera. Oba zahvata radi vodoinstalater.
Provjera koju korisnik zaista radi je suprotna od blokiranja. Povremeno se, zavisno od tipa ventila, pomjeri ručica ili odvije matica dok kroz mlaznicu ne poteče voda. Poteče li, ventil je prohodan i to je sve što ste trebali znati. Ne poteče li, ventil je blokiran kamencem i mijenja se, a to više nije korisnički zahvat.
Ventil koji kaplje i kad se ništa ne grije propušta. Uzrok je obično jedan od dva: naslage koje ne daju ventilu da zatvori, ili pritisak u vodovodnoj mreži viši od nazivnog pritiska bojlera. Za taj drugi slučaj uputstvo traži obavezan redukcijski ventil na dovodu. Mjerenje pritiska i zamjenu ventila radi vodoinstalater ili servis.
Sve ispod je druga priča i nijedna stavka ne trpi odgađanje.
Probušen kotao se u praksi ne krpi. Voda koja curi u stanu brzo postane tuđa šteta na spratu ispod, a osiguranje prvo pita kada je curenje primijećeno i šta je tada urađeno. Zato se i sitna, uporna vlaga prati do izvora: curenje koje se ne vidi zna raditi mjesecima prije nego se pojavi mrlja na zidu.
Bojler koji odjednom ne daje nimalo tople vode, dakle ne samo slabije nego ništa, provjerava se od zida prema uređaju.
Osigurač se vraća samo jednom. Padne li odmah ponovo, provjera je time završena i bojler ostaje isključen. Kod zaštitne sklopke koja djeluje čim se uređaj uključi razlog je obično proboj izolacije grijača, dakle struja koja odlazi u vodu. Isti zaključak vrijedi ako se pri dodiru slavine tople vode ili kućišta osjete trnci, samo je tu potvrda već stigla kroz prste.
Postoji i slučaj kad bojler nije kriv ni za šta. Grijač od 2.000 vati je ozbiljna stavka na jednoj fazi, pa se osigurač zna javiti tek kad se bojler poklopi s drugim potrošačima. Tamo gdje se struja koristi i za grijanje, to postane redovna pojava zimi, a rješenje je u rasporedu potrošnje i u odobrenoj priključnoj snazi, ne u novom bojleru.
Na zidnom bojleru pod pritiskom mehanički termostat bira temperaturu između 25 i 65 stepeni, a mali bojler iznad umivaonika ide i do 75. Gorenje u oba slučaja preporučuje položaj eco i navodi zašto: na nižoj temperaturi se izdvaja manje kamenca i manji su toplotni gubici. Kod zidnih modela taj položaj drži vodu na oko 55 stepeni.
Protiv toga stoji legionela. Svjetska zdravstvena organizacija traži da topla voda u sistemu bude iznad 50 stepeni, a to znači da voda koja izlazi iz uređaja mora biti na 60 stepeni ili više. Proizvođači su tu razliku riješili automatikom. Kod modela s elektronskim regulatorom funkcija antilegionele broji dane: ako bojler 30 dana nije dostigao 62 stepena i zadržao ih 15 minuta, sam zagrije vodu na tu temperaturu.
Na bojleru s običnim okretnim termostatom te funkcije nema, pa je postavka stvarna odluka, a ne detalj. Niža temperatura znači manje kamenca i manji gubitak toplote. Viša znači bolju kontrolu legionele i više miješane vode iz istog kotla. Voda na 60 stepeni opeče, pa se na mjestu potrošnje uvijek miješa hladnom.
Termostat je i dio koji otkazuje, i to na dva prepoznatljiva načina: voda je stalno prevruća bez obzira na postavku, ili se bojler nikad ne isključuje nakon što postigne temperaturu. Za taj slučaj postoji druga linija zaštite. Uputstvo navodi da je bojler dodatnim termičkim osiguračem zaštićen u slučaju otkazivanja radnog termostata i da voda u kotlu tada može dostići i 130 stepeni, pa vodovodna instalacija mora biti izvedena s tim u vidu.
