Sušilica za veš ne suši do kraja, gužva odjeću ili se gasi

Kondenzaciona sušilica i ona s toplotnom pumpom nisu isti uređaj

Kondenzaciona sušilica ima električni grijač. On zagrije zrak, zrak prođe kroz veš i uđe u kondenzator, gdje se ohladi i vlaga se izdvoji kao voda. Voda ide u posudu ili crijevom u odvod.

Sušilica s toplotnom pumpom takav grijač nema. U njoj isti zatvoreni krug rashladnog sredstva prvo ohladi zrak i skine mu vlagu, pa ga onda ponovo zagrije i vrati u bubanj. Zbog toga radi na nižoj temperaturi i čuva tkaninu, ali jedan ciklus traje duže. To nije kvar nego način rada.

Razlika u struji je velika. Po podacima Evropske komisije za tu grupu proizvoda, sušilica s toplotnom pumpom troši oko 1,0 kWh po ciklusu, a kondenzaciona ili ona s odvodom i električnim grijačem oko 2,7 kWh. Prosjek svih sušilica prodatih 2020. bio je oko 1,4 kWh po ciklusu. Pomnožite te brojeve svojom cijenom kilovatsata i dobijate stvarni trošak jedne ture.

Postoji i treći tip, sušilica koja vlažan zrak izbacuje kroz otvor u zidu. U stanovima je rijetka, u kućama se sreće, a njena tipična greška je začepljen ventil.

Filter za vlakna, poslije svake ture

Filter za vlakna stoji u obodu vrata i hvata prašinu i vlakna koja veš otpusti tokom sušenja. Puni se brže nego što ljudi očekuju, a kad se zatvori, zrak više ne prolazi kroz veš kako treba. Prvo se produži ciklus, onda poraste potrošnja struje, a na kraju se uređaj pregrije i sam prekine rad.

Zato ide poslije svakog sušenja, i to je posao od nekoliko poteza rukom.

1. Otvorite vrata i povucite filter nagore da ga izvadite.
2. Rukom ili mekom krpom skinite sloj vlakana. Treba da ostane gola mrežica, ne tanki filc preko nje.
3. Ako se stvorio sloj koji se ne skida rukom, isperite mrežicu mlakom vodom.
4. Osušite filter do kraja. Mokra mrežica odmah pokupi novi sloj vlakana i posao se poništava.
5. Obrišite kućište filtera i unutrašnju stranu vrata s gumenom brtvom, jer se vlakna skupljaju i tu. Kućište se smije i usisati.
6. Vratite filter na mjesto i tek onda pokrenite novi program.

Izmjenjivač: kod jedne se vadi i pere, kod druge se samo usisava

Iza donjeg poklopca i kondenzacione sušilice i one s toplotnom pumpom stoji drugi filter. On hvata ono što je prošlo kroz filter u vratima. Kad se zapuši, sušenje traje duže i troši više, a simptom je isti kao kod prljavog filtera u vratima. Zato se ovaj dio najčešće i preskoči.

Kod kondenzacione sušilice taj dio je sam kondenzator i vadi se. Sačekate da se uređaj ohladi, otvorite donju zaštitnu ploču, otpustite dvije bravice, izvučete kondenzator i isperete ga jakim mlazom vode, najlakše pod tušem. Pustite da voda oteče, vratite ga u kućište, zatvorite obje bravice i vratite poklopac. Beko za svoje kondenzacione modele traži da se to uradi jednom mjesečno ili na svakih trideset ciklusa.

Kod sušilice s toplotnom pumpom kondenzator se ne vadi. Umjesto njega izvlači se ladica filtera sa spužvom, obično uz crveno dugme. Spužva se pere rukom i iscijedi, tkanina filtera se ispere ako se na njoj stvorio sloj, i oboje se dobro osuši prije vraćanja. Gorenje za svoj model traži čišćenje spužvastog filtera najmanje nakon svakih pet sušenja, a Beko kaže da se ide na čišćenje kad se vide naslage ili kad se upali simbol za ladicu filtera.

Iza ladice su lamele izmjenjivača. One se ne peru. Čiste se usisivačem s nastavkom s mekom četkom, laganim potezima niz lamele i bez pritiska, jer se savijena lamela više ne ispravlja. Ruke ne idu unutra bez zaštitnih rukavica, lamele su oštre. Gorenje preporučuje da se izmjenjivač očisti barem jednom u dvanaest mjeseci.

Neki modeli sami pokrenu čišćenje izmjenjivača i tada se u toku programa čuje kratko zveckanje. Gorenje i za takav model i dalje traži ručno čišćenje jednom godišnje.

