COSMOS, NATRUE i ECOCERT - šta certifikat na prirodnoj kozmetici zapravo garantuje

Standard, oznaka i certifikator su tri različite uloge

Prije nego se gleda šta koji standard traži, vrijedi razdvojiti ko je ko. Bez toga se ime certifikacijskog tijela lako pomiješa s imenom standarda, a to su dvije potpuno različite informacije.

Iz toga slijedi jedna vrlo praktična stvar. Oznaka koja nosi samo ime certifikacijskog tijela kaže ko je provjeravao, ali ne i po kojim pravilima ni na kojem nivou. Zato se čita cijeli natpis, a ne prva riječ.

COSMOS: dva nivoa i pragovi koji se daju izračunati

COSMOS ima dva nivoa za gotove proizvode, a razlika među njima svodi se na brojke koje se daju izračunati.

Za COSMOS ORGANIC vrijede dva praga istovremeno. Najmanje 95 posto poljoprivrednih sastojaka koji su samo fizički obrađeni, dakle biljnih ulja, maslaca i voskova, mora biti iz organskog uzgoja. Uz to najmanje 20 posto ukupnog proizvoda mora biti organsko. Kod proizvoda koji se ispiru, vodenih proizvoda bez emulzije i onih koji su najmanje 80 posto mineralnog sastava taj drugi prag pada na 10 posto.

Drugi prag zvuči nisko i zbunjuje. Razlog je voda: po pravilima standarda ona se ne može računati kao organska, a u kremi je obično najveći dio formule. Proizvod tako može imati praktično sve biljne sastojke iz organskog uzgoja, a i dalje biti daleko ispod polovine organskog u ukupnoj masi.

Zato standard posebno uređuje i ime proizvoda. Nazvati nešto organskim šamponom smije se tek ako je najmanje 95 posto ukupnog proizvoda organsko, a ne 95 posto njegovog biljnog dijela.

COSMOS NATURAL je drugi nivo i tu nema nikakvog minimuma organskog sadržaja. Nema, što je puno manje poznato, ni propisanog minimuma prirodnog porijekla. Standard ide drugim putem: zatvara spisak sastojaka i procesa koji se smiju koristiti, a udio dijelova molekula petrohemijskog porijekla ograničava na najviše 2 posto gotovog proizvoda. Postotak prirodnog porijekla se onda izračuna i odštampa na pakovanju kao podatak, ne kao uslov.

Zabrane su konkretne. Genetski modifikovani organizmi i njihovi derivati ne smiju se koristiti, kao ni jonizujuće zračenje, etilen oksid i propilen oksid, čime otpada i etoksilacija iz koje nastaju PEG sastojci. Nanomaterijali su zabranjeni uz tri izuzetka: titanijum dioksid i cink oksid kao UV filteri i to samo u proizvodima za zaštitu od sunca, te silicijum dioksid. Testiranje na životinjama nije dozvoljeno ni za proizvod ni za sastojke. Sirovine iz živih ili zaklanih životinja su zabranjene, dok se ono što životinja proizvodi, a nije njen dio, smije koristiti.

Nije, međutim, sve u certifikovanom proizvodu biljno. Standard izričito dozvoljava kratku listu konzervansa petrohemijskog porijekla: benzojevu, dehidrooctenu, salicilnu i sorbinsku kiselinu s njihovim solima, te benzil alkohol. Razlog je praktičan. Prirodne zamjene koja bi jednako pouzdano za sada nema, pa je standard zadržao te sastojke na spisku koji se revidira sa svakom novom verzijom.

NATRUE: prag zavisi od toga šta proizvod jeste

NATRUE je postavljen drugačije. Umjesto jednog broja za sve, ima trinaest kategorija proizvoda, a za svaku poseban minimum prirodnih supstanci i maksimum onih dobijenih hemijskom preradom prirodnog materijala.