Iz toga slijedi pravilo koje nema izuzetka: termički osigurač se ne premošćava i ne vraća silom. On je djelovao zato što je temperatura otišla van kontrole, i traži se uzrok, ne način da uređaj ponovo proradi.
Zamjena termostata je servisni zahvat i kod starijeg uređaja se ne gleda odvojeno. Grijač, anoda i kotao su iste starosti, pa se popravka i novi bojler porede po ukupnoj računici, ne po cijeni jednog dijela.
Kamenac se taloži tamo gdje se voda grije, kod bojlera na grijaču i po zidovima kotla. Koliko će ga biti zavisi od kvaliteta i količine potrošene vode i od temperature na koju se grije. Zato je tvrda voda prvi lokalni podatak koji vrijedi znati.
Ta se brojka ne pogađa nego pročita kod vlastitog vodovoda. Sarajevski vodovod za sistem javnog vodosnabdijevanja navodi 10 do 14 njemačkih stepeni, dakle srednje tvrdu vodu, a za zonu Stup na Ilidži 18 do 19 stepeni. Banjalučki vodovod navodi prosječnu godišnju vrijednost 12 do 13 stepeni za izvorište Novoselija i 17 do 18 za izvorište Subotica.
Naslage se ne vide, ali se čuju i osjete na računu:
Kotao je iznutra emajliran, a uz emajl ide magnezijeva anoda. Anoda se troši umjesto čelika i to je jedini razlog zašto kotao ne prorđa iznutra za nekoliko godina. Kad se potroši, korozija kreće po kotlu, a u toploj vodi počnu izlaziti smeđe čestice.
Gorenje jamstvo za prorđali kotao veže uz uslov koji se lako previdi. Pregledi istrošenosti zaštitne anode moraju se obavljati u razmacima koji nisu duži od 36 mjeseci, obavlja ih ovlašteni serviser i upisuje u garantni list proizvoda. Za male bojlere iznad ili ispod umivaonika isto uputstvo traži prvi pregled otprilike dvije godine nakon priključenja. Servis poslije pregleda predlaže datum sljedeće kontrole prema zatečenom stanju, pa se u zonama s tvrđom vodom taj razmak sam od sebe skrati.
Sam pregled je jedan izlazak. Bojler se isključi iz struje i isprazni, skine se prirubnica s grijačem, mehanički se ukloni talog, pogleda se anoda i po potrebi zamijeni, pa se sve vrati i zatvori. Obično traje sat do dva.
Koliko će taj izlazak biti zahtjevan odlučuje jedna sitnica s ugradnje. Iznad bojlera mora ostati slobodnog prostora da se anoda uopšte izvuče. Gorenje za svoju seriju zidnih bojlera traži od 80 milimetara kod modela od 30 litara do 260 milimetara kod modela od 100 i 120 litara, i napominje da se u suprotnom uređaj pri svakom takvom zahvatu skida sa zida. Ako bojler tek ugrađujete, to je mjera koju vrijedi provjeriti prije nego se buše rupe.
Bojler grije normalno, lampica se gasi kad treba, a tople vode nestane prije nego se drugi otušira. Uzrok je obično jedan od pet, a samo prva dva traže majstora.
Litri na kutiji nisu količina tople vode koju ćete dobiti. Mjerodavan podatak je količina miješane vode na 40 stepeni, jer se niko ne tušira vodom iz kotla nego mješavinom. Drugi podatak je vrijeme zagrijavanja, koje odlučuje koliko se čeka kad se kotao isprazni.