Posuda za kondenzat i odvod

Voda koju sušilica izvuče iz veša skuplja se u posudi, a posuda se prazni poslije svakog sušenja. Ako se zaboravi, ništa se ne kvari: uređaj će stati u toku sljedećeg ciklusa kad se posuda napuni, upaliti svoj znak i čekati. Isprazniti, vratiti posudu, pritisnuti start i program se nastavlja.

Posuda se ne vadi dok program radi. Voda iz nje nije za piće; jedina razumna upotreba je peglanje, i to ako je dobro procijeđena.

• Ako se u cjevčici posude nakupe vlakna, isperite je pod česmom.
• Sušilica priključena crijevom na odvod ne traži pražnjenje posude. Kad takav uređaj ipak javi da je posuda puna, prvo se provjerava crijevo, jer je najčešće iskočilo ili se pomjerilo. Visina i put crijeva drže se onoga što piše u uputstvu.
• Voda ispod vrata najčešće dolazi od vlakana nakupljenih na unutrašnjoj strani vrata i na gumenoj brtvi. Obrišite i jedno i drugo mekom vlažnom krpom.

Zimi ovo postane važnije nego što zvuči. Ako sušilica stoji u negrijanom prostoru, posuda se prazni prije nego što uređaj ostane da miruje. Zaleđena voda u posudi i u pumpi oštećuje sušilicu.

Koliko veša ide u bubanj i zašto nazivni kapacitet ne vrijedi za svaki program

Broj na uređaju, sedam ili osam ili devet kilograma, vrijedi za program za pamuk. Svaki drugi program ima svoj maksimum i on je po pravilu znatno manji. Taj podatak stoji u tabeli programa u uputstvu i tamo se gleda prije nego što se bubanj napuni do vrha.

Prepun bubanj ne može prevrtati veš. Zrak ne dolazi do svega, deblji dijelovi i šavovi ostanu vlažni, a veš izađe izgužvan. Kod jake pretrpanosti vrata umiju i sama popustiti u toku programa.

Druga polovina problema dolazi iz veš mašine. Neocijeđen veš nosi previše vode i sušilica to plaća vremenom i strujom. Gorenje za svoj model traži najmanje 800 obrtaja centrifuge, a koliko to nosi vidi se u njihovoj tabeli potrošnje: puna tura pamuka nakon 1000 obrtaja traži 175 minuta i 1,42 kWh, a polovična tura nakon 1400 obrtaja 112 minuta i 0,89 kWh. Ako vaša mašina ne centrifugira kako treba, sušilica će uvijek raditi predugo.

Ostaje sortiranje. Debelo i tanko u istoj turi znači da će jedno ostati vlažno ili će drugo biti presušeno, pa se suši ista vrsta zajedno: tanke kuhinjske krpe prije debelih peškira. Velike komade rastresite prije nego uđu u bubanj, a dugmad i patentne zatvarače zatvorite da se plahta ne smota u klupko. U toku programa se ne dodaje mokar veš i vrata se ne otvaraju bez potrebe.

Senzor vlage i kada mu ne treba vjerovati

Programi koji sami odluče kad je gotovo mjere vlagu preko metalnih površina u bubnju. Na tim površinama se s vremenom stvori sloj kamenca, i Beko ga u svom uputstvu navodi kao jedan od uzroka predugog sušenja.

Čišćenje je jednostavno. Uređaj mora biti ohlađen i isključen iz utičnice, a metalne površine se obrišu mekom krpom natopljenom u ocat pa osuše. Beko traži četiri puta godišnje. Metalni alat se ne koristi, a rastvarači i sredstva za čišćenje ne dolaze u obzir ni u kom slučaju, zbog opasnosti od požara.

Senzor griješi i kad je tura premala. Za nekoliko komada ili jedan veći komad ne procijeni stvarnu vlagu, pa Gorenje u tom slučaju upućuje na program po vremenu. Tu se preostala vlaga uopšte ne mjeri: ako je veš i dalje vlažan, ponovite kratak program, a ako je izašao krut i grub na dodir, vrijeme je bilo predugo.

Omekšivač je zasebna priča. Gorenje piše da uz sušilicu nije ni potreban, jer veš i tako izađe mek. Ako ga ipak koristite, držite se doziranja, jer se višak taloži na vešu i ostavlja tragove na odjeći.