Razlika je velika i najbolje se vidi na dva primjera iz njihovog vlastitog uputstva za računanje. Ulje za tijelo, koje vodu ne sadrži, na osnovnom nivou mora imati najmanje 80 posto prirodnih supstanci, a na organskom nivou 90 posto. Krema tipa ulje u vodi na ista dva nivoa traži najmanje 10, odnosno 15 posto.

Taj manji broj dolazi iz načina računanja. Voda se u prirodne supstance broji samo ako je iscijeđena direktno iz biljke, a u kremi je vode obično više od polovine formule.

Ostatak formule nije slobodan prostor. Kroz NATRUE oznaku prolaze samo tri vrste supstanci: prirodne, one dobijene iz prirodnih hemijskom preradom s tačno nabrojanim dozvoljenim reakcijama, i takozvane prirodi identične sa zatvorenih spiskova. Silikoni, parabeni, mineralna ulja, mikroplastika, sintetički mirisi i genetski modifikovani organizmi ne prolaze.

Organski nivo dodaje jedan uslov. Najmanje 95 posto prirodnih supstanci biljnog i životinjskog porijekla i onih dobijenih njihovom preradom mora doći iz kontrolisanog organskog uzgoja ili kontrolisanog sakupljanja iz prirode.

Do početka 2021. postojao je i srednji nivo, prirodna kozmetika s organskim udjelom. Ukinut je, ali proizvodi certifikovani po njemu smiju se prodavati i voditi u bazi dok im certifikat ne istekne. Ako naiđete na taj naziv, riječ je o starijem certifikatu, ne o trećem stepenu.

Najveća razlika prema COSMOS-u tiče se toga na šta se oznaka uopšte odnosi. Certifikuje se pojedinačan proizvod, ali oznaku smije nositi tek ako je najmanje 75 posto proizvoda tog brenda ili podbrenda podobno za certifikaciju. Pravilo postoji da jedan certifikovan proizvod ne bi povukao zeleni imidž na cijeli asortiman.

Prirodni mirisi po međunarodnom standardu za aromatične sirovine su dozvoljeni, sintetički prirodi identični nisu. Za nekoga ko je sklon reakcijama na proizvode to znači da NATRUE oznaka eterična ulja ne isključuje, nego ih favorizuje u odnosu na sintetičke mirise.

ECOCERT provjerava po tuđim pravilima

ECOCERT se u prodaji izgovara kao da je vrsta kozmetike. Nije. To je certifikacijsko tijelo, dakle firma koja pregleda dokumentaciju, obiđe pogon i izda certifikat po pravilima nekog standarda.

Za tu zabunu postoji razlog. ECOCERT je imao vlastiti standard za prirodnu i organsku kozmetiku i bio je jedan od pet osnivača COSMOS-a. Za njihove klijente je COSMOS certifikacija obavezna od 2017, pa danas certifikuju po tim pravilima, a ne po svojim. U bazi certifikovanih proizvoda vode se pod imenom ECOCERT GREENLIFE, a preko svoje beneluksne članice rade i NATRUE certifikaciju.

Zato natpis koji sadrži samo tu riječ nije potpuna informacija. ECOCERT COSMOS ORGANIC kaže i ko je provjeravao i po kojem standardu i na kojem nivou. Riječi eco, bio ili botanical uz zeleni listić ne kažu ništa, jer nisu ni ime standarda ni ime tijela.

Ista logika vrijedi za sva ostala tijela. Na COSMOS spisku ih je dvanaest i sva rade po istoj knjizi pravila, pa se logo certifikatora na pakovanju uvijek prikazuje uz oznaku standarda. Ime tijela vam zato govori kod koga stoji dosje tog proizvoda, što je korisno kad ga tražite u bazi.

Šta certifikat potvrđuje, a šta ostaje na vama

Kad se ova tri imena razvrstaju, granica postaje jasna. Prva kolona je ono za šta postoji dosje i potpis, druga ono što se u prodaji podrazumijeva, a nigdje nije provjereno.