Brojevi ispod su iz uputstva za jednu seriju zidnih bojlera pod pritiskom, sve s grijačem od 2.000 vati. Vaš model ima svoje na natpisnoj pločici i u uputstvu, ali red veličine se ne mijenja mnogo.
| Bojler | Korisna zapremnina | Miješana voda na 40 °C | Zagrijavanje s 10 na 65 °C | Naljepnica: profil, razred, godišnja potrošnja |
|---|---|---|---|---|
| 30 litara | 30,4 l | nije navedena | 59 minuta | profil S, razred C, 531 kWh |
| 50 litara | 47,5 l | 67 l | 1 sat i 38 minuta | profil M, razred C, 1.378 kWh |
| 80 litara | 76,1 l | 116 l | 2 sata i 37 minuta | profil M, razred C, 1.381 kWh |
| 100 litara | 96,1 l | 134 l | 3 sata i 16 minuta | profil L, razred C, 2.691 kWh |
| 120 litara | 116,4 l | 168 l | 3 sata i 55 minuta | profil L, razred C, 2.725 kWh |
Prvo što se iz tabele vidi je koliko dugo bojler zapravo grije. Model od 80 litara traži dva i po sata da punu zapreminu podigne s 10 na 65 stepeni. Dogrijavanje već mlake vode je naravno kraće, ali jutro poslije praznog kotla ide po ovom broju, i to je razlika između bojlera od 50 i onog od 100 litara u istom stanu.
Drugo je zamka na energetskoj naljepnici. Bojler od 50 i bojler od 80 litara imaju gotovo istu godišnju potrošnju, 1.378 i 1.381 kilovat-sat, jer im je deklarisani profil opterećenja isti. Model od 100 litara skače na 2.691 kilovat-sat ne zato što je lošiji uređaj, nego zato što se mjeri po većem profilu, dakle na većoj pretpostavljenoj dnevnoj potrošnji tople vode.
Iz istog razloga se razred ne poredi između različitih profila. Svih pet bojlera u tabeli su razred C s efikasnošću oko 37 posto. Mali bojler od pet litara iz istog kataloga nosi razred A, a efikasnost mu je 35 posto, jer se mjeri po profilu XXS. Razred A+ i bolji na grijaču vode ne postoji: to je toplotna pumpa, a pumpa istu toplotu daje iz otprilike trećine struje.
Praktično, veličina se bira po tome kako trošite. Ako se topla voda troši u nizu ujutro, gleda se količina miješane vode na 40 stepeni. Ako se troši raspoređeno kroz dan, važnije je vrijeme zagrijavanja. A kad birate između dva modela, poredite godišnju potrošnju u kilovat-satima unutar istog profila opterećenja, jer je to jedini broj na naljepnici koji se stvarno mjeri istim štapom.
Bojler koji stoji na temperaturi troši struju samo da bi je održao. Gorenje za kombinovani bojler od 80 litara navodi gubitak od 1,85 kilovat-sata na 24 sata pri stalnih 65 stepeni i 20 stepeni u prostoriji, za model od 100 litara 2,20, a za model od 120 litara 2,60. To je gornja granica, jer se mjeri na najvišoj temperaturi.
Zato kratko gašenje mijenja malo. Za odsustvo od dan ili dva ušteda je u redu veličine tog dnevnog gubitka, a ponovno zagrijavanje punog kotla poslije traje satima. Za dužu odsutnost gašenje ima smisla, ali ne bezuslovno.
Ako bojler isključite iz struje, a prostorija zimi može smrznuti, vodu iz njega treba ispustiti. Uputstvo nudi jednostavniju opciju: položaj zaštite od smrzavanja, na kojem uređaj ostaje pod naponom i uz minimalnu potrošnju drži vodu na oko 10 stepeni.
Više od gašenja donosi raspored. Gorenje za svoju seriju s pametnim upravljanjem navodi sedmičnu potrošnju u oba režima, pa se dobitak može izmjeriti, a ne procijeniti: kod modela od 80 litara 30,2 kilovat-sata s pametnim upravljanjem prema 34,1 bez njega, kod modela od 50 litara 26,7 prema 29,1. Razlika je oko desetine, a ne trećine kako se ponekad tvrdi.
Vlastitu brojku dobijate bez ijednog uređaja. Očitajte brojilo prije i poslije promjene režima, u istoj sedmici u kojoj se navike nisu mijenjale, pa izračunajte dnevni prosjek za oba perioda. Tek tada znate isplati li se u vašem domaćinstvu timer, niža postavka termostata ili ništa od toga.