Prostorija u kojoj sušilica radi mijenja rezultat

Sušilica ispušta toplotu u prostoriju. U malom zatvorenom prostoru, ostavi, kupatilu bez prozora ili ugrađenom plakaru, zrak se zagrije i uređaj počne uvlačiti sve topliji zrak. Sušenje se produži. Beko taj slučaj navodi među uzrocima predugog sušenja, a rješenje je banalno: otvoriti vrata ili prozor da temperatura prostorije ne raste.

Uputstva daju i raspon, ali ne isti. Dva Gorenjina modela traže dobro provjetrenu prostoriju s temperaturom između 10 i 25, odnosno između 15 i 25 stepeni, uz napomenu da rad na nižoj temperaturi može stvoriti kondenzat unutar uređaja. Beko za svoj model navodi radni raspon od 5 do 35 stepeni i upozorava da uslovi izvan njega mogu oštetiti uređaj. Razlika između ta tri broja pokazuje da se raspon traži u vlastitom uputstvu, a ne pamti po brendu. U BiH donja granica smeta najviše: sušilica na zastakljenom balkonu ili u nezagrijanoj vešeraji zimi lako padne ispod nje.

Ostaju otvori za zrak. Oni na stražnjoj strani i rešetke na prednjoj moraju biti slobodni. Ništa se ne naslanja uz njih, uređaj ne dodiruje zid ni susjedni element, a razmaci se drže onih iz uputstva; Beko traži najmanje centimetar od rubova okolnog namještaja. Sušilica ne stoji ni na tepihu s dugim vlaknima, jer i to zatvori dovod zraka odozdo.

Sušilica koja vlažan zrak izbacuje kroz otvor u zidu ima jedan dodatni kvar. Ventil ne smije biti začepljen, prvo zbog sigurnosti pa tek onda zbog rezultata sušenja. Beko nabraja znakove po kojima se to prepozna:

• Sušenje traje duže nego što u uputstvu piše za taj program.
• Uređaj i veš su topliji nego inače, jer vrelina ostaje unutra.
• Poslije ciklusa se vidi para ili kondenzat na vratima, na displeju i u unutrašnjosti.
• Oko uređaja, iza njega ili unutar samog ventila stoje lokvice vode.
• U filteru za vlakna nema prljavštine ili je ima znatno manje nego obično, jer do veša ne dolazi dovoljno zraka.

Program se bira po tkanini i po tome koliko suh veš treba

Sušilica nema jedan program za sve. Bira se po tkanini, ali i po tome koliko suh veš treba: isti pamuk ima verziju za ormar i verziju koja veš ostavlja vlažnim za peglanje. Najčešća greška je najsuši program za sve, jer presušen pamuk postane grub, teže se pegla i skuplja se.

Nazivi se razlikuju od proizvođača do proizvođača, pa tabela ispod pokazuje kako to izgleda na jednoj sušilici od osam kilograma. U vašem uputstvu će stajati druge brojke i vjerovatno drugi nazivi, ali logika je ista: uz svaki program ide i njegovo najveće punjenje.

Zašto veš izlazi izgužvan

Prepun bubanj je i ovdje prvi na spisku. Veš koji nema gdje da se prevrne izlazi izgužvan, a često i neravnomjerno suh; tako to opisuju i uputstva.

Drugi uzrok je veš ostavljen u bubnju poslije kraja programa. Većina sušilica ima funkciju protiv gužvanja koja povremeno okrene bubanj i pošto se program završio; na jednom Bekovom modelu to traje dva sata, u razmacima od deset minuta. Ta funkcija samo kupuje vrijeme. Topao i zbijen veš koji stoji preko noći izlazi kao da nije ni sušen.

Presušivanje pravi suprotnu štetu. Predugačak program po vremenu ostavi veš krut i grub na dodir, a takav se gužva čim ga sklopite. Skratite vrijeme ili pređite na program koji sam prepoznaje kad je gotovo.

Veliki komadi se smotaju u klupko ako im dugmad i patenti ostanu otvoreni. Za njih postoji program za posteljinu s prilagođenim okretanjem bubnja. Ako je plahta ipak izašla smotana i vlažna, rastresite je i pustite kratak program po vremenu. Ono što sušilica ne može popraviti je veš koji je predugo stajao mokar u mašini; nabori koji su se tu uhvatili ostaju.

Sušilica stane usred programa

Najčešće nije kvar. Puna posuda za kondenzat zaustavi program i upali svoj znak, pa se isprazni i pritisne start.