Kako se certifikat provjeri za dvije minute

Najkorisnija stvar kod oba standarda su javne baze. Pretraga je besplatna, ne traži registraciju i odgovara na jedino pitanje koje se u prodavnici ne može provjeriti okom: postoji li taj proizvod stvarno u evidenciji.

COSMOS baza gotovih proizvoda pretražuje se po komercijalnom nazivu, po firmi, po brendu, po zemlji, po certifikacijskom tijelu, po tome je li oznaka ORGANIC ili NATURAL, pa čak i po verziji standarda po kojoj je proizvod certifikovan. Uz nju stoji javna baza certifikovanih sirovina. Treća baza, ona s odobrenim sirovinama, otvorena je samo klijentima certifikacijskih tijela.

Obim je veći nego što se očekuje. Na stranici standarda stoji da oznaku COSMOS ORGANIC ili COSMOS NATURAL nosi preko 31.100 proizvoda u 80 zemalja, uz preko 11.800 sirovina s oznakom COSMOS CERTIFIED i preko 11.400 s oznakom COSMOS APPROVED. Ako proizvoda u toj bazi nema, to nije sitnica koja se previđa.

NATRUE baza organizovana je po karticama: brendovi, certifikovani proizvodi, nivoi certifikacije i certifikovane sirovine. Tu se vidi i je li proizvod na prirodnom ili na organskom nivou, što se s pakovanja ne vidi uvijek.

ECOCERT vodi spisak certifikovanih klijenata s filterima po standardu, vrsti proizvoda, djelatnosti i zemlji. Taj spisak odgovara na pitanje je li firma certifikovana i za šta, pa se čita kao provjera proizvođača, ne pojedinačnog pakovanja.

Redoslijed provjere je kratak. Prvo se s pakovanja prepiše tačan komercijalni naziv, jer se baze pretražuju po njemu, a ne po opisu. Zatim se traži u bazi standarda čije ime piše na kutiji. Ako ime standarda nigdje ne stoji, nema se ni gdje tražiti, i oznaka je onda dizajn, a ne certifikat.

Šta mora pisati na pakovanju certifikovanog proizvoda

Oba standarda propisuju i kako se oznaka smije prikazati, pa se dosta toga vidi i prije bilo kakve pretrage. Ovih pet stavki se traži na samom pakovanju.

1. Naziv nivoa. Kod COSMOS-a je to COSMOS ORGANIC ili COSMOS NATURAL uz pečat članice udruženja. Sama riječ COSMOS bez nivoa nije oznaka gotovog proizvoda.
2. Ime certifikacijskog tijela. Standard traži da ono bude na pakovanju, pa je izostanak imena ozbiljan znak.
3. Postotak prirodnog porijekla. Obavezan je na oba nivoa, s najviše dvije decimale, a zaokruživanje naviše je zabranjeno.
4. Postotak organskog. Obavezan je samo na organskom nivou i smije se navesti na dva načina, kao udio u cijelom proizvodu ili kao udio bez vode i minerala. Drugi broj je za isti proizvod uvijek veći.
5. Kome oznaka pripada. COSMOS CERTIFIED i COSMOS APPROVED odnose se na sirovine, ne na kremu u ruci. APPROVED uz to nije ni certifikacija nego provjera dokumentacije bez obilaska pogona, i takvu sirovinu je zabranjeno predstavljati kao certifikovanu.

Odatle i najčešća zamka u opisu proizvoda. Tvrdnja da je nešto napravljeno po COSMOS principima ili od certifikovanih sirovina nije isto što i certifikovan proizvod. Ime standarda i njegove oznake su registrovani žig i smiju se koristiti samo po pravilima standarda, pa se takva formulacija najčešće bira baš zato što certifikata nema.

Vrijedi razdvojiti i certifikat brenda od certifikata proizvoda. Kod COSMOS-a se certifikuje pojedinačan proizvod i brend slobodno može imati jedan certifikovan i deset necertifikovanih. Kod NATRUE oznake vrijedi ono pravilo o 75 posto asortimana, ali ni ono ne garantuje da je certifikovan baš proizvod koji kupujete. Ako kupujete kremu, provjeravate kremu.