Neki znaci ne čekaju slobodan termin. Uz svaki od njih bojler ostaje isključen dok ga neko ne pogleda.
Za servis bojlera u BiH ne postoji službeni cjenovnik, pa su iznosi orijentacioni i potvrđuju se predračunom prije radova: izlazak 30 do 60 KM, čišćenje kamenca 50 do 120 KM, zamjena grijača 80 do 150 KM, zamjena sigurnosnog ventila 30 do 60 KM, zamjena termostata 50 do 100 KM. Novi bojler s ugradnjom ide otprilike od 300 do 1.000 KM, zavisno od zapremnine i tipa.
Dva podatka mijenjaju tu računicu prije nego prihvatite ponudu. Prvi je rok obezbijeđenog servisiranja: za aparate za domaćinstvo mora biti naveden u tehničkom uputstvu i ne smije biti kraći od tri godine. Drugi je dostupnost dijelova: nabavka rezervnih dijelova mora se obezbijediti najmanje deset godina nakon što se model prestane proizvoditi. Kad vam kažu da dijela nema, odgovor stoji u uputstvu i kod dobavljača.
Uz poziv servisu pripremite oznaku modela i serijski broj s natpisne pločice između priključnih cijevi, godinu ugradnje, garantni list s upisanim pregledima anode i kratak opis kad se problem javlja. S tim podacima serviser zna hoće li ponijeti anodu, ventil ili grijač, i izlazak se ne pretvara u dva izlaska.
Kod bojlera se struja i voda pod pritiskom nalaze u istom kućištu, pa je popis ispod kraći nego kod drugih uređaja i nema stavku o kojoj se pregovara.
Ako se osjeti miris paljevine, vidi dim ili čuje prasak, bojler ostaje bez napona i ne uključuje se ponovo da bi se provjerilo je li prošlo. Kod plinskih uređaja se uz to zatvori dovod plina i prostorija provjetri, bez paljenja prekidača i bez otvorenog plamena.
Ovdje piše zašto sigurnosni ventil kaplje pri grijanju, kako ga korisnik sam provjerava, zašto se između bojlera i ventila ne smije ugraditi zaporni ventil i koliko prostora iznad uređaja treba za zamjenu anode. Na kraju je i tabela s vremenom zagrijavanja i potrošnjom po zapremnini.
Uputstvo za bojler koji se osim na struju veže i na drugi izvor toplote, s podacima o dnevnim gubicima toplote i s upozorenjem da cirkulacioni vod tople vode te gubitke povećava.
Za kuhinjske i protočne bojlere: kada se traži prvi servisni pregled, zašto kapanje iz baterije nije kvar i kako izgleda energetska naljepnica malog uređaja.
Objavljene vrijednosti tvrdoće za sarajevski sistem i za zonu Stup na Ilidži, izražene u njemačkim stepenima.
Vrijednosti tvrdoće po izvorištima Novoselija i Subotica, uz izvještaje o analizi vode koji se ovdje objavljuju.
Zdravstvena strana izbora temperature: koliko topla voda mora biti u sistemu i šta to znači za temperaturu na izlazu iz bojlera.
Prilog II daje granice razreda po profilima opterećenja, pa se ovdje vidi zašto isti postotak efikasnosti kod malog bojlera daje razred A, a kod velikog razred C.
Član 26 propisuje rok obezbijeđenog servisiranja koji mora pisati u tehničkom uputstvu i obavezu snabdijevanja rezervnim dijelovima najmanje deset godina nakon prestanka proizvodnje modela.
Prijava kvara i kontakt podrške za BiH, uz podatke koje proizvođač traži uz prijavu.
Domaći tekst o tome kako se naslage odražavaju na rad bojlera; sekundarni izvor, brojke provjerite u uputstvu svog modela.
Pregled veze između tvrde vode, naslaga i potrošnje, iz ugla prodavca opreme; sekundarni izvor.