Sljedeća na redu je zaštita od pregrijavanja. Sušilica ima uređaj koji sam prekine rad čim osjeti previsoku temperaturu, a začepljen filter za vlakna je dovoljan da ga aktivira. Postupak je uvijek isti: očistiti filter, sačekati da se uređaj ohladi, pa pokušati ponovo. Ako se ni tada ne pokrene, to je poziv servisu.

• Program stao bez ikakvog znaka na displeju: može biti nestanak struje ili prenaponski udar. Beko za taj slučaj savjetuje da se utikač izvuče, sačeka minut, vrati u utičnicu i program pokrene ponovo. Neki modeli poslije nestanka struje pokažu oznaku PF i nastavljaju na pritisak startera.
• Vrata koja se sama otvore u toku sušenja gotovo uvijek znače previše veša u bubnju.
• Bubanj koji se rukom okreće potpuno bez otpora ukazuje na oštećen ili pukao remen. Remen mijenja samo ovlašteni serviser, s originalnim dijelom.
• Oznaku greške s displeja zapišite prije nego zovete servis. Oznake se razlikuju po proizvođaču: na jednom Gorenjinom modelu E4 znači pregrijavanje sistema i rješava se čišćenjem filtera, dok E0, E1, E2, E3 i E6 do E8 idu pravo na servis.

Kad prestaje ono što se radi sam

Granica je jasna. Sve iza filtera, ladice, posude i lamela traži servisera. Ovo su znakovi da je taj trenutak došao:

• Sve gore je očišćeno i provjereno, a veš i dalje izlazi vlažan.
• Zrak u bubnju uopšte nije topao ili je jedva topao kroz cijeli ciklus.
• Bubanj se okreće trzavo, bez otpora ili se ne okreće.
• Čuje se metalno struganje ili udaranje kojeg ranije nije bilo.
• Uređaj izbacuje osigurač ili se gasi odmah po pokretanju.
• Na displeju stoji oznaka greške koju uputstvo šalje na servis.

Popravka kućnih uređaja nema službeni cjenovnik. Ovo su rasponi koje ljudi u praksi plaćaju, pa ih uzmite kao orijentir i potvrdite predračunom. Izlazak servisera se kreće oko 60 do 80 KM, plus dijelovi. Zamjena grijača kod kondenzacione sušilice ide otprilike 150 do 300 KM. Kvar kompresora kod modela s toplotnom pumpom je najskuplji, često preko 400 KM. Tražite predračun s cijenom dijela i rada prije nego što se dio naruči. Kad ponuda priđe cijeni nove sušilice, na red dolazi računica popravke naspram zamjene.

Prije poziva pripremite tip, model i serijski broj s tipske pločice, koja je na prednjoj stjenci otvora vrata, uz oznaku greške ako je bila, garantni list i račun. S tim podacima serviser dolazi s pravim dijelom i posao se završava iz prve.

Rezervni dijelovi, ovlašteni servis i šta trgovac duguje

Kod starije sušilice prvo pitanje je postoji li još dio, a tek onda koliko popravka košta. Zakon o zaštiti potrošača u BiH tu daje konkretan rok. Za tehnički složene proizvode proizvođač ili dobavljač mora u tehničkom uputstvu navesti rok obezbijeđenog servisiranja i snabdijevati tržište rezervnim dijelovima, a taj rok ne smije biti kraći od tri godine za kućne aparate. Poslije prestanka proizvodnje modela nabavka rezervnih dijelova mora se obezbijediti najmanje deset godina.

Isti član traži da proizvođač koji nema vlastiti servis u BiH obezbijedi spisak servisa koje je ovlastio. Ovlašten je onaj servis koji ima punovažnu punomoć proizvođača i potpisan ugovor za nabavku rezervnih dijelova. Punomoć i ugovor se mogu tražiti na uvid, a naljepnica na izlogu nije dokaz.

Ako uređaj strada baš u servisu, zakon je izričit. Proizvod dat na popravak koji bude izgubljen ili uništen trgovac je dužan, po izboru potrošača, u roku od osam dana zamijeniti novim proizvodom istih svojstava ili bez odgađanja namiriti štetu u visini maloprodajne cijene novog proizvoda. Ako ga servis ošteti ili pokvari, dužan je o vlastitom trošku otkloniti kvar u roku od tri dana, pod uslovom da se time ne smanjuje vrijednost i upotrebljivost proizvoda. Kad ni to nije moguće, potrošač ima ista prava kao da je uređaj uništen.

Prava kod nedostatka na samom uređaju, rokovi za pisanu reklamaciju i postupak kad trgovac osporava kvar idu uz opšta pravila za kućne uređaje.

Korisni izvori