Šta nijedan od ovih certifikata ne provjerava

Ovdje se najlakše pogriješi, a oba standarda to sama kažu. NATRUE u svojim kriterijima stoji na tome da proizvod prije svega mora ispunjavati kozmetički propis, izričito u pogledu sastava, sigurnosti, djelotvornosti i označavanja. COSMOS jednako tako od korisnika standarda očekuje da poštuju kozmetički propis i pravila o tvrdnjama. Sigurnost je, dakle, uslov koji dolazi prije certifikata, a ne nešto što certifikat dodatno provjerava.

Ta rečenica ima punu težinu samo tamo gdje se kozmetički propis stvarno primjenjuje. Kod nas evropska uredba o kozmetici nije preuzeta, pa certifikat i dalje radi svoj posao, ali sam za sebe: provjerava sastav i porijeklo onoliko koliko standard traži, i tu prestaje.

Djelotvornost je posebna priča. Tvrdnja da krema smanjuje crvenilo ili izjednačava ten mjeri se dokazima o učinku, ne certifikatom o sastavu. Certifikovan proizvod može biti reklamiran jednako pretjerano kao bilo koji drugi, i tada se čita istim mjerilima kao svaka druga marketinška tvrdnja.

Ostaje i pitanje podnošljivosti, koje nijedna baza ne rješava. Certifikat ne isključuje mirisne komponente, eterična ulja ni biljne ekstrakte, a upravo su oni najčešći razlog reakcije na kozmetiku.

Korisno je zato sačuvati fotografiju pakovanja na kojoj se vide oznaka, serija i ime certifikacijskog tijela. Ako se kasnije javi reklamacija ili sumnja da formula nije ista kao ranije, ta fotografija je jedini trag koji se može uporediti s bazom.

BiH: šta se provjerava na polici, a šta u bazi

Certifikovana prirodna kozmetika kod nas najčešće dolazi kao uvezen proizvod iz EU, kroz drogerije, apoteke i internet prodavnice. Na uvoznim proizvodima naljepnica s prevodom zna prekriti dio originalne ambalaže, a certifikacijska oznaka i ime tijela stoje baš na originalu. Zato ima smisla tražiti da se pakovanje okrene ili naziv provjeriti u bazi.

Kod domaćih malih proizvođača certifikat obično izostane i to samo po sebi ništa ne dokazuje. Certifikacija košta i traži obilazak pogona, što male serije teško nose. Ali kad certifikata nema, sve ostaje na deklaraciji: puni sastav, rok trajanja, serija, podaci o proizvođaču i način čuvanja.

Na sajmovima i preko društvenih mreža certifikat se najčešće spominje usmeno. Tražite fotografiju zadnje strane pakovanja, ne marketinški opis. Ako prodavac ne zna reći ime standarda ni tijela, provjera ne postoji, pa se odluka o kupovini donosi po sastavu, a ne po oznaci.

I kad je certifikat uredan, on ne bira umjesto vas. Ista certifikovana krema jednom licu odgovara, a drugom je premasna ili prelagana, jer to zavisi od tipa kože i od stanja u kojem je koža trenutno, ne od standarda.

Pitanja koja razdvajaju certifikat od zelene naljepnice

Prodavac ne mora biti hemičar, ali certifikat je javan podatak i o njemu se zna odgovoriti. Ova četiri pitanja to brzo pokažu, a odgovori se lako razvrstaju.

Ako odgovora nema, kupovinu ne treba otkazati zbog toga. Oznaka se tada jednostavno ne uzima u obzir pri odluci, a proizvod se ocjenjuje po onome što se da provjeriti.

Korisni izvori

Pravila oba standarda objavljena su u cijelosti, a baze certifikovanih proizvoda su besplatne. Na ovim adresama se čita šta koji certifikat zahtijeva i pretražuje konkretno pakovanje koje držite u ruci